U razvijenim zemljama oko 12% bračnih parova je neplodno, a u BiH je prošle godine zabilježen rekordan negativan prirodni priraštaj (13)

Nisu sve žene sa policističnim jajnicima neplodne!

Zbog brzog napretka nauke i praktično svakodnevnih pronalazaka u svim oblastima, danas je doživotno učenje pretpostavka napredovanja u struci i kvalitetnijeg obavljanja posla, bez obzira o kojoj oblasti ljudskog djelovanja se radi. Potreba praćenja novih spoznaja možda nigdje nije tako izražena kao u medicini, jer su liječnici ti kojima ljudi povjeravaju brigu o svom zdravlju i svako zaostajanje u sticanju znanja iz ove oblasti vodi slabijim rezultatima liječenja.
Dijagnosticiranje i liječenje policističnih jajnika je dobar primjer koliko je važno da liječnici prate nove spoznaje iz svoje oblasti. Na Simpoziju o policističnim jajnicima koji je održan 2006. g. usvojene su nove smjernice vezane za dijagnosticiranje i liječenje PCOS. Smjernice su donešene na osnovu novih spoznaja o ovoj bolesti i svaki liječnik koji se bavi problematikom policističnih jajnika bi ih trebao poštovati, jer je to trenutno najbolje sa čim suvremena medicina raspolaže.

Objektivno, teško je očekivati da svi liječnici redovito prate nove spoznaje, a isto tako je teško očekivati da svi oni koje prate nova saznanja temeljito pristupe svakoj pacijentici koja liječi PCOS. Zbog toga ćemo mi u ovom nastavku naše čitateljke ukratko upoznati sa novim smjernicama koje treba da se poštuju u liječenju PCOS.                   
Medicinski pristup

Kada se postavi dijagnoza, pristup u liječenju žena sa PCOS mora da bude individualan i svakoj pacijentici se pristupa pojedinačno. Pri tome treba uzeti u obzir godine pacijentice, kao i njenu želju da li želi rađati ili ne. Takođe treba učiniti detaljan pregled pacijentice, utvrditi stanje endometrija, razinu hormona, šećera, inzulina i odrediti indeks tjelesne mase. Od dobijenih podataka ovisi i način liječenja.

Kad su u pitanju adolestentice liječenjem se želi postići normalizacija menstrualnog ciklusa, prekid neurednog krvarenja i zaštita endometrija. Prva linija u liječenju PCOS kod adolescenata je hormonska kontracepcija isključivo sa neandrogenim gestagenima, a najčešće se koristi ciproteron acetat (Diane 35), koji ima najpovoljniji učinak na smanjenje muških spolnih hormona i pojačane dlakavosti koju oni izazivaju. Adolescentice nikada ne trebaju same da uzimaju kontraceptivne pilule, jer uzimanjem hormonske kontracepcije koja se bazira na androgenim gestagenima, dlakavost se pojačava.
Kod gojaznih adolescentica, a to je čest slučaj, kao prva linija u liječenju preporučuje se kontrolisano mršavljenje i gubitak težine za oko 10%. To je, uostalom, preporuka za sve gojazne žene koje se liječe od PCOS, bez obzira na njihovu dob. Odgovarajućom dijetom uz laganu tjelesnu aktivnost većina pacijentica uspijeva smanjiti svoju tjelesnu težinu za 10% i time postižu smanjenje masti u ukupnoj težini za čak 30%. Korist je višestruka. Smanjuje se razina inzulina i razina muških spolnih hormona, što posljedično izaziva smanjenje hirzutizma i povlačenje akni. Žene kod kojih dijeta nije dala rezultate treba da uzimaju lijekove za mršanje koje propisuje liječnik.  

Joga nam na jedinstven način nudi mnoštvo metoda i postupaka za dijagnozu, prevenciju i liječenje svih vrsta oboljenja, što predstavlja jedinstven način kod samoliječenja i poboljšanja fizičkog i psihičkog zdravlja

Tek s jogom otkrivamo važnost ljubavi i istine

Joga je misteriozni put samospoznaje; upoznaje nas sa tajnom strukturom ljudskog bića i njegovih osnovnih pet tijela: fizičkim, energetskim, mentalnim, duševnim i duhovnim. Energetski centri su smješteni u oblasti kičme i svaki od njih ima posebnu funkciju, kako na fizičkom, tako i na suptilnom nivou. Ova središta regulišu rad fizičkih organa i uz pomoć njihove harmonizacije možemo izliječiti čitav niz fizičkih oboljenja. Potrebno je jedino znati povoljan način, a to nam upravo nudi tajna nauka joge

Ali ako je to tijelo moje, ko sam onda ja? Mnogo ljudi je u istoriji čovječanstva tragalo za odgovorom na ovo pitanje i joga nas postepeno vodi kako da sami dođemo do odgovora.
Joga dijeli ljudsko biće na pet osnovnih razina postojanja: 1. ANNAMAJAKOŠA ili fizičko grubo tijelo, 2.

PRANAMAJAKOŠA ili energetsko tijelo, 3. MANOMAJAKOŠA ili mentalno tijelo (svijest, pamćenje), 4.
VIDŽNJANAMAJAKOŠA ili razina duše, i 5. ANANDAMAJAKOŠA ili tijelo duhovno ili kosmičko.
Strukturu fizičkog tijela dosta dobro poznaje današnja zapadna medicina, i u okviru anatomije možemo detaljno proučiti i upoznati cjelokupnu strukturu ljudskog tijela. Ali ono što zapadna medicina tek otkriva je postojanje i energetskog tijela ili PRANAMAJAKOŠE, koje je tijesno povezano sa fizičkim tijelom i u stvari i koordinira fiziološke procese. Sada ćemo da se upoznamo i sa ovim tijelom. ENERGETSKO TIJELO - Isto kao što i fizičko tijelo ima strukturu sastavljenu od mišića, kostiju, nervnog sistema i krvnih cijevi, kojima je životodarna tekućina razvođena cijelim tijelom, tako i energetsko tijelo ima sličnu strukturu ili cijelu mrežu finih energetskih kanalića, koji se u jogi nazivaju NADI, i kojima se razvodi blaga suptilna energija ili PRANA, u svaki dio ljudskog bića. Ovu finu energiju često osjećamo kao ispoljavanje topline, treperenja, vibracija ili sličnih osjećaja u raznim dijelovima fizičkog tijela. To su ispoljavanja ovih blagih energija, koja mogu biti prijatna, ali također i neprijatna, ukoliko je riječ o nekom problemu koji proživljavamo. (npr. bolovi u glavi, pritisak ili slično). Dakle, uzrok ovakvih manifestacija je na dubljem ili energetskom nivou.

Husein Okanović (59) iz sela Škahovice u Gračanici "diše" uz pčele već četrdeset i kusur godina

  Pčele hranim medom

Pčelar Husein je poručio mladima da se bave pčelarstvom. Košnica, ili dvije nisu neki teret, a život čine mnogo ljepšim i zdravijim. Uz pčele, smatra, nikada ne možeš biti sam. Opustiš se uz zuj pčela i zaboravljaš na ovodunjalučki srklet. On je zbog njih napustio posao konfekcionara i potpuno im se posvetio

- Ukoliko želite upoznati vrijednog pčelara iz Gračanice, kod kojeg puno toga lijepog možete čuti, a i vidjeti, onda je to naš Huso iz Škahovice, sela udaljenog 8 - 9 kilometara od centra grada.

Glavno društvo

Tu je Huseinovo pčelinje carstvo od 90-tak košnica. Dočekao nas je srdačno, domaćinski, onako kako je to običaj u gračaničkom kraju.

- Bujrum, pogledajte, mada ja i nisam baš dobar sagovornik. Najbolje se ja razgovorim sa svojim pčelama. Ne bojim se šta ću reći, vjerujem im puno više nego ljudima. A, i ne volim mnogo da pričam o sebi, još uvijek mislim da sam početnik, pa me malo strah - nervozno, nespretno i skromno je izustio Husein na početku razgovora.

Ovaj 59-godišnjak sa pčelama se druži još od 1962. godine, kada se kao dječak sladio medom iz vrški uz dedu Halila. Od tada do današnjih dana nije prestao, ljubav se samo povećavala, a dodat će da nikada neće ni stati. Dok god diše - disat će uz pčele. Do početka rata radio je kao konfekcionar u gračaničkom preduzeću "Olimp", ali su pčele uvijek bile na prvom mjestu. Zbog njih je i napustio posao pa im se poslije rata potpuno posvetio.

Osnovica njegove proizvodnje je med; bagremov, lipov, livadski, ali i drugi pčelinji prizvodi. Za tržište nema problema, osim u zimskim danima kada se počnu javljati jake prehlade za koje su njegovi proizvodi pravi "neprijatelji".

- Proizvedem ja dosta i polena, propolisa, matične mliječi, ali samo za sebe i svoje ukućane. Bar tako nanijetim. Tokom zime sve podijelim. Čim neko malo od rodbine i komšija  "zakašljuca" dotrči kod mene po zalihe, i ode to. Nije kome je namijenjeno nego kome je suđeno - uz osmijeh će naš domaćin.

Husein je poznat po brojnim inovacijama na pčelinjaku. Napravio je po svojoj zamisli i pojilice za pčele. Kaže, u današnjem vremenu brojnih zagađivača odlučio je da im napravi pojilice gdje će moći piti sigurnu i kvalitetnu vodu koju im on toči. Pored toga poznat je i po načinu rada sa nukleusima koje čine 1/3 njegovog pčelinjaka.

- To su pčele koje ne koristim za proizvodnju nego mi služe samo kao pomoćno društvo. Od njih pravim matice i nakon duge hladne zime uzimam pčelinja društva od njih. Tako odmah s proljećem mogu krenuti u rad i ojačati glavno društvo. Od nukleusa nikada ne uzimam ni kašičicu meda. One se samo njime hrane. Zato su jake i uvijek u kondiciji pa mi dobro dođu kao ispomoć - pokušava nam objasniti način svoga rada Husein.

Nomadski život

Hvali se da mu u posljednjih 20 godina nikada ni jedno društvo nije uginulo, čak ni tokom oštre i hladne zime. Mnogi pčelari iz Gračanice i okoline, kojima ugibaju društva, dolaze kod njega da traže matice.

Izet Spahić, inženjer rudarstva i istinski zaljubljenik tradicije iz Gračanice, autor je "Narodnog kalendara"

Vrijeme se nekoć mjerilo
zarezivanjem crtica na štapu

Na sedamnaest stranica bijelog papira utisnuo je narodni kalendar kojeg je nazvao još i "kalendar života". Spahić detaljno prati i opisuje svaku heftu tokom cijele godine: kada počinje sjetva, kada je prozuk, jurjev, aliđun, kasum, kada se kisele paprike, suši meso, završava goveđa zima...
 

- Sjećam se, recimo, da se kod nas u selu vremenska prognoza gledala prema zvuku ćire. Ako je jutarnji zvuk voza sa pruge Doboj - Tuzla bio glasniji od ćire sa pruge Brčko - Banovići, dan je obećavao lijepo vrijeme. Eto, to je recimo jedan zanimljiv detalj kako smo mi u selu gledali vremensku prognozu.

Hefte su se, dalje opisuje Spahić, bilježile zarezivanjem crtica na drvenom štapu tokom cijele godine, a štap bi se bacao kada bi se koševi napunili hranom. Međutim, danas se bilježe samo veliki događaji, a te male stvari se zaboravljaju. Kroz svoj projekt o narodnom kalendaru pokušat će barem nešto otrgnuti od zaborava.

 Sunčani sahat

Prema Spahićevim istaživanjima, narodni kalendar je godinu dijelio na dva godišnja doba: ljeto i zimu. U ovom zanimljivom serijalu, uz saglasnost autora otrgnut ćemo od zaborava dio naše tradicije i narodnih vjerovanja.

Ljudi su kroz povijest osjećali potrebu da bilježe događaje. Uočili su određene zakonitosti u dužini dana i noći, kretanju sunca, promjena na mjesecu i promjeni klimatskih uslova. Svi ti ciklusi koji su se zakonito ponavljali su naveli čovjeka da promjene, kao novu dimenziju, nazovu vremenom. Utvrdili su i jedinice za mjerenje vremena a to su: osnovna jedinica je dan, veće jedinice su sedmica (hefta), mjesec i godina, stoljeće (vijek) i milenijum. Praćenje vremena je vezivano za kretanje sunca, zemlje i mjeseca u svemiru. Godinu je predstavljalo vrijeme potrebno da planeta zemlja na svom eliptičnom putu obiđe oko sunca.

"Psorex" i "Med života" zvanično registrirani lijekovi za psorijazu

PSORIJAZA NA KOLJENIMA

Za kožno oboljenje sa raznolikim licima zvanična medicina teško se hrvala; čak i u slučajevima kombiniranog i rotacijskog liječenja rijetki su primjeri uspješnog izliječenja. Neki dermatolozi su stidljivo, šapućući im u četiri oka, minulih godina pacijente slali u Bihać, u Biljnu apoteku Kajtezović, gdje decenijama, po recepturi Nurije Kajtezovića, pripremaju čudotvorni biljni lijek za psorijazu. Od prvog maja ove godine "Psorex" i "Med života" mogu se nabaviti u svim apotekama i veledrogerijama širom BiH, a liječnici ove prirodne lijekove mogu vam preporučiti bez bilo kakvih ograničenja. Nudit će vam uredno registrirane lijekove sa etiketom "Made in BiH", za koje postoji veliki interes i u inozemstvu. Uskoro i klinička ispitivanja u svim većim klinikama širom BiH i Hrvatske   

- Svim klinikama ću ponuditi terapije za po 15 pacijenata po njihovom izboru - najavljuje Senada Kajtezović, vlasnica firme "Kajtezović" iz Bihaća.

   Brojna lica bolesti

Psorijaza je hronična kožna bolest koja se klinički očituje crvenkastim žarištima prekrivenim srebrenkastim ljuskama. Tok bolesti i klinička slika mogu biti vrlo raznoliki. Tačan uzrok njenog pojavljivanja nije poznat, ali zna se da u nastanku psorijaze važnu ulogu imaju genetski i provocirajući faktori.

Psorijaza obično prvo napada dijelove lakata, koljena, donji dio leđa, prepone, nokte, dlanove... Vrlo česte su psorijatične promjene u vlasištu koje se manifestira svrbežom, crvenilom i ljuštenjem. U nekim slučajevima psorijaza može zahvatiti kožu u cjelosti.

Do sada se kod nas i u svijetu zvanično liječenje ove nezarazne, ali neugodne bolesti temeljilo na upotrebi, često neefikasnih farmakoloških lijekova i krema. Istovremeno i narodna medicina je, sa različitim uspjesima, nudila svoje preparate. Iz Turske se pojavila zanimljiva terapija sa neobičnim garra rufa ribicama, koje jedu psorijatičnu kožu. Ova terapija zahtijeva najmanje 21 dan boravka (svakim danom po dva sata boravka u bazenu sa ribicama) u specijaliziranim lječilištima.

Cijelo ovo vrijeme sa nevjerovatno visokim procentom izlječenja egzistirala je i Biljna apoteka "Kajtezović" iz Bihaća, koja je naslijedila recepturu liječenja kožnih oboljenja čuvenog Titovog travara Nurije Kajtezovića. On je, kažu, svojim sapunima i mehlemima spasio Titove partizane i narod u poratnom periodu bijede, od šuge. Nakon njegove smrti porodičnu tradiciju je nastavila njegova kćerka Senada, inače diplomirani pravnik.

 Čudotvorni "Med života"

Nikada nije, kaže, razmišljala o utrci sa farmakomafijom, sve dok joj prije nekoliko godina nisu stigle ozbiljne ponude biznismena iz Hrvatske, Grčke i Italije da otkupe njenu recepturu i započnu sa serijskom proizvodnjom.

- Nisam mogla dozvoliti da ovo blago odlazi iz BiH. Nisam se željela prodati. Kreditno sam se zadužila "do guše". Naše su banke imale sluha, pa su odriješile kreditna sredstva. Iz državnih, entitetskih ili kantonalnih fondova za podsticaj moje proizvodnje nisam dobila ni marku. Ipak,  lijek sam registrirala, izgradila fabričke pogone - kaže Senada Kajtezović.

U nastavku priče o "Psorexu" i "Medu života", koji se uzimaju kombinirano, Senada upozorava da kod liječenja psorijaze, ekcema, dermatitisa... uz ove lijekove treba paziti na režim ishrane, slijediti liječničke upute i naoružati se strpljenjem.

Neobične pojave u tunelima Ravne kod Visokog

Žive li duhovi u tunelima visočkih piramida?!

Aura objavljuje ekskluzivne fotografije iz tunela u kojem su snimljene neobične siluete koje podsjećaju na ljudske likove. Pored naših, svoje autorske fotografije nam je ustupio i Goran Čakić, koordinator iskopavanja u dolini piramida u Visokom, snimane od januara 2007. godine do danas. Da li su neobične siluete prirodna pojava ili se ipak radi o neobičnim bićima za koje nauka nema racionalno objašnjenje?!

   Zagonetni snimci

- Prve snimke sa neobičnim pojavama napravio je moj prijatelj Haris Zvizdić u sklopu jednog snimanja u ovim tunelima. On je, naime, taj dan ostao sam u mrklom mraku tunela kako bi snimio neke kadrove, a po izlasku iz tunela, blicom fotoaparata, je sebi osvjetljavao put za vani. Napravio je nekoliko slučajnih snimaka. Međutim, kada je sa razbijenim koljenima i, onako prljav, konačno izašao iz tunela, na aparatu smo primijetili čudne pojave. Svi smo bili šokirani. Neobične siluete su se jasno nazirale na nekoliko posljednjih fotografija. Onda sam se ja vratio u tunel i napravio iste snimke. Malo sam se osjećao nelagodno, ali sam i sljedeći dan nastavio sa istraživanjem. Na oko 600 mojih fotografija se vide neobične siluete koje asociraju na ljudski oblik, oblik delfina, ptice... - objašnjava Čakić.

Govori da se ove neobične fotografije mogu napraviti na tri mjesta u tunelima Ravne i to kada nema mnogo turista i kada je u tunelima poprilično mirno.

- Ovdje provodim jako puno vremena ali ovakve stvari mi se ne dašavaju baš svaki dan. Prava je rijetkost da ulovim ovakve prizore. Jer te figure kreću se velikom brzinom. Bez obzira koliko fotografija napravio u jednoj sekundi, siluete je moguće uočiti samo na jednoj od tih fotografija. Poslije je ponovo praznina.

   Misteriozna starica

Za mjesto Visočica (Piramida Sunca) gdje je, inače, smješten kraljevski grad Visoki, Čakić kaže da postoje mnoge legende, no, niti jedna od njih se direktno ne dotiče neobičnih pojava koje je on zabilježio svojim aparatom. Jedna od legendi, koju je nekada davno ispričao starac Dabića, otac čuvenog doktora Ljube Dabića, kaže da, kada su Turci osvojili Bosnu, a i sam grad Visoki, sreli su nepoznatu staricu koja im je doslovno kazala da ako žele vladati ovim prostorima, moraju čuvati ono što se nalazi ispod Visočice i da ne smiju plaho da kopaju po tom mjestu.

Jesu li Turci poslušali staricu ili nisu, to danas niko ne zna, ali je jasno da su oni izgubili vladavinu nad ovim prostorima.

Nije jasno ni to da li se i današnje neobične pojave dešavaju samo greškom fotoaparata u trenutku snimanja, trenutnog ugla snimanja, trenutnog ugla sunčevih zraka... ali je jasno da se neobične pojave dešavaju. I tu nema dileme.

- Fotografije sam poslao na nekoliko stranih adresa, nadam se odgovoru koji će barem donekle rasvijetliti ovu misteriju. Našao sam na internetu da su, u svijetu, na nekoliko mjesta: dvorci, špilje, tuneli... napravljeni slični snimci, ali ni to nikada nije objašnjeno. Na nekoliko mjesta, nauka slične pojave dovodi u vezu sa, takozvanim, orpsovima i plazmama, koji nastaju usljed prašine ili nekih drugih okolnosti. Međutim, ništa od toga nije sto posto dokazano - kaže Čakić. Dodaje da je siguran da doživljaj čitatelja ovog novinskog teksta možda neće imati onaj intenzitet direktnog učesnika i očevica neobičnih pojava ali je siguran da će kod svakoga izazvati barem malu dozu jeze i pobuditi radoznalost.

Mladen Mitrović, nezaposleni bravar iz zeničkog sela Hamide tvrdi da mu komšinica Jovanka Krsmanović podmeće crnu magiju

Uhvatio sam je u svojoj sobi, ali mi je izmakla u posljednji čas

Prvo sam osjetio tjeskobu u grudima. Gušilo me nešto, nije mi dalo disati... Mislio sam da to dolazi od umora ili sekirancije pa sam dugo šutio. Međutim, počele su mi se dešavati čudne stvari. Neko mi je dolazio u sobu. Pojavio bi se negdje iza 12 sati, "prikovao" me za krevet a onda me gušio. Dvije godine poslije, opet iza pola noći, uhvatio sam komšinicu Jovanku u svojoj sobi

- Ja sa tim nemam nikakve veze - ponovo je kategorična Jovanka.

Prokleti put

Sukobi između Mitrovića i Krsamnovića počeli su u augustu 2000. godine. Mladen je optužio Jovankinog muža Mirka da mu je, dok je on u minulom ratu bio u izbjeglištu u Hadžićima i Bratuncu, uzurpirao put koji prolazi ispred njegovih i završava se pred vratima Krsmanovićevih. Kako spor nisu mogli riješiti dogovorom, cijeli slučaj je završio pred Kantonalnim sudom u Zenici. Mladen je, kako nam je ispričao, slučaj dobio prošle godine, ali presuda Kantonalnog suda iz Zenice da mu Krsmanovićevi vrate put, još nikada nije sprovedena u djelo.

Iz želje da mu se osveti, Jovanka je, tvrdi Mladen, posegnula za crnom magijom i skoro uništila njegov život.

- Nakon tih sporova oko puta, prvo sam osjetio tjeskobu u grudima. Gušilo me nešto, nije mi dalo disati... Mislio sam da je to od umora ili sekirancije pa o tome nikome nisam pričao. A i bojao sam se da mi se majka ne uplaši. Međutim, ubrzo su se noću počele dešavati čudnije stvari. Nešto mi je dolazilo u sobu. Pojavilo bi se, negdje iza ponoći, "prikovalo" me za krevet a onda me počelo gušiti. I sve dok, nekim neartikulisanim zvukovima, ne bih počeo vrištati toliko glasno da i majku u drugoj sobi probudim, ne bi me puštalo - priča Mladen dok 83-godišnja starica Rosa klima glavom potvrđujući sinove riječi.

- To mi se, od 2000. godine pa na ovamo, dešavalo skoro svaku večer. Utorkom i petkom najčešće.

O neobičnim pojavama, Mladen je odlučio progovoriti u javnosti kada je 2004. godine, kako sam tvrdi, komšinicu Jovanku uhvatio u svojoj sobi.

Noć vještica

- Tu večer, bila je jesen čini mi se, ponovo me probudio stisak u prsima. Pokušao sam skočiti iz kreveta, ali nisam mogao. Kada sam progledao, vidio sam Jovanku na sred sobe. U panici i strahu, nekako sam je uspio dohvatiti lijevom rukom za lakat ali mi je brzo iskliznula, za dlaku mi je izmakla. Tu večer je, kako ja znam, trebala biti na poslu. A osim toga, i da nije, prozori i vrata na kući su bili dobro zatvoreni tako da nikako nije mogla ući. Kako se stvorila u mojoj sobi i kako je pobjegla, ja ni danas ne znam - priča Mladen.

Zašto Brena ne voli Kleopatru i Džemilu?

Fahreta Jahić-Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, nakon višegodišnje pauze počela se oglašavati u srbijanskim, hrvatskim i bosanskim medijima. To je znak da priprema nešto novo, te da polako zahuktava "brenomaniju" na balkanskim prostorima.

-  Pripremam novi album i potpuno sam koncentrisana na taj posao - kaže slavna Brčanka, koja je medijsku pažnju na sebe posljednji put skrenula prije tri godine, kada je na tuzlanskoj Kapiji sa suprugom Bobom položila vijenac tragično stradaloj mladosti od četničke granate sa Ozrena, te u večernjim satima održala humanitarni koncert na prepunom stadionu "Tušanj".

Naravno, tu su i noge, toliko zgodne da još uvijek bude mušku žudnju i žensku zavist.

XXX ZNAM DA MNOGIMA MOJ ŽIVOT IZGLEDA KAO BAJKA, kao nešto što se samo sanja. No, u životu niti ima prinčeva, niti princeza, pa ni životinja koje govore. Kad gledam svoj život i sve što sam proživjela, mogu reći da je prije svega sadržavao mnogo, mnogo rada. U mojoj autobiografskoj knjizi detaljno ću opisati svoj životni put, od početaka pa sve do danas. Iskreno, nisam vjerovala da ću uspjeti jer sam mislila da nisam ni dovoljno lijepa, ni pametna, niti u nečemu posebno specifična. Niko u mojoj porodici nije imao jake veze u društvu, niti smo bili materijalno potkovani da bismo zbog toga u nečemu uspjeli.

XXX DA LI SAM ZADOVOLJNA SVOJIM ODRAZOM U OGLEDALU? Jesam. Čak sam prezadovoljna svojim izgledom i svojim životom. Mislim da još nisam sve rekla. Čovjek se ponekad umori pa poželi ostatak života provesti uz posao koji voli, uživati u odrastanju svoje djece i imati duševni mir koji je meni nedostajao mnogo godina. Ne bojim se vlastitog starenja, ne bojim se bora, one su dio života i mojih godina i nisam primijetila da oni koji me vole imaju nešto protiv njih.

XXX TAJNA MOJE MLADOLIKOSTI NIJE U UMIJEĆU PLASTIČNIH HIRURGA. Lijepom me čini zadovoljstvo u duši. Važno se njegovati iznutra i izvana i podržavam sve one žene koje ponekad požele napraviti neku plastičnu operaciju u cilju uklanjanja nedostataka na tijelu. No, nisam za neke ekstremne promjene izgleda.

XXX DJECA POSLIJE TRIDESETE NE DOBIVAJU SE SLUČAJNO, VEĆ KAO PLOD OBOSTRANE ŽELJE I LJUBAVI. Rođenjem sinova Viktora, koji je već momak, i Stefana danas momčića postala sam kompletna osoba. Mislim da me je majčinstvo uistino promijenilo. Možda sam malo tužna što nemam kćerku, ali izgleda da je moja sudbina rađati mušku djecu. Eto, to mi je ostala neostvarena želja i za to krivim svog Bobu, ha, ha...

Tumačenje znakova s dlanova s praktičnog pogleda  (1)

Osobe sa kvadratnom rukom su
uspješne, svadljive i poštene

Ako znate čitati iz dlana možete bolje upoznati svoje prijatelje i neprijatelje. Jedan od razloga što je moderna i naučna analiza sačuvala tradicionalno znanje nekadašnjeg proricanja iz dlana je razvrstavanje oblika ljudskih ruku

Na žalost, tajne i mistične sposobnosti koje su se pripisivale tim vidovnjacima su od samog početka sprječavale da se proučavanje dlanova razvije u egzaktnu nauku. Profesor Josef Ranald, doktor filozofije na Univerzitetu u Beču, prije mnogo godina je napisao knjigu "Ruke govore". U knjizi tumači znakove s dlanova sa potpuno praktičnog aspekta. Analizu ruku želio je osloboditi misticizma i dokazati njenu istinitu vrijednost.

  Jednostavna ili elementarna ruka

Ljudske ruke u sebi nose sve skrivene nade, želje, ljubavi, strasti; najbolje i najlošije što je neka osoba ikada napravila ili željela napraviti. Kada biste znali čitati iz dlanova, bolje biste poznavali svoje prijatelje i svoje neprijatelje. Jedan od razloga što je moderna i naučna analiza sačuvala tradicionalno znanje nekadašnjeg proricanja iz dlana je razvrstavanje oblika ljudskih ruku.

Jednostavnu ruku imaju ljudi koji jednostavno razmišljaju i koji su manje kultivirani. Vrlo lahko je možemo prepoznati po tome što je zdepasta, nespretna i jako teška. Prsti su debeli, toliko kratki su u odnosu na dlan da se čini kao da su prerano prestali rasti. Čak su i nokti debeli i kratki. Takva vrsta ruke je stvorena za težak rad, a ljudi sa takvim rukama nisu intelektualno znatiželjni. Nemaju previše mašte ni smisla za ljepotu, ali ih mogu dirnuti jednostavne melodije, simboličke slike i nježna poezija.

Jednostavna ruka je znak postojane porodične ljubavi i nacionalnog ponosa. Ljudi koji imaju takve ruke jednostavno i neposredno izražavaju svoje emocije. Jednostavna ruka nije znak divljeg temperamenta, kao što neki misle. Osobe sa takvim rukama mogu biti vrlo nježna bića i u sebi nositi obilje dobrote, iako je njihova uobičajena reakcija na svaki vanjski poticaj fizičkog značaja, te ih radi toga smatraju grubim. Zapravo, samo je nekoliko vrsta ljudi sa jednostavnom rukom u kojima možemo pobuditi ljubomoru ili neke druge jednostavne osjećaje koji teže nasilnosti, ali njihovi impulsivni napadi ne traju dugo. Takav tip ruke polako nestaje. Kod ljudi koji sebi poboljšavaju životni standard i šire kulturno prostranstvo, promjena se odražava i na rukama.

Stožasta ruka

Stožasta ili tzv. "tankoćutna" ruka je danas jedna od najčešćih vrsta ruku kod istočnjaka. Ime izvire iz stožastog ili trokutastog oblika, pri dnu je ruka široka, a na vrhu šiljasta. Prvobitan oblik je stožast, kako dlana tako i prstiju; svaki prst je u donjem dijelu širi i smanjuje se prema vrhu. Vrh prsta je zaokružen, ponekad lagano šiljast.

Stožasta ruka izražava osjetljivost, tankoćutnost, ali ne i aktivnost. U krajnjem primjeru, kada je dlan mekan, debeo i bez energije to je znak sanjalice okrenute u svoju unutrašnjost. To znači da je unutrašnji život takve osobe dubok i da ga može podijeliti sa drugima samo razgovorom, teže svojim djelima. Stožasta ruka obično označava brzo mišljenje, intuitivno razumijevanje ideja, tankoćutnost i ljubopitljivost.

Ljudi koji su društveni i koji se vole isticati u društvu često imaju stožastu ruku. Drugi ih sa divljenjem primaju u svoje društvo jer su živahni, impulsivni, vrele krvi, duhoviti i često ironični. Imaju na stotine prijateljskih veza, ne baš i prijatelja, jer nisu sposobni vezati se za njih. I u ljubavi su nepouzdani. Velikodušni su sve dok ta velikodušnost od njih ne zahtijeva previše truda. Vole raskoš i udobnost. Tašti su i vole ulagivanje.

Indijanska medicina i teške bolesti

ŽIVOTNI ELIKSIR KOJI LETI NA KRILIMA ORLA

Kako Indijanci liječe bolesti srca, krvotoka, želuca, crijeva, artritisa, te reumu, šećernu bolest, rak i druge bolesti? Riječ je o "Flor Esence", mješavini ljekovitih biljaka, koja uživa glas izuzetnog proizvoda visokog kvaliteta. Ilejn Aleksander, vlasnica originalnog recepta "svetog pića" je četiri godine tražila proizvođača koji bi mogao zadovoljiti njene visoke zahtjeve. Uspjela je 1992. godine, kada je ovaj čuveni indijanski lijek legalizirala na kanadskom tržištu

Sasvim slučajno ta bolesna žena se obratila indijanskom šamanu iz plemena Oibva Indijanaca, koji joj je otkrio tajni recept i savjetovao ju je kako da na pravi način pripremi "magično čudotvorno piće". Nakon toga, za kratko vrijeme, žena je potpuno ozdravila, a medicina se našla pred nerješivom zagonetkom.

  Farmakoindustrija na nogama

"Slučajno" u znak zahvalnosti za svoje čudesno ozdravljenje, ta je žena dala recept sestri Reni. Ona je sa poznatim specijalistom za bolesti raka dr. Čarlsom A. Brušom, nekada ličnim liječnikom američkog predsjednika Džona Kenedija, razvila iz četiri temeljne supstance koncentrirani preparat, koji Indijanci iz plemena Oibva i Kri nazivaju "Životni eliksir koji leti na krilima orla". To je naziv koji bijeli čovjek može tek naslućivati.

S tim preparatom sestra Reni je postigla izuzetne rezultate u liječenju oboljelih od raka u svojoj klinici u Brejsbridžu, Ontario, Kanada. Naravno, ti uspjesi nisu izbjegli pažnju medija. Novine i televizija su izvještavali o tim "čudesnim izlječenjima". Sve je više liječnika slalo svoje pacijente sestri Reni Kejs, koja je svojim indijanskim lijekom, na nesebičan način, spasila živote velikog broja ljudi.

Ipak, uprkos brojnim "svjedočanstvima" i pismima zahvalnosti izliječenih bolesnika i njihovih liječnika, kao i priznanjima medicinskih ustanova, njeni "misteriozni uspjesi u liječenju" izazvali su sumnju službenih krugova. Bila je sastavljena grupa od skeptičnih liječnika i, naravno, predstavnika moćne farmaceutske industrije, koja je podigla na noge Kanadsko ministarstvo zdravlja pa i kanadski parlament. Na sve načine se pokušavalo uništiti životno djelo Reni Kejs i doktora C. A. Bruša.

"Bijela magija će pobijediti... U laži su kratke noge!" S takvim i sličnim naslovima tekstova, u kojima se obezvrijeđuju uspjesi u liječenju raka koje je postigao spomenuti "životni eliksir", farmaceutska industrija se pokušala suprotstaviti uspjesima tog lijeka uz pomoć podmićenih medija i činovnika iz Ministarstva zdravlja.

Članovi društva "Prijatelji sestre Reni Kejs" su pokušali putem peticije kod vlasti Ontarija izboriti legalizaciju tog dokazanog lijeka protiv raka. Također, tražili su da sestra Reni i dalje vodi svoju "bolnicu", koja je bila smještena u zgradi jednog starog hotela, a koju su joj vlasti Ontarija godinu dana ranije dale na besplatno korištenje. Sa samo tri glasa prednosti parlament je odbio peticiju i tako je farmaceutska industrija još jednom pobijedila.

  Pobjeda preko "vruće linije"

Ta je odluka teško pogodila sestru Reni, ali se nije predavala. Potpuno deprimirana, na kraju psihičkih snaga, napustila je Brejsbridž i preselila se u manje mjesto na sjeveru Ontarija. Ostala je u tijesnoj vezi sa dr. Brušom. U tajnosti je i dalje uspješno liječila oboljele od raka, iako ju je policija nadzirala.

Kada je sestra Reni Kejs umrla 1978. godine, na posljednji počinak su je ispratili na stotine rastuženih njenih izliječenih pacijenata. Ipak, izuzetno dobro čuvana formula indijanskog lijeka, a koji je u saradnji sa svojim partnerom dalje razvijala i usavršavala u "Medicinskom centru dr. Bruša" u Masačsetsu, ponovo će uskrsnuti.