Suad Kaljić (54), zavarivač iz Zenice, ni po čemu se, naizgled, ne razlikuje od ostalih ljudi   - Ovaj medicinski fenomen od svojih vršnjaka i ostalih ljudi drugačiji je po tome što mu je srce na desnoj strani grudi

Suad Kaljić (52), poznat je u Zenici. Rođen u prigradskom naselju Hamida, koje se graniči sa Jalijom, kao prvo dijete oca Nihada. Važio je za neustrašivog dječaka i momka. U svojoj raji bio je jedan od najboljih u plivanju, trčanju, fudbalu… Ipak se, poput mnogih vršnjaka, opredijelio za nogomet. Zenički “Čelik” bio je magnet za momke iz mnogih generacija, pa tako i za Suadovu. Odigrao je četiri sezone u podmlatku, a onda dvije bio posuđen nižerazrednom Radniku iz Donjeg Vakufa. Suadu je pukao, kako kaže, počesto kratak “fitilj”, i posvetio s zavarivanju. I ovdje je, veli, bio među najboljima, a odnedavno je u invalidskoj penziji.

Slavu nije stekao skakanjem na glavu u Bojin vir, plivanjem uz Bosnu, na nogometnom igralištu, zavarivanjem u prijedorskoj “Bosnamontaži” i zeničkom “Metalnom”, ali jeste zbog toga što u njemu ima nešto naopako!?

   Medicinski fenomen

Kaljić se umnogome razlikuje od drugih ljudi… Njegovo srce kuca na desnoj strani grudi, slijepo crijevo žiga ga, također, zdesna, funkcije ostalih organa imaju sasvim  drugačiji rapored, što je godinama zbunjivalo liječnike.  A počelo je kada je Suad imao svega četiri godine…

Nažalost, u BiH je sve više onih koji pružaju ruke da ih neko uhvati i izvuče iz mora narkomanije u kojem se utapaju  - Prema posljednjim istraživanjima čak pet hiljada dilera radi samo na prostoru Federacije BiH  - Putevi droge ne poznaju prepreke; dilerima ne igra ulogu vjera, nacija ili državna granica, već je bitan samo novac  - Svjesni su danas toga i štićenici CROPS-a u Smolućoj, gdje je već dvadesetak nesretnika isplivalo na obalu sreće, zdravlja i spokoja

U tišini borove šume, daleko od radoznalih pogleda, na samom početku lukavačkog naselja Smoluća, smješten je Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama-CROPS. Na inicijativu Sabora Islamske zajednice BiH, Centar je osnovan 24. avgusta 2004 godine, a smješten je u bivšoj kasarni Vojske FBiH. Njen osnovni cilj je da pokuša da uništi sve psihološke slabosti kod poročnih mladih ljudi, te da ih izvede na pravi put, dostojan čovjeka. Komuna ove posrnule ljude, koji su svojom i društvenom krivicom dospjeli do dna ponora, uči da budu zdravi, humani, čestiti… 

- Prvi razlog zbog kojeg se Islamska zajednica usmjerila u ovom pravcu jeste spoznaja da je problem ovisnosti u stalnom porastu i da prijeti društvu. Druga stvar je da država nema na to adekvatan odgovor i treća - što je veliki broj Bošnjaka – muslimana zaglibio u taj belaj. Prije osnivanja ovog centra naše društvo je imalo na sceni vjersku asimilaciju narkomana. Mnogi su roditelji svoju posrnulu djecu upućivali u komune za odvikavanje u BiH ili van nje, koje je osnovala Katolička crkva. Mi smo željeli da toj djeci damo priliku da se ne ruši njihov kod, običaji i duh vjere… - kaže Šekib ef. Čokić, direktor Centra.

Medicina nema načina da zaustavi propadanje štitnjače, u mogućnosti je tek da sanira posljedice ovog procesa.

Već smo spominjali tzv. endemsku gušavost, koja se pojavljuje usljed nedostatka joda u hrani. Ta vrsta hipotireoze nekad je posebno bila zastupljena u Švicarskoj i SAD-u oko Velikih jezera, a sporadično se pojavljivala širom svijeta, kao i u nekim dijelovima tadašnje Jugoslavije. Ovaj problem se uspješno rješava jodiranjem kuhinjske soli. Međutim danas u savremenom svijetu sve više ljudi, posebno žena, oboljeva od hipotireoze čiji uzrok nije vezan za količinu unesenog joda. U ovom tekstućemo  detaljnije opisati ove oblike smanjenog lučenja hormona štitnjače.

     Propadanje tkiva

Jedan od najčešćih uzroka hipotireoze je bolest zvana Hašimotov tireoiditis. To je autoimuno oboljenje, koje se manifestuje stvaranjem antitijela na tkivo štitnjače. Autoimuna oboljenja nastaju kada naš imuni sistem počinje stvarati antitijela protiv vlastitog organizma. Ova antitijela nazivaju se autoantitijela. Poznato je dosta oboljenja koja su vezana za produkciju autoantitijela, koja su manje ili više opasna po život oboljelog, zavisno od toga koje tkivo je napadnuto. Tako,naprimjer, kod reumatoidnog artritisa autoantitijela napadaju zglobove, kod sistemskog eritemskog lupusa stvaraju se antitijela koja napadaju čitav niz tkiva. Težina bolesti zavisi od toga koje je tkivo napadnuto i koliki je intenzitet razaranja tog tkiva. Kod šećerne bolesti tipa 1, antitijela napadaju dio gušterače koji proizvodi inzulin, što za posljedicu ima smanjenu proizvodnju inzulina i pojavu šećerne bolesti.

Vitamini - ti sićušni sastojci hrane, regulišu naš metabolizam preko enzimskih sistema. Nedostatak samo jednog vitamina može da ugrozi cijelo tjelo. Vitamini su sastavni dio naših enzimskih sistema koji nas, djelujući poput svjećica, snabdijevaju energijom, podstiču naš metabolizam i  održavaju nas tako aktivnim i sposobnim. Ako uporedimo unos vitamina u naš organizam sa drugim hranjivim materijama (proteini, masti, ugljični hidrati), nažalost, kod mnogih ljudi se ovi “dukati” neredovno i neuredno koriste. Sve ubrzaniji tempo života, ishrana, pa i kvalitet namirnica, jedni su od uzročnika slabog i nekontroliranog unosa vitamina u organizam. A nedostatak samo jednog vitamina može da ugrozi cijeli organizam.

  “Mitska” hrana

Samo spominjanje vitamina asocira na zdravlje, zar ne? Skoro kao i mlijeko. Ko koristi više vitamina, bit će manje prehlađen, ali će i rjeđe obolijevati od nekih fatalnih bolesti današnjice, kao što su rak, srčane bolesti i sl.

Majka sada već šestogodišnje djevojčice iz Živinica, Samira Šehić, na svojoj koži i koži svoje porodice, tako nam je barem u razgovora kazala, osjetila je, kaže, šta znači pomoć zatražiti od nekoga čija se kuća treba zaobilaziti.

Njena, tada petogodišnja kćerka, djevojčica sa govornom manom - neka slova teško izgovara - iznenada je počela reagovati na zvuk ezana. Plakala je do te mjere da bi joj lice pomodrilo, a rukama bi pokrivala uši gotovo do padanja u trans.

- Nije mi nikada htjela odgovoriti zašto se tako ponaša i zašto se boji ezana i hodže. Nije, čak, htjela ni razgovarati na tu temu i sav odgovor, koji bi od nje dobila, svodio bi se na - "zato". Odgovarala bi kratko i drsko - prisjeća se Šehićeva teških dana

Zmija je prešla preko vaše kćerke

Kao i svaki roditelj, odlučila je potražiti lijeka za svoje dijete, ali kome se obratiti, pitala se?

- U periodu kada se sve to dešavalo, otišla sam kod sestre u Ilijaš. Ispričala sam joj svoj problem i tražila od nje savjet. Nije mnogo znala o ljudima koji bi mi eventualno mogli pomoći, ali mi je kazala da u njenom komšiluku živi jedna žena koja, navodno, pomaže ljudima i liječi od sihira. Fina je i poštena, barem se tako predstavlja, kazala mi je sestra.

Sl. Besima sa mamom, nanon i sestrom

Život devetogodišnje Besime i uspjeh tuzlanskih liječnika, koji su ganuli BiH do suza, ipak, nije bajka  - Iako je transplatacija uspješno izvedena, djevojčica mora doživotno koristiti, za njene roditelje i nju, preskupu terapiju  - Više od 600 KM je previše i za bogatije porodice

Radosno lice i sve veseliji pogled devetogodišnje djevojčice Besime Bajramović iz Cazina, govori više od ijedne riječi kojom bi njeni roditelji, ali i liječnici tuzlanskog Kliničkog centra, mogli opisati bajku koja im se dogodila u posljenjih nekoliko mjeseci i koja je, na kraju, okrunjena uspješnom transplatacijom jetre sa živog donora. Nakon što je djevojčicinu jetru uništio hepatitis nepoznate vrste, jedina nada i spas za nju bila je transplatacija.

ŽIRO RAČUN ZA POMOĆ BESIMI

Svi ljudi dobre volje, koji svojim novčanim prilozima žele pomoći u daljem liječenju Besime Bajramović, mogu to uraditi uplatom na Žiro račun njenog oca Bešira Bajramovića.
Broj Žiro računa kod Uni Credit Zagrebačke banke je:
3385002514331390 (sa naznakom za liječenje Besime Bajramović)
                                                                                      

Doktor Norman Voker (1866 - 1984), američki dijetolog, tvorac je i začetnik sokoterapije ili "žive hrane", općeprihvaćenog sistema samoizlječenja  -  Ovaj sistem u svome načinu ishrane primjenjuju i velike svjetske zvijezde poput Džulije Roberts i Šeron Stoun

Među njima je i Džej Kordik, koji se izliječio od raka, a kasnije postao blizak saradnik dr. Vokera.  Ovaj dijetolog je vrlo popularan u Americi, ne samo zato što je živio 118 godina. U 102-oj godini se oženio i dobio sina. Njegove savjete slijede, a sistem sokoterapije primjenjuju i velike zvijezde poput Džulije Roberts, Šeron Stoun...

Da bismo organizam održali u odličnoj formi, a također se naslađivali okusom omiljenih sokova, neophodno je naučiti kako ih pripremati. Ovdje se pojavljuje još jedno pitanje: jesu li konzervirani sokovi isto tako korisni kao i svježi?

Sve do sada naučnici - dijetolozi nisu došli ni do kakvog zaključka u tom pogledu. Jedni smatraju da konzervirani sokovi nemaju korisne tvari i komponente kojima se mogu pohvaliti kao prirodni, da njihovo korištenje u medicinske svrhe nema smisla, odnosno da je jedina njihova namjena - zadovoljiti žeđ. Drugi su uvjereni u to kako su konzervirani sokovi također korisni, zato što u procesu kozervacije praktično ne gube čudesna svojstva.
Jedno je sasvim izvjesno: proces konzervacije ne lišava sokove svih vitamina i korisnih tvari, ali značajno mijenja njihov hemijski sastav.

Optužen za silovanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda  - Udario sam je i izašao iz kuće kao da se ništa nije ni desilo  - U zatvoru su noći kao godine  - Učinio bih sve samo kada bih mogao vratiti tu nesretnu noć

Od smrti 60-godišnje Ćamile Hodžić prošlo je više od tri godine, a mene boli isto. Nema vremena koje može zaliječiti moju bol, za tu strahotu lijek ne postoji. Od tog kobnog trenutka živim kao u snu, razdire me strašan osjećaj krivnje
Dan nekako i prođe, al' noći su u zatvoru kao godine. Pogotovo pred spavanje. Pogledam na sat, a ono jedva da je prošla koja minuta. Dolaze mi tad slike moje kuće, bašte... mog sela... Cijeli život mi prođe koz glavu kao jedan dugi film. Sjetim se mojih jarana, familije, komšija... Bože, jel mi to sve trebalo – pita se Mensur Šehić (25) iz Vratnice kod Visokog, dok izdržava zatvorsku kaznu u Zenici.

Ljubav ili komšijska pažnja

Podsjećamo, prije nešto više od tri godine optužen je za silovanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda šezdesetogodišnjoj komšinici Ćamili Hodžić. Od tih ozljeda, po nalazima ljekara, nesretnica je preminula. Šehić je osuđen na 14, a u žalbenom postupku kazna mu je smanjena na 12 godina zatvora.

- Nekad se osjećam kao seizmološki centar. Tako mi se razvilo šesto čulo da sam počela predosjećati zemljotres, ali i neke druge prirodne nepogode. Kad se tako nešto treba dogoditi, osjećam nervozu, drhtavicu. To je u neku ruku moj prirodni alarm, kojeg treba slušati. Tako je bilo i na ljetovanju. Postala sam svjesna da sam taj dar uvijek imala u sebi. Ali, kad sam bila mala željela sam osjećati samo lijepe stvari, a one ružne, koje sam osjećala, potiskivala sam u sebi. Kad naučiš u životu prihvatiti i jedno i drugo, postaješ stabilna osoba, kojoj ne treba odlazak psihologu ili psihijatru – kaže poznata umjetnica, koja ove godine najavljuje svoju veliku turneju po BiH i Hrvatskoj.

Zanimljivo je da je Brena svojevremeno svoje “sposobnosti” testirala kod većine poznatih vidovnjaka. Čuvena sarajevska proročica, pokojna Marica Kadrić, jednom je prilikom izjavila da je Brena vidovitija i od nje same.

Sl. Do kraja života ožiljci će je podsjećati na kobni dan: Rebeka Vajli

Kada je napustila dečka s kojim je tri godine živjela pod istim krovom, mlada žena nije mogla ni zamisliti kako će joj se otac njenog djeteta okrutno osvetiti

Dok sam prolazila preko parkinga bolnice Scunthorpe General, u kojoj sam bila zaposlena kao sekretarica, tog avgustovskog dana ubrzala sam korak. Bila sam vrlo uznemirena i nervozna, jer me je proteklih mjesec dana, otkako sam prekinula vezu s njim, moj nevjenčani suprug Džejson Palmer svakodnevno presretao na ovom mjestu i vodili bismo duge i žučne rasprave - započinje svoju dramatičnu ispovijest dvadesettrogodisnja Rebeka Vajli, koja je, zbog teških povreda, jedva izvukla živu glavu, i nastavlja:

- Prije otprilike godinu dana počeli su moji problemi sa Džejsonom, a kada malo bolje sagledam stvari, gotovo na samom početku našeg zajedničkog života kola su krenula nizbrdo. Upoznali smo se u decembru 2.000-te godine u jednom klubu. Bila je to ljubav na prvi pogled, barem s moje strane. Teško sam mogla odoljeti njegovom udvaranju jer mi se učinilo da je vrlo pristojan dečko, a osim toga bio je vrlo šarmantan i zabavan, i izgledao je poput princa iz bajke. Započeli smo vrlo burnu vezu i, nakon samo tri mjeseca hodanja, zaključivši da ne možemo jedno bez drugoga, počeli smo da živimo zajedno. U aprilu 2001. godine otkrila sam da sam trudna.