Infekcije kandidom, kandijaze, javljaju se usljed pada imuniteta, a u pitanju je gljivično oboljenje koje se teško liječi, često vraća i veoma lahko prenosi

U borbi protiv kandide savjetuje se upotreba valerijane, nevena, koprive i origana, a od ovih biljaka spremaju se čajevi i oblozi

Gljivica kandida i njene razne podvrste žive u predjelu usne duplje čovjeka, na koži, u digestivnom traktu, genitalijama i sačinjavaju bitan dio mikro flore tih dijelova tijela jer obavljaju važnu odbrambenu funkciju – otkrivaju i spriječavaju pojavu i širenje brojnih agresivnih i štetnih bakterija. Međutim, pod određenim uslovima, Candida Abicans, jedna podvrsta ove gljivice prestaje da bude “dobra” i započinje njen nagli rast i širenje po tijelu, odnosno dolazi do infekcije, tzv. kandijaze. Smatra se da glavni razlog za ovu pojavu leži u opadanju moći imunološkog sistema koji je zadužen da drži populaciju kandide na normalnom nivou. Ova infekcija može biti i simptom teških oboljenja, jer do naglog pada imuniteta teško dolazi kod osoba oboljelih od kancera i side. Za pojavu kandidijaze često može da bude odgovorna dugotrajna ili nesavjesna upotreba antibiotika, kada se pored loših unište i “dobre” bakterije koje spriječavaju razmnožavanje gljivica, a kandida je redovan pratilac naglih promjena u organizmu i kod ljepšeg pola pogotovo se javljaju u toku trudnoće i hormonskih poremećaja.

   Simptomi kandijaze

Brojni su znakovi pomoću kojih prepoznajemo kandidijazu i variraju u zavisnosti od toga na kojem se dijelu tijela infekcija pojavila. Vaginalni tip kandidijaze manifestuje se pojavom sekreta neprijatnog mirisa i bola prilikom seksualnog odnosa i mokrenja. U slučaju kandide na pregibima tijela, javljaju se svrab, crvenilo i perutanje kože, dok su u slučaju infekcije u digestivnom traktu simptomi gasovi, nadutost i bol u stomaku. Međutim, osim specifičnih postoje i zajednički, opći simptomi kandidijaze – slabost, iznurenost i malaksalost organizma. Posebna opasnost neliječenja stomačne infekcije ovom gljivicom jeste u tome što dovodi do oštećenja i zidova crijeva, a to rezultira odbijanjem hrane, osjećajem gađenja i mučnine, a u ekstremnim slučajevima može biti i veoma opasno po funkcionisanje cijelog organizma.

ANTICELULIT DIJETA

Anticelulit dijeta nije namijenjena za one koji se u kratkom vremenskom periodu žele riješiti velikog broja suvišnih kilograma. Sa ovom dijetom se mršavi blago, ali sigurno! Za mjesec dana možete izgubiti 3 do 4 kilograma, a vrlo je važno da se uz prakticiranje ove dijete rješavate i neugodne pojave zvane – celulit. Kod ove dijete hrana u jelovniku je kombinovana tako da se istovremeno dolazi do: detoksikacije organizma, topljenja masti i uspostavljanja normalnih metaboličkih funkcija u organizmu.

Dijeta je izuzetno podnošljiva jer ne zahtijeva rigorozno oduzimanje kalorija, već hranu koju organizam može bez problema variti.

Namirnice koje se preporučuju u periodu dok ste na tretmanu Anticelulit dijete su: povrće (najbolje sirovo ili kuhano), voće (sirovo ili u vidu voćnog soka), salate (začinjene čistim prirodnim biljnim uljem i vinskim sirćetom, ili limunovim sokom), sokovi od povrća (svježi), jaja (kuhana), jogurt (bez ikakvog voća, ili sa dodatkom - svježeg voća, a mogu i pahuljice), mlijeko (obrano), meso, riba, živinsko meso (bez masnoće i kožurice, kuhano ili pečeno), 6 do 8 čaša vode dnevno, sušeni pivski kvasac (dvije kesice pomiješane sa voćnim sokom popiti 15 minuta poslije jela).
 

Primjer jelovnika za jedan dan:

DORUČAK

- Šolja nezaslađenog zelenog čaja.
- Šolja posnijeg jogurta.
- Činijica kornfleksa.

Svjedočanstvo koje otvara nova pitanja o ufološkim istraživanjima

Neobična bića u Kapitolu

Sestre kažu da je otac upotrijebio izraz “bića” a ne vanzemaljci kako bi ih danas nazvali. Ipak, priča o četiri neobična bića i nepoznatom metalnom srebrnom plovilu u Kapitolu otvara puno pitanja na koja se može odgovoriti samo s nagađanjima.

FOTO. Cordel Hull, američki državni sekretar u vrijeme Franklina Ruzvelta

Pismo koje su 1999. godine primili u Centru za istraživanje NLO - a, otkriva zapanjujuću priču o neobičnim bićima koje su čuvali u jednoj od najvažnijih upravnih zgrada u Vašingtonu - Kapitolu. Na vidjelo je izašao događaj koji je dugo vremena bio tajna porodice iz Ešlanda u Ohaju.
Krajem novembra 1999. godine su u Centru za istraživanje NLO - a, u Čikagu, primili vrlo zanimljivo pismo. Potpisana Lucile Andrew iz Ešlanda je u njemu napisala da sada želi podijeliti znanje koje su u njenoj porodici držali kao tajnu još od Drugog svjetskog rata.

   Zvučna imena

Opisala je ono što je njenom ocu tada pokazao njegov bratić Cordel Hull koji je bio američki državni sekretar pod predsjedništvom Franklina D.Ruzvelta. U to je vrijeme njen otac išao često u Vašington i kada je jednom tamo otišao zbog sudjelovanja u nekom savjetodavnom odboru na vlastite oči je vidio nešto nevjerovatno. Cordel ga je pod zakletvom šutnje odveo u prostore ispod podruma Kapitola i pokazao mu nešto krajnje zapanjujuće. Vidio je četiri velike staklene posude u kojima su u formalinu bila, četiri njima nepoznata, bića. Pokraj toga su bili ostaci nekakvog zračnog plovila. Hull je ocu kazao da to nisu razotkrili javnosti jer su se plašili panike.

Gospođa Andrew piše da joj je otac za taj događaj kazao jer je smatrao da se tako važne informacije moraju sačuvati i nakon što on i Cordel budu već mrtvi. Na kraju pisma je naglasila da je događaj istinit i izrazila nadu da će CUFOS detaljnije istražiti taj slučaj.

Događaj bi se vjerovatno izgubio među ostalim sličnim pričama da u njoj nije bilo tako zvučnih imena. Neposredno je bio upletan jedan od najvećih državnika dvadesetog stoljeća, Cordel Hull, koji  je 1931.godine bio izabran za senatora na period od šest godina. Svoje radno mjesto je prijevremeno napustio jer je 1933. godine postao državni sekretar kod predsjednika Franklina. D Ruzvelta. Taj je posao radio najduže u američkoj historiji, do 1944. godine kada se, zbog slabog zdravlja, povukao. Predsjednik Ruzvelt mu je ponudio mjesto potpredsjednika u svojoj kampanji za ponovni izbor, ali je zbog zdravstvenih razloga ponudu odbio. Puno historičara vjeruje da je Cordel Hull imao sve uvjete da također postane i predsjednik SAD - a. Godine 1945. je odbio Nobelovu nagradu za mir, a umro je u julu 1955. godine.

Druga važna osoba u toj priči je otac Lucile Andrew, Turner Hamilton Holt. On je za ono vrijeme bio vrlo obrazovan čovjek. Doktorirao je teologiju i bio vrlo aktivan u bogoslužnim i drugim krugovima u zajednici.

  Očeva želja

Kod tog događaja ima još jedna zanimljivost; saznalo se naime da je Holt povjerio događaj dvjema od tri kćeri. Lucile se sjeća da joj je otac rekao za to još kada je bila mlada i priznaje da tome tada nije posvećivala puno pažnje. Ali za događaj je znala i njena sestra Allene. Obje sestre su na zajedničkom intervjuu kojeg su napravili dr. Ireta Scot i član upravnog odbora CUFOS - a Wiliam E. Jones, tvrdile da su za događaj čule odvojeno.

Brojni su faktori koji mogu ugroziti plod trudnice i izazvati pobačaj ili deformacije novorođenčeta

Uzroci cerebralne paralize mogu biti različiti i bolest često nastaje djelovanjem više faktora. Osim infekcije citomegalovirusom, uzročnik ove anomalije može biti i rubeola virus. Rubeola virus kod odraslih uzrokuje neznatno povećanje temperature, osip i artritis.

Smatra se da su za oko 10 % svih anomalija novorođene djece odgovorni faktori okoline u kojoj živimo (spoljašnji faktori). Ovaj procenat je sigurno veći, jer se za oko 50% anomalija novorođenčadi uzrok sa sigurnošću ne može utvrditi. Spoljašnji faktori koji uzrokuju anomalije mogu se podijeliti na infekcije, lijekove, hormone i ostale faktore rizika. Za dosta spoljašnjih faktora nema dovoljno podataka kako djeluju na trudnoću, i niko trudnicama sa sigurnošću ne može dati preporuke čega se trebaju čuvati, tako da nam ostaje da govorimo o onima, za koje postoje sigurni dokazi da su štetni.
 
             Posljedice herpesa

Posebno rizične infekcije za trudnicu su one izazvane citomegalovirusom, infekcije rubeola virusom, varičela virus (ospice, kozice), infekcija koju uzrokuje protozoa Toksoplazma (protozoe su jednoćelijske životinje) i infekcija bakterijom Teponema pallidum (sifilis).  

Najčešća infekcija trudnica, koja može izazvati ozbiljne anomalije ploda je infekcija koju izaziva citomegalovirus (CMV). Pripada grupi herpes virusa i nakon zaraze doživotno ostaje kod zaražene osobe. Uzrokuje vodene ospice, kao i varičela virus i bolest poznatu kao herpesi simpleks koja izbija na usnama u vidu rana. Aktivira se kod pada imunog sistema i ponovo povlači kad se imuni sistem oboljelog stabilizuje. Kod zdravih osoba ne izaziva značajnije probleme, ali kod onih sa izrazitim smanjenjem imunog sistem (SIDA), (oboljeli od zloćudnih tumora koji se liječe citostaticima, osobe kojima je presađen tuđi organ….) uzrokuje po život opasne komplikacije.

Od ukupnog broja inficiranih trudnica, kod oko 5% dolazi do ozbiljnijih oštećenja fetusa, a 10% djece inficiranih majki rađa se sa neznatim oštećenjima. Ostalih 85% rođene djece nema nikakve posljedice infekcije. Širi se putem pljuvačke, suza, krvi, urina, majčinim mlijekom i sjemene  tekućine.

Uz novu knjigu "Mi smo jedan drugome najbolji poklon" hafiza Sulejmana Bugarija
     

Iako je teolog, hafiz, autor dvije knjige... njegovi teatralni nastupi odišu lahkoćom i humorom. Zbog toga je uspio za sobom povesti široke narodne mase, uzrasta od sedam do 77 godina starosti. Na njegove nastupe dolaze i muslimani i nemuslimani, pa čak i stranci kojima se prevode predavanja. Sve to, potvrdio je i na nedavnoj promociji svoje druge knjige "Mi smo jedan drugome najbolji poklon", gdje je pred 500 posjetitelja u sarajevskoj dvorani "Dom mladih" prisutne u nekoliko navrata nasmijao, ali i duboko naveo na razmišljanje. Njegovo ime je Sulejman Bugari.

      Sarajlija iz Prizrena

Hafiz Sulejam Bugari je dječak iz Prizrena, ali je cijeli životni vijek proveo u Sarajevu. Tu je završio srednju školu (Medresu). Potom upisao Teološki fakultet (sadašnji Fakultet islamskih nauka), završio tri godine, a onda otišao u Medinu gdje je 1998. godine diplomirao na Odsjeku Kur’an i tefsir. Već naredne godine je angažovan kao imam u baščaršijskoj džamiji u Sarajevu, a od 2003. godine radi i djeluje u džematu Bijele džamije na Vratniku, te kao koordinator svih centara za borbu protiv ovisnosti od droga ispred Rijaseta islamske zajednice BiH. U posljednjih nekoliko godina izazvao je veliku pozornost, svojim javnim nastupima zatalasao je religijske, političke, sociološke i kulturološke krugove.

Iako plijeni pozornost ljudi gdje god se pojavi, a možete ga sresti u sportskim dvoranama, školskim salama, na pijaci, pa čak i u diskotekama, ovaj hafiz smatra da nije medijska zvijezda. Kaže, niti jedan čovjek, bez obzira koji stepen dostigao u društvu, nema pravo da se tako ponaša.

- Poslanik Muhammed a.s. je govorio svojim ashabima (drugovima), da moraju biti nalik zvijezdama. Ali ne da se ponašaju kao zvijezde koje će biti nedostupne običnom čovjeku. Naprotiv, mora da bude zvijezda koja će biti dostupna svim ljudima i koja će svoju svjetlost obasipati po njima. Trudim se da budem takav - komentarisao je Bugari svoj položaj u društvu.

Iako se većina ljudi kalibra kakav je on, povlaći u stranu i živi jednim mirnijim životom, za njega se to ne može kazati. On pravi turneje od Bosne i Hercegovine do Amerike, obilazi po 15 gradova bez pauze, plijeni pažnju mnogih i odiše nevjerovatnom hiperaktivnošću. Mjesta njegovih predavanja uopće nisu bitna. Velika posjeta je uvijek zagarantirana.
 
- Zašto se zatvarati među četiri zida i zašto čuvati znanje samo za sebe?  Pa onaj čovjek koji nešto zna i koji nešto vrijedi, to treba podijeliti i sa drugim ljudima.

Sa kćerkom na Merlinovom koncertu

Dodaje da nije bitno što druženja s narodom organizuje po školskim učionicama. Nedavno je, kaže, bio i u jednoj kiseljačkoj diskoteci.

Djevojke su za vrijeme šetnje nabasale na biće smeđe, masne, svijetleće kože, visoko oko 80 cm, kratkih, suhonjavih udova, s velikim crvenim očima, s dvije rupice na mjestu nosa i tankim usnim otvorom

FOTO: Liliane, Fatima Silva, njena sestra Valkuiria i Katia Andrade Havier pokazuju mjesto gdje su vidjele nepoznato biće

Na međunarodnom UFO kongresu u brazilskom gradiću Fortaleza raspravljalo se o cijelom nizu događaja i pojava na području Južne Amerike koji se povezuju s vanzemljcima - od neobjašnjivih viđenja i još uvijek aktualnih otmica do medicinskih intervencija i pomora i unakaženosti goveda u Argentini. Na takvim i sličnim susretima još uvijek se raspravlja i o događaju koji se desio 1996. godine u mjestu Varginha u Brazilu koji se uspoređuje s poznatim događajima u Roswelu, SAD 1947.godine.

Događaji u Varginhi su zanimljivi za ljubitelje takvih pojava zato jer postoji puno svjedoka kojima nije moguće osporiti vjerodostojnost, a čiji se iskazi općenito poklapaju.

      Brojni svjedoci

Izgleda da je u januaru 1996. godine nastradao nepoznati leteći objekt koji je više svjedoka vidjelo u zraku, a neki i onda kada su vojnici uklanjali njegove ostatke. Taj događaj sam po sebi ne bi toliko uzburkao maštu i ljudi bi se zadovoljili službenim objašnjenjem probnih letova novih tipova letjelica, da neki drugi svjedoci nisu vidjeli navodne članove posade.

Prvi svjedoci su bile tri djevojke. Za vrijeme šetnje nabasale su na biće smeđe, masne, svjetleće kože, visoko oko 80 cm, kratkih suhonjavih udova, s velikim drvenim očima, s dvije rupice na mjestu nosa i tankim usnim otvorom. Iako su djevojke pobjegle i reagirale histerično, njihov se opis poklapao sa opisom drugih očevidaca.

Kada su se djevojke malo kod kuće smirile, jedna od njih se sa majkom vratila na mjesto susreta, ali tamo, osim karakterističnog smrada kojeg spominju i drugi, nije bilo ničega. Samo su dvije žene kazale kako su nešto ranije tamo bili i vatrogasci koji su nešto tražili.

Prema izjavi jednog od vatrogasaca istog dana su bili obavješteni da su djeca primijetila neobično biće. Vatrogascima, koji povremeno traže ili love neke pobjegle životinje iz cirkusa ili zoološkog vrta, poziv nije bio neobičan.
Rapoloženje im se promijenilo kada im je nakon dugog traganja po pašnjacima u mrežu uletio neobičan plijen. Opis bića, koji je neslužbeno istraživaču, uprkos zabrani, dao jedan od vatrogasaca, poklapa se s opisom spomenute djevojke.

Po neredbi svog zapovjedništva vatrogasci su u pomoć pozvali vojnike iz obližne vojne škole. Tamošnji zapovjednik je odmah naredio zatvaranje područja. Uhvaćeno biće su odveli na kliniku u Varginhi, a kasnije pak u bolje opremljenu područnu bolnicu. Tamo su odmah zatvorili jedan cijeli odjel gdje je biće trebalo biti ispitano. Nakon dva dana ono je umrlo i odvedeno je, pod oznakom vojne tajne, u 230 kilometara udaljenu bazu. Nije poznato što se desilo sa ostacima.

   Smrad na amonijak

Iz bolnice su, naravno, procurile različite priče. Neki koji su bili prisutni prilikom zahvata, te neki drugi koji su bili u blizini, uprkos strogoj zabrani nisu mogli šutjeti. Zato što se govorilo o manjem biću, a i zato što su prilikom priprema za prijevoz neki vidjeli manji sanduk, vodstvo bolnice je moralo dati službenu izjavu.

- Nešto tako glupo bilo je teško izmisliti – komentirao je jedan od ufologa. - U bolnici je, navodno došao bračni par patuljaka na porođaj. Zato što su željeli diskreciju jedan je odjel bio zatvoren. Kasnije je svima koji su bili uključeni naređena stroga šutnja, a prisutnost policije i vojske objašnjena je “vježbom spremnosti”.

Širom svijeta sve češće se rađaju bijele životinje

Prema vjerovanju američkih Indijanaca u trenucima kada ovaj svijet uđe u doba najveće krize morala i kada sa svih strana počnu dolaziti prijetnje za njegov opstanak, trebala bi se ponovo pojaviti Bijela božica i ponovo uspostaviti narušeni red. Njezin dolazak bi trebalo najaviti učestalo pojavljivanje bijelih bizona

U maju prošle godine na farmi Dave Hajdera u Wiskonsinu pojavilo se mladunće bijelog bizona. Da stvar bude još čudnija, to je već treći bijeli bizon kojeg je Hajder pronašao na svom zemljištu. Pojava te rijetke životinje izazvala je zanimanje hiljada ljudi, koji su iz svih krajeva Amerike dolazili kako bi se uvjerili u ovaj neobični događaj. Veselju su se priključili i Indijanci, koji bijele bizone smatraju svetim životinjama, tako da su održali i posebnu ceremoniju u počast bijelog teleta, a Hajderovu farmu su proglasili svetom zemljom.

- Nije slučajno što su bijeli bizoni izabrali baš ovu farmu. Ona će postati središnjim mjestom za sve posjetitelje, koji će tu donositi svoje poklone, poput duhana i lovaca na snove, kako bi prizvali dobru sreću i mir - izjavio je Flojd Hand, vrač plemena Oglala Siouxa.

Bijeli bizoni su posebno sveti za Cheyenne, Siouxe i ostala nomadska plemena sjevernih američkih ravnica, čija je neposredna egzistencija bila povezana uz stada bizona. Velika božica, prerušena u bijelog bizona, pojavila se dvojici muškaraca. Jedan se prema njoj odnosio sa poštovanjem, a drugi nije. Nakon nekog vremena Božica je zbacila sa sebe bizonske kože i prvog muškarca pretvorila u hrpu kostiju, a drugome poklonila lulu i naučila ga izvođenju rituala i muzike. Nakon toga se ponovo prevorila u ženku bizona i otišla, obećavši predhodno kako će se jednom ponovo vratiti.

      Povratak Bijele božice

Iako je mladunče sa Hejderove farme muškog roda, to Indijancima nije predstavljalo nikakav problem da ga povežu sa ovom legendom. Po njima, proročanstvo kaže da će takva životinja ujediniti sve ljudske rase i uspostaviti mir u svijetu. Vrač Flojd Hand kaže kako će bizonovo krzno mijenjati boje, prvo iz bijele u crnu, a nakon toga u crvenu i žutu, boje različitih ljudskih rasa, dok na kraju ne postane smeđe. Pojavljivanjem bijelog bizona znači da ljudi trebaju odgovornosti za budućnost svojih porodica u općenito društva u cjelini.

Autobus u provaliji, ranjavanje pored Zemaljskog muzeja ratne 94. godine, saznanje da je otac ubijen u Višegradu, te deložacija iz stana četiri godine nakon rata. Previše je to i za insana sa čeličnim živcima. Edinu se zamračio razum, uzdrmalo srce, stegla duša…. Troje maloljetne djece i supruga morali su na ulicu  - Život u okovima sa posttraumatskim sindromom ili utjecaj nevidljivog svijeta?

FOTO: Posljednji dan prije nego li se potpuno izliječio sanjao je kako iz njega izlazi čovjek ružnog izgleda: Edin Tabaković u radnji mobilne opreme na "Otoci", gdje drži medne mješavine i daje korisne savjete

Budio se i po nekoliko puta u toku jedne večeri. Vrištao je i padao u komu. Imao je osjećaj gušenja u grlu i grudima. Medicina se "hvalila" dijagnosticiranjem i definisanjem problema, no, kod liječenja su posustali.

  Meraklija

Kad god bi zaklopio oči i pokušao da utone u san, Edinu Tabakoviću, rodom iz Višegrada, a od 1986. godine stanovniku Sarajeva, vraćale su se slike saobraćajne nezgode, u kojoj je autobus sa tadašnjim uposlenicima “Remonta” sletio sa ceste u provaliju. On je spavao. Probudio ga je strašan prasak. Sjeća se samo kamiona sa prikolicom koji je, zbog kvara, dolazeći iz suprotnog smjera prešao na njihovu stranu. Velikom brzinom je išao direktno u njih. Sudar! Autobus sa radnicima se strovalio niz veliku padinu. Nije bilo smrtno stradalih, ali je većina putnika zadobila teže tjelesne povrede. Edin je tom prilikom polomio zube.

- Gore od toga je bilo što sam spavao i sve mi se desilo tako iznenada, nisam bio pripremljen. To će, što se poslije i pokazalo, ostaviti trajan šok na mene - počinje Edin.

No, kako je, kaže ovaj Višegrađanin, živio dosta neurednim životom, provodio se sa društvom po kafanama i sijelima, to se nije odmah odrazilo na njegovo zdravlje. Posljedice tog šoka, u vidu nesanice, noćnih mora, depresije, nervoze…., pripisivao je mahmurlucima, ili teškom fizičkom radu u “Remontu”. No, kada se oženio, zasnovao porodicu, i povukao u mirnije vode, klupko se počelo odmotavati.

Ali nije bilo vremena za liječenje. Stigao je rat, agresija na BiH, obruč oko Sarajeva. On na zulum svojoj domovini nije mogao gledati skrštenih ruku. Od prvog dana je stupio u odbrambene redove Armije BiH.

Godina 1994! Proljeće. Samo što se vratio u Sarajevo sa “Igmanskog ratišta”, kao pripadnik Petog bataljona 101. brigade, morao je na položaj kod Zemaljskog muzeja. Kuhalo se sa postrojbama HVO-a.
 
- Bila je mrkla noć, prst se nije vidio pred očima. Negdje iza ponoći, nešto je "zašuškalo". Kolega i ja, sumnjajući da se neko prikrao, izašli smo ispred rova. U tom momentu sam začuo strašan prasak, nakon toga sam izgubio svijest. Bio sam teško ranjen u predjelu nogu. Čak sam, poslije, imao četiri operacije - prisjeća se Edin te kobne noći, tvrdeći da ni danas ne zna šta ga je ranilo.

Akutno istegnuće mišićnih vlakana javlja se iznenada, a popraćeno je oštrim bolom. U početku bol ne mora biti jaka, ali nakon tjelesnog napora se pojačava. Kvalitetnim pripremama, ishranom, dovoljnim količinama minerala i vitamina možete preduprijediti ove tegobe, a kada dođu i lakše se sa njima nositi

Najčešći vid povreda povezanih sa fizičkim vježbanjem i sportskim aktivnostima jeste istegnuće ili upala mišića. Ako znamo da u ljudskom tijelu ima oko 700 različitih mišića, nakon napornog vježbanja ili neprilagođenog vježbanja, može da nam se čini da nam svih tih 700 mišića uglas vrište od bola.

  Vikend sportisti

Inače, mišići se sastoje od niti odnosno mišićnih vlakana. Mišići koji su bili pretjerano zaposleni, ili su odviše slabi mogu da se zamore, što izaziva bol. Propadanje mišićnih vlakana povezujemo sa istegnućem mišića. Kada je mišić istegnut ili povrijeđen, obično za rezultat imamo – upalu. Ovim upalama su sklone osobe koje se rekreacijom ili sportom bave sporadično (ja ih zovem “vikend sportisti”). Oni ne vode računa o tome da se zagriju i malo protegnu mišiće prije nego što krenu npr. na dugo pješačenje, vožnju biciklom…

Postoji nekoliko jednostavnih stvari koje treba da uradite kako biste ublažili otoke: nanesite led na povrijeđenu oblast, otvarajte mišiće i poduprite povrijeđeni ekstremitet. To bi trebalo da pomogne.
 
Međutim, ako želite da ne dođe do upale ili do povrede mišića, vrlo je važno redovno i u dovoljnim količinama uzimanje vitamina i minerala. Najvažnije je dovoljno unositi u organizam bioflavonide i flavonide (ima ih u grožđu, crnom luku, crvenim paprikama, citrusnom voću).

U studiji koja je rađena na koledžu u San Hozeu učestalost povreda u raznim sportskim aktivnostima smanjena je za 50%,  a stepen oporavka od povreda mišića uvećan je za 50 % kod onih sportista koji su uzimali bioflavonide i vitamin C. Istraživači sa državnog Univerziteta u Luizijani, nedavno su objavili da je broj istegnuća usljed povreda za vrijeme fudbala smanjen za 50%  kod onih koji su uzimali bioflavonide i vitamin C. U ovom ispitivanju učestvovalo je 48 fudbalera. Kod onih koji su uzimali bioflavonide i vitamin C bilo je manje modrica i brže su se oporavljali od istegnuća mišića.

 Procenat otkrivenih anomalija kod novorođenčadi iznosi oko 2%, a do kraja pete godine života ustanovi se da još oko 3% djece ima neku od prirođenih anomalija. Ovdje nisu uračunata ona začeća, koja budu spontano pobačena u prvom trimestru trudnoće, jer su anomalije tako teške, da su nespojive sa životom i većina ove djece bi bila ili rođena mrtva, ili bi umrla neposredno nakon rođenja. Broj prirođenih anomalija je puno veći, ali one nisu takve prirode da tokom života prave značajnije probleme i često se previđaju, ili se ispoljavaju u kasnijoj životnoj dobi, a odlikuju se povećanom sklonošću ka nekim bolestima.

Primjer jedne ovakve anomalije je sindrom porodičnog raka, gdje članovi unutar pojedinih porodica češće obolijevaju od različitih oblika raka, usljed nasljeđivanja defektnih gena zaduženih za kontrolu ćelijskog ciklusa. Za oko 50% anomalija novorođenčadi ne možese  tačno utvrditi kako su nastale. Ostalih 50% otpada na hromozomske anomalije, anomalije koje nastaju u sadejstvu više faktora (multifaktoralne) i anomalje uzrokovane djelovanjem okoline u kojoj živimo (spoljašnji faktori).

Hromozomske anomalije ( hromozomopatije )

 Čovjek ima 23 para hromozoma i od svakog roditelja nasljeđuje po jedan komplet od po 23, što ukupno iznosi 46 hromozoma. Djeca rođena sa nekom hromozomskom anomalijom imaju višak ili manjak hromozoma, što, zavisno o broju hromozoma i mjestu na kojem se defekt dešava, izaziva veće ili manje anomalije kod djece. Većina začeća u kojima hromozomopatije postoje, bivaju spontano pobačena u prvom trimestru trudnoće, ali kod određenih hromozomskih poremećaja, djeca se ipak rađaju živa. Jedna od najčešćih hromozomopatija je tzv. trizomija 21. para hromozoma, a naziva se i Daunov (Downov) sindrom. Ovu anomaliju karakteriše pojava tri hromozoma na 21.mjestu ( slika 2 ). Oko 20%  djece rođene sa Downovim sindromom umire u toku prve godine života, a ako prežive kritičnu prvu godinu, onda mogu da dožive starost. Učestalost (incidencija) je dosta velika i na oko 700 poroda rodi se jedno djete sa ovim sindromom. Nije jasan mehanizam nastanka ove anomalije, ali je primijećeno da starost roditelja igra vrlo važnu ulogu. To posebno vrijedi za majke. Tako, naprimjer, žene koje rode dijete sa 32 godine, tri puta češće rađaju djecu sa Downovim sindromom od dvadesetogodišnjih majki, dok je procenat djece sa Downovim sindromom kod četrdesetogodišnjih majki čak 4%. Posljednjih godina otkrivena je veza između očevih godina i ove anomalije i to posebno kod očeva starijih od 40 godina. Kod novorođenčeta sa Downovim sindromom odmah se uočavaju karakteristični znakovi. To se prije svega odnosi na specifične crte na dlanovima. Djeca mnogo spavaju, slabo reaguju na vanjske signale, sišu sporo i lijena su. Uši su im male sa slabo razvijenom hrskavicom. Jezik  je izbačen izvan usta, a razlog tome je slabo razvijena vilica, zbog koje su usta mala. Međutim, za postavljanje prave dijagnoze treba uraditi specifične citološke pretrage kojiema  se otkriva trizomija 21.