Hadžo i Džemila Kevrić iz Jablanice

Teško bih  se osjećao kada bi sad došao u situaciju da nemam pčele. Jedino mi je žao što ih nisam imao i u mlađim godinama. Sve je bolje što se mlađi čovjek počne baviti s tim. Ne treba godine trošiti uzalud. Pčelarstvo je dar - kaže Hadžo Kevrić

Kreiranje života prema prirodnim zakonima i posvećivanje prirodi, čini se da je osnovna vodilja porodice Kevrić. Ono što je počelo kao Hadžin (48) i Džemilin (41) hobi ubrzo se pretvorilo u tradiciju u kojoj uživa čitava porodica. Prve korake u pčelarstvu napravili su u poratnim godinama, prije skoro deceniju. Nikada to neće zaboraviti i danas prve korake u pčelarstvu prepričavaju kao zgodu. Prvu košnicu su dobili na Hadžin rođendan. Ubrzo su stigle još dvije, a onda roj po roj. Današnje pčelinje carstvo Kevrića broji tridesetak košnica.
Stub porodice Džemila Kevrić, uz smješak, nam priznaje da se u početku protivila ideji o bavljenju pčelarstvom. Veli, pčela se sjećala samo po ubodima i strahu od njih u djetinjstvu.
 
- Danas, ne mogu živjeti bez pčela - kao da se pravda.

Relaksacija i uživancija

- U pčelarstvu je lijepo spojeno s korisnim, ono oplemenjuje čovjeka i razvija kod njega ljubav prema prirodi. Samim radom na pčelinjaku punim plućima udišemo svjež zrak, a posmatranje života i rada pčela kod pčelara nestaju svaki umor i nervoza. Život sa pčelama vam je relaksacija i uživancija - dodaje.

Znanje su crpili od starijih kolega, iskusnijih pčelara. Kako nam je Hadžo objasnio veoma je važno konstantno edukovanje, smatra da se mora stalno učiti i uvažavati iskustva starijih kolega. Redovno posjećuju razne seminare kako po Bosni i Hercegovini, tako i u regionu. Danas su oni ti od kojih mladi pčelari početnici traže savjete. Uvjerili smo se u to i za vrijeme naše posjete. Hadžin telefon je neprestano zvonio, naši domaćini su davali upute telefonom ili dogovarali nove susrete sa kolegama. Rado priskaču u pomoć svima koji je traže, savjetujući sve one koji imaju prilike, da se počnu baviti pčelarstvom ili da bar provode dosta vremena u prirodi. Ostvarili su i sjajnu saradnju sa Veterinarskim fakultetom iz Sarajeva.

- Posebno me raduje kada mi se jave mladi ljudi, pioniri u pčelarstvu. Naš je običaj da pčelarima početnicima darujemo po dva - tri pčelinja društva - kaže Hadžo Kevrić.

ISTINITE PRIČE

Ena Alikadić, konjićka odbojkašica i skijašica jedna je od rijetkih uspješnih sportista sa dijagnozom dijabetesa

Bivša skijaška prvakinja BiH i trenutno članica prve "šestorke" drugolikaškog odbojkaškog kluba "Mediteran" iz Konjica, vjerovatno je jedna od rijetkih uspješnih sportaša sa dijagnozom dijabetesa. Za Auru otkriva kako dijabeets uspijeva držati u normali, te kako se i sa ovim oboljenjem može normano živjeti

    Šećer u šesnaestoj

Ena je učenica trećeg razreda Ekonomske škole u Konjicu. Skijašku karijeru je započela u sarajevskom Željezničaru još kao osnovac. Četiri godine kasnije prešla je u konjički "Prenj", za kojeg i danas skija. No, kako joj samo skijanje nije bilo dovoljno, zaigrala je i u odbojkaškom drugoliagašu "Mediteran", u kojem je za kratko vrijeme izborila mjesto među standardnom "šestorkom".

Od dijabesa je oboljela u šesnaestoj godini. Kaže, jedno jutro je osjetila malaksalost i nemoć, a već poslije podne bila je na ortopediji na Koševu. Dijagnosticiran joj je dijabetes.

I, dok bi za većinu tinjedžera to značio kraj svijeta, Ena je dijabetes prihvatila dosta mirno. Svojom hrabrošću šokirala je i liječnike i roditelje. Četvrti dan je sama sebi davala inzulin.

- Bila je srijeda. 1. novembar 2006. godine. To nikada neću zaboraviti. Spremala sam se za školu i, umjesto u školskoj klupi završila sa u bolničkom krevetu - prisjeća se Ena.

Objašanjava kako se odmah pomirila sa dijagnozom i liječničkim uputama. Nije padala u očaj, niti depresiju, ali jeste se pribojavala života sa šećernom bolesti.  

- Onda sam rekla sebi: "Dobro, šta je tu je! Idemo dalje.
 

   Zdrav duh i zdravo tijelo

Iako će zvučati pomalo nevjerovatno Ena kaže da otkako je dobila dijabetes živi uredniji i bolji život nego prije. Ne prejeda se, ne bombarduje organizam prokomjernim slatkišima, mnogo se kreće... Udovoljavajući šećernoj bolesti, kaže, nesvjesno nagrađuje svoj organizam.

Na pitanje kako započinje i kako traje jedan njen radni dan, te kako pored dijabetesa uspijeva održati zdrav duh i zdravo tijelo, Ena kaže:

U razvijenim zemljama oko 12 % bračnih parova je neplodno, a u BiH je prošle godine zabilježen rekordan negativan prirodni priraštaj (7)

Debelim trudnicama prijeti šećerna bolest!

Važnu ulogu u nastanku sindroma policističnih jajnika (PCOS) igra prekomjerna tjelesna težina (pretilost). Čak preko 50% žena sa PCOS je pretilo. Osim toga gotovo sve žene sa policističnim jajnicima, koje su uz to i pretile, pate od inzulinske rezistencije, odnosno poremećaja sposobnosti odgovora na djelovanje inzulina, što za posljedicu ima povišenu količinu inzulina u krvi i pojavu hiperinzulinemije.

Kad se tome doda i činjenica da je kod pretilih žena sa policističnim jajnicima gotovo redovita pojava hiperandrogenizma (90%), odnosno pojačano izlučivanje muških spolnih hormona, koje izlučuju jajnici sa poremećenom funkcijom, ali u značajnoj mjeri i masno tkivo, onda je jasno zašto smo se odlučili da ovaj članak posvetimo problemu pretilosti i šećerne bolesti tip 2, kao i opisu zdravstvenih tegoba koje pretilost sa sobom donosi.

Kad mozak počne gladovati 

Dijabetes, odnosno šećerna bolest, se definiše kao nemogućnost tkiva da u dovoljnoj mjeri iskoriste glukozu (šećer) kao svoj glavni izvor energije. To se u šećernoj bolesti tip - 1 dešava usljed nedovoljnog lučenja inzulina od strane gušterače. Inzulin je mala bjelančevina i ima ulogu posrednika u snabdijevanju ćelija glukozom. On se vezuje za tačno određena mjesta na ćeliji (receptore) i usljed tog vezivanja većina ćelija postaje propusna za glukozu. Nedostatak inzulina ili njegov manjak dovodi do smanjenog unosa šećera u ćelije i one, kod osoba koje boluju od šećerne bolesti, praktično gladuju. Sa druge strane mozgu nije potreban inzulin da bi se odvijao nesmetan unos glukoze u nervne ćelije i to je razlog zašto se i kod oboljelih od šećerne bolesti mora održavati neki minimalni nivo šećera u krvi.

Tajna moje ljepote: Alma Tucaković

Ljepotica sa prelijepe Une, bišćanski seksi smaragd, Alma Tucaković polako, ali sigurno grabi ka vrhu domaće estradne ljestvice. Za nepune tri godine, koliko je prisutna na sceni, uspjela je stasom i glasom zaintrigirati javnost, a dobar dio publike vezati za sebe. Doduše, nije bilo jednostavno, tim prije što je njen album prvjenac "Gola" dočekan "na nož".

Alma kaže da nije poklonik skandala. Ali kada u njih upadne, onda ne bira sredstva da iz svega izađe čista i kao pobjednica. Tipični predstavnik Jarca! (rođena 1.1. 1980. godine). Kao srednjoškolka, nije ni slutila da će jednog dana biti estradna zvijezda. Kao dijete iz muzičke porodice, svirala je klavir i bila jedna od boljih u bihaćkoj Srednjoj muzičkoj školi. Sebe je zamišljala kao pravnicu ili sudinicu. Ali, čovjek snuje, a Bog određuje! Alma se ludo zaljubila u nogometaša Edina Tucakovića. Zbog ljubavnih jada posjetila je Fiku Poharu, kojoj krajiški narod vjeruje više nego svojim očima. Ova joj je najavila udaju i majčinstvo, ali nije i razvod. Valjda ga je prešutjela. Međutim, kazala joj je nešto što Alma u to vrijeme nije mogla ni zamisliti.

- Rekla mi je da ću biti uspješna pjevačica, a ja sam se samo nasmijala. Sve mi je to bilo naivno - priča Alma danas.

Zadovoljna je postignutim uspjesima u dosadašnjoj karijeri, ali još nije sve rekla na sceni. Njen drugi CD sa naslovnom numerom "Ljubavnik" i velikim hitom joj je otvorio vrata slave. Sa slijedećim albumom ona svoje dosadašnje uspjehe planira i "pečatirati", te dokazati da joj ne samo u Bihaću, nego i šire nema ravne u muzikalnosti, ljepoti, uspješnosti. Njoj nisu potrebni avioni za uspješnu karijeru, već pjesme, stas i glas. Pitali smo je: "a jesu li joj potrebni silikoni?"

- Ugradila sam ih prije dva mjeseca i napravila najveću grešku. Dr. Karabegu sam platila 6.000 maraka. Samo sam bacila taj novac. Moj organizam je nakon operativnog zahvata loše odreagovao, pojavili su se neki bolni hematomi i podlivi. Mislila sam još neke detalje korigirati kod estetskih hirurga, ali nakon ovog iskustva, rekla sam sama sebi, ništa više! Šejtanu ne dam da me više vodi kroz život, pojašnjava ova mlada pjevačica, koja je inače samohrana majka. Naime, Alma se razvela od poznatog fudbalera Edina Tucakovića, sa kojim ima osmogodišnjeg sina Emira.

MOJA DROGA JE SPORT! STOP DUHANU I ALKOHOLU. Kad bi svi ljudi živjeli kao ja, mislim da bi duhanska i alkoholna industrija nestale sa zemaljske kugle. U mlađim danima sam trenirala karate. Danas redovno džogiram i na taj način iz sebe izbacujem višak stresa i održavam gipkost tijela. U zdravom tijelu zdrav duh i obrnuto. To je moj je moto.

ŽIVOT JE JEDAN, TREBA GA ČUVATI I CIJENITI, A NE, KAO U KANTU ZA SMEĆE, U ORGANIZAM UBACIVATI SVE REDOM! Vodim računa šta jedem i koliko vitamina i kalorija unosim u organizam. Doručak mi je najvažniji; bilo da ustanem u devet ujutro ili u jedan sat popodne, nakon umivanja, odmah se posvećujem jelu. Na meniju su voće i povrće nezaobilazni, sokovi takođe. Na putovanjima, u torbici pored kozmetike, redovno nosim vitaminske tablete. 

VJERUJEM DIOROVOJ I LANKOMOVOJ ŠMINCI. Uvjerila sam se u njihov kvalitet, ne ostavljaju traga na licu. Inače, zbog čestih nastupa, lice mi je skoro non-stop prekriveno kozmetikom, što znači da je i više izloženo opasnostima od oštećenja kože. A kako se sama šminkam, a nisam profesionalac, objektivno moje lice izlažem opasnosti. Tim prije što se koža ispod šminke dva puta brže znoji. Sa kvalitetnom šminkom, redovnim čišćenjem i osvježavanjem lica, moj ten je savršen. Ima tu i genetike, te tradicionalne krajiške ljepote. Valjda nam prelazi sa Une. Krajišnici su poznati po svojoj duševnoj plemenitosti, a duševnost sama po sebi proljepšava.

Larisa H. (29) iz Sarajeva žrtva je nasilja u braku

Udala sam se za vehabiju i postala njegova robinja

Kada je prije malo više od tri godine upoznala svog današnjeg supruga Hamzu H., naša sagovornica (skrivajući svoj identitet radi vlastite bezbjednosti) ističe da je bila najsretnija osoba na svijetu. Sudbina ih je spojila sasvim slučajno. Od prvog susreta on je, priznaje Larisa, zarobio njeno srce. Nekoliko mjeseci kasnije uplovili su u bračnu luku. Na medeni mjesec, na kojem su planirali ostati 15 dana, otišli su u Tunis, ali su se vratili nakon samo četiri dana. Njen životni saputnik je u Tunisu pretukao, jer je, po njegovom mišljenju, koketirala sa cijelom plažom.

- Veći šok i sramotu u svom životu nisam doživjela; od zaljubljenog i savršenog muškarca moj se suprug iznenada pretvorio u goropadnu zvijer. U hotelskoj sobi je, kidajući sa mene kupaći kostim, šamarao me i optuživao da sam kurva - počinje svoju stravičnu priču Sarajka Larisa H.

  Pod nikabom

Nakon povratka u Sarajevo njegov pritisak je bio sve jači. Zabranio joj je izlazak iz kuće, oduzeo mobilni telefon, vodio duga "vaspitna predavanja" o ponašanju žene u ovim poganim vremenima.

- Tek tada sam shvatila da sam se udala za vehabiju. Doduše, on je bio novopečeni sljedbenik, a s vremenom, kako se više družio sa njima, i tortura prema meni je dobijala na intenzitetu. Vrhunac svega bio je nikab, koji sam morala i još uvijek moram oblačiti, čak i kada pođem smeće odnijeti do kontejnera - nastavlja naša sagovornica, koju smo sreli u domu sarajevske doktorice zvanične i komplementarne medicine, Šuhrete Seke Trobradović. Kod nje na tretmane Larisa dolazi krišom. Liječi kožno oboljenje folikulitis - upalu korijena dlake. Zadobila ga je od jednog muževljevog krvničkog udarca. Tada se onesvijestila.
 
- Kasnije će se ustanoviti da sam oštetila kičmu i vratne pršljenove. Zbog neadekvatnog liječenja počela mi se sušiti desna noga - priča ova nesretna žena, koja na našu opasku da je žrtva bračnog nasilja potvrdno klima glavom. Ali, nema izbora...!
Više je, dodaje, za sobom vukla desnu nogu nego što je normalno hodala. Prof. dr. Čustović sa KCUS je predlagao operaciju, ali nije pristala.

Ostvariti povoljan emocionalni odnos između pacijenta i liječnika težak je i naporan zadatak, ali zadatak koji uzvraća velikim plodovima

Što liječiti - bolesnika ili bolest!?

Ljudski odnosi zasnivaju se, između ostalog, na principu uzajamne pomoći. Mi smo uvjereni da u našim najintimnijim osjećanjima posjedujemo dubok interes za druge ljude, ljude oslobođene od patnji. Pravi odnos između ljekara i pacijenta, je zapravo emocionalni odnos i počiva upravo na ovom principu. Liječniku je stalo da emocionalni odnos sa pacijentom bude pozitivan jer je takav odnos ljekovit sam po sebi i značajno pomaže u liječenju pacijenta.

Pacijent u prvom redu liječniku nudi sebe kao ličnost. Nudi svoje bolove, strahove, brige, nezadovoljstvo, nemire, drugim riječima sve ono što ga muči. U prvim kontaktima s liječnikom pacijent obično nudi simptome svoje bolesti na dezorganiziran način (stalno navodi nove simptome, iskaz o bolesti se mijenja). Kasnije se pacijent veže za jednu bolest ili jedan simptom.

Strah, poštovanje, povjerenje

Koju će bolest pacijent ponuditi zavisi o njegovoj konstituciji, obrazovanju, socijalnom statusu i mnogim drugim faktorima. Događa se da pacijent u početku ponudi i nepovjerenje, mržnju i neiskrenost. To često ovisi o ranijim životnim iskustvima, kao i prethodnim iskustvima sa liječnicima, posebno u dječijoj dobi. Nije rijedak slučaj da pacijent ponudi liječniku svoje emocionalne probleme i usamljenost.

Najprije se pacijent nudi liječniku opširnim i detaljnim iznošenjem svojih smetnji. Pacijent treba osobu kojoj može govoriti o svojim tegobama i koja će ga pažljivo slušati. U ovim situacijama potrebno je veliko strpljenje i razumijevanje liječnika. Neki pacijenti svaki dan traže sve više, i kada liječnik više ne može zadovoljiti ove potrebe, oni očajavaju i demonstriraju beznadnost. To su obično osobe kojima je u djetinjstvu bila uskraćena ljubav i žele je dobiti što prije i što više.

Isto tako, neki pacijenti u kontaktu sa liječnikom uglavnom šute, što liječnici teško podnose. Ova šutnja može biti znak da pacijent testira strpljenje liječnika, ili jednostavno osjeća strah, stid ili (svjesni ili nesvjesni) otpor prema liječniku. Jedan od načina nuđenja sebe liječniku jesu i pozivi pacijenata u neuobičajeno vrijeme. To može biti vrijeme kada liječnik nije u službi, vikendima ili praznicima. Liječnici se znaju žaliti na «nepotrebne» noćne pozive pacijenata. Oni su nepotrebni po mišljenju liječnika, ali su potrebni pacijentu, jer noć i mrak simboliziraju napuštenost i usamljenost. Liječnicima, a i pacijentima je poznato da se svaka bol i patnja noću teže podnose. Pacijent često pomisli «samo da svane pa će mi biti lakše». Praznici ili vikendi imaju posebno značenje za pacijenta, jer tada bolest često izbija ili se pogoršava.

Magistar Šukrija Domadžić tvrdi da za dobar med ne treba žaliti novac

Žene, čim osjetite promjene u dojkama
ili pazušnoj jami, okrenite se medu i apiterapiji!

Kažu da se pčelari u mnogome razlikuju od ljudi drugih zanimanja. Posebna su klasa, jer se bave stolarstvom, pokućstvom, farbanjem, trgovinom, znaju kako se zida, riba, pari vrelom vodom i dimi. Rođeni su optimisti. Najsretniji su kada sija sunce, biljke cvjetaju, a njihove pčele pune košnice s medom. Najtužniji - kada u vrijeme ispaše pčela padaju neprestano kiše ili su visoke sparine.

Pčelari ne pripadaju sindikatima, ne poštuju četrdesetosatnu nedjelju i ne upotrebljavaju tablete za spavanje. Sami se reklamiraju, sami prodaju sopstvenu robu i sami se kritikuju. Imaju duh pionira, surovost planinara, snagu mazge i volju vola. Oni znaju da stvaraju i ono što je nemoguće. Takav je i Šukrija Domadžić, bosansko - srbijanski pčelar, za kojeg kažu da je cijeli svoj životni vijek "potrošio" traženju novih puteva u pčelarstvu da bi došao do cilja. A cilj je - zdravlje i zarada.

  Medicinsko pčelarstvo

Otkako zna za sebe, kaže Šukrija, živi uz pčele i s pčelama. Autor je brojnih djela koja govore o pčeli, liječenju mednim terapijama i priručnika za preventivu. Njegov je otac u Lukavcu kupio prve pčele kada je Šukrija imao samo pet godina. Bili su amaterski poslovi, ali dovoljni da se još kao golobradi mladić zainteresira i veže za pčelu. Kasnije će se i stručno usavršavati, tako da danas kaže da se "naukovanjem" o pčelama bavi 40 godina. Njegova specijalnost je medicinsko pčelarstvo.

Za sebe će reći da je defektolog - pčelar; nikako samo jedno od toga. Oba posla i ljubavi obavlja profesionalno i sa istim žarom. U oba je i uspješan! Još u ondašnjoj državi, drugog marta 1984. godine za svoje preparate na pčelinjoj bazi, kombinirane sa ljeko biljem, dobio je dozvolu Zavoda za zaštitu zdravlja i preporuku da se koriste kao dopunsko sredstvo u zdravstvene svrhe. U svojim istraživanjima fokusirao se na proučavanje propolisa i tvrdi da je njegova učinkovitost izuzetno velika.

NIJE BRAK ZA MENE

Ponos bh. kulture, tradicije i umjetnosti, Hanka Paldum je ličnost, čije se ime s poštovanjem izgovara i van granica naše domovine. Iza nje je 15 studijskih albuma, milioni prodatih nosača zvuka, na hiljade sjajnih solističkih koncerata širom svijeta. Trebalo bi nam dosta prostora da nabrojimo sve ono što je Hanka snimila i otpjevala, a narod je prigrlio kao svoje, kao najbolji lijek za vedro raspoloženje i lijepe trenutke.

Slavna naša diva, umjetnica koja je tajne zanata učila od velikih Ismeta Alajbegovića Šerbe, Joze Penave, Damjana Babića, Mijata Božovića, Safeta Isovića, Nade Mamule... ostavila je dubok i neizbrisiv trag ne samo u bh. kulturi, nego i šire.
 
- Kad sam ja počinjala, sve je bilo drugačije. Iza mene je stajala izdavačka kuća, i moje je bilo samo da pjevam. Danas su nažalost vremena drugačija, nema adekvatnih kuća i institucija koje bi stale iza pjevača  - kaže Hanka, koja se kao djevojčica uz podršku starijeg brata Smaila, iskradala kroz prozor porodične kuće na Vratniku, i nastupala u sarajevskim kulturno - umjetničkim društvima.
 
Zato se, kaže, priključila OBN-ovom zabavnom programu "Zvijezde pjevaju hitove", u kojem bi trebala da stasa bar jedna mlada zvijezda. I sretna je što je to Nešad Selman. Njih dvoje su čak i pobijedili.

- Ja sam osvojila crvenog, a Nešad žutog fiću. Nagrade nam još nisu prispjele, a kad nam ih organizatori uruče, ja ću svog fiću pokloniti kćerki Mineli. Inače, rado se odazivam ovakvim projektima, jer današnja omladina je prepuštena sama sebi. Mladi talenti nemaju dovoljno prilike da se dokažu, a i teška su ekonomska vremena - objašnjava naša multi zvijezda.

VOLIM ELEGANCIJU, SAVRŠENSTVO I PEDANTNOST. HUNJER, ŠTO BI NAŠ NAROD REKAO. Ali, nisam rob ogledalu i lickanju. Ne lickam se satima pred ogledalom, niti angažiram vlastite dizajnere, šminkere, pedikere, stiliste. Puno vjerujem sebi i ukusu moje kćerke Minele.

TAJNA MOJE LINIJE, IZGLEDA...!?  Nisu estetske operacije, nije fitnes, nisu dijete, niti bilo koja druga vrsta rekreacije ili uljepšavanja. Ha, ha... "troše" me obaveze. Liniju održavam stresom, nažalost. Nije to neki klasičan stres i problemi, već jednostavno previše obaveza, i mojih i tuđih. Trčim navrat nanos tamo vamo, ne drži me mjesto. Puno putujem, koncerti, probe... i sve tako u nedogled. Mislim da je i genetika odigrala ključni momenat kad je moj izgled u pitanju. Svi smo Paldumovi po prirodi mladoliki...

PROŠLA SU VREMENA HANKE PALDUM KAO KUHARICE. Sve rjeđe sam u vlastitoj kuhinji, iako volim  spremati jela i nisam loša kuharica. Volim bosanska jela, kao i morske plodove. Ipak, u zadnje vrijeme, ako sam u Sarajevu, skoknem na doručak i ručak u Inat kuću. Pojedem begovu čorbu ili neki drugi njihov specijalitet sa bogatim salatama. Za večeru pojedem nešto od voća i popijem neki sok. Ovo za doručak i ručak malo je nelogično, ali je istinito. Spojim ta dva obroka negdje oko petnaest sati. Prije toga u kući se "najedem" kahve i cigara. Jutro mi je, inače, najmirniji dio dana. Tada, uz džezvenjak kahve meditiram, razmišljam, analiziram... Ujutro su mi i misli najsabranije, tada sam najopuštenija. Isplaniram sve šta treba da uradim, a oko podne mi počinje frka-strka, sve nekako navrat-nanos. Iz kuće ne izlazim dok ne uzmem abdest...

Hoće li nas Meho Kodro odvesti u Južnoafričku Republiku?
  

Proslavljeni bosanskohercegovački nogometni internacionalac Meho Kodro prvi ispit na selektorskoj poziciji nogometne reprezentacije BiH imat će 30. januara ove godine u Tokiju, kada će naša ekipa igrati prijateljsku utakmicu sa selekcijom Japana.

Nasljednika Fuada Muzurovića i njegovih prethodnika koji se nisu proslavili minulih godina kao selektori našeg nacionalnog tima, očekuju veliki izazovi. Javnost želi rezultate i bar malo svjetlosti u nogometno sivilo. Sve su oči uprte za svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoafričkoj Republici. Naša selekcija je u Petoj kvalifikacionoj grupi sa Španijom, Turskom, Belgijom, Armenijom i Estonijom.

Ne treba ni spominjati šta bi eventualna "viza" na terenu za Južnu Afriku i poboljšanje plasmana na FIFINOJ listi, koji se postiže samo dobrim rezultatima, donijela Mehi Kodri i našoj državi. Ovaj 40-godišnjak je u karijeri i životu uopće naučio na uspjehe i priznanja. Sa Veležom je bio u vrhu jugoslovenske nogometne lige, kao internacionalac u Španiji je za devet godina postigao 100 golova na 233 utakmice.

Hoće li Meho Kodro nastaviti nizati niske uspjeha na nogometnim terenima? Hoće li nogometna legenda bar malo pomoći da se stvori povoljnija i veselija atmosfera na bh. ulicama, tribinama, u javnosti, medijima...? Hoće li nakon uspješne igračke karijere, biti uspješan i kao stručnjak na čelu A reprezentacije BiH? 

Džemila Kulović, vidovnjak i astrolog:

   Donosi nam dosta radosti  

Osim talenta, pozitivne energije, stručnosti i srca, Mehu Kodru krase i upornost, poštenje i plemenitost. On će po cijenu gubitaka na ličnom polju (novac, porodica, lična karijera) izgarati za čast i dostojanstvo nogometne reprezentacije BiH. On ima jasne vizije šta i kako treba da radi na sadašnjoj poziciji. Od toga neće odustati ni za milimetar, niti će ga bilo ko moći spriječiti u tome. Čak će zbog svojih čvrstih principa i jake volje pridobiti podršku i ljudi i sredina koji nisu blagonakloni prema nogometnoj selekciji BiH i Nogometnom savezu BiH. Mnogi dobri igrači će se njemu prikloniti, pa čak i oni koji nisu željeli igrati za naš nacionalni tim.

Kako ne trpi nered i nerad, tokom ove godine su moguća određena "podmetanja" nekih njegovih saradnika ili dijela Saveza. Veoma brzo će saznati ko su mu neprijatelji i to zbog odabira igrača u nacionalni tim. Međutim, njihova snaga će slabiti, kako se budu nizali uspjesi nogometne reprezentacije. A njih će biti... Meho Kodro će vratiti popularnost bh. nogometu, našoj reprezentaciji donijeti velike uspjehe. Gotovo sam sigurna da će naš tim odvesti na svjetsko prvenstvo u Južnoafričku Republiku.

Žarko Gambiroža

  Disciplina, odgovornost i poštenje ruše sve prepreke

Za Jarčeve kažemo da su istrajni i uporni u namjeravanom, ali i to da im nikada i ništa ne dolazi na brzinu. Za taj sistematični, oprezni i odgovorni znak važi pravilo da ništa ne zavisi od slučaja i neke sretne okolnosti, već da samo rad vodi ka uspjehu. Strpljivo podnose udarce, prilagođavaju se, ali poštuju one koji su ih doveli na mjesto koje im objektivno pripada. Zbog podznaka Vodolije sve u životu je moglo dobiti neki radikalan, pa čak i originalan ton.

Iznenađenja su, zahvaljujući nepredvidivoj Vodoliji gotovo uvijek moguća. Nikada nije bilo prevelikog eksponiranja, ali zahvaljujući Mjesecu u Vodoliji veza sa drugima, kao i mnoštvo prijateljstava je nešto što traje godinama.

Zbog Venere u Vodoliji može se reći da su zadovoljstva ekscentrična i da postoje čudne naklonosti koje malo ko može pratiti. Merkur u Jarcu daje konkretan um i strogo baratanje činjenicama, ali i nevjerovatnu ubjedljivost da se drugi privole za jedini mogući pravedni cilj. Meho Kodro ima sjajnu sposobnost da okupi oko istog cilja čak i one koji su do juče bili protiv i za koje se do juče nije moglo vjerovati da će promijeniti svoje mišljenje i stavove.

Zahvaljujući Saturnu u prvoj kući disciplina je nešto sasvim prirodno, a odgovornost nikada nije ni jenjavala. U ovoj godini Jarca srušio se zid i otvorila vrata ka novim uspjesima koji bi mogli biti naglašeniji 2009. i 2010. godine. Energija Marsa u Vagi daje sposobnost diplomatije, kao i mnogo lijepih dešavanja, a Jupiter u Lavu daje uspjeh u svim javnim poslovima.

Ne treba da iznenađuje ni činjenica da će biti mnogo radikalnih promjena zahvaljujući podznaku Vodolije, ali uz metodičan i odgovoran pristup to može donijeti rezultat. Mehi Kodri će najveći problem predstavljati dio okoline, koja će na momente pokušati da u njegov rad podmetne klipove ili će tražiti ubrzaniji tempo.

A šta fali biti malo “dežmekast”?
 

Da život piše najbolje priče, sve same bestselere, najbolje to ilustrira sudbina Željka Samardžića, slavne mostarske zvijezde, koja je zasjala nakon njegovog bijega iz mostarskog ratnog pakla za Beograd. Otišao je u prijestonicu Srbije, malo zaigrao u medijima na nacionalnu i izbjegličku kartu, prešao na ekavicu, a kako su u to vrijeme beogradskoj publici nedostajali Oliver Dragojević i Kemal Monteno, njegova pojava je popunila tu prazninu.

Bez, kako kaže, dinara u džepu, sa suprugom i tri kćerke, započeo je svoj novi život i karijeru. Tamo su ga preko noći vinuli u estradne visine, postao je idol milionima fanova, njegovi albumi su najprodavaniji, koncerti najposjećeniji.
 
Sa svojim zadnjim albumom “Lice ljubavi”, Željko se predstavio i sarajevskoj publici na nedavno održanom koncertu u Skenderiji, gdje emocija nije nedostajalo. Sarajlije zaista vole ovog simpatičnog i skoro uvijek nasmijanog Mostarca, koji za svakoga ima neku lijepu riječ.

NE SPADAM U METROSEKSUALCE, ALI VOLIM DA SAM UREDAN I NAMIRISAN. Zar vam ličim na čovjeka koji ne vodi računa o tome? Ha, ha. Čak sam se počeo i dotjerivati. Na nagovor moga frizera odlučio sam da malo pustim kosu i nešto promjenim u njenoj formi.Vidjećemo na šta će to izaći. A volim i lijepe mirise, i na sebi, i na drugima. U mojoj torbici je uvijek neki parfem.

KAD SAM VIDIO GDJE PUŠE SINGAPURCI, ZGADILA MI SE CIGARETA ZA SVA VREMENA. Bilo je to prije osam godina. Obreo sam se na singapurskom aerodromu u prostoriji za pušače, “smoking area”. Bilo nas je svakakvih, bijelih, žutih, crnih, ćelavih… Prostorija zadimljena, ogromna pepeljara puna opušaka. Smučilo mi se i rekao sam sebi – Željko, vidiš u šta upadaš zbog svoje strasti prema duhanu. To je bio taj neki ključni momenat i otada nikada više nisam zapalio cigaretu. Sad mi je i kafa slađa i ukusnija.

ČAŠICA LOZE ILI NEKE DRUGE RAKIJE, KAO APERITIV, UVIJEK MI PRIJA. Ali, ne treba pretjerivati! Uživam i u vinima. Čak se mogu pohvaliti i sa nekom malom kolekcijom kvalitetnih vina koje sakupljam kao i satove, ali to je tek neki moj hobi u kojem pronalazim zadovoljstvo. Inače, često popijem i poneko pivo, ali nisam alkoholičar.

OBOŽAVAM JAPRAK I SARMU MOJE ŽENE. A nisu mi mrski ni morski plodovi, čorbice i salatice. Moram priznati da je moja žena odlična kuharica. Ma nisam vam ja “zlohran". To se vidi i iz aviona! Zar ne?
Ja vam se držim one narodne da zdravlje i snaga ulaze na usta. Dok mogu da jedem, “biva” zdrav sam i mogu sve raditi. Moja apoteka je pijaca, prodavnica zdrave hrane i kuhinja moje žene.