Neobične pojave u tunelima Ravne kod Visokog

Žive li duhovi u tunelima visočkih piramida?!

Aura objavljuje ekskluzivne fotografije iz tunela u kojem su snimljene neobične siluete koje podsjećaju na ljudske likove. Pored naših, svoje autorske fotografije nam je ustupio i Goran Čakić, koordinator iskopavanja u dolini piramida u Visokom, snimane od januara 2007. godine do danas. Da li su neobične siluete prirodna pojava ili se ipak radi o neobičnim bićima za koje nauka nema racionalno objašnjenje?!

   Zagonetni snimci

- Prve snimke sa neobičnim pojavama napravio je moj prijatelj Haris Zvizdić u sklopu jednog snimanja u ovim tunelima. On je, naime, taj dan ostao sam u mrklom mraku tunela kako bi snimio neke kadrove, a po izlasku iz tunela, blicom fotoaparata, je sebi osvjetljavao put za vani. Napravio je nekoliko slučajnih snimaka. Međutim, kada je sa razbijenim koljenima i, onako prljav, konačno izašao iz tunela, na aparatu smo primijetili čudne pojave. Svi smo bili šokirani. Neobične siluete su se jasno nazirale na nekoliko posljednjih fotografija. Onda sam se ja vratio u tunel i napravio iste snimke. Malo sam se osjećao nelagodno, ali sam i sljedeći dan nastavio sa istraživanjem. Na oko 600 mojih fotografija se vide neobične siluete koje asociraju na ljudski oblik, oblik delfina, ptice... - objašnjava Čakić.

Govori da se ove neobične fotografije mogu napraviti na tri mjesta u tunelima Ravne i to kada nema mnogo turista i kada je u tunelima poprilično mirno.

- Ovdje provodim jako puno vremena ali ovakve stvari mi se ne dašavaju baš svaki dan. Prava je rijetkost da ulovim ovakve prizore. Jer te figure kreću se velikom brzinom. Bez obzira koliko fotografija napravio u jednoj sekundi, siluete je moguće uočiti samo na jednoj od tih fotografija. Poslije je ponovo praznina.

   Misteriozna starica

Za mjesto Visočica (Piramida Sunca) gdje je, inače, smješten kraljevski grad Visoki, Čakić kaže da postoje mnoge legende, no, niti jedna od njih se direktno ne dotiče neobičnih pojava koje je on zabilježio svojim aparatom. Jedna od legendi, koju je nekada davno ispričao starac Dabića, otac čuvenog doktora Ljube Dabića, kaže da, kada su Turci osvojili Bosnu, a i sam grad Visoki, sreli su nepoznatu staricu koja im je doslovno kazala da ako žele vladati ovim prostorima, moraju čuvati ono što se nalazi ispod Visočice i da ne smiju plaho da kopaju po tom mjestu.

Jesu li Turci poslušali staricu ili nisu, to danas niko ne zna, ali je jasno da su oni izgubili vladavinu nad ovim prostorima.

Nije jasno ni to da li se i današnje neobične pojave dešavaju samo greškom fotoaparata u trenutku snimanja, trenutnog ugla snimanja, trenutnog ugla sunčevih zraka... ali je jasno da se neobične pojave dešavaju. I tu nema dileme.

- Fotografije sam poslao na nekoliko stranih adresa, nadam se odgovoru koji će barem donekle rasvijetliti ovu misteriju. Našao sam na internetu da su, u svijetu, na nekoliko mjesta: dvorci, špilje, tuneli... napravljeni slični snimci, ali ni to nikada nije objašnjeno. Na nekoliko mjesta, nauka slične pojave dovodi u vezu sa, takozvanim, orpsovima i plazmama, koji nastaju usljed prašine ili nekih drugih okolnosti. Međutim, ništa od toga nije sto posto dokazano - kaže Čakić. Dodaje da je siguran da doživljaj čitatelja ovog novinskog teksta možda neće imati onaj intenzitet direktnog učesnika i očevica neobičnih pojava ali je siguran da će kod svakoga izazvati barem malu dozu jeze i pobuditi radoznalost.

Mladen Mitrović, nezaposleni bravar iz zeničkog sela Hamide tvrdi da mu komšinica Jovanka Krsmanović podmeće crnu magiju

Uhvatio sam je u svojoj sobi, ali mi je izmakla u posljednji čas

Prvo sam osjetio tjeskobu u grudima. Gušilo me nešto, nije mi dalo disati... Mislio sam da to dolazi od umora ili sekirancije pa sam dugo šutio. Međutim, počele su mi se dešavati čudne stvari. Neko mi je dolazio u sobu. Pojavio bi se negdje iza 12 sati, "prikovao" me za krevet a onda me gušio. Dvije godine poslije, opet iza pola noći, uhvatio sam komšinicu Jovanku u svojoj sobi

- Ja sa tim nemam nikakve veze - ponovo je kategorična Jovanka.

Prokleti put

Sukobi između Mitrovića i Krsamnovića počeli su u augustu 2000. godine. Mladen je optužio Jovankinog muža Mirka da mu je, dok je on u minulom ratu bio u izbjeglištu u Hadžićima i Bratuncu, uzurpirao put koji prolazi ispred njegovih i završava se pred vratima Krsmanovićevih. Kako spor nisu mogli riješiti dogovorom, cijeli slučaj je završio pred Kantonalnim sudom u Zenici. Mladen je, kako nam je ispričao, slučaj dobio prošle godine, ali presuda Kantonalnog suda iz Zenice da mu Krsmanovićevi vrate put, još nikada nije sprovedena u djelo.

Iz želje da mu se osveti, Jovanka je, tvrdi Mladen, posegnula za crnom magijom i skoro uništila njegov život.

- Nakon tih sporova oko puta, prvo sam osjetio tjeskobu u grudima. Gušilo me nešto, nije mi dalo disati... Mislio sam da je to od umora ili sekirancije pa o tome nikome nisam pričao. A i bojao sam se da mi se majka ne uplaši. Međutim, ubrzo su se noću počele dešavati čudnije stvari. Nešto mi je dolazilo u sobu. Pojavilo bi se, negdje iza ponoći, "prikovalo" me za krevet a onda me počelo gušiti. I sve dok, nekim neartikulisanim zvukovima, ne bih počeo vrištati toliko glasno da i majku u drugoj sobi probudim, ne bi me puštalo - priča Mladen dok 83-godišnja starica Rosa klima glavom potvrđujući sinove riječi.

- To mi se, od 2000. godine pa na ovamo, dešavalo skoro svaku večer. Utorkom i petkom najčešće.

O neobičnim pojavama, Mladen je odlučio progovoriti u javnosti kada je 2004. godine, kako sam tvrdi, komšinicu Jovanku uhvatio u svojoj sobi.

Noć vještica

- Tu večer, bila je jesen čini mi se, ponovo me probudio stisak u prsima. Pokušao sam skočiti iz kreveta, ali nisam mogao. Kada sam progledao, vidio sam Jovanku na sred sobe. U panici i strahu, nekako sam je uspio dohvatiti lijevom rukom za lakat ali mi je brzo iskliznula, za dlaku mi je izmakla. Tu večer je, kako ja znam, trebala biti na poslu. A osim toga, i da nije, prozori i vrata na kući su bili dobro zatvoreni tako da nikako nije mogla ući. Kako se stvorila u mojoj sobi i kako je pobjegla, ja ni danas ne znam - priča Mladen.

Zašto Brena ne voli Kleopatru i Džemilu?

Fahreta Jahić-Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, nakon višegodišnje pauze počela se oglašavati u srbijanskim, hrvatskim i bosanskim medijima. To je znak da priprema nešto novo, te da polako zahuktava "brenomaniju" na balkanskim prostorima.

-  Pripremam novi album i potpuno sam koncentrisana na taj posao - kaže slavna Brčanka, koja je medijsku pažnju na sebe posljednji put skrenula prije tri godine, kada je na tuzlanskoj Kapiji sa suprugom Bobom položila vijenac tragično stradaloj mladosti od četničke granate sa Ozrena, te u večernjim satima održala humanitarni koncert na prepunom stadionu "Tušanj".

Naravno, tu su i noge, toliko zgodne da još uvijek bude mušku žudnju i žensku zavist.

XXX ZNAM DA MNOGIMA MOJ ŽIVOT IZGLEDA KAO BAJKA, kao nešto što se samo sanja. No, u životu niti ima prinčeva, niti princeza, pa ni životinja koje govore. Kad gledam svoj život i sve što sam proživjela, mogu reći da je prije svega sadržavao mnogo, mnogo rada. U mojoj autobiografskoj knjizi detaljno ću opisati svoj životni put, od početaka pa sve do danas. Iskreno, nisam vjerovala da ću uspjeti jer sam mislila da nisam ni dovoljno lijepa, ni pametna, niti u nečemu posebno specifična. Niko u mojoj porodici nije imao jake veze u društvu, niti smo bili materijalno potkovani da bismo zbog toga u nečemu uspjeli.

XXX DA LI SAM ZADOVOLJNA SVOJIM ODRAZOM U OGLEDALU? Jesam. Čak sam prezadovoljna svojim izgledom i svojim životom. Mislim da još nisam sve rekla. Čovjek se ponekad umori pa poželi ostatak života provesti uz posao koji voli, uživati u odrastanju svoje djece i imati duševni mir koji je meni nedostajao mnogo godina. Ne bojim se vlastitog starenja, ne bojim se bora, one su dio života i mojih godina i nisam primijetila da oni koji me vole imaju nešto protiv njih.

XXX TAJNA MOJE MLADOLIKOSTI NIJE U UMIJEĆU PLASTIČNIH HIRURGA. Lijepom me čini zadovoljstvo u duši. Važno se njegovati iznutra i izvana i podržavam sve one žene koje ponekad požele napraviti neku plastičnu operaciju u cilju uklanjanja nedostataka na tijelu. No, nisam za neke ekstremne promjene izgleda.

XXX DJECA POSLIJE TRIDESETE NE DOBIVAJU SE SLUČAJNO, VEĆ KAO PLOD OBOSTRANE ŽELJE I LJUBAVI. Rođenjem sinova Viktora, koji je već momak, i Stefana danas momčića postala sam kompletna osoba. Mislim da me je majčinstvo uistino promijenilo. Možda sam malo tužna što nemam kćerku, ali izgleda da je moja sudbina rađati mušku djecu. Eto, to mi je ostala neostvarena želja i za to krivim svog Bobu, ha, ha...

Tumačenje znakova s dlanova s praktičnog pogleda  (1)

Osobe sa kvadratnom rukom su
uspješne, svadljive i poštene

Ako znate čitati iz dlana možete bolje upoznati svoje prijatelje i neprijatelje. Jedan od razloga što je moderna i naučna analiza sačuvala tradicionalno znanje nekadašnjeg proricanja iz dlana je razvrstavanje oblika ljudskih ruku

Na žalost, tajne i mistične sposobnosti koje su se pripisivale tim vidovnjacima su od samog početka sprječavale da se proučavanje dlanova razvije u egzaktnu nauku. Profesor Josef Ranald, doktor filozofije na Univerzitetu u Beču, prije mnogo godina je napisao knjigu "Ruke govore". U knjizi tumači znakove s dlanova sa potpuno praktičnog aspekta. Analizu ruku želio je osloboditi misticizma i dokazati njenu istinitu vrijednost.

  Jednostavna ili elementarna ruka

Ljudske ruke u sebi nose sve skrivene nade, želje, ljubavi, strasti; najbolje i najlošije što je neka osoba ikada napravila ili željela napraviti. Kada biste znali čitati iz dlanova, bolje biste poznavali svoje prijatelje i svoje neprijatelje. Jedan od razloga što je moderna i naučna analiza sačuvala tradicionalno znanje nekadašnjeg proricanja iz dlana je razvrstavanje oblika ljudskih ruku.

Jednostavnu ruku imaju ljudi koji jednostavno razmišljaju i koji su manje kultivirani. Vrlo lahko je možemo prepoznati po tome što je zdepasta, nespretna i jako teška. Prsti su debeli, toliko kratki su u odnosu na dlan da se čini kao da su prerano prestali rasti. Čak su i nokti debeli i kratki. Takva vrsta ruke je stvorena za težak rad, a ljudi sa takvim rukama nisu intelektualno znatiželjni. Nemaju previše mašte ni smisla za ljepotu, ali ih mogu dirnuti jednostavne melodije, simboličke slike i nježna poezija.

Jednostavna ruka je znak postojane porodične ljubavi i nacionalnog ponosa. Ljudi koji imaju takve ruke jednostavno i neposredno izražavaju svoje emocije. Jednostavna ruka nije znak divljeg temperamenta, kao što neki misle. Osobe sa takvim rukama mogu biti vrlo nježna bića i u sebi nositi obilje dobrote, iako je njihova uobičajena reakcija na svaki vanjski poticaj fizičkog značaja, te ih radi toga smatraju grubim. Zapravo, samo je nekoliko vrsta ljudi sa jednostavnom rukom u kojima možemo pobuditi ljubomoru ili neke druge jednostavne osjećaje koji teže nasilnosti, ali njihovi impulsivni napadi ne traju dugo. Takav tip ruke polako nestaje. Kod ljudi koji sebi poboljšavaju životni standard i šire kulturno prostranstvo, promjena se odražava i na rukama.

Stožasta ruka

Stožasta ili tzv. "tankoćutna" ruka je danas jedna od najčešćih vrsta ruku kod istočnjaka. Ime izvire iz stožastog ili trokutastog oblika, pri dnu je ruka široka, a na vrhu šiljasta. Prvobitan oblik je stožast, kako dlana tako i prstiju; svaki prst je u donjem dijelu širi i smanjuje se prema vrhu. Vrh prsta je zaokružen, ponekad lagano šiljast.

Stožasta ruka izražava osjetljivost, tankoćutnost, ali ne i aktivnost. U krajnjem primjeru, kada je dlan mekan, debeo i bez energije to je znak sanjalice okrenute u svoju unutrašnjost. To znači da je unutrašnji život takve osobe dubok i da ga može podijeliti sa drugima samo razgovorom, teže svojim djelima. Stožasta ruka obično označava brzo mišljenje, intuitivno razumijevanje ideja, tankoćutnost i ljubopitljivost.

Ljudi koji su društveni i koji se vole isticati u društvu često imaju stožastu ruku. Drugi ih sa divljenjem primaju u svoje društvo jer su živahni, impulsivni, vrele krvi, duhoviti i često ironični. Imaju na stotine prijateljskih veza, ne baš i prijatelja, jer nisu sposobni vezati se za njih. I u ljubavi su nepouzdani. Velikodušni su sve dok ta velikodušnost od njih ne zahtijeva previše truda. Vole raskoš i udobnost. Tašti su i vole ulagivanje.

Indijanska medicina i teške bolesti

ŽIVOTNI ELIKSIR KOJI LETI NA KRILIMA ORLA

Kako Indijanci liječe bolesti srca, krvotoka, želuca, crijeva, artritisa, te reumu, šećernu bolest, rak i druge bolesti? Riječ je o "Flor Esence", mješavini ljekovitih biljaka, koja uživa glas izuzetnog proizvoda visokog kvaliteta. Ilejn Aleksander, vlasnica originalnog recepta "svetog pića" je četiri godine tražila proizvođača koji bi mogao zadovoljiti njene visoke zahtjeve. Uspjela je 1992. godine, kada je ovaj čuveni indijanski lijek legalizirala na kanadskom tržištu

Sasvim slučajno ta bolesna žena se obratila indijanskom šamanu iz plemena Oibva Indijanaca, koji joj je otkrio tajni recept i savjetovao ju je kako da na pravi način pripremi "magično čudotvorno piće". Nakon toga, za kratko vrijeme, žena je potpuno ozdravila, a medicina se našla pred nerješivom zagonetkom.

  Farmakoindustrija na nogama

"Slučajno" u znak zahvalnosti za svoje čudesno ozdravljenje, ta je žena dala recept sestri Reni. Ona je sa poznatim specijalistom za bolesti raka dr. Čarlsom A. Brušom, nekada ličnim liječnikom američkog predsjednika Džona Kenedija, razvila iz četiri temeljne supstance koncentrirani preparat, koji Indijanci iz plemena Oibva i Kri nazivaju "Životni eliksir koji leti na krilima orla". To je naziv koji bijeli čovjek može tek naslućivati.

S tim preparatom sestra Reni je postigla izuzetne rezultate u liječenju oboljelih od raka u svojoj klinici u Brejsbridžu, Ontario, Kanada. Naravno, ti uspjesi nisu izbjegli pažnju medija. Novine i televizija su izvještavali o tim "čudesnim izlječenjima". Sve je više liječnika slalo svoje pacijente sestri Reni Kejs, koja je svojim indijanskim lijekom, na nesebičan način, spasila živote velikog broja ljudi.

Ipak, uprkos brojnim "svjedočanstvima" i pismima zahvalnosti izliječenih bolesnika i njihovih liječnika, kao i priznanjima medicinskih ustanova, njeni "misteriozni uspjesi u liječenju" izazvali su sumnju službenih krugova. Bila je sastavljena grupa od skeptičnih liječnika i, naravno, predstavnika moćne farmaceutske industrije, koja je podigla na noge Kanadsko ministarstvo zdravlja pa i kanadski parlament. Na sve načine se pokušavalo uništiti životno djelo Reni Kejs i doktora C. A. Bruša.

"Bijela magija će pobijediti... U laži su kratke noge!" S takvim i sličnim naslovima tekstova, u kojima se obezvrijeđuju uspjesi u liječenju raka koje je postigao spomenuti "životni eliksir", farmaceutska industrija se pokušala suprotstaviti uspjesima tog lijeka uz pomoć podmićenih medija i činovnika iz Ministarstva zdravlja.

Članovi društva "Prijatelji sestre Reni Kejs" su pokušali putem peticije kod vlasti Ontarija izboriti legalizaciju tog dokazanog lijeka protiv raka. Također, tražili su da sestra Reni i dalje vodi svoju "bolnicu", koja je bila smještena u zgradi jednog starog hotela, a koju su joj vlasti Ontarija godinu dana ranije dale na besplatno korištenje. Sa samo tri glasa prednosti parlament je odbio peticiju i tako je farmaceutska industrija još jednom pobijedila.

  Pobjeda preko "vruće linije"

Ta je odluka teško pogodila sestru Reni, ali se nije predavala. Potpuno deprimirana, na kraju psihičkih snaga, napustila je Brejsbridž i preselila se u manje mjesto na sjeveru Ontarija. Ostala je u tijesnoj vezi sa dr. Brušom. U tajnosti je i dalje uspješno liječila oboljele od raka, iako ju je policija nadzirala.

Kada je sestra Reni Kejs umrla 1978. godine, na posljednji počinak su je ispratili na stotine rastuženih njenih izliječenih pacijenata. Ipak, izuzetno dobro čuvana formula indijanskog lijeka, a koji je u saradnji sa svojim partnerom dalje razvijala i usavršavala u "Medicinskom centru dr. Bruša" u Masačsetsu, ponovo će uskrsnuti.

Osman Hankušić (72), gluhonijemi pronalazač vode iz Malešića, Gračanica

Gluhonijemi "inženjer za vodu" pronašao 50
izvorišta na sarajevskim golf terenima

U gračaničkom selu Malešići kažu: "Gdje gluhonijemi Osman Hankušić skoči, pokaže rukom i udari nogom po tlu sigurno ima vode". U svojih 72 ljeta je pronašao sam Bog zna koliko bunara i izvora. Komšije pretpostavljaju na stotine i stotine. Kako je Osman gluhonijem samo se nagađa na koji način on uspijeva pronaći vodu. Ali, slažu se u jednom: on je dobio dar od Boga i pri pronalaženju ga vode "dobri". Da mještani i rodbina imaju razloga da vjeruju u to brane i činjenicom da ova starina skoro uvijek zna kada će neko umrijeti u selu, ili kada će ljudi doći da ga zamole za pomoć pri traženju vode. Neki vjeruju da mu to uspijeva uz pomoć "rašlji" od drveta. Bilo kako bilo, Osman je postao poznat i van Gračanice, van granica Tuzlanskog kantona pa čak i granica BiH. Već dugo godina je poznat pod nadimkom "inžinjer za vodu".

Rođen je gluhonijem. Odrastao je u Malešićima, a većinu života proveo je po okolnim brdima čuvajući stada. Iako gluh i nijem, bio je jedan od najboljih i najvrjednijih čobana. Babo Husein mu je umro kada je Osmanu bilo tek 15 godina. A ni majka mu nije dugo poživjela. Kako je ostao sam, a nikada se nije ženio, udomio ga je amidža Meho, a nakon njegove smrti zadnjih godina živi sa bratićem Ademom koji nam je i ispričao priču o Osmanu i njegovom daru.

Vođen melecima

- Moj amidža je legenda ovog kraja. Prije svega zbog svog umijeća u traženju vode. Kažu da je imao svega 10-ak godina kada je pronašao prvi bunar. Njegov amidža Meho je pravio kuću, ali vode nigdje nije bilo. Već su bili riješili da je dovedu odnekle sa okolnih brda. Osman je iz dana u dan nešto objašnjavao i pokazivao na zemlju u blizini kuće. Na kraju je uzeo krampu i počeo kopati. Svi su ga gledali u čudu, nisu shvatali šta pokušava. Onda su oni nastavili kopati umjestu njega. Na nekoliko metara dubine pronašli su vodu. Odmah su znali da Osman ima neki nevjerovatan dar - priča nam njegov bratić Adem.

Ubrzo su ga počeli tražiti iz susjednih sela. Kažu, da nikada nije pogriješio; gdje bi on zakupao motiku ili pokazao prst, voda bi se pojavila nakon kopanja od metar do tri metra u dubinu.

U svojoj tehnici Osman koristi samo nekoliko grančica i izvodi samo njemu poznate rituale sa njima. Zbog toga niko u njemu ne prepoznaje običnog rašljara. Za njega tvrde da ga meleci vode i pokazuju gdje se nalazi voda.

- Teško je to objasniti. Prvo izađe na mjesto gdje treba da traži vodu. Pogleda u sunce, pa u zemlju. Drvo zabije u zemlju pa ga gleda, pa to učini sa još nekoliko grančica, zatim kruži oko toga mjesta, maše rukama, ponovo gleda sunce, a potom skoči na neko mjesto i lupa nogom. To je znak da se na tome mjestu nalazi voda - objašnjava nam naš sagovornik Osmanove tehnike.

Ali, to nije sve. Osman će reći i na koliko metara dubine se nalazi voda. Koliko puta slomi grančicu u ruci, na toliko metara se voda krije. Objasnit će i kakav je teren za kopanje, kamenit, ili mekan. Svoje usluge Osman i naplaćuje, daje račun, ima svoj pečat, doduše, samo njemu vidljiv, ali pokušajte ga ubijediti da nije tako.

- Ljudi plate Osmanu kada im nađe vodu, nije to nešto krupno, tek reda radi. Osmanu je bitno da mu se da što više novčanica, a vrijednost nije bitna. Ukoliko mu pružite samo jednu, pa makar bila mnogo krupna, samo će se ljutito okrenuti i otići. A kada mu platite po njegovom ćeifu on će napisati i račun na svome dlanu, izvaditi nešto iz džepa... Svi prisutni vide da nema ništa u ruci, ali da ipak pečati svoj račun ispisan nekim kružićima i crticama na ruci ili komadu papira. Ako vas to zatekne, ne znate za tu njegovu glumu, on je spreman ubjeđivati vas cijeli dan kako on vidi taj račun, čudit će vam se kako ste slijepi i ne vidite. Veliki je umjetnik i glumac u svome radu - kroz smijeh objašnjava Osmanov bratić.

Pedeset bunara

Sve Osmanove komšije ga smatraju Božijim miljenikom. Pored toga što ima dar za vodu, vele, da isto tako ima i neke vidovnjačke sposobnosti. Nerijetko objašnjava da će neko u selu brzo umrijeti. Svaki put kada je to išaretio obistinilo se. Pored toga, uvijek zna kada se neko zaputi prema Malešićima u potragu za njim.

- Prije nekoliko godina spremio se Osman na džumu. Obukao se lijepo kao nikada do tada. Objasnio je da je to zato što će doći poslije džume po njega neko važan i da će ići daleko sa autom. Džuma nije ni završila a pred kuću je stiglo neko auto. Tražili su Osmana. Gosti su bili iz Sarajeva, a trebali su ga da traži vodu na golf terenima. Kad se vratio s džume odmah se zaputio sa njima. Taj dan je u Sarajevu na golf terenima našao čak 50 bunara. Fino su mu platili - govori Adem.

Povratak narodnoj medicini

LIJEČENJE I ČIŠĆENJE UŠIJU VOŠĆANICAMA

U Sarajevu se, vošćanice, mogu naći kod informoterapeuta Branislave Mrčarica-Rakonjac u naselju Vasin Han. Branislava vošćanicom čisti ušnu duplju i time oslobađa pacijente glavobolje, nagluhosti, poremećaja ravnoteže, zvonjave u ušima, poremećaja sna, ali i mnogo težih oboljenja poput onih izazvanih bakterijom protozoa

    Dubinsko čišćenje

Da bi se riješili ovakvih neugodnosti, potrebno je izvršiti dubinsko čišćenje ušiju vošćanicom - hiljadama godina starom metodom čišćenja ušne duplje, koju su koristile i drevne civilizacije Indije, Kine, Tibeta, Egipta, američkih Indijanaca. Postoje naznake da se koristila i na prostorima Balkana, pogotovo u ruralnim predjelima. Iako je ovu drevnu metodu potisnula moderna medicina, u posljednje vrijeme ona se ponovo počela primjenjivati u pojedinim zemljama. U Siriji, naprimjer, čišćenje ušiju vošćanicom možete poručiti u svakoj brijačkoj radnji.

U Sarajevu se, vošćanice, mogu naći kod informoterapeuta Branislave Mrčarica-Rakonjac u naselju Vasin Han. Branislava vošćanicom čisti ušnu duplju i time oslobađa pacijente glavobolje, nagluhosti, poremećaja ravnoteže, zvonjave u ušima, poremećaja sna, ali i mnogo težih oboljenja poput onih izazvanih bakterijom protozoa.

Na ideju o uvođenju vošćanica u svoj program liječenja, Branislavu je podsjetio pacijent Nijaz Čelović iz Sarajeva, koji se sa ovom metodom ranije sreo u Priboju.

   Vošćanicom protiv epilepsije

- Posebno su interesantni rezultati koji se tiču uništenja parazita protozoe, koji se putem mesa (najčešće suhog mesa) unosi u tijelo, potom učahuri na mozgu, počne jesti moždanu opnu a zatim prouzrokuje epilepsiju, šizofreniju, moždani udar i druge zdravstvene probleme. Do sada smo imali nekoliko pacijenata sa sličnim tegobama. Kod svih smo postigli veliki uspjeh - objašnjava Branislava.

Ljudima je, kaže, malo poznato da su pore unutar ušnog kanala spojene sa sinusima, limfnim čvorovima, očima, odnosno sa cijelim sistemom organizma. Prevelika količina ušne smole zatvara pore stvarajući pritisak na završetke živaca. Nadalje, završeci živaca stvaraju pritisak na organe, a to onda onemogućava normalan rad organa u izgradnji osnovnih elemenata za očuvanje imunološkog sistema. Vošćanicama za čišćenje ušiju, napravljenim u obliku korneta koji se na jednom kraju zapali a drugim stavi u ušni kanal, balansira se pritisak u ušnom kanalu. Topli dim iz vošćanice putuje niz ušni kanal, grije pore i omekšava ušnu smolu. Plamen sagorijevajuće vošćanice stvara atmosferni vakum koji izvlači i detoksicira (čisti) začepljeno uho - izvlači nakupine stare smole, kristalizirane proteine, gljivice, bakterije i infekcije.

RECITE CIGARETI KONAČNO "NE"

Uprkos brojnim upozorenjima o opasnosti i bolestima koje pušenje za sobom nosi kao i zastrašujućim statističkim podacima, pušači se često brane buntovnim stavom: "Do vraga i sa upozorenjima! Od nečega se ionako mora umrijeti". Kada shvate da im cigareta umanjuje kvalitet života, da im otežava disanje i izaziva niz nepoželjnih pojava, već je kasno jer je stvorena ovisnost koje se nije lahko osloboditi, ali nasreću nije ni nemoguće, što pokazuju primjeri miliona pušača diljem svijeta koji su ipak uspjeli reći "ne" i riješiti se ove opasne navike

Kod odvikavanja od pušenja najlakše se zapravo nositi sa fizičkom ovisnošću o nikotinu. Njeni simptomi postepno se smanjuju, tegobe apstinencijske krize mogu se olakšati nekim od nikotinskih pomagala. Tijelo se lahko očisti od nikotina jer ga iz njega već nakon tri sedmice nestane 99 posto. Daleko je teže savladati psihičku ovisnost o cigareti koju stvara nikotin djelujući kao artificijelni moderator ponašanja. Pri pušenju, kako pri počinjanju tako pri prestanku, odlučuju emocije koje iz podsvijesti traže zadovoljštinu. Upravo zato mnogi pušači koji se pokušavaju odviknuti od pušenja izdrže nekoliko dana, pa čak i nekoliko godina, ali onaj mali neizbrisani dio podsvijesti uporno traži da se zadovolji. Psiholozi kažu da je istinsko odvikavanje od pušenja moguće jedino ako se očiste emocije, a to se može postići jedino preprogramiranjem u našoj glavi. Dakle, tek kada operemo mozak od pušačkih emocija oprat ćemo i pluća.

Rijetki su pušači koji se cigarete uspiju riješiti već nakon prvog pokušaja, no ta činjenica ne treba obeshrabriti. Najvažnije je nakon neuspjeha ne odustati, jer neuspjeh je sastavni dio života, a stečena iskustva, pomažu da se bolje podnesu poteškoće u slijedećem odvikavanju od pušenja. Stručnjaci naglašavaju da je najvažnije ne očajavati ako pokušaj prestanka pušenja ne uspije, te da treba pokušati ponovo. Za prestanak pušenja nikada nije kasno.

LIGHT CIGARETE SU TRIK

U zabludi su i oni koji vjeruju kako su cigarete sa oznakom light manje štetne od onih običnih. Stručnjaci naime tvrde da su tzv. light cigarete, sa manjom količinom nikotina, običan trik. Istina je, doduše, da takve cigarete sadrže manje nikotina, ali zato jednaku količinu drugih štetnih tvari. Osim toga, tijelo reaguje na ovisnost tako da pušač nesvjesno želi unijeti istu količinu nikotina, što može postići samo povećanjem broja cigareta. Rezultat takvih cigareta dakle nije manja štetnost, već samo više pušenja i veća zarada.

KOJE SVE TEGOBE UZROKUJE DUHAN?

 - SLABI IMUNITET - jer nikotin uništava i vitmin C i smanjuje njegov sadržaj u krvi, što slabi prirodnu otpornost organizma na bolesti. Pušač koji na dan popuši 10 i 20 cigareta, u svoj organizam mora unijeti četiri puta više vitamina C nego nepušač. Dakle, umjesto normalnih 100, treba mu 400 mg.

 - POSPJEŠUJE ATEROSKLEROZU - Istraživanja su dokazala da pušenje posebno negativno utječe na srce i krvne žile. Srce pušača u prosjeku kuca 10 - 20 otkucaja u minuti brže od srca nepušača, a čak jedna ili dvije cigarete mogu uzrokovati povišenje krvnog pritiska, ubrzanje pulsa i smanjenu cirkulaciju krvi u organizmu.

 - PLODNOST I SEKSUALNI ŽIVOT - Duhanski dim uzrokuje hormonske poremećaje koji dovode do poremećaja u razvoju jajne stanice i spermatozoida. Zbog oslabljene cirkulacije u pušača, koja je posljedica suženih krvnih žila, dolazi i do smetnji u spolnoj moći. Tako se kod muškaraca pušača mogu pojaviti smetnje s erakcijom te povremena ili trajna impotencija (od svih impotentnih muškaraca, 64 posto su pušači), a kod žena smanjena želja za seksom i frigidnost.

Još jedno hercegovačko čudo

U PODVELEŽJU NI TRAVA NE RASTE;
zar da vanzemaljci tu žive?

U hercegovačkom kršu, u skoro avgustovskom danu pronašli smo Ramu Boškaila, čovjeka koji je ovih dana traženiji i od samih „vanzemaljaca". O vijesti da se nad mostarskim nebom pojavio NLO, ostavljajući tragove u obliku krugova na njivi Arifa Smajkića u selu Svinjarina na Podveležju, ubrzo je brujala čitava BiH. Svjedoci smo sve čudnijih pojava koje nas okružuju u posljednje vrijeme, ali ipak krugovima koje smo zatekli, nismo se mogli načuditi. Baš kao i Ramo.

Od ranije su poznati slučajevi pojavljivanja krugova, poput onih u žitnim poljima u Engleskoj, koji nastaju u sekundi pružajući prekrasne oblike, a bez ijednog slomljenog klasa, ili stope čovjeka. Međutim ono što je njega navelo da se javi novinarima i da ispriča svoju priču, bili su krugovi koji su se javili prije dvije godine na području Širokog Brijega. Sjetio se da su mediji objavljivali tu priču pa se nadao da će njegovu tako možda objasniti, jer on nije znao.

- Ja stvarno ne znam kako to da objasnim, da bar hoće doći neki stručnjaci, pa da oni uzmu stvar u svoje ruke - počinje nam objašnjavati ovaj staloženi čovjek.

   Ne vjeruje vlastitim očima

Nedaleko od njegove kuće izgrađene na manjem brežuljku, u podnožju su se protegle podveleške njive, na kojima se tek zazelenila trava. Čak i sa veće razdaljine moguće je uočiti neobične krugove. Preko Smajkićeve njive proteže se ogroman krug. Obilježen je upečatljivo zelenom bojom. Zelena dominira u odnosu na, inače, nježnu zelenu travu tek izniklu. Kao da je neko krug ofarbao.

- Nemoguće je da ih je napravila ljudska ruka. Prije nekoliko dana ovaj je krug bio još izraženiji i upečatljiviji - objašnjava naš domaćin. U to vrijeme nije bilo trave po njivi, tek poneka travka da je nagovještavala buđenje. Jedno jutro samo je osvanuo krug.

- Izašao sam da očistim korov i kamenje. Samo što sam uzeo tri kamena da bacim, kad vidim nešto neobično na Smajkićevoj njivi. Pa protrljam oči, sve mi se čini ne vidim dobro, a ono opet tamo. Vidim ja  kod komšije na njivi neki krug od trave, a trava zelena, ma nisam onakvu vidio u životu. Onaj dio što oblikuje krug, svuda ravnomjeran, savršeno napravljen. Ništa mi nije bilo jasno, nikome ništa nisam smio govoriti. Velim, narod će pomisliti da sam poludio. Sutradan sam se popeo na brdašce iznad kuće, a odozgo se vidio još bolje - objašnjava nam prvi susret sa neobičnim krugovima u svome selu Ramo Boškaila.

   Mostarski komentari

Iz dana u dan je gledao i čudio se. Šesto jutro je progovorio. Pozvao je svoje prijatelje i pitao ih vide li i oni ono što je vidio on. Kasnije su pronašli još jedan manji krug. Jedni su sumnjali na leteće tanjire, drugi na Božije poruke, treći na neobične prirodne pojave.

- Ljudi su počeli svašta pričati, govore o nekim letećim tanjirima, ne znam ni ja kako ih zovu. Ovo može biti samo od Boga. Poruka da je nama povratnicima sudbina da ostanemo na kućnom pragu i počnemo živjeti u miru, slozi, ljubavi i poštovanju sa komšijama i susjedima - ubijeđen je Ramo. Slična su mišljenja i ostalih mještana, povratnika u podveleški kraj.

Bio-piramida - svjetski priznat patent za sprječavanje štetnih zračenja

GLAVOBOLJE, NAPETOST, UMOR, NESANOCU...
najčešće uzrokuju štetna zračenja

Od davnina je poznato da Keopsova piramida u Gizi kao i druge piramide širom svijeta, imaju iscjeliteljsku moć i da štite od negativnih zračenja iz okoline. Dokazano je i to da voda koja protiče ispod piramida postaje čišća, mlijeko, voće i povrće u njihovoj blizini ostaje duže svježe i postaje ukusnije, rane brže zacijele, glavobolje, kostobolje i drugi zdravstveni problemi za tren nestaju.

Zaštita od kompjutera...

Gračanlija dr. Ahmed Srabović, nije osmislio novu Keopsovu piramidu, ali je zato osmislio Bio-piramidu, svjetski priznat neutralizator modernog doba koji štiti od štetnih zračenja podzemnih voda, trafostanica, TV prijemnika, računara i drugih aparata, kao najčešćih uzročnika glavobolje, nesanice, malaksalosti, kostobolje, depresije...
 
Naime, ovaj mladoliki doktor alternativne medicine koji je svoje znanje usavršavao širom BiH, Hrvatske, Slovenije pa čak i dalekog Tajlanda, rođen 1978. godine u Tuzli, zajedno sa Slovencem Iztok Tomcom, inženjerom elektrotehnike i poznatim alternativcem ove napredne zemlje, početkom 2000. godine razvio je "Bio-piramidu" za neutralisanje i sprječavanje štetnih zračenja na ljudski organizam. Vijest je vrlo brzo odjeknula svijetom i izazvala burne reakcije javnosti. Piramida je podvrgnuta testiranju na Univerzitetu Jože Štefan (Jozef Stefan) u Ljubljani a iste godine, na skupu alternativaca, također u Ljubljani, nagrađena je zlatnim priznanjem. Isti rejting će zadržati i dvije godine poslije. Do danas je postala toliko popularna i rasprostranjena po cijelom svijetu da je možemo sresti u avionima kompanije JATA. Koristi je i nekoliko aviokompanija iz Turske. Slovenci i drugi narodi zapada, prodaju je po apotekama sa ostalim lijekovima, a njenu upotreba preporučuju vodeće klinike u svijetu.

- Glavna svrha Bio-piramide, za čiji su mi motiv poslužile egipatske piramide na kojima sam boravio nekoliko puta, je da neutrališe štetna djelovanja podzemnih voda na naš organizam, štetna djelovanja trafostanica sagrađenih u blizini naselja, te štetna djelovanja strujnih kućanskih aparata poput radija, televizora, kompjutera, kuhinjskih uređaja... Običnom svijetu je malo poznato, ali ovi uređaji mogu biti glavni uzročnici glavobolja, bolova u nogama, rukama, nesanice, stomačnih problema, hronične upale, malaksalosti... Ne pričam nikakve misterije već nešto što može potvrditi svaki nastavnik fizike. I druga svrha Bio-piramide je da neutrališe već postojeće bolove. Objasnit ću redom. Prvo, ako se žele spriječiti štetna zračenja, Bio-piramida se drži u sobi, možda najbolje u sobi za spavanje, mada, neće smetati ni drugo mjesto jer je opseg njenog djelovanja 45 kvadratnih metara. Zbog svog sastava, naročito kristala sa unutrašnje strane, ali i zbog piramidalnog geometrijskog oblika, u prostoriji će se vrlo brzo osjetiti lagodnija atmosfera, a prostorija će ubuduće biti posve zaštićena. Drugo, ako se želi neutralisati već prisutna bol, onda će pacijent umjesto da popije tabletu, položiti piramidu na svoje tijelo, onako kako dobije instrukcije prilikom kupovine piramide. Zanimljivo je da piramida nema rok trajanja i jednako je učinkovita sve dok se ne razbije. Do sada imam na stotine pacijenata koji će potvrditi djelotvornost piramide - objašnjava dr. Srabović.

BiH na udaru štetnih zračenja

- BiH je, zbog samog geografskog položaja, mnoštva podzemnih voda ali i neuređenog zakona o građevinarstvu, na velikom udaru negativnih zračenja te je Bio-piramida posebno interesantna za naše područije. Nažalost, ova tema kod nas još uvijek je tabu. Ljudi malo znaju o zračenjima i radioesteziji općenito. Mada, mislim da i mi polahko nadolazimo za zapadom. Vidim to po mojim pacijentima koji sa oduševljenjem i u sve većem broju prihvataju. Naročito ako kažem da Bio-piramidu koristim kao pomoćno sredstvo pri liječenju u svojoj ordinaciji. Jer, ona, ne samo da štiti od negativnog zračenja, već i uspostavlja harmoniju u duši i tijelu, te otvara energetske centre.