Poslije 35. svako od nas ima lice kakvo zaslužuje – kažu kozmetolozi, a zaslužiti privlačno lice i nije tako teško ako najprije odredite sopstveni tip starenja i uzmete stvari u svoje (i stručne) ruke. Što prije to učinite, šanse da vam izgled ne odaju godine su veće. Za pravilno hidriranje kože pijte zeleni čaj, svježe iscijeđene sokove od bobičastog voća, te po gutljaj Koloidne srebrne vode “Electa”

Svaka osoba, vidimo i sami, stari – na svoj način. Kod nekih je lice već u tridesetoj prekriveno borama, ili se bar oko očiju stvorila izdajnička mrežica tankih linija. Kod drugih – o, zašto se to dešava uglavnom drugima?! – koža i u pedesetoj djeluje tako svježe i napeto... Žene koje su se žalile na svoju debelu, pomalo grubu „pergament“ kožu u kasnijim godinama imaju divno, zategnuto lice koje je sačuvalo mladalački oval, a nekadašnje ljepotice imaju dupli podbradak i kesice pod očima...

Scenario po kome koža vene umnogome je određen genetikom, ali mnogo puta se prirodi može pomoći. Kako bi rekao Napoleon, ako znate neprijatelja, lakše ćete se sa njim izboriti.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 19. SEPTEMBRA  2011.

Dok jedni na ruke stavljaju voće, drugi kreme i med, ima i onih koji ruke pune masnoćom iz stražnjice. Oni s dubljim džepom a s manjkom vremena, podvrgavaju se hemijskim tretmanima XX Ništa manje lijepe ruke nemaju ni bosanskohercegovačke dame koje su sa nama podijelile svoje recepte

Nema sumnje – staračke fleke i koščate ruke nisu nimalo privlačan prizor. I dok se nekada ništa nije moglo učiniti protiv prirodnog procesa starenja i njegovih posljedica, danas se u svijetu uveliko primjenjuju inovativne procedure koje “skidaju” godine s ruku.  Predstavljamo metode koje koriste poznata lica iz svijeta, ali i našeg okruženja, a vi izaberite za sebe najpraktičniju metodu...

Starenjem, ruke postaju koščatije, a glavni uzrok toga je nedostatak masnog tkiva. Kod žena se u periodu menopauze smanjuje i nivo estrogena u organizmu, zbog čega koža postaje sve tanja, pa samim tim, vene i kosti izgledaju uočljivije. A zbog reume ili artroze, ili pak zadržavanja vode u organizmu, ruke mogu postati debele i nateknute.

Postoji nekoliko tretmana, kojima uglavnom pribjegavaju oni sa dubljim džepom.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 5. SEPTEMBAR 2011.

Gotovo u svim kulturama vodu su cijenili i liječnici i iscjelitelji, a tako je i danas kada službena medicina propisuje liječenje u toplicama, kure pijenja vode ili kure kupanja. Većina religija i mitova o stvaranju svijeta vodi pridaje posebnu ulogu. Vjerovalo se da je voda praizvor života, ona je bila simbol čistoće i čišćenja. Neki izvori i bunari već se hiljadama godina poštuju kao sveti, a njihovoj vodi pridaje se iscjeliteljska moć

Sav život na našoj planeti zavisi o vodi, ona prekriva čak 75 posto njene površine, a približno je toliki i udio vode u ljudskom tijelu. Sav život nastao je iz te pratvari, o njoj ovise gotovo svi biološki procesi na Zemlji, od nje smo građeni, a istovremeno je namirnica koja biljke, životinje i ljude snabdijeva tvarima od kojih im ovisi život.

Koliko je važna, govori činjenica da bez hrane možemo preživjeti 30 dana, bez tekućine 3 dana, a bez zraka samo 3 minute. Ona je, kako kaže slavni Antoine de Saint-Exupery, najdragocjenije vlasništvo Zemlje. Ne samo da nas održava u životu, nego i liječi i tijelo i psihu. Svaka voda, korištena izvana, ili iznutra, može nam pomoći, samo moramo znati kako.
 
Gotovo u svim kulturama vodu su cijenili i liječnici i iscjelitelji, a tako je i danas kada službena medicina propisuje liječenje u toplicama, kure pijenja vode ili kure kupanja. Većina religija i mitova o stvaranju svijeta vodi pridaje posebnu ulogu. Vjerovalo se da je voda praizvor života, ona je bila simbol čistoće i čišćenja. Neki izvori i bunari već se hiljadama godina poštuju kao sveti, a njihovoj vodi pridaje se iscjeliteljska moć.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 5. AVGUSTA 2011.

Da li bajramski običaji u BiH polako umiru zajedno sa umiranjem bošnjačkih deda, nana, očeva i majki. Ako je suditi na osnovu izjava koje svakodnevno čitamo u novinama, sve se manje poznaju bajramski običaji. Ovim tekstom podsjećamo samo na neke od običaja Ramazanskog bajrama

Bajram ide, Bajramu se nadam / Šta bih dragome bajramluka dala? / Kad bih dragom vezen jagluk dala, / Dragi mi je, malo mu je dara! / Kad bih dragom boščaluka dala, / Sirota sam, mnogo mu je dara! / Kad bih dragom b'jelo lice dala, / Faliće se među jaranima!

O Bajramu se oduvijek pjevalo. Iščekivao se kao najdraži gost. Bio je prisutan u svakoj muslimanskoj kući, mahali, sokaku... Stariji Bošnjaci tvrde da su tada ljudska srca bila otvorena, bila su otvorena i komšijska vrata ali i kese onih malo imućnijih. Danas se na raznim mjestima mogu čuti priče kako sada vladaju sitne materijalističke duše koje se pitaju: Šta ću ja tebi i šta ćeš ti meni?

Da li bajramski običaji u BiH polako umiru zajedno sa umiranjem bošnjačkih deda, nana, očeva i majki. Ako je suditi na osnovu izjava koje svakodnevno čitamo u novinama, sve je manje onih koji poznaju bajramske običaje.

Ovim tekstom podsjećamo samo na neke od njih...

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 22. AVGUSTA 2011.

Terapije traju 10 - 15 minuta, za lice se obično rade 3 - 5 puta godišnje, a za tijelo 5 - 10 puta, u zavisnosti od godina i veličine problema. Svaka terapija je individualna, sastav koktela takođe, a ono što je opće vidljivo su rezultati koji se veoma brzo vide - pacijenti gube 2 - 3 kolgrama sedmično

Topliji dani diktiraju sve laganiju odjeću a ona, htjeli mi to ili ne, otkriva dijelove tijela na kojima su godine, stres, prekomjerna ishrana i nedostatak kretanja ostavili trag. Jedan od načina da se ispeglaju bore, zategne lice ili izgube masne naslage na karakterističnim mjestima je mezoterapija, medicinska tehnika koja se sastoji od bezbolnog ubrizgavanja ljekovitih koktela mikroinjekcijama u mezoderm, površinski i središnji sloj kože.
 
Iako se mezoterapija koristi i u drugim oblastima medicine ovog puta ćemo da se ograničimo samo na estetsku stranu mezoterapije. Razgovarali smo sa dr. Joanom Bacialou, Grkinjom koja je u Francuskoj završila subspecijalizaciju mezoterapije i antiejdž medicine. Danas uljepšava dame i gospodu u Parizu, Beogradu, Atini, Zagrebu...
 
Za lice,vrat i dekolte primjenjuju se tri osnovna tretmana:


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 22. AVGUSTA 2011.

Radi se o homeopatskom preparatu napravljenom na bazi proteinskih peptida male molekularne težine, ekstrahiranih iz škorpionskog otrova, koji su pokazali analgetsko, antiinflamatorno i antitumorsko djelovanje kod više od 15 tipova raka

Planetu trese epohalno otkriće! Kuba je počela s izvozom "Vidatoksa", lijeka namijenjenog terapiji raka na bazi otrova tzv. „crvenog škorpiona“ koji živi u istočnim regijama te karibske zemlje.
 
Direktorica za istraživanje i razvoj farmaceutske i biološke laboratorije „Labiofam“ iz Havane, koja proizvodi ovaj lijek, Isabel Gonsales, rekla je agencijama da se radi o homeopatskom preparatu na bazi proteinskih peptida male molekularne težine, ekstrahiranih iz škorpionskog otrova, koji su pokazali analgetsko, antiinflamatorno i antitumorsko djelovanje kod više od 15 tipova raka.
 
Lijek se još uvijek ne može naći u BiH, kao ni u susjednim dražvama, ali se domaći homeopati nadaju da će uskoro biti dostupan i na ovim prostorima.

Istraživanja ovog lijeka trajala su 15 godina, a sam lijek je testiran na 10.000 oboljelih. Dosadašnja iskustva potvrdila su da “Vidatox” smanjuje bolove, usporava rast zloćudnih ćelija, podiže imunitet i dovodi do izliječenja oko 15 vrsta raka.

- Ako je ta informacija tačna, onda je to epohalno otkriće u pravcu borbe protiv ovog najtežeg oboljenja današnjice – kaže dr. Zijad Handžić, jedan od vodećih bh. homeopata, koji ima ordinaciju u Visokom.
  

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 8. AVGUSTA 2011.

Samo nekoliko kapi krvi dovoljno je da bi se utvrdilo ima li neko infekciju, čir na želucu, tumor ili neku drugu bolest; u kakvom su mu stanju bubrezi, jetra, gušterača ili koštana srž. Tako smanjeni broj leukocita može ukazivati na virusnu infekciju, a povećan broj trombocita na rizik od stvaranja ugrušaka koji vode trombozi

Laboratorijske analize neophodne su za postavljanje pravilne dijagnoze i usmjeravanje pacijenta na odgovarajuće liječenje. Za većinu krvnih pretraga nije potrebna nikakva prethodna priprema, tek nekoliko sati suzdržavanja od hrane.

Iz uzorka se analiziraju različiti sastojci, ovisno o tome šta ljekar želi provjeriti. Najčešće se utvrđuje broj crvenih ili bijelih krvnih zrnaca. Masnoća u krvi utvrđuje se analizom dobrog (HDL) i lošeg (LDL) holesterola i triglicerida. Kada je HDL smanjen, povećan je rizik od srčanih bolesti. Naime, dobar holesterol nosi taj epitet, jer čisti krvne žile. Povišena razina lošeg holesterola, najčešće je povezana s nepravilnom prehranom i stresom, te povećava mogućnost obolijevanja od srčanožilnih bolesti, posebno ateroskleroze.

Eritrociti su crvene krvne ćelije koje nastaju u koštanoj srži i slezeni. Nemaju jezgru i malo su udubljene. Životni vijek im je 120 dana i razgrađuju se u jetri. Hemoglobin se sastoji od bjelančevine globina i boje hema, koja sadrži željezo. Ima više uloga, ali najvažnija mu je prijenos kisika. Kad se raspadne, prelazi u boju bilirubin koja se izlučuje u žuči. Oslobođeno željezo učestvuje u stvaranju novih molekula hemoglobina ili se pohranjuje u skladišta željeza u tijelu.
Bijele krvne ćelije, leukociti, nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima, sa zadatkom da brane organizam od opasnih napadača. Trombociti su male krvne pločice bez jezgre koje nastaju u koštanoj moždini, a raspadaju se već nakon 3 - 5 dana. Imaju važnu ulogu u zgrušavanju krvi, pri ozljedama, operacijama, i sl.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 8. AVGUSTA 2011.

Plivanje, kao i boravak u neposrednoj blizini ajkula je potencijalno opasna aktivnost; ne dodirujte ih, ne hranite niti se približavajte ovim ribama ukoliko niste veoma iskusni i znate tačno kako interpretirati njihov govor tijela, odnosno ponašanje. Iako se može čini vrlo jednostavnim ono što mi radimo -  mi ne ohrabrujemo ove aktivnosti.

Sezona je ljeta, godišnjih odmora, odlaska na more, kupanja i sunčanja. No, koliko nas s polaskom na more razmišlja o ajkulama, tim “ozloglašenim predatorima”, te jesu li ajkule opasnije za ljude ili ljudi po ajkule – razgovarali smo s Andrejem Gajićem, Bugojancem sa adresom stanovanja u Sarajevu.

Andrej radi kao stručni saradnik za Sharklab International (društvo za istraživanje i zaštitu ajkula raža i himera – registrovano na Malti), član je Upravnog Odbora European Elasmobranch Association -  krovne Evropske asocijacije za istraživanje hrskavičastih riba, uposlenik je EOL –a (Encyclopedia of Live) gdje radi kao aktivni kustos za potklasu ajkula i raža, saradnik je The Shark Trust-a iz Engleske i Shark Alliance - krovne Evropske asocijacije za zaštitu hrskavičastih riba.

Pored toga, student je Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Iza njega stoji desetine radova posećenih predatorima, ali i istraživačkih ekspedicija koje su usmjerene na proučavanje ajkula, raža i himera u Jadranskom moru.

Andrej trenutno radi na istraživanju bioloških i ekoloških karakteristika, ali i inventarizaciji ajkula Jadranskog mora, sa posebnim osvrtom na Neum i Neumski zaliv, te podsjeća da su kako u cijelom Jadranu, a isto tako i u Neumu, ajkule – “domaće životinje”.

- Svaka vijest u kojoj životinja naudi čovjeku, iako se uglavnom radi o rijetkim, i izoliranim slučajevima, poprimi senzacionalističke razmjere, te dobiva ogromne prostore u medijima. Brutalno, zvjerski, užasno – riječi su koje tada čujemo. S druge strane, kad čovjek lovi samo zbog „lova“, ili da bi dom ukrasio jelenskim rogovima, ili pak da bi se mogao pohvaliti novčanikom od zmijske ili neke druge kože, – on i dalje ostaje humanitarac, razuman i duševan čovjek. Da bismo iznijeli sve nelogičnosti koje ne idu u prilog „humanom čovjeku“, i samo pobrojali životinjske vrste ugrožene na hiljadu i jedan način od čovjeka, trebalo bi nam puno prostora, pa ćemo se “držati” isključivo ajkula, mojih omiljenih životinja, koje su danas našom krivicom na rubu izumoranja – kaže Andrej.

Još kao dječak, Andrej je umjesto crtića radije birao gledati dokumentarce, a svijet životinja, posebno onih morskih, privlačio ga je više nego bilo šta drugo. Danas Andrej slovi za eminentnog poznavaoca i stručnjaka ajkula – savršenih stojeva za ubijanje - kako ih mnogi vole nazivati. On i njegove kolege se ne slažu s ovakvim konstatcijama i opisima. S ajkulama su plivali, ronili, slikali se…

- Ajkule su jedne od najinteligentnijih riba, sa izuzetno razvijenim čulima, koje brzo uče. Ljudi ne bi vjerovali kad bi znali koliko se recimo ajkule vole maziti. Ima slučajeva gdje se one čak bore za vašu pažnju. Najveći problem je loš glas koji ih prati, zadobijen uglavnom zbog loše interpretiranih filmova kaže – Andrej.

Osvrćući se na istraživanje Jadrana, Andrej naglašava kako osim Okeanografskog zavoda iz Splita, malo ko na našim prostorima, posvećuje pažnju ajkulama, pa tako ni stanovništvo nije upućeno.

- Malo ko zna da recimo u Neumskom zalivu ima registrovano 12 vrsta hrskavičastih riba, od toga 7 ajkula i 6 raža; dok se još 20 vrsta ovih riba navodi kao očekivane, odnosno moguće. Doduše,od tih očekivanih, ali i nemogućih, mala je vjerovatnoća da bi se ijedna od njih tu zadržala. Za očekivati je da dođu i prođu, te odu u dublje morske slojeve ili druga mora -  pojašnjava Andrej.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 25. JULA 2011.

Osim želučanih problema, Avdaga ima još jednu specijalnost – kiropraktiku! Bolove u vratu, leđima, napetost, slabu cirkulaciju, slab dotok krvi do mozga, rješava također uspješno. Skroman, duševno uzdignut, pun derviškog sabura, kaže da je jedina satisfakcija za njegov rad Božija milost

Mali Sedrenik u Sarajevu je sav u betonu i kamenu, pa se ljetna vrućina još teže podnosi.
U kući Avdage Smajića, u Kaukčijinoj ulici 62 ljudi se ne prestaju smjenjivati. Jedni odlaze drugi dolaze. A Avdaga, kao kakav vispren ljekar, svakom ukaže na njegove tegobe bez da išta pita. Što je za njega – primi i pomogne, što nije šalje dalje.

Gužve kod Avdage nema jer svako ima svoj termin, a ako se ponekad na red i mora malo sačekati, niko se zbog toga ne ljuti.

- Bit će dobro ako Bog dadne – ohrabruje svakoga.

Tako obično i bude. Do sada se od Avdage niko nije vratio da mu nije bilo bolje. Ljudi dolaze pognuti do zemlje, a odlaze nasmijani.

U kući Smajića, koji su u Sarajevo došli sa Sokoca prije 50 godina, narodnoj medicni se uvijek pridavala važnost, ali je Avdaga otišao najdalje. Majstor je za želučane probleme. Svi ga hvale. Blagim pokretima, koji skoro da i ne bole, vraća želudac na svoje mjesto za samo nekoliko minuta.
 
A travama, koje sam bere, ukoliko osjeti da treba, obnavlja i sluznicu želuca.

- Kad želudac strada može otići cijeli organizam. Odatle svijetu nesanica, nadutost, glavobolje, nervoza, slab apetit, raznorazni bolovi – kaže Avdaga.

Upozorava da zbog želuca mnoge žene ne mogu imati djece. I takve probleme je Avdaga rješavao.

Nije rijedak slučaj da kod njega dolaze ljudi iz Amerike, Njemačke, Srbije, Hrvatske..., a prije nekoliko godina na terapije mu je dolazio jedan ljekar iz Poljske.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 25. JULA 2011.

Pobjegla je od kuće, živa je i uskoro će se javiti svojima, tvrdi Pepo XX Rijeka će izbaciti tijelo u roku od nekoliko dana, mišljenja su drugi

Za nestalom 17-godišnjom maturantkinjom iz hrvatskog sela Drniš, potraga i dalje traje. Glasine koje kruže, nemilosrdne su i teško padaju na pleća njenim roditeljima, penzionerskom bračnom paru, Milki i Miletu Bilić.

Porodica nesretne djevojke živi u agoniji, od vijesti do vijesti, a još se nijedna informacija nije pokazala tačnom ni korisnom. Nesretna majka je za hrvatski sedmičnjak “Gloriu”, izjavila kako je u očaju, prije desetak dana posjetila jednu vidovnjakinju iz Splita. Druga vidovnjakinja, iz hrvatskog grada Osijek, nazvala je unesrećenu porodicu, te ponudila svoje usluge, da bi im istog dana dodatno umanjila nadu; rekla je da je Antonija mrtva.

Bez želje za senzacionalizmom, niti grabljenjem “ekskluziva” što bi u ovakvom slučaju bilo neprimjereno, da ne kažemo morbidno, odlučili smo kontaktirati i naše vidovnjake, uz čije prognoze u mnogim slučajevima, stoji epitet “obistinjenje”. Cilj nam je pomoći, nikako odmoći. Evo šta su rekli neki od njih...

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 11. JULA 2011.