I zemlja sa mezara Ibrahima Derviševića Abuke, koji je kao Dobri mogao istovremeno da bude na dva mjesta, je ljekovita

Tako je govorio Abuka i tako je bilo za sve ove godine, od osmanlijskog vakta do današnjih dana  - Štap i tekbiri  - Vršidba žita u Suhoj i bitka kod Bosanske Rače   - Halva na ruskom frontu X Šta je povjerio supruzi, a nije smio

Desetak kilometara zapadno od Živinica smješteno je mjesto Suha. Reklo bi se da mu ime ne odgovara, jer je “opkoljeno” sa nekoliko rječica. Mahom dobre kuće govore da je ovo i bogat kraj. Rodna zemlja i vrijedni ljudi – dobitna je kombinacija.

Zaselak Bajrići posebno je poznat, jer je to, kako kažu, Abukino mjesto, a na jednom od brežuljaka, poprilično dominantnom, je i turbe Ibrahima Derviševića Abuke. Zna to i najmanje dijete u ovom kraju, a njegovo ime se s ponosom izgovara. Dobija se utisak da za to treba uzeti abdest, imati čistu dušu i dobre namjere. Abuka je, jednostavno, zaštitnik ovoga kraja, to je ono oko čega se slažu sve konfesije.

Abukina osmatračnica

Ibrahim Dervišević živio je za vrijeme Osmanlija i pripadao je derviškom redu. Učitelji su mu bili Mustafa i Hasan, koji su sagradili džamiju u selu Priluk, jednu od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Za njegovo ime veže se bezbroj legendi. Svi sagovornici slažu se u jednom: bio je Dobri i ovaj kraj je na taj način privilegovan.

Sa brežuljka gdje je smješteno Abukino turbe pogled puca na sve strane: prema Banovićima, kao da rukom možete dohvatiti ugljenokope; na lukavačkoj strani gotovo da možete skočiti u jezero Modrac; dimnjaci tuzlanske “Termoelektrane” svoj dim usmjeravaju prema Tuzli, a ne prema živiničkim poljima; kalesijski Vis, sa koga su agresori kukavički zasipali ovaj kraj granatama, djeluje tako blizu… Mjesto je, jednostavno, divna osmatračnica. Odatle je Abuka, vele, sve držao pod kontrolom, govoreći:

“Dokle moj pogled doseže nikada neće biti nevremena niti će stati agresorska čizma!”

- I nije!? Ni najstariji se ne sjećaju da je ovaj kraj zahvatilo nevrijeme. Grmilo je, sijevalo, ali je grad padao negdje drugdje, a ne u živiničkom kraju. Ratovalo se, ali se nijedan agresor nije mogao pohvaliti da je pokorio ovaj kraj. Zahvaljujući Abuki, reći će vam mnogi – kaže naš domaćin Šaban ef. Đulović, imam u Suhoj.

Tvar koja u polje svijesti priziva sadržaje dubokih slojeva nesvjesnoga

U SAD-u postoji grupa liječnika koji su utemeljili Zakladu MAPS (Multidisciplinarna udruga za proučavanje psihodelika) i pokrenuli kampanju za ukidanje zabrane LSD-a. Objavljuju knjige, članke i studije. Ponovo su objavili i knjigu praškog psihijatra Stanislava Grofa o LSD psihoterapiji.

Već dugo vremena naše predrasude o jako štetnim, uništavajućim drogama povezuju heroin, kokain i slične zaista razorne droge s takvim preparatima kao što su meskalin, psilocibin, LSD, ayahuasca i drugi. Da li je to baš tako? Spada li ova druga grupa u takvo loše društvo kao što je npr. heroin? Neki stručnjaci se zadržavaju na primjeru LSD-a.

LSD (dietilamid lizergične kiseline) je otkrio švicarski hemičar Albert Hofman i 19. aprila 1943. godine prvi put ga isprobao na sebi. To je datum ulaska ovog preparata u svijet. Potom ga je švicarska firma Sandoz stavila na raspolaganje psihijatrijskim klinikama po svijetu kako bi ga se objektivno klinički ispitalo. Preparat se pokazao, u pravim rukama, kao izvrsna pomoć u raznim psihoterapijskim seansama i metodama. Efekt LSD-a je ubrzanje procesa osvještavanja. Tačnije, preparat nema svog specifičnog efekta nego samo izbacuje u polje svijesti sadržaje dubokih slojeva nesvjesnog.

      Otkriva nesvjesno

Među liječnicima koji su temeljito istraživali efekte LSD-a bio je i praški psihijatar Stanislav Grof. I on je za pokusnog kunića uzeo sebe samog, nakon što je primio Sandozovu pošiljku s LSD-om. Kasnije je nastavio proučavanje preparata i to je trajalo punih 20 godina. LSD se pokazao vrlo korisnim u mnogim terapeutskim situacijama.
U svojoj knjizi LSD psihoterapija, Grof piše: “LSD ne proizvodi stanja koja su specifična sa izvjesnim stereotipnim karakteristikama. Najbolje ga je opisati kao katalizatora ili pojačivača mentalnih procesa, koji služi kao posrednik za pristup skrivenim uglovima ljudskog uma. Kao takav, on aktivira duboke slojeve nesvjesnog materijala i dovodi ih na površinu i čini ih dostupnim direktnom iskustvu. Osoba koja uzima ovaj preparat neće doživjeti LSD-stanje, nego fantastično putovanje kroz vlastiti um”.

O LSD-u je napisano puno knjiga i studija po medicinskim časopisima. Za njega i ostale preparate iz ove grupe pronađen je i vrlo adekvatan termin – psihodelici, tj. “otvarači duše”.

Sve je to jedno vrijeme išlo normalno i kako treba dok su liječnici i pacijenti bili jedini koji su se bavili LSD-om. Međutim, stvar je otišla u pogrešnom pravcu kad je takozvana kontrakultura preparat uzela u svoje ruke. Drugim riječima, kada se LSD našao na ulicama.

Da li su kružne šeme i spirale djelo vanzemaljaca ili Božije poruke?

Hiljade crteža u poljima širom svijeta pojavi se svake godine, a mnogi ostaju i neprimijećeni. Najveći broj ih se prijavi u Velikoj Britaniji. Najraniji poznati crtež zapažen je 1747.godine u Engleskoj, a učestalo se pojavljuje 70-tih godina 20 stoljeća
Devedesetih godina 20. stoljeća desila se promjena, pa su krugove zamijenili kompleksni piktogrami, sastavljeni od ravnih  crta i spiralnih prstenova. Najveći broj crteža pojavljuje se daleko od puteva, u središtu polja, bez ikakvih poremećaja u okolnoj zasijanoj kulturi. Na biljkama su zapažene fizičke promjene (djeluju dehidrirano), a postoje promjene i na molekularnom nivou. Zemljoradnici su primijetili da je, tokom nekoliko godina, na poljima gdje su se pojavljivali crteži, obično urod tih kultura bogatiji.

  Naučna mišljenja

U crtežima u polju izmjerene su zvučne vibracije od 5 kHz. Magnetometar u centru kruga pokazuje 40 – 50 nT, što je deset puta veća vrijednost od normalne. Brojni crteži su nastali u vojnim poljima, koji su ograđeni i očuvani. Formacije nastaju noću bez ikakvog osvjetljenja, iznad podzemnih voda i slojeva krečnjaka. Ne samo da se biljke u formacijama povijaju u jednom smjeru, već se ponekad i donji slojevi povijeni u jednom,  a gornji u drugom smjeru. Ponekad formacije u poljima imaju više slojeva povijenih u različitim smjerovima. Električni aparati i uređaji prestanu raditi u blizini crteža, posebno satovi i mobilni telefoni. U toku ili nakon posjete poljima, ljudi su se žalili na mučninu, vrtoglavicu, žmarce, glavobolju, bolove u mišićima.

Teoriju Vorteks je razradio dr. Terence Miden, pokušavajući sve kružne šeme i spirale objasniti tako da su proizvod atmosferskih fenomena. Po toj teoriji vihor se formira visoko iznad tla, onda se iznenada “slomi” i spusti se na nivo tla pod vertikalnim uglom. U laboratorijskim uvjetima su slični učinci proizvedeni kao vrtložne sile uz učešće mikrovalova i elektrostatične sile. Teorijski rad o plazmavorteksu izveo je japanski naučnik H. Kikuchi, koji je modelirao vorteks koristeći energetske potencijale, uključujući interaktivni odnos osnovnog električnog polja i Zemljinog magnetnog polja.

Pocrnili ste, imate sjajan ten. Sada vam ne preostaje ništa drugo nego da boju što duže sačuvate. Da biste ušli zlatni u jesen potrebno je samo da slijedite par savjeta.

Mrkva, paprika, dinja, breskva i kajsija su bogati betakarotenom, koji osim što je veoma jak antioksidans, lagano boji kožu uvećavajući intenzitet potamnjelosti.

Kupite biljno ulje

Biljno ulje je nabolji saveznik potamnjelog tena. Ono kreira hidrolipidnu barijeru i tako sprečava da se koža suši i ljušti. Koristite ga svaki dan, poslije tuširanja. Međutim, pazite da izaberete proizvod koji je bogat zlatnim mikročesticama, na taj način će vaš tamni ten još više doći do izražaja.

Koristite “inteligentnu” hidratantnu kremu

Riječ je o najnovijim proizvodima u kojima su spojene hidratantne supstanice sa malim količinama sastojaka za samopotamnjivanje. Tako ćete, osim što hranite kožu, imati prirodan izgled, a omogućit će da vam boja duže traje.

Pravite obloge od čaja

Nane su koristile čaj od boje tkanine, a i vi ga možete upotrijebiti za kožu. Njegova infuzija sadrži pigmentne boje, ali da bi imalo efekta morate da pripremite jak koncentrat: makar pet kesica čaja za jednu šolju vode. Ostavite ga da se ohladi i nanesite na tijelo sunđerom koji prethodno u njega natopite. Stavljajte ove obloge svaki drugi dan, a odmah poslije toga nanesite kremu za poslije sunčanja.

Koristite masku sa vitaminima

Počnite već na odmoru, a kada se vratite nastavite još češće. Poslije sunca, koži lica potrebno je da se hrani supstanicama kao što su kolagen i vitamini A, C, E. Prednost je što ako ovako tretirate kožu, ona se samoregeneriše, i nastavlja da proizvodi melanin još nekoliko dana i kada ste već prestali da se izlažete suncu.

SAVJET PLUS
-  Ne kupajte se u toploj vodi
-  Ne držite stopala u vodi
-  Odložite odlazak na depilaciju
-  Izbjegavajte klimatizovan vazduh
-  Ne koristite kreme protiv fleka

Suad Kurtćehajić (45), docent političkih i doktor pravnih nauka, koliko je poznato, jedini u BiH primjenjivao metodu gladovanja Austrijanca Rudolfa Brojsa

FOTO. Hipokrat je također jedne prilike rekao da kada se bolesniku daje hrana, hrani se zapravo bolest a ne bolesnik. A kada se zatvorimo prema hrani, organizam je otporniji prema bolesti: Doc.dr. Suad Kurtćehajić

Nakon što je njegovo otac sam sebi, a na osnovu običnih snimaka pluća, dijagnosticirao rak na plućima, odlučio je primjeniti Brojsovu terapiju gladovanja koja je bila jedina moguća šansa da se izliječi od opake bolesti. Prvo htio bez hrane živjeti četiri dana, a onda to produžio na šet puta dužio period. Nikada se, kaže, nije bolje osjećao

Iako je docent političkih i doktor pravnih nauka, Suad Kurtćehajić iz Bjelog Polja koji već dugi niz godina živi i radi u Sarajevu, od malih nogu je poklonik tehnika joge i hipnoze. Izučavao je tehnike pamćenja, preporađanja... Bavio se intezivom prosvjetljenja te mnogim drugima tehnikama unutrašnjeg razvoja čovjeka koje su još uvijek daleko od očiju bosanskohercegovačke javnosti. Svaku od ovih metoga studirao je kroz raznu literatutu a onda isprobao i na vlastitoj koži. No, najzanimljivijem poduhvatu i izazovu se podvrgnuo 1991. godine. Bio je to takozvani Brojsov metod operacije bez skalpela. Tada nije jeo puna 24 dana. Želio je da nagovori oca, koji je tad bolovao od raka pluća, da gladovanjem, što je i naučno dokazano, pobjedi ovu opaku bolest.

  Očevi principi i sinova pažnja

Nažalost, za oca je bilo prekasno. Rahmetli otac, primarijus dr. Šefket Kurtćehajić, inače jedan od najboljih dijagnostičara svog vremena, zvaničnoj nauci nije želio okrenuti leđa. Ipak, sinu je na samrti priznao.

- Ima nečega u tim mojim, kako ih je on zvao „ludorijama“, - kazao je.
- Trebalo ga je shvatiti. Ipak je 30 godina zastupao tezu zvanične medicne, te je nije mogao olahko pogaziti, makar i po cijenu svog života – objašnjava na početku doc. dr. Suad Kurtćehajić principijelnost i karakter svoga oca.

Sve je krenulo 1991. godine kada je Suadov otac, primarijus dr. Šefket Kutćehajić, specijalita za dijagnozu, na osnovu običnih snimaka sam sebi dijagnosticirao rak pluća. Odmah se podvrgao operaciji u Zagrebu. Nažalost, bolest je već bila zahvatila veći dio organzma i, praktički, nije mu bilo lijeka. Jedni mogući spas za ovog cjenjenog doktora, bila je dokazana metoda Rudolfa Brojsa, austrijskog narodnog ljekara (1899 –1990 ), koji je terapijama gladovanja uz konzumiranje jedino sokova i čajeva od povrća, izliječio od raka preko 10 000 pacijenata. No, na tako nešto, on se nije dao nagovoriti.

- Terapija kojoj sam želio podvrgnuti oca, iko se običnom čovjeku čini suluda, zaista ima smisla i zasniva se na jednom, krajnje logičkom principu - kaže Kurtćehajić i nastavlja objašnjavati: 

Safet Isović, kralj sevdalinke, oporavlja se u svom sarajevskom domu uz ekološki zdravu hranu "Eko Jukan"

FOTO: Sve bliže ozdravljenju: Safet Isović

Safeta Isovića nije potrebno posebno predstavljati. Njegovo ime svakako je prisutno u gotovo svakom našem domu. Ne samo kao najboljeg pjevača na balkanskim prostorima, njega svugdje smatraju članom porodica i s poštovanjem se spominje. Koliko se voli njegova pjesma, toliko se poštuje i njegovo mišljenje. Mnogi su skloni da ustvrde kako Sajo u procjenama rijetko griješi. Takav je u poslu, u lovu, druženju sa prijateljima. Rekli bi strog, ali pravedan.

Ovih dana uspješno se oporavlja u svom sarajevskom domu. Mora biti discipliniran pa ne posjećuje stare ahbabe, ali će svojim poznatim odrešitim tonom, što nas je posebno obradovalo i što je dobar znak da oporavak napreduje, reći:

- Nadam se da ću se sa mnogima ovog ljeta vidjeti u Dubrovniku.

  Odlični rezultati

Pripreme za Dubrovnik, kako saznajemo, teku. Do tada treba ojačati organizam, a Safet je poznat kao uporan čovjek. Priklonio se zdravoj hrani i takav režim ishrane već daje odlične rezultate. Bilo mu je drago kada smo mu kazali da znamo da koristi proizvode "Eko Jukan", organski proizvedenu hranu, čiji su glavni sastojci integralna pšenica i pekmez od jabuka. Još mu je draže što je njegov nasljednik u sevdalinci prionuo na posao i prozvodi hranu od autentičnih kultura naših prostora, koja bi, uz vodu, uskoro mogla postati naš najveći izvozni bum.

- Ibrahima Jukana zapazio sam još prije dvadesetak godina. Zapravo, izlazio sam iz kupatila, a moja rahmetli supruga Neska mi je skrenula pažnju na momka koji je pjevao na televiziji. Pogledao sam i poslušao i kazao supruzi da momak odlično pjeva sevdalinke, što me je silno obradovalo, jer na estradi je malo pjevača koji znaju da pjevaju sevdalinke. A ko ne zna da pjeva sevdalinke taj i nije pjevač - tvrdi Safet Isović.

Sarajevski džeparoši su me natjerali da kupim automobil

Šira javnost je pamti po mnogim ulogama, ali prepoznaje i identificira kao oštrokondžu Danicu, iz popularne TV serije "Viza za budućnost". U stvarnosti, Jasna Diklić je šarmantna, prijatna i susretljiva osoba, pažljiv sagovornik... Glumu je diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti sarajevskog Filozofskog fakulteta. Rođena je 8. marta 19.. u Sarajevu. Ne krije godine, ali smatra da godina rođenja i nije toliko bitna.

- Smatram da žena koja često govori o svojim godinama otkriva jedan dio svoje intime, a to nije nimalo damski. Ja uvijek naglašavam da sam rođena 8. marta, pa tako svake godine slavim dva praznika u jednom danu.

U prebogatoj niski sjajnih uloga, ipak prvi angažman u banjalučkom Narodnom pozorištu 1969. godine posebno joj se urezao u sjećanje. Nakon te "profesionalne epizode" u gradu na Vrbasu vratila se na scenu sarajevskog Malog pozorišta, koje će nešto kasnije promijeniti ime u Kamerni teatar 55. Tu je, kaže, ostvarila na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale: "Djelovanje gama zraka na čudovišne nevene" Faula Sindela, "Brisani put" Milice Novković", "Plava Jevrejka" Isaka Samokovlije, te "Lutkino bespuće" Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina iz 1991. godine.

Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inozemstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti izvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala, postižući ono što je u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik izazoveš jake navale emocija. Zbog ove izvedbe proglašena je "Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH".

Jasna je sretno udata. Njen životni saputnik je ugledni psihijatar, koji ne voli javna eksponiranja.

PRESTALA SAM PUŠITI PRIJE TRI GODINE. Ne toliko zbog zdravstvenih razloga, već zbog zasićenja. Jednostavno sam shvatila i primijetila da mi duhanski dim nije potreban. Bilo ga je previše i sad ga nema nikako. Ne pitajte me kako sam se uspjela odviknuti. To je pitanje principa i karaktera.

ISPIJANJE KAFE U SARAJEVSKOM "IMPERIJALU" ZA MENE JE RITUAL. Tu dolazim da odmorim mozak od gradske vreve, posla, obaveza... Inače, opušta me sve ono što me odvlači od svakodnevnice. Jedino ne znam kako je sa alkoholom. Nikada nisam popila ni čašicu nekog alkoholnog pića. Ponekad se odmaram i odlaskom u šetnje na neka mirnija mjesta, ili uz knjigu.

VOLIM JA POGLEDATI I DOBAR FILM. Volim drame i napete trilere, a ne podnosim SF-naučnu fantastiku. Ne volim izmišljene i nerealne stvari.

ZBOG PRIRODNIH LOKNI SU ME ZVALI "KOVRDŽAVA NACA SA MARINDVORA". Frizeru odlazim, samo ako to zahtijeva pozorišni komad, u kojem sam često prinuđena na promjene frizure. Inače, ne eksperimentišem sa kosom. Sama sam svoj majstor, čak se sama i farbam.

NE IDEM NI KOZMETIČARIMA, A NAJBOLJE SE OSJEĆAM U "ŠLAMPAVOJ" GARDEROBI. Izvan scene se nikada ne šminkam, a i na sceni jako malo. Znate li vi da nikada nisam bila kod pedikera?! Ha, ha, ha...

POD "STARE DANE" SAM SE ANGAŽOVALA DA DOSTIGNEM OMLADINU I SAVREMENA INFORMATIČKA DOSTIGNUĆA. Nisam internet ovisnik, ali "surfam" po internetu i sjajno se snalazim za kompjuterom. Mislim da je za to najzaslužniji moj unuk, mali Andrej. On živi u Americi, a kako baka ne može da ga ne vidi bar dan, "zasukala je rukave" i savladala sve tajne informatike. Mog Andreja svakodnevno bar pola sata gledam preko Mesindžer i Skajp programa.

IAKO NISAM LJUBITELJ VOLANA, NEDAVNO SAM KUPILA AUTOMOBIL. Na to su me natjerali sarajevski džeparoši. Često sam bila njihova meta. U vozilima gradskog prijevoza znale su mi misli negdje odlutati, oni bi to "snimili" i ni sama ne znam koliko puta su me "izbunarili".

STALNO SAM NA NEKIM DIJETAMA, ALI NI JEDNA MI NIJE POMOGLA DA SMRŠAM. Kad vidim čokoladu, zaboravim na svaku dijetu. Donedavno sam vježbala aerobik, ali više ne ide. Imam manjih zdravstvenih problema sa kičmom, što me i ne čudi. Koliko sam samo hektolitara vode na leđima prenijela, u ratu!?

Nevidljiv narod po pravilu ima neotuđivo pravo na teritoriju

FOTO: Palčići se prvi put spominju u islandskim srednjovjekovnim sagama 

Parlament u Rejkjaviku je, pod vodstvom predsjednika Halldora Blondala, donio odluku da se gradnja ceste premjesti tamo gdje neće ugrožavati posjed koji pripada nevidljivom narodu. Naime palčići - predstavnici nevidljivog islandskog naroda, usred noći su posjetili ženu projektanta ceste i naredili joj da se radovi na cesti koja prolazi "njihovom teritorijom" moraju smjesta zaustaviti. U protivnom, zaprijetili su, ljude će zadesiti grdne nedaće.

Palčići, vile,viljenaci, gorski duhovi... Sve su to bića nevidljivog naroda koja su živjela na evropskim prostranstvima, ali su mir pronašla na Islandu. Tu ih niko ne proganja. Naprotiv, Islanđani sa njima razgovaraju, poštuju njihove običaje, ispunjavaju im želje i udovoljavaju njihovim zahtijevima.

  Suživot sa nevidljivim narodom

Palčići se prvi put spominju u islandskim srednjovjekovnim sagama koje ljudi još uvijek razumiju, jer je islandski jezik "norse", stari vikinški jezik, do današnjeg dana sačuvao oblik u kojem su ga koristili i u prvom vikinškom parlamentu 930. godine. S obzirom da je stoljećima ostao gotovo nepromijenjen, Islanđani ga još uvijek razumiju. Jezik im pomaže u očuvanju drevne tradicije kojoj pripadaju i palčići.

Island je prostrana zemlja,više od dva puta veća od BiH, ali ima svega 295.000 stanovnika. Njih više od polovine živi u glavnom gradu Rejkjaviku. I "huldufolk" ili nevidljivi narod živi u Rejkjaviku, ali njegovih je pripadnika naravno mnogo više na selu. Islanđani sa njima žive u suživotu. Problemi nastaju s početkom gradnje novih cesta čije trase prolaze kroz teritorij nevidljiva naroda, koji po pravilu ima i isključivo pravo na taj teritorij.

Kada radnici, ne znajući o čemu se radi, započnu sa gradnjom na teritoriji palčića, buldozeri se odjednom pokvare i zaustave tačno na određenom mjestu. Tako su se na vrlo neobičan način mašine pokvarile baš ispred jedne stijene kod Ljarskogara, udaljenog od Rejkjavika tri sata vožnje prema sjeveru.

Građevinari su problem riješili vrlo jednostavno. Unajmili su čovjeka koji povezuje svijet palčića sa svijetom ljudi. Željeli su da saznaju kvare li se stalno  bildozeri zato što je građevinsko zemljište naseljeno nevidljivim narodom. Graditelji cesta uglavnom uvažavaju zahtjeve nevidljivog naroda i seleći mašine grade nove ceste izvan teritorije nevidljivih bića.

Udruženje građana za prevenciju zdravlja prehranom - "Nutrivita" iz Sarajeva, čudotvornim Darkfield mikroskopom postižu neviđene rezultate

FOTO: Helena Jovanović, troipogodišnja Beograđanka, sa bakom Milicom na preventivnom pregledu u Sarajevu

Opće poznata je činjenica da je hrana generator - pokretač našeg zdravlja. No, manje poznato je da ona vrlo često može biti i uzročnik raznih oboljenja, pogotovo, ako je način ishrane nepravilan. Nije onda ni čudo što posljednjih 15-ak godina, velike evropske zemlje poput Austrije i Italije, koje prednjače u tome, putem svojih parlamenata donose zakone, koji se odnose upavo na režim i način ishrane.

Jedna od bosanskohercegovačkih ogranizacija, koja se nastoji priključiti modernim svjetskim tokovima, kada je u pitanju zdravlje čovjeka je "Nutrivita" iz Sarajeva. Prvo udruženje građana ovakve vrste u BiH, koje za cilj ima očuvanje i unapređenje ljudskog zdravlja putem prehrane, djeluje već dvije godine. Propagira važnost ishrane. Postiže zapanjujuće rezultate, a okuplja veliki broj priznatih stručnjaka i medicinara iz oblasti ishrane.

- Zdravstveni fondovi su sve prazniji, a do ljekara je sve teže doći. Iz ovih razloga sve više raste uloga samog čovjeka u očuvanju sopstvenog zdravlja. Jer, odluku šta i kako jesti, koliko se baviti fizičkim aktivnostima i kako potrošiti slobodne vrijeme, donosimo mi sami - kaže na početku našeg razgovora, Ever Berbić, predjednik udruženja „Nutrivita".

Čudotvorna naprava

Za dvije godine koliko djeluju, kažu da su postigli zavidne rezultate. Poseban revolucionalini pomak, objašnjavaju, postigli su kada su u pitanju analazi čovjekovog organizma na osnovu kapi krvi, koja je najbolji pokazatelj stanja čovjekovog organizma.

Kako Midhat Ajdin, najpoznatiji visočki travar, još od Olimpijade 1984. godine liječi mnoga oboljenja medom i ljekovitim biljem

FOTO: Sve što rade, stvar je vlasitog zadovoljstava, a neke proizvode i ne naplaćuju: supružnici Midhat i Munevera Ajdin u svojoj vikendici u Visokom

Ako se u ovom današnjem vremenu modernizacije i ubrzanog života može i od koga čuti fina i topla riječ, savjet ili uputstvo za bolji i lagodniji život, onda su to stari bosanskohercegovački travari - narodni hećimi - čuvari svega onoga što je vrijedno i što je od pamtivijeka vezano za ove naše krajeve. Nažalost, takvih je sve manje.

Visoko je, primjerice, nekada imalo barem desetak nadaleko poznatih narodnih travara. Danas su ostale jedva dvije porodice. Hodžići, o kojima smo pisali u jednom od prošlih brojeva i Ajdini. Danas je Midhat Ajdin (65) jedan od rijetkih (ako nije i jedini) sa ovih prostora, koji pravi lijekove od, isključivo, domaćeg meda. Za više od dvije decenije, koliko se bavi narodnom medicinom, "specijalizirao" je oboljenja, pred kojim i zvanična medicina ostaje nemoćna.

Prvi pacijent - sin Adnan

Midhata smo zatekli u njegovoj vikendici u Visokom. Šestodunumsko imanje smješteno između fabrike "Vispaka", sa jedne i raskrsnice puteva za Sarajevo, Kakanj, Zenicu... sa druge strane, pravi je ovozemaljski raj. Kaže, tu najčešće provodi dane. Bio je u društvu sa suprugom Muneverom. Pomagala mu je oko spravljanja mehlema. Ona će nam poslije, kroz šalu, priznati da neke, poput onih za opekotine, pravi čak i bolje od muža.

U vode fitoterapije, naš sagovornik je zaplovio još kao dijete. Rahmetli majka Zineta bila je travarka, pa je uz nju dosta toga naučio, a i zavolio ovaj posao. No, sve do Olimpijade 1984. godine, nije se ozbiljnije posvećivao ovom poslu. Liječio je, kaže, uglavnom poznanike.

Nažalost, sudbina ga je '84. godine natjerala da silom prilika ozbiljnije zaplovi vodama narodne medicne, jer je njegov, tada 12-godišnji sin Adnan, stradao od opekotina. Ložio je vatru i sagorio se. Koža mu je potpuno izgorjela. Ljekari nisu mogli pomoći. Predlagali su amputaciju noge kako bi mu barem spasili život. No, Midhat na to nije pristao.

- Borio sam se devet mjeseci sa Adnanovim opekotinama. Pravio pomade, kreme, mehleme i, na kraju uspio. Danas se uopšte ne primijeti da je njegova koža ikada imala najteže opekotine - kaže Midhat, žaleći što nema slike da nam pokaže kako je to izgledalo.