|
Online korisnici
|
Početna
|
Autor: Emsa Karahmet
|
|
Moj Aldino je divan otac i suprug, ali nikada ne bi mogao biti majka
Arduana Pribinja - Kurić, poznato TV lice NTV Hayat, kaže da je kao dijete odgajana s puno ljubavi. Završila je sarajevsku Gazi Husrev-begovu medresu. Sretno je udata za poznatog našeg kantautora Aldina Kurića, kojem je na svijet donijela dva sina. Kaže da je, prije svoga vjenčanja, na brak gledala kroz zajednicu koju su imali njeni roditelji. Harmonični odnos u kojem se tačno znalo ko je ko u kući bez da se ugroze prava njene majke. Ona je bila voljena i poštovana kao supruga, uvažavana kao majka i domaćica, od nje je otac tražio savjete, s pažnjom slušao njeno mišljenje. On je bio glava kuće. - Odnos mog supruga i mene je u mnogo čemu ravnopravniji, ali nastojim da bude što bliži modelu braka mojih roditelja ili njegovih koji imaju perfektan brak koji traje više od 40 godina. Djeca su moj prioritet, oni su nam sve - kaže Arduna i dodaje da je ponosna na svoga Aldina kao supruga i oca. - Ipak, on nikada ne može biti majka. To mi je čak i priznao jednom prilikom, što sam ja prihvatila kao njegovo poštovanje mene kao žene i majke, da ne kažem divljenje - dodaje ova izuzetno šarmantna, prijatna i susretljiva žena. Na mali ekran je stigla 2001. godine u "Hayatovom" - "Jutru s vama". Nakon udaje i trudničkog odsustvovanja vratila se izvanrednim talk šoum "Arduana", jednim od najgledanijih programa u BiH. O životu i poslu pred kamerama ne želi puno da priča. Posao je to kao i svaki drugi. Čim se ugase reflektori ona žuri kući i vraća se ulozi supruge i majke potpuno posvećene svojim muškarcima. - Porodica mi je prioritet. Često me ljudi dovedu u dilemu pitanjem da li sam konzervativna po pitanju braka, ljubavi... Nisam, ali sam realna i žena kompromisa. U današnjem vremenu devalvacije porodičnih vrijednosti i braka, ljubavi i porodice propadaju nakon prvih izazova, jer u startu ovise o materijalnim stvarima, a kompromisna rješenja su nešto zašto se nema živaca. Moj Aldino i ja za sve nalazimo kompromisno rješenje... U poslu nije tremaroš, ali jeste profesionalac i nerijetko prestroga prema sebi samoj. Očeličila je i pred kritikama, mada nije bilo prijatno kada su je neki mediji i kvazi novinari, zbog mahrame koju nosi od sedmog razreda osnovne škole, nazvali "pit bulom". - U tim trenucima pomogla mi je javnost iz domovine i inozemstva. Podrška gledatelja i kolega bila je toliko jaka i iskrena da sam se tada zaista uvjerila u onu narodnu: "da nije važno šta ti neko kaže, nego ko ti je to rekao". VRLO MALO VREMENA MI OSTAJE ZA STVARI KOJE SE TIČU MENE. Kad Aldin nije na putu, dok pričuva djecu, ja idem na aerobik, pedikira posjetim jednom mjesečno. O kosi mi brine poznata sarajevska frizerka Meliha Voloder koja me posjeti u mom domu ili mi u salonu obezbijedi uvjete za friziranje. Trudim se pratiti modne trendove, ali one koji ne narušavaju moj osnovni stil, ne samo odijevanja već i življenja i veoma mi je drago ukoliko se to primijeti. Higijena bi u svakom slučaju svima trebala biti na prvom mjestu, a tek onda make up koji bi popravio neke sitne nedostatke. NIKADA SEBI NE BIH OPROSTILA DA DOVEDEM U PITANJE ZDRAVLJE DJETETA ZBOG SVOGA POROKA. Mislila sam da se nikada neću odreći cigareta, ali kada sam saznala da ću biti majka, istog trenutka sam ostavila cigarete. A bila sam strastveni pušač. U vrijeme kada sam radila Jutarnji program znala sam do podneva već završiti s jednom kutijom cigareta. Ni moj muž, koji je zakleti protivnik duhana, nije me mogao odviknuti od ove ovisnosti. Djeca i majčinstvo - jesu. Definitivno sam ostavila cigarete onog dana kada sam saznala da sam u drugom stanju.
NA MOJOJ TRPEZI JE UGLAVNOM SVJEŽE PRIPREMLJENA I ZDRAVA HRANA. Svaki dan spremam nešto friško, domaće i brzo. Zahtjevnije recepte spremam vikendom. Na poslu najčešće jedem pileću salatu, ali moram priznati da naručim i hamburger, doner, ćevape. Teško je odoljeti fast foodu kada ga tvoje okruženje konzumira. Ipak, svi mi znamo da je domaća hrana kudikamo zdravija. Jer, zdravlje ulazi na usta, a zdrav čovjek je i lijep, i sretan i zadovoljan. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: Gordana Stojanović
|
|
Na indonežanskom ostrvu Sulavezi njeguju kult mrtvih, po mnogo čemu jedinstven u svijetu
Za dušu preminulog rodbina mora darovati žrtvu; Nekada su to bile ljudske glave, danas su bivoli
Naša saradnica Gordana Stojanović za vrijeme boravka u Indoneziji obišla je sva četiri velika i poznata ostrva: Sumatru, Javu, Bali i Celebes. Uživala je, divila se, istraživala... Posebno su je dojmili pogrebni rituali i njegovanje kulta mrtvih koji se smatra jedinstvenim u svijetu. Takve ceremonije naš čovjek ne može ni da zamisli Ostrvo Sulavezi poznato je i privlači turiste iz cijelog svijeta zbog svojih prirodnih ljepota s jedne strane, a s druge i, uglavnom, zbog svojih pogrebnih ceremonija i njegovanja kulta mrtvih koji se smatra jedinstvenim u svijetu. Ove pogrebne ceremonije su specijalnost samo jedne oblasti na ostrvu Sulavezi koje je poznato kao "zemlja Toraja". Oni i dan danas njeguju svoju arhaičnu tradiciju koja ima svoje korijene u animizmu, u kome je duša predaka najveća svetinja. Po tim predanjima život na zemlji je prolazan i samo neka vrsta prelaznog perioda u carstvo duhova. Važan je samo život poslije ovozemaljske smrti.
Njihov Bog je svemoćni Puang Matua, a on je stvorio i zemlju i ljude. Osim ovog Boga, važnu ulogu igraju i duhovi Devate koji su duše umrlih. Duhovi se daju umilostiviti sitnijim žrtvama, tipa kokoši ili svinja, ali Puang Matua zahtijeva žrtvovanje bivola. Samo mu se tako može udovoljiti. Svijet Puya
Prema njihovom shvatanju života i smrti, svaki umrli čovjek počinje put pun opasnosti i iskušenja ne bi li dostigao neku vrstu "čistilišta" koje oni nazivaju Puya. Tamo se stiže samo uz određene rituale rodbine umrlih. Ona su stroga i svaki član porodice mora da ih se pridržava. Samo onaj ko stigne u svijet Puya ima šanse da jednog dana dospije i u carstvo Puang Matua. Rijetko ko od umrlih to i uspije. Većina umrlih dospijevaju u svijet Puya, ali tu i ostaju za vječna vremena zajedno sa žrtvenim darovima, koje su dobili od svoje rodbine da sa sobom ponesu u vječnost. Za žive mogu ovi duhovi, koji tako lutaju, biti i opasni po njihov život i zdravlje, ukoliko se mrtvim dušama nije obezbijedilo dovoljno poklona i žrtvenih darova. Sahrana ima najveći značaj u životu čovjeka (neuporedivo veći od rođenja, svadbe...). Svaka porodica štedi cijelog života da bi umrlom mogla da bude priređena dostojanstvena svečanost oko sahrane. Mnoge porodice se i zaduže toliko da čak i njihova djeca moraju do kraja života dugove da otplaćuju. Posmrtni ostaci (leš) se balzamuje i ostavi se tako u nekom dijelu kuće, dok se ne pripremi sahrana. To nekada traje nedjeljama, pa i mjesecima, a u nekim slučajevima i godinama. Potrebno je da se skupi što više članova šire i uže familije, ali i da se ugovori neki termin koji svima odgovara, obzirom da većina živi na drugim ostrvima. Osušene ljudske glave
Van naselja se izgradi vrsta novog sela od drveta. Napravi se odor, lože u kojima će sjediti gosti i nekoliko kućica. Svečanost i slavlje traje nekoliko dana. Mi smo pratili ceremoniju opraštanja nekog bogatog i uglednog čovjeka, tako da je njegova sahrana bila veleljepna. Prinose se žrtve tako što se kolju bivoli. Broj bivola ima direktne veze sa bogatstvom umrlog i njegovog ugleda u društvu. Nekada to bude i 20, ali i 100 životinja. Na ovoj sahrani ih je žrtvovano deset. Od tih 10 dva su bila bijele boje (albino), čija je cijena mnogo veća od crnih. Činu klanja nisam prisustvovala, jer je to živi užas. To meso se onda peče, dijeli siromašnima, jede, poklanja crkvi, itd. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: Mustafa SMAJLOVIĆ
|
|
Zašto susjedi strahuju da se ne zamjere Kasimu Arnautoviću (86) iz sarajevskog naselja Sedrenik?
Dva puta su mi prislanjali pištolj na sljepočnicu, ali je metak ostao u cijevi
Ovaj nesvakidašnji starac od 86 ljeta je u svom dugom životu dva puta bio osuđivan na smrt. ''Potezali su pištolj na mene četnik i partizanski oficir, ali je uvijek metak ostajao u cijevi'' - kaže starina i dodaje: Nikad se nikome nisam zamjerio, ali ako meni neko nanese kakvu nepravdu, sustigne ga nesreća! Džeparoš je nedavno slomio nogu, a cura koja me je ostavila godinama je samovala. Mom jaranu koji mi je preoteo simpatiju, drvo je u šumi palo na glavu
Osamdesetšestogodišnji starina Kasim Arnautović iz sarajevskog naselja Sedrenik nije se jednom uvjerio kako su sustizale nevolje osobe koje bi mu nanijele neku nepravdu... - To je izvan moje moći, Božije davanje! Vjerujte, nikada nikome nisam rekao ružnu riječ, niti sam sklon zamjeranju s ljudima. Ali ako neko ne zna moju moć, pa nešto učini što mu nikada ja ne bi učinio, sustigne ga neka nesreća; jal' slomi nogu, ruku, ili mu se dogodi ono najgore... Znaju to najbolje moji susjedi! Nadnaravna sila Ovaj vitalni starina, sa kućom na Sedreniku (Rogina 47), veli kako najmanje voli što mu se tako nešto dešava, ali ništa ne može učiniti da to preduhitri ili promijeni. - Prosto me bude strah kada se neko ogriješi prema meni. Opominjao sam neke, ali džabe! Valjda misle da nešto umišljam... Ne smijem iznositi javno neke nemile primjere, jer me mogu optužiti vlasti ni krivog ni dužnog... Možda tu tajnu nikada neću dokučiti, ali mi šuhva kazuje da se to i to dogodilo zbog učinjenog grijeha prema meni. Neke godine, kada sam ostao bez novčanika u gradskom prijevozu, uvečer saznajem na vijestima da je stradao mladić kome je bilo duša zavirivati u tuđe džepove. Moji susjedi znaju kako su neki prošli... Recimo, jedan mladić, samo zato što me je odgurnuo na autobuskoj stanici, uganuo je nogu... Nije odmakao dva koraka od mene, a to mu se desilo... Predviđa događaje
U "natprirodnu silu" Kasim se uvjerio još kao dijete u rodnoj Ilovači kod Goražda. Odrasli su mu govorili da je možda rođen sa "košuljicom", ali to nikada nije čuo od majke. – Govorili su da sam zaštićen od uroka, da mi ni guja otrovnica ne more ništa... Da u meni ima nešto što ni sam ne znam šta je, uvjerio sam se u to dok sam ko' momak ašikovao s curama. Veli da cura koja bi mu okrenula leđa, dugo je samovala, a momak koji bi mu je preoteo, doživio bi da ga drvo pritisne u šumi, ili da padne s konja... - Sve se to najviše meni obijalo o glavu, jer su se od mene sklanjali ukraj, da ne kažem da su bježali od mene... Da je bio nadaleko "čuven po išaretu" Kasim se sjeća još nekih detalja iz mladosti. - Kada bi bile trke konja ili "momačke utrke", znao sam unaprijed kazati ko će odnijeti pobjedu. Mladić, za koga bih kazao da će biti prvi, darivo' bi me baš onom košuljom koju bi prvi jamio na cilju. I cure su me kitile vezenim mahramama, 'jerbo' sam im znao kazati kada i za kog će se udati. Metak ostao u cijevi
Dok bude po suncu hodio, veli Kasim, nikada neće zaboraviti 1941. godinu, kada je iz pravca Čajniča bježao na drugu stranu Drine kod Ustikoline. Sjeća se: - Kod "đemije" (čamca, koji je uz pomoć željezne sajle koristio za prijevoz putnika s jedne na drugu obalu) sustigoše nas četnici. Bi uz mene nekoliko žena i ljudi. Hoće da nas pobiju. Jedan, uperi pištolj u mene, povuče okidač, ali metak ostade u cijevi. Repetirao je, pa ponovo. Kada je pištolj ponovo zakazao, bacio ga u strahu i naredio drugim četnicima da nas puste. Tako sam spasio i drugima glave. Da ništa nije bilo slučajno, uvjerio se Kasim Arnautović i 1952. godine, za vrijeme služenja vojnog roka. Bio je u sanitetskom vodu... Jedan oficir, kome su ustaše u ratu pobile porodicu, umislio je da je Kasim neki Murat. - Svaki dan me je opsjedao pitanjima jesam li taj neki Murat koji je pobio njegove, a onda mu se nešto prevrnulo u glavi, izvadio je pištolj i povukao okidač. Pištolj nije opalio. Dotrčali su drugi oficiri i odveli ga. Kasnije sam čuo da se ubio. Ni minuli rat nije dobrog donio ovom nesvakidašnjem starcu, koji danas preživljava od skromne penzije sa suprugom Fatimom (75). U srcu nosi ranu koja ne zarasta. Izgubio je sina Izeta, kada je imao 53 godine. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: E. Milić
|
|
Grad Sarajevo je danas jedina prijestonica u Evropi koja javno i svakodnevno ne objavljuje dnevnu koncentraciju polena Alergičari - alergični na Semihu Borovac i Samira Silajdžića
Mi smo očekivali da ured Grada barem ima pisara koji će da kaže možemo li ili ne možemo dobiti sredstva. Ali, eto ni to nismo dobili. Isti je slučaj i sa Kantonom Sarajevo. Nisu se udostojili ni da odgovore na naše dopise, a poslali smo ih na desetine. Godišnje potrebno 30.000 KM za nesmetan rad Laboratorije
Vijest da grad Banja Luka iz budžetskih sredstava finansira svakodnevne podatke o koncentraciji alergenih vrsta polena u zraku, da i u USK finansiraju bihaćku Laboratoriju za palinologiju, a da u Sarajevu, na Prirodno - matematičkom fakultetu grupa stručnjaka i entuzijasta ne dobijaju ni marke za svoj rad, šokirala je najmanje desetak hiljada žitelja centralnog dijela BiH i Kantona Sarajevo, koji imaju problema sa alergijama. I javnost je zbunjena!? Zar prijestonica države, metropola sa 400.000 stanovnika, još uvijek nema zakonsku regulativu i uređene stabilne izvore i načine finansiranja Laboratorije za palinologiju? Zar Banja Luka, koja nema stručnjake i koja ima duplo manji budžet od SA kantona, te četiri puta manje stanovništva, da brže grabi ka ostvarivanju svih civilizacijskih, zdravstvenih i ekoloških standarda EU i Svjetske zdravstvene organizacije?
- Tokom minulih pet godina smo kucali na mnoga vrata Grada i Kantona. Predlagali da se nađu trajni izvori finansiranja, čak i upozoravali da je postojanje ove laboratorije civilizacijski normativ, a ne naš naučni hir. To je jedan od elementarnih preduvjeta za integracijske procese. Jer, za evropsku porodicu nisu samo bitna politička usaglašavanja u užem smislu riječi, nego i ispunjavanje i ekoloških pitanja - kaže prof. dr. Sulejman Redžić, šef Laboratorije za palinologiju Centra za ekologiju i prirodne resurse sarajevskog Prirodno - matematičkog fakulteta. Nije naučni hir
Prema prijedlogu finansiranja PMF-a, od budžetskih institucija Kantona i Grada Sarajeva, godišnje potrebe Laboratorije se kreću oko 30.000 KM. Već pet godina apliciraju svim relevantnim budžetskim institucijama. Jedino je prošle godine interveniralo sa 3.000 KM Ministarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. - U svijetu najčešće grad ima nadležnost nad laboratorijama za palinologiju. Tako bi trebalo biti i u Sarajevu. Međutim, iz ureda današnje gradonačelnice i njenih prethodnika i ne odgovaraju na naše dopise i prijedloge - nastavlja prof. Redžić. Zanimljivo je da je u Sarajevo i aparat za mjerenje alergenih biljaka stigao zahvaljujući donaciji predstavništva zagrebačke "Plive" u BiH, te Klinike za plućne bolesti. Osoblje i profesori PMF-a, gdje je smještena Laboratorija za palinologiju, uključili su se kao entuzijasti. Taj entuzijazam ih drži do današnjih dana. Puno im znače BiH i Sarajevo i ne mogu dozvoliti da grad kojeg nose u srcu bude "mračna mrlja" na svjetskoj "alergo - karti". - Mi smo bili jedina zemlja u Evropi koja nije raspolagala podacima o koncentraciji polena, niti smo bili uključeni u svjetsku mrežu po osnovu posmatranja alergogenih biljaka. Sarajevski laboratorij smo osposobili da u skladu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim kriterijima, vršimo permanentno mjerenje koncentracije u Sarajevu i 30 km prečnika područja centralne Bosne. To je optimum, mada se podaci sarajevske laboratorije mogu upotrijebiti i za cijeli kontinentalni prostor BiH - objašnjava naš sagovornik. Dodaje da je Laboratorija tehnički osposobljena da daje svakodnevno polensku prognozu za desetak hiljada osoba sklonih alergijama na polen, imaju i kadrove. U saradnji sa meteorolozima mogu precizno ocijeniti kakva nas polenska situacija može očekivati najmanje za tri, pet pa i za sedam dana unaprijed. Međutim, osim što telefonom građanima daju informacije, precizni podaci se ne mogu naći nigdje. - Dok ne nađemo stalnog finansijera, prinuđeni smo na ovakav način rada. Nudili smo i komercijalne aranžmane printanim i elektronskim medijima po simboličnim cijenama, ali niko nije imao sredstava. Javnost mora znati da je i ovo što mi radimo isključivo naš entuzijazam. Imamo jednog stalnog uposlenika kojem moramo obezbijediti sredstva za rad. PMF još uvijek iznalazi određene finansijske mogućnosti. Ali, ni to neće trajati vječno - upozorava prof. Redžić. Otac i maćeha I eto, dok je oko pet posto građana BiH na stalnom udaru polenskih alergija, uz ubrzanu tendenciju rasta, nadležne gradske, kantonalne, entitetske i državne budžetske institucije - ni prstom da mrdnu. Kao da im je cilj da BiH ostane jedino mračno područje u Evropi. Nikome nije ni na kraj pameti da izračuna koliko godišnje zdravstvo izdvaja sredstava za liječenje od alergija. Prema nepreciznim podacima cifre se kreću između 50.000 i 300.000 KM.
- Odgovorno tvrdim da je prevencija najbolji lijek kod alergija. Pravovremena informacija i savjeti građanima o rizičnim periodima za određenu biljku ili skupinu biljaka i trava, efikasnije djeluje od bilo kojeg farmakološkog lijeka koji se primjenjuje kada nastupi odgovarajuće alergijsko stanje. A kada dođemo do primjene lijekova, znači da smo počeli trošiti sredstva iz fondova zdravstva - kazuje prof. Redžić. Laboratorija za palinologiju je ostvarila sjajnu saradnju sa sarajevskom Klinikom za plućne bolesti. Nastoje timskim radom da, inače kod nas nedovoljno pokrivenu oblast polenske alergije, usavrše i približe građanima. Dužni su, prije svega, prema djeci sa opstruktivnim bronhitisom, čiji broj raste iz godine u godinu. - Zapravo, obavezni smo prema svima koji imaju problema sa alergijama, mada su nam djeca na neki način primarna - pojašnjava Sulejman Redžić, dok mu pogled luta po zabrinjavajućim podacima o ubrzanom porastu oboljelih od alergija. Da li su njegova pisma i podatke i pogledali gradski i kantonalni oci i maćehe? Uštedite 30.000 KM na novogodišnjim vatrometima!
Prošle godine Kantonalno ministarstvo zdravlja odobrilo nam je 3.000 KM. Stekao sam utisak da je ministar Cuplov izdvojio taj iznos više radi mene. Sramota ih odbiti, jer traži profesor! Ipak, mi smo zahvalni i za to.
Međutim, zabrinjava me rasipništvo gradskih i kantonalnih čelnika u segmentima i događajima, bez kojih Sarajevo može. Ili, bar može proći jeftinije! Gradonačelnica i premijer Sarajeva izdvoje nekoliko stotina hiljada KM za novogodišnji vatromet. To je sramno, nedopustivo! U sredini gdje ljudi traže po kontejneru, onda je to malo apsurdno. Ja sam izuzetno tužan kada u tih 15 minuta nove godine u zrak ode nekoliko stotina hiljada maraka, umjesto da ih prepolovimo i raspodjelimo za svrsishodnije projekte ili sarajevsku sirotinju. Da su samo desetinu usmjerili našem Centru, Sarajevo ne bi bila tamna mrlja na svjetskoj "alergenoj karti". Zato poručujem šarmantnoj gradonačelnici da je i briga o astmatičarima jedan od parametara zašto i ona na koncu treba da bude gradonačelnica. Ako već imamo njen ured, onda on treba da brine o građanima. Mi smo očekivali da ured Grada barem ima pisara koji će da kaže možemo li ili ne možemo dobiti sredstva. Ali, eto ni to nismo dobili. Isti je slučaj i sa Kantonom Sarajevo. Nisu se udostojili ni da odgovore na naše dopise, a poslali smo ih na desetine. U SLIJEDEĆEM BROJU: Šta kažu gradonačelnica Semiha Borovac i premijer Samir Silajdžić? |
|
|
Autor: Alem HODŽIĆ
|
|
Kosovo zauvijek ostaje susjedna južna država Srbiji, a sve balkanske zemlje živjet će u istoj državi - "Euro uniji"
U nedavnom razgovoru za naš list astrolog Dušan Veličković napomenuo je da su i planete, posebno Pluton, ukazale na mogućnost cijepanja u Srbiji, ali i nestabilnosti na Balkanu. Ulazak Plutona u znak Jarca pod čijim utjecajem se nalazi cijeli Balkan je ukazao na promjenu odnosa, a svaka promjena je neminovno po nekoga bolna kao što je trenutno slučaj sa Srbijom. Po njegovom viđenju Kosovo će teško ikada biti dio Srbije kao nekada. Ipak, zvijezde najavljuju ulazak u mirnije vode. U cijelom regionu naredne godine prašina će se sleći, dolazi novac, investicije... Za dvadesetak godina nećemo se ni sjećati svega ovoga. Neće biti bitne granica, jer ćemo svi živjeti u istoj državi koja će se zvati ''Evropska Unija''
Jedan od najpoznatijih srpskih i balkanskih astrologa, također cijenjen i u svijetu, Beograđanin Dušan Veličković u nedavnom razgovoru za naš magazin otkrio nam je neke stvari iz svoga života, ali i života bivših zemalja Jugoslavije. Pored astrologije Dušan je već duboko zagazio i u novinarstvo. Trenutno privodi kraju studij žurnalistike. Kaže, želi na najbolji način publici prenijeti svoje znanje iz astrologije. U životu je radio mnogo toga, ali je astrologija ono čemu se od 1990. godine, kada je izradio svoje prve natalne karte, potpuno posvetio. Trenutno za neke srbijanske časopise radi astrološke teme, a za Press i druge dnevne novine, kaže, piše i neke druge rubrike. Organizira i radionice astrologije, kurseve, predavanja, radi na dvije knjige, izrađuje natalne karte poznatima. Često je lice na TV ekranima... Astrologiju i dan danas uči i usavršava. Astrologija je rentgen
Kada ste izradili prve natalne karte, da li ste doživjeli razočarenje, ili ste vidjeli da u Vama ima nečega?
- Znate, ljudi su već tada odlazili fascinirani od mene. Brzo sam ukapirao tu nauku i ljudima skoro do u detalje otkrivao neke stvari. Često su me nazivali i viještac. Zahvaljujem Bogu što se to desilo poslije moje tridesete godine, inače bih sebi uništio život. Da je to bilo u dvadesetim, a ja poznati astrolog koji može puno toga znati o vama, mislim da se mladim i zgodnim djevojkama ne bih mogao oduprijeti. Još da znate kako sam bio zgodan. Ha, ha... Po časopisima je već ustaljeno da astrolozi predviđaju neke događaje, pa i tačno vrijeme i lokaciju dešavanja? Astrologijom je to moguće?
- Recimo, ja mogu da vidim kada može da se desi neki problem, neka kriza. Mogu se predvidjeti i zemljotresi na osnovu kretanja Urana i slične stvari. Ali morate znati da je budućnost u rukama Boga. Poznat je slučaj da su eminentni astrolozi predviđali atentat na Putina nakon Božićne liturgije 7. januara ove godine kada bude izlazio iz crkve... Ponavljam, takve stvari su u rukama Boga. Astrologija je dijagnostika, rentgen, otkriva uzrok a ne posljedicu. A terapija astrologije je religija kojom se postiže unutarnji mir i čistoća duše. Kažete, astrologija je dijagnostika... da li se njome mogu dijagnosticirati trenutna dešavanja u Srbiji, Kosovu? Da li je kretanjem nebeskih tijela to već bilo predodređeno? Ukazivali ste na to?
- Kroz mnoge svoje tekstove ja astrološki i analitički govorim da je Kosovo sredstvo za potkusurivanje i dobijanje političke moći velikih sila. U astrologiji, taj Pluton koji je ušao u Jarac, a Srbija je ekstremni Jarac, govori o tom cijepanju. Pluton je onaj feniks koji ruši da bi izgradio nešto novo, tako da je ova situacija u Srbiji početak tranzicije svijesti. Često sam govorio da ćemo mi u Srbiji tresnuti glavom o zid. Po astrologiji ova situacija je realna, za neke je očito sve ovo bolno jer nisu htjeli da gledaju stvari realno. Čim je taj Pluton zakoračio u Jarca amputirao je jedan dio Srbije. Sve i jedan aspekt od Neba ili Boga kao saobraćajne znake je postavio planete, ako kreneš jednosmjernom sudarićeš se. Mi u Srbiji idemo jednosmjernom već devet godina i krivo nam je što je naišao veliki kamion pa se moramo vratiti kilometar unazad. Umjesto da smo se na vrijeme okrenuli. Postoji li mogućnost da Srbija vrati Kosovo i istraje u borbi koju vodi?
- Teško je da Kosovo više ikada bude dio Srbije kao prije, pošto se ništa u vasioni ne vraća na staro. Ovo je samo jedna bolna terapeutska mjera. Mi još u glavama nismo očistili Drugi svjetski rat. Suština hrišćanstva je praštanje, a Srbi nisu oprostili. To je taj Jarac. Hrvati su se tu prošunjali i svjesni su da su činili u prošlosti svašta, bili su sa Hitlerom, ovamo onamo, ali to je sada nebitno. Znači, osjećaj krivice kod Hrvata i nemogućnosti da Srbi oproste je samo pumpao jedan pritisak koji je morao da se izduva kroz sve u ranijem periodu. Novi historijski ciklus
Šta zvijezde "najavljuju" balkanskim narodima?
- Svi mi astrološki idemo u Evropu i za maksimalno 30 godina, ako ne i prije, mi se nećemo ni sjećati gdje su nam bile granice. Idemo u globalizaciju! Današnje neprilike i nestabilnosti su samo posljednji trzaji neželjenja da se prizna faktičko i realno stanje. To je kao kada spavaš sa djevojkom pa ona ostane trudna, rodi dijete a ti se iznenadiš i kažeš: kako? A taj proces se odvijao devet mjeseci i nisi htio da ga prihvatiš kao realnost. Ovdje se proces odvija devet godina. Sada sve ovo nekima dolazi kao bolno saznanje? Pa, nešto se moralo izroditi. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: E. K.
|
|
Aura na Četvrtom Međunarodnom kongresu alternativne medicine u Moskvi, na kojem je naš profesor Selim Ljuljanović odbranio magistarski rad KONGRESI
Šta je još potrebno Bosni i Hercegovini ako želi biti dio Evropske Unije i hoće li i naša država uskoro imati Univerzitet alternativne medicine? - samo su neka od razmatranih pitanja na ovom kongresu. Usvojen prijedlog za specijalizaciju kadra za samo jednu bolest - organ
Početkom februara ove godine, u Moskvi je u organizaciji Ruskog instituta narodne medicine i iscjeliteljstva ENIOM, održan Četvrti međunarodni kongres, simbolično nazvan Elita. Ovom kongresu prisustvovalo je preko 1.200 posjetilaca, specijalnih zvanica, među kojima je bilo i 50 doktora zvanične medicine iz čitavog svijeta.
Zlatni pečat Za vrijeme trodnevnog rada kongresa, među 60-tak predavača, pojavio se i naš predstavnik, uvaženi profesor Selim Ljuljanović. On je dbranio magistarski rad na temu "Čakre i čišćenje čakri".
U Bosnu i Hercegovinu, profesor Ljuljanović se vratio bogatiji za iskustvo više, ali i s nekolicinom priznanja, između kojih je dobio i zlatni pečat za mnogobrojna provedena istraživanja u komplementarnoj medicini, Specijalnu nagradu za mnogobrojna aktivna djelovanja u alternativnoj medicini i za popularizaciju metoda tradicionalne medicine u medijima, certifikat za učestvovanje na Kongresu kao i posebnu nagradu u ime Instituta za dugogodišnje praktično djelovanje i dostignuća u svijetu alternativne medicine. Profesor Ljuljanović je učešće na ovom kongresu iskoristio i za razgovor sa dekanom ENIOM Univerziteta, R. G. Galjperinom, na temu dolaska ruskih profesora komplementarne medicine u BiH, čime bi se utrla trasa za izjednačavanje alternativne i zvanične medicine, što je inače i jedan od uslova za ulazak u Evropsku Uniju. EU uslovljava BiH i Crna Gora su jedine zemlje u kojima zakonski nije regulisano pitanje spajanja i izjednačavanja alternativne medicine. Doduše, prof. dr. opšte medicine Vuk Stambolić je pokrenuo inicijativu za takvo izjednačavanje na nivou Crne Gore. Što se tiče BiH, profesor Ljuljanović je aktuelizirao to pitanje. Koliko će biti uspješan - vrijeme će pokazati?
- Gospodin Galjperin je pokazao spremnost da nam pomogne sa stručnim kadrovima koji bi držali predavanje zainteresiranim studentima - otkriva Ljuljanović, kojeg je oduševila inicijativa pokrenuta na Kongresu, a koja se tiče specijalizacije za samo jedan određeni organ, odnosno bolest. - To je jedna od novijih ideja koja se bazira na tome da se određeni kadar specijalizira primjera radi, samo za srce, kao što postoje specijalizacije i u zvaničnoj medicini, tim što bi se ovaj kadar osposobio, prošao i upoznao se sa svim granama alternativne medicine, i na kraju jednog takvog studija, imao bi zvanje, recimo kardiolog komplementarne medicine - pojašnjava profesor Ljuljanović. Detaljnije o nagradama, utiscima, kao i predstavljenim novitetima sa ovogodišnjeg kongresa, profesor Ljuljanović će čitaoce Aure detaljnije informisati u svojim kolumnama, počevši već od narednog broja. |
|
|
Autor: E. MILIĆ
|
|
Ammar Šahurić, instruktor joge organizira sve uspješnije kurseve joge u Sarajevu i rodnoj Banjoj Luci
Joga ublažava bolove u leđima i otklanja stres Vježbe joge imaju cjelovit učinak jer uravnotežuju tijelo, um, svijest i dušu. Na taj način joga pomaže u svladavanju svakodnevnih zadataka, teškoća i briga, u postizanju višeg stepena razumijevanja sebe, smisla života te konačno u razvijanju osobnog odnosa prema samom sebi. Na duhovnom putu joga vodi do najvišeg znanja i trajnog blaženstva, a na fizičkom planu stvara osjećaj lakoće, elastičnosti, povećava otpornost organizma, ublažava bolove u leđima, osigurava kvalitetniji san i regulira tjelesnu težinu
Živjeti u skladu sa samim sobom i sa svojom okolinom, želja je svakog čovjeka. U današnje smo vrijeme u mnogim područjima života suočeni sa sve većim fizičkim i psihičkim zahtjevima. Zbog toga sve više ljudi pati od tjelesnih i psihičkih napetosti kao što su stres, nervoza, nesanica, kao i od jednostranog tjelesnog opterećenja i posljedica nedovoljnog kretanja. Upravo u današnje vrijeme veliku vrijednost imaju metode i tehnike za poboljšanje zdravlja te postizanje tjelesnog, mentalnog i duševnog sklada, a u tom smislu sistem vježbi Joge velika je podrška u samopomoći.
Duboka mirnoća Jogu, narodi Istoka prakticiraju vijekovima tragajući za putem prosvjetljivanja, a narodi Zapada sve više otvaraju vrata istočnjačkim mudrostima i tehnikama, od kojih očekuju da prosvijetli ili ublaži posljedice materijalizmom zamraćeni današnji ubrzani način života. Iako stidljivo i bez agresivne kampanje, ova drevna istočnjačka metoda stiže i na područje Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući Udruženju "Rezonancija", koje vodi Banjalučanin Ammar Šahurić, višegodišnji instruktor joge sa diplomom Međunarodne škole joge ATMAN već dvije godine zaredom u Sarajevu i Banjoj Luci se organiziraju sve posjećeniji kursevi ovom zdravstveno - terapijsko - rekreacijskom programu i duhovnoj vještini. Kursevi nisu profitabilnog, već humanitarnog karaktera. Cilj je da se ljudi osposobe da sami sebe izliječe. Ammar se s jogom upoznao kao prognanik u Brnu u čuvenoj Međunarodnoj školi joge. Tu je, kaže prepoznao, izuzetne i jedinstvene kvalitete i dubinu joge. Upravo je prakticiranje joge pomoglo mu u životu da se harmonizira i otkloni svakodnevna stanja stresa i umora, te da pronađe viši smisao i suštinu života u ratnim i izbjegličkim vremenima na balkanskim prostorima. Subotom, nedjeljom i ponedjeljkom kurseve organizira u Sarajevu, a srijedom, četvrtkom i petkom u Banjoj Luci. Zadovoljan je prvim rezultatima, jer je okupio oko 60 polaznika, ljudi različitih dobi, profesija i staleža. Program Ammarove škole obuhvata temeljne vježbe joge - asane, tehnike opuštanja, disanja i meditacije, a velika se pažnja poklanja učenju o zdravom životu i prevenciji bolesti. - Cilj nam je da čovjekov život dovedemo u ravnotežu i harmoniju, i to tako što se uspostavlja fizičko zdravlje, mentalna jasnoća i mir, psihička i emotivna stabilnost - kaže instruktor Ammar Šahurić. Ovaj kurs joge ima velike prednosti. Uzima u obzir uopće današnji stil i način života, te donosi jedan izuzetan sistem kako bi svaki čovjek mogao prema svojim mogućnostima da prakticira jogu i sam je prema svojim željama uvodi u svoj život. To znači - dodaje Šahurić - da nam je potrebno jedno shvatanje kako joge, tako i našeg načina razmišljanja. Potrebno nam je jedno inteligentno i mudro povezivanje, pravljenje sistema koji će nam omogućavati da prakticiramo stari sistem koji služi za harmonizaciju ljudskog bića, kako na fizičkom, tako i na psihičkom, emotivnom i mentalnom nivou. Pomračenje svijesti
Kada počnete da se bavite jogom, mada izgleda da je to samo niz neobičnih položaja, vrlo brzo ćete početi da osjećate promjene i u čitavom svom energetskom sistemu. Ali i u pogledu na svijet... Jer, svi ljudski problemi nastaju manje-više usljed jednostavnog pomračenja svijesti. To pomračenje su naši stresovi, strahovi, sumnje, vezanosti, pogrešna vjerovanja i bolna prošlost.
- Joga stvara prostor u kome možete da postanete svjesni svih svojih ograničenja i slabosti - drugim riječima, vela neznanja. Praksa joge rastvara taj veo neznanja, čisti našu perspektivu i, konačno, uklanja vaše opiranje i forsiranje života. Ona nam nudi duboko objašnjenje svake sfere i svakog aspekta ljudskog bića, te nam daje put i način kako da se razvijamo u bilo kojem pravcu i bilo kojem pogledu. Na fizičkom planu stvara osjećaj lakoće i elastičnosti, povećava otpornost organizma, ublažava bolove u leđima, osigurava kvalitetniji san, regulira pritisak i tjelesnu težinu, a na psihičkom - opušta, neutralizira stres, poboljšava koncentraciju, učenje, pamćenje, intuitivne sposobnosti, te stvara osjećaj unutrašnje sreće. Na socijalnom planu poboljšava odnose unutar porodice, stepen tolerancije prema okolini i smanjuje agresivnost - objašnjava naš sagovornik. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: Sebastijan Winter
|
|
Bolničar Kris Fog - Kakav je osjećaj za dlaku izbjeći smrt?
Spasilo me što sam stokilaš!
Scena kao iz akcijskog filma: kad se na visini od 6.000 metara pokraj njega rasprsnulo prozorsko staklo aviona. Kris Fog borio se za život
Kao i obično Kris Fog je u Twin Falsu, gradu u saveznoj američkoj državi Idaho, ušao u dvomotorni piper turboprop. Po zanimanju je bolničar i prati pacijente na letovima. Dvomotorni avion je vlasništvo Ada - Boi Air Ambulance Servicea, firme njegovog oca, u kojoj radi već 24 godine. Tog dana Kris Fog je pratio pacijenta na letu u Seatle. - Ustao sam sa sjedišta kako bih pacijentu, pilotu i sebi donio po flašu vode. Tek što sam ponovno sjeo, i to leđima okrenut u smjeru leta, dogodila se nesreća - priča Kris. Na visini od 6.000 metara rasprsnulo se staklo kraj njegovog desnog ramena. Zbog razlike između visokog pritiska vani i niskog pritiska unutra nastao je snažan kovitlac. Nije bilo vremena ni da taj 41-godišnjak zaveže pojas. - Odmah me je povuklo van, pravo u otvor, glava i desna ruka odjednom su se našle izvan aviona. Bilo me je strah da će popustiti cijela oplata. Pokrivači, kutije sa zavojima i medicinska oprema izletjeli su iz aviona kraj njega. Situacija koju bi se za film moglo iscenirati Krisu je postala jezovita stvarnost. - Borio sam se za život. Mogao sam vidjeti rep aviona, toliko sam već visio kroz prozor. Svom snagom pokušavao sam se zadržati lijevom rukom i koljenima, te se uvući u unutrašnjost aviona. U međuvremenu je reagirao pilot. Počeo se spuštati te se tako smanjila razlika pritiska u kabini i atmosferi. - Primijetio sam da se avion iznenada spušta. Napokon sam se mogao dovoljno odmaknuti od oplate i odgurnuti se u kabinu. Pacijent kojeg sam pratio i koji je vidio tu dramu imao je, na sreću, masku s kisikom i nije mu se, hvala Bogu, ništa dogodilo. Ali poslije mi je ispričao da je kao vijetnamski veteran imao stravičnu viziju da su mu oborili avion. Bolničar je preživio sa posjekotinama i nagnječenjima. Nakon prisilnog slijetanja na aerodromu u Boiseu smješten je u bolnicu, ali je već slijedećeg dana pušten na kućnu njegu. - Spasila me vlastita težina - imam gotovo 100 kilograma, a visok sam 1,82 m. Mršaviju osobu bi rupa jednostavno progutala. Tog dana sam imao sreću u nesreći - kaže Kris Fog. |
|
|
Autor: Ahmed Berberović
|
|
Kako možete izliječiti rak prema recepturi kanadske doktorice medicinskih nauka i nutricioniste Hulde Reger Klark
Rak stiže u šamponima, flaširanoj vodi, kozmetici, kafi bez kofeina, mješavinama biljnih čajeva, bijelom šećeru, gaziranim napicima...
Osjećam veliku potrebu da saznanje koje sam dobio uz pomoć Božije volje podijelim sa širom javnošću. Naime, na poklon sam dobio knjigu pod nazivom „Terapija za sve bolesti", autorice dr. Hulde Reger Klark iz Kanade. Jedan segment knjige, koja ne može nikog ostaviti ravnodušnim, odnosi se i na liječenje karcinoma. Stoga sam, radi što veće autentičnosti, samo prepisao navode iz ove knjige
Ako posumnjate da imate rak, dr. Klark preporučuje: „Nemojte odmah juriti ljekaru, pohitajte da prvo očistite svoj organizam. Dok dođete na red za pregled kod ljekara, možete biti sigurni da će test biti negativan." Parazit koji uzrokuje ovu opaku bolest je fasciolopsis buskil. To je ljudski crijevni metilj - pljosnata glista, koja živi u crijevima. Pri normalnom funkcionisanju našeg organizma, ovaj parazit, zajedno sa stolicom, izbacuje napolje svoja jaja. Ali, ako se jaja izlegu prije nego što napuste vaše tijelo, stvoreni su uslovi da se razvije rak. Tako, naprimjer, ako jaja metilja i drugi stadijumi prolaze kroz faze razvoja u vašim grudima, može se razviti rak dojke, ako se ovaj proces razvija u prostati, može doći do raka prostate i tako dalje. Dakle, sve vrste raka podrazumijevaju da su stadijumi razvoja crijevnog metilja prisutni u određenom organu. Crijevni metilji
Drugi uslov za razvoj raka je takozvani faktor rasta, koji dovodi do toga da se za veoma kratko vrijeme stotine sićušnih larvi pretvaraju u stotine novih. Dakle, faktor rasta dovodi do umnožavanja larvi, a slično utječe i na vaše ćelije. Taj faktor rasta, ortofosfotirozin (a možda i faktor rasta epidermisa i faktor rasta zavisan od insulina) je zaista početak pojave karcinoma. Međutim, dobra vijest je ta što faktor rasta koji je od suštinskog značaja za razvoj raka, ne može da se razvije bez izopropil alkohola, takozvanog rastvarača. To je, ustvari, vrsta antiseptika koji se često koristi u proizvodnji određenih artikala. Ako ne unosite izopropil alkohol, nikako ne možete dobiti rak! Za ovo opako oboljenje krivi su propil alkohol i ljudski crijevni metilj. Dakle, uzročnici raka su crijevni ljudski metilj i izopropil alkohol! Propil alkhol se nalazi u šamponima, (čak i u ekološkim), u svim vrstama flaširane vode, kozmetici, hladnim cerealijama, vodici za usta, kafi bez kofeina, mješavinama biljnih čajeva (čajevi od jedne vrste su uredu), alkoholu za čišćenje, bijelom šećeru, gaziranim napicima, kupovnim voćnim sokovima. Znači, umnožene larve (faktor rasta) dolaze u kontakt sa propil alkoholom i tako nastaje rak. Tako formiran rak nalazi svoje utočište za razvoj, tj. metastazu u organima koji su već zagađeni. Kancerogeni faktori privlače rak na određeni organ. Naprimjer, rak pluća ima podlogu u udisanju dima cigareta, fiberglasu ili freonu, nikl privlači rak u prostatu, barijum iz karmina privlači rak u grudi itd. "Zaper" - barijera raku
Slijedeći toksini mogu biti prisutni u bilo kom organu. Oni su krajnje opasna prijetnja po nas, počevši od najgoreg. To su: freon, bakar iz vodovodnih cijevi, fiberglas ili azbest, živa iz zubnih plombi, živa iz spojeva u bakarnim cijevima, formaldehid iz pjenastih dušeka i pokrivača i novog odijela, nikl iz zubnog metala. Svi oboljeli od karcinoma imali su u svom organizmu ove toksine. Razvoj raka se može spriječiti na dva načina: upotrebom "zapera" i uz pomoć fitoterapije prema recepturi dr. Klark. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: Drago Plečko
|
|
Drago Plečko: Moja sjećanja na budućnost
Ljudsko će tijelo moći mjesecima unutar sebe reciklirati istu vodu
Za što nas sprema evolucija ako je već barem jednom genetska igra pokazala da je moguće rođenje ljudskog organizma koji može mijenjati strukture kemikalija u tijelu voljom, mislima utjecati na imunosistem, gotovo trenutno regenerirati oštećeno tkivo na vanjskim i unutarnjim organima i reciklirati mjesecima, možda godinama istu količinu vode unutar tijela? Do toga da čovjek doista uzmogne svojom sviješću uspostaviti kontrolu nad tjelesnim funkcijama u teoriji je samo jedan korak. A ta će teorija možda postati praksom mnogo prije no što možemo i zamisliti. Dr. Teru Hiros, slavni njujorški kardiokirurg japanskog porijekla priznaje da ga još uvijek muči jedna čudna koincidencija: od svih grupa kojima je operirao srce, bez obzira na prognoze, najbolje su se oporavljali Svjedoci Jehove. Praktično se ne sjeća da je ijedan umro nakon zahvata iako su svi odbijali primiti tuđu krv!
O moćima jogija, „jujua", šamana, mistika i drugih likova s druge strane znanstvenog materijalizma raspredaju se mnoge legende, od kojih su neke očiti proizvod onog što Englezi zovu „wishfull thinking" (vidimo ono čega zapravo nema, op.a.), ali ima i onih koje su demonstrirane pred većom grupom ljudi u, za to vrijeme, kontroliranim uvjetima. U Indiji malo tko sumnja da je stanoviti Yogi Rao doista pred svjetinom popio 100 grama sumporne kiseline a da nije pokazao nikakve znakove bola, mučnine ili nečeg što bi odavalo da je ova smrtonosna količina kiseline djelovala na njega. Vitamini za dušu ili ludnicu
Još je dokumentiraniji primjer legendarnog Neem Karoli Babe koji je kasnih šezdesetih počeo ugošćavati hippyje koji nisu znali dolaze li u Indiju radi hašiša ili duhovnih učenja. Najčešće je to bila mješavina koja je u pravilu završavala porazno. Među onima koji su se našli kod velikog jogija bio je i harvardski sveučilišni profesor dr. Richard Alpert, jedan od očeva psihodeličnog pokreta i osoba koja je uvijek uz sebe imala značajnu količinu LSD-a, „vitamina za dušu", kako je on to lijepo volio reći. Jogi koji je bio zamotan samo u običnu deku, ležao je na stepenicama svog ashrama i pitao Alperta daje li mu droga neke moći. Nadobudni se Alpert nadmoćno nasmiješio i pokazao golemu količinu LSD-a od 100 miligrama. Uzmemo li u obzir da je standardna doza oko 650 mikrograma, ispada da 100 miligrama u najboljem slučaju vodi u ludnicu za sva vremena. Ako to uopće konzument može preživjeti. Jogi je bez razmišljanja progutao cijelu količinu! Okupljeni su skamenjeni čekali satima da se nešto dogodi, no do kasno u noć jogi nije pokazivao nikakve znakove mentalnog poremećaja. Bilo je jasno da megadoza LSD-a uopće nije na njega djelovala. Fenomen do tada nepoznat znanosti.
Iako se ne nalazi na standardnoj listi siddhija (nadnaravne moći opisane u jogi, op. a.), upućeni tvrde da postoji sposobnost gutanja otrova bez posljedica a tumači se vještinom mijenjanja strukture molekule otrova umom, čime isti u organizmu postaje sasvim bezopasna supstanca! Vrlo je malo onih koji su svjesni potencijala tog drevnog znanja. Teoretski gledano, ljudi budućnosti bi mogli, svladaju li tu neobičnu vještinu, mijenjati metabolizam u svom tijelu i tako se sami ozdravljivati od praktično svih bolesti. Nešto je slično predviđeno u prastarim spisima Veda. Ima li naznaka u modernoj znanosti da bi se nešto takvo doista moglo dogoditi u dalekoj budućnosti? Odgovor je: da! Govor genima
Još je 1984. godine jedna znanstvena studija dr. Jeannie Achtenberg nagrađena kao najmaštovitija. Bavila se utjecajem svijesti na imunosustav. Svi su od prije znali da stres negativno djeluje na obrambene moći tijela, ali su ta prva istraživanja uvela pojam psihoneuroimunologije. Otkriveno je da moždane izlučevine „pašu" na receptore u imunološkom sustavu i time je dokazan direktan saobraćaj između mozga i limfocita. Dakle, psihom je moguće djelovati na tjelesne funkcije čak i na nivou molekula.
Na zanimljiv način u novije vrijeme to vjerovanje potkrepljuje i dr. Bruce Lipton u više svojih djela. Primjerice, u svojoj knjizi „The Biology of Belief" („Biologija vjere") kaže: „...Biološko se ponašanje može kontrolirati nevidljivim silama, uključujući misao, isto kao što može biti kontrolirano fizičkim molekulama poput penicilina, činjenica koja predstavlja znanstvenu bazu za energetsku medicinu, bez lijekova...". Javile su se i neke smjelije kalkulacije o tome kako postoji sličnost u strukturi gena i lingvistike ili da je moguće govoriti genima! Iako teza dolazi iz znanstvenih krugova još za nju nema čvrstih dokaza. Dr. Carl Simonton je još ranih sedamdesetih na pacijentima koji su imali karcinom na vidljivom mjestu dokazao da vizualiziranjem istih kao manjih doista dolazi do njihovog bar djelomičnog povlačenja. |
|
Opširnije...
|
|
|
Autor: Mr. sc. Ivo Trogrlić i Dragan Trogrlić
|
|
U razvijenim zemljama oko 12% bračnih parova je neplodno, a u BiH je prošle godine zabilježen rekordan negativan prirodni priraštaj (8)
Kako debeli pacijenti mogu sami sebi pomoći?
Udruženost debljine sa pojavom policističnih jajnika i šećerne bolesti navelo je na ispitivanja kako smanjenje tjelesne mase utječe na ove bolesti. Prema rezultatima iznesenim u dvije velike studije osobe koje godišnje izgube oko 8 kilograma smanjuju rizik za progresiju šećerne bolesti za oko 60%. Osim toga za oko 20% se smanjio rizik za komplikacije vezane za dijabetes, za 25% se smanjila smrtnost od šećerne bolesti i za blizu 20% se smanjio rizik srčanog infarkta
Svega 10% žena sa policističnim jajnicima imaju normalnu ovulaciju, a to je, kao što znamo, bitan uslov za normalnu reprodukciju. Iz dosadašnjih članaka čitaoci su mogli vidjeti da policistični jajnici nastaju kao posljedica niza poremećaja. Da bi se uopće pristupilo liječenju bolesti, mora se prekinuti začarani krug koji ovu bolest uzrokuje. Rekli smo da policistični jajnici pojačano luče muške spolne hormone, što za posljedicu ima pojavu muškog tipa dlakavosti kod žena, a sa policističnim jajnicima najčešće je udružena debljina, što opet za posljedicu ima pojavu akni, dodatno lučenje muških spolnih hormona iz masnog tkiva, inzulinsku rezistenciju (neosjetljivost ćelija na inzulin ), višak inzulina u krvi i pojavu šećerne bolesti tip-2. Ishrana i šećerna bolest
Uz sve to često je prisutna visoka razina luteinizirajućeg hormona (LH). Žene sa policističnim jajnicima ne moraju nužno imati sve pobrojane simptome, ali kod osoba sa visokim indeksom tjelesne mase često su prisutni svi ovi poremećaji. Da bi došlo do izlječenja, ovaj krug bolesti se mora prekinuti. Dokazana je veza između debljine i nastanka dijabetesa tip-2, a u prošlom broju ovog časopisa objasnili smo koliki je rizik nastanka ove bolesti sa porastom tjelesne mase. Mi ćemo u ovom članku govoriti kako pacijent može sam sebi pomoći. Tu prije svega mislimo na smanjenje tjelesne težine.
Prije svega treba znati da je debljina bolest i da nastaje kao posljedica poremećaja određenih signalnih puteva. Zbog toga joj treba pristupiti kao i svakoj drugoj bolesti. Udruženost debljine sa pojavom policističnih jajnika i šećerne bolesti navelo je na ispitivanja kako smanjenje tjelesne mase utječe na ove bolesti. Izneseni su rezultati dvije velike studije koje su se bavile utjecajem promjena u prehrani i redukcijom tjelesne mase na šećernu bolest i druge bolesti povezane sa debljinom. Obje studije zahtijevale su od ispitanika i umjerenu fizičku aktivnost od 150 minuta sedmično (najčešće šetanje u parkovima). Rezultati su bili slični i pokazali su da osobe koje godišnje izgube oko 8 kilograma smanjuju rizik za progresiju šećerne bolesti za oko 60%. |
|
Opširnije...
|
|
| «« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća » Kraj »»
| | Stranice 12 - 22 od 360 |
|
Nova Aura

Radon Plaza Hotel
|