Koliko su jaka podzemna zračenja u nekim sarajevskim naseljima

Stanari visokospratnica u ovoj ulici na Alipašinom polju broje žrtve "kancera" i sumnjaju da podzemna zračenja, te blizina RTV doma i trafostanice, mogu biti uzročnici najtežih oboljenja, nemira, nesanice, pa čak i samoubistava X I neke zgrade na Dobrinji, Koševskom brdu, Barama, Hrasnom su "obilježene" kao "nezdrave za život" X Aura će i u narednim brojevima pisati o ovim problemima u svim dijelovima BiH, vjerujući da ćemo na ovaj način pomoći u unapređenju kvaliteta življenja uopće

Zračenje niko ne može osjetiti ni vidjeti, a ipak, ima ga svuda. Zrake prodiru kroz zemljinu koru, beton, zidove, stropove. Djeluju na ljude, životinje, biljke. Iako se još uvijek ne može tačno utvrditi što su ove zrake, zna se sa sigurnošću gdje nastaju: u podzemnim vodama, usjeklinama i ostalim pukotinama u zemlji. 

Geološke tajne

Čovjek je najčešće izgubio osjećaj gdje je pozitivno, a gdje negativno zračenje, ali biljke i životinje redovno se rukovode tim instinktom. Tamo gdje vlada pozitivno zračenje, biljke posebno rastu, cvatu, bujaju. Ptice npr. imaju poseban osjećaj za to; grade svoja gnijezda uvijek tamo gdje snažno pozitivno zračenje naročito utječe na rast podmlatka. Ljudi izloženi negativnim zračenjima iz zemlje, zraka, te tehničkim zračenjima uzrokovanim elektroenergetskim i telekomunikacijskim postrojenjima, osjećaju brojne tegobe. Između ostalog nesanicu, nervozu, gubitak epetita.... Ako su godinama i u kontinuitetu izloženi ovim negativnostima nerijetko dolazi i do najtežih kancerogenih oboljenja, pa i neplodnosti.
- Sam vodeni tok ne mora nužno biti opasan za čovjekovo zdravlje, ali postoje globalne mreže vodenih tokova i njihova sjecišta. Kada se na određenom mjestu dogodi nepovoljna kombinacija, pojavljuju se zdravstveni problemi - kažu majka i sin Cica i Sandi Tafro, koji su se specijalizirali za eliminaciju patogenih zračenja u prostorima gdje živimo i radimo.

Osoba koja spava ili duže vrijeme provodi na mjestu koje je izloženo patogenim utjecajima teško da dugo može sačuvati zdravlje. Oni nam iznose slučaj iz jednog sarajevskog naselja u centru grada, u kojem supružnici nisu mogli imati djece čak sedam godina, iako su bili potpuno zdravi. U tom periodu ostali su bez oba roditelja. Otac je imao rak pluća, a majka rak želuca.

Alija (62) i Ćaza (61) Hodžić, visočki travari, više od tri decenije pružaju pomoć svima koji zakucaju na njihova vrata 

Ćaza je od rahmetli svekrve zanat naučila davnih šezdesetih  - Zajedno sa mužem, riješila jada mnoge širom bivše Jugoslavije  - Nikada se nisu reklamirali, jer boje se previše novca; vole pet maraka zaraditi s halalom nego hiljadu s haramom

Odmah poslije Drugog svjetskog rata narod je u Visoko "išao po zdravlje" kod čuvene travarke Hajre. Kažu da su ljudi u kočijama i na konjima dolazili čak iz Splita, Skopja ili Mostara, da bi riješili svoje zdravstvene tegobe. Nakon Hajrine smrti, porodičnu tradiciju i recepture su nastavili pripremati njen sin Alija i snaha Ćaza. Iako je imala četiri kćerke, pred kraj života svoje tajne povjerila je sinu i snahi.

- Moj muž Alija je već bio poprilično upućen u majčine recepture, jer je kao dječak sa njom hodao po Hercegovini i sakupljao ljekovito bilje. A ja sam upijala od nje znanje - priča Ćaza Hodžić.

Avlija u Mahalskoj ulici

S početka sedamdesetih godina prošlog vijeka nastavili su porodičnu tradiciju, kako kaže Ćaza, spašavanja ljudskih života. Svaku travku uberu vlastitom rukom, pripreme je i osuše u svome dvorištu ili tavanu. Prate je kako "diše" i u procesu nakon branja, a onda pripremaju čajeve ili čajne mješavine za mnoge boljke. Posebno su uspješni kod razbijanja kamenca u bubregu i žučnoj kesi, te ženskih bolesti i neplodnosti.

- Kroz našu kuću tokom minulih 30-ak godina prošlo je hiljade nesretnih ljudi.

Niko nije otišao nezadovoljan iz naše avlije - kazat će Ćaza i dodati kako je Mahalska ulica na broju 3 oduvijek bila adresa i oaza u kojoj su ljudi najčešće nalazili slamku spasa za svoje zdravlje.

- Liječili smo i znane i neznane, od domaćice i zidara do pjevača, političara, sportista... Bolest ne bira funkcije, titule i ljepotu - naglašavaju naši domaćini.

Edin Salkić (25), iz Sarajeva, bivši ovisnik o heroinu i zatvorenik KPZ Zenica

- Želiš li spremiti nešto od odjeće - pitao je jedan policajac dok su izvodili Edina.

Odgovorio mu je odrično, jer bio je svjestan da će sve dobiti u pritvoru, i laganim korakom nastavio da se kreće prema policijskom vozilu, parkiranom ispred zgrade. Tih nekoliko metara, od stana do vozila, učinili su mi se kao cijela vječnost. Kroz glavu mu je prolazio cijeli  život, tvrdeći da mu ni danas nije jasno zašto je bilo toliko policajaca, dok su ga hapsili i, zašto se sve to odigralo u pet sati ujutro.

Teško djetinjstvo i loše društvo

Iako svjestan da je za njegove postupke, koji su ga doveli i do zatvora, odgovoran on sam, ipak smatra da dio krivice snose njegovo teško djetinjstvo i loše društvo u koje je bio upao proteklih godina.
 
- Moji roditelji su se stalno svađali i, da bih to na neki način lakše podnio, kući sam najčešće dolazio pijan ili napušen (konzumirao marihuanu op.a.). No, kako je vrijeme prolazilo, a ja sve češće utjehu tražio u alkoholu i lahkim drogama, tako je i moj organizam postajao sve ovisniji o njima. Nekoliko godina poslije, u mojoj sedamnaestoj, postao sam pravi ovisnik o heroinu - priča Salkić.

KAKO OLAKŠATI TEGOBE NEIZLJEČIVE KOŽNE BOLESTI

Psorijaza ili ljuspasti lišaj hronična je upalna kožna bolest, lahko prepoznatljiva po crvenkastim perutavim površinama, obilno pokrivenim ljuspicama. Osip se može pojaviti na bilo kojem dijelu kože, ali najčešće su to vlasište, koljena, laktovi, pregibi na udovima i područje krsta. Prvo se pojave sitni čvorići, papule, roskastocrvene boje, pokriveni srebrnobijelim ljuspicama što se lahko perutaju. Ako se ljuspice energično sastružu, ostat će tanka poluprozirna kožica. Ukoliko se i ona skine, doći će do tačkastog krvarenja.

Tok bolesti razlikuje se od osobe do osobe. Kod nekih, srećom rijetkih bolesnika, psorijaza se javlja u vrlo teškom obliku zahvaljujući velikoj površini tijela, dok se kod drugih jedva primjetan osip na karakterističnim mjestima, ne mijenja godinama, pa i decenijama. Najgore je što se ćelije kod psorijaze razmnožavaju hiljadu puta brže od normalnih, čak i brže od ćelija raka, pa dolazi do njihovog gomilanja. Utješno je da bolest nije zarazna.

Oko uzroka pojave psorijaze stručnjaci se još uvijek nisu složiti. Jedni smatraju da je to infekcijsko - alergijska bolest, drugi da je riječ o metaboličkom i hormonalnom oboljenju dok danas ipak preteže teorija o genetskoj predispoziciji po kojoj je psorijaza nasljedna bolest. Preveliko mentalno opterećenje i stres, slažu se svi, dovodi do pogoršanja bolesti, a jednako negativno djeluju i funkcionalni poremećaji središnjeg i perifernog živčanog sistema do kojeg dolazi kod mnogih oboljenja od psorijaze.

Iako je do sada otkriveno oko 240 oblika psorijaze, najčešće se spominju tek njih petnestak.

Najčešći pishički poremećaji današnjice su uznemirenost i stres

Nezdrav način života narušava funkcije vitalnih organa i slabi organizam, a veoma negativno odražava se i na nervni sistem. Rijetki ne dožive bar jedan stres u toku dana. Često i naizgled bezazlene stvari predstavljaju pravi “atak na živce”, a da toga nismo ni svjesni. Tako živci, polako, ali sigurno, počinju da popuštaju. Posljedica stalne izloženosti stresu mogu da budu razni oblici depresije, napadi panike i straha, kao i visok krvni pritisak, pa čak i karcinom. 

Ko obolijeva

Statistika kaže da negdje oko dvije trećine svih posjeta ljekarima dolazi usljed oboljenja povezanih sa stresom. Uznemirenost može da vuče korijen iz emocionalnih, genetskih ili čak hormonalnih problema. Ipak, u većini slučajeva prouzrokovana je stresom. Dakle, ova dva problema blisko su povezana.
Uznemirenost, odnosno anksioznost jeste zdravstveni problem broj jedan sa kojim se danas svi susrećemo. Izraz stres je postao dio naše svakodnevnice i prvi puta ga je pomenuo 1930. godine kanadski ljekar i profesor medicine Hans Zelije, koji je rođen u Austriji. On je primijetio da žene, naročito u posmenopauzi i predmenopauzi imaju smanjeni nivo hormona, te da zbog toga doživljavaju stres.

Generalizirani ili opći anksiozni poremećaj ogleda se slobodno lebdećim i neodređenim strahom, strašljivim iščekivanjem, tjeskobom i strepnjom, unutrašnjim nemirom, psihomotornom napetošću, hiperaktivnošću autonomnog živčanog sistema i specifičnim oblicima ponašanja. Opći anksiozni poremećaj (OAP) je najčešći oblik straha, koji spada i medu najčešće psihijatrijske poremećaje.

Hoće li i kada BiH dobiti Banku matičnih stanica (5)

U ovom i sljedećim nastavcima govorit ćemo o bolestima kod kojih se najčešće primjenjuje alogena transplantacija matičnih stanica krvi (matične stanice uzete od srodnog ili nesrodnog davaoca ), a u sklopu opisa ovih bolesti posebno detaljno ćemo obraditi leukemije

Da bismo razumjeli nastanak leukemija, odnosno ono što se o njihovom nastanku zna, prvo trebamo znati kako nastaju stanice krvi. Krv se sastoji od osam vrsta stanica. Osnovna stanica iz koje nastaju sve krvne loze je matična stanica krvi, koja se zbog svojih karakteristika naziva i pluripotentna matična stanica. Pod uticajem određenih signala ona ulazi u staničnu diobu i iz jedne stanice nastaju dvije-stanice kćerke. Međutim ove dvije novonastale stanice kćerke nisu jednake. Jedna je jednaka stanici iz koje je nastala, dakle radi se o novonastaloj matičnoj stanici, čime se broj matičnih stanica održava, dok druga ima osobinu da se, zavisno o trenutnim potrebama organizma, pretvori u preteče ili mijeloidne loze kojoj pripadaju eritrociti, trombociti, neutrofilni granulociti, eozinofilni granulociti, bazofilni granulociti i monociti ili će njen razvoj ići u pravcu limfocitne loze i iz nje će se razviti ili B ili T limfociti.

Uobičajeno je da se eritrociti nazivaju crvena krvna zrnca, trombociti krvne pločice, a sve ostale stanice krvi bijela krvna zrnca ili leukociti, kojih, kako vidimo, ima šest vrsta. 

Objašnjeje kratica šeme: PMM: matična stanica krvi, MM: multipotentna matična stanica, PM: preteča mijeloidne loze, PL: preteča limfocitne loze, E: eritrocit,
T: trombocit, eG: eozinofilni granulocit, bG: bazofini granulocit, nG: neutrofilni granulocit, TL: T-limfocit, BL: B-limfocit

Prilikom nastanka bilo koje zrele stanice krvi, matična stanica prolazi kroz proces sazrijevanja kroz nekoliko faza, da bi u konačnici nastala zrela i funkcionalna stanica krvi koja je jedina sposobna da učestvuje u zadanim procesima u organizmu. Tako zreli eritrociti prenose kisik i ugljen dioksid, krvne pločice učestvuju u procesu zgrušavnja krvi, dok  su leukociti zaduženi za odbranu organizma od bakterija, virusa, gljivica i protozoa ( jednoćelijski životinjski organizmi ).

Mostarac dr. Zlatko Golić (31), prvi akademski obrazovani kiropraktičar na području BiH

Dr. Zlatko Golić je ime koje Mostarci u posljednje vrijeme često spominju i preporučuju svojim prijateljima koji imaju problema sa neuromišićnim i koštanim sustavom, posebno kralježnicom. Grad u kojem, nakon rata, mnogo toga nedostaje, dobio je doktora kiropraktike, jedinu akademski obrazovanu osobu iz ove oblasti na prostoru BiH.

  Povratak u rodni grad

Osim toga, dr. Golić je znanje stekao u Švedskoj, suvremenoj europskoj zemlji sa visokim standardima kad je obrazovanje u pitanju, i ljudi mu vjeruju. Najčešće dolaze oni koji tegobe nose godinama, ali i oni koji jednostavno žele da provjere svoje zdravlje, preventive radi.

- U Švedsku sam otišao '93. godine i tamo sam stekao obrazovanje. Nakon srednje škole studirao sam pet godina na prestižnom skandinavskom College of Chiropractic u Stockholmu i stekao zvanje Doctor of Chiropractic (doktor kiropraktike). Nakon toga sam stažirao godinu dana, a potom dodatno završio za fitness trenera i personalnog instruktora. Vratio sam se u Mostar i otvorio ordinaciju – objašnjava dr. Golić i dodaje: - Kiropraktika - manuelna medicina, stara je oko 100 godina i nekad se svrstavala u alternativnu medicinu. Danas se u 75 zemalja svijeta svrstava u komplementarnu medicinu, gdje je legalizirana i zakonom priznata. Studij kiropraktike je sličan studiju medicine, sa naglaskom na ortopediju, neurologiju, anatomiju, fiziologiju i radiologiju, koji su ujedno i temeljni predmeti.

Način rada dr. Golića podrazumijeva detaljnu anamnezu - historiju bolesti. Provjeravaju se nasljedne bolesti i rade ortopedski i neurološki testovi, specifični za probleme određenog pacijenta. S velikim uspjehom on bezbolno i efikasno tretira išijas, lumbago, križobolje, diskopatije, bolove u vratu i ramenima, glavobolje, vrtoglavice (vertigo), probleme nepravilnog držanja, skoliozu, trnjenje u rukama i nogama, neuralgične bolove ekstremiteta kao i tegobe iz oblasti sportske medicine. Potpuno je individualno koliko će puta pacijent trebati terapiju. To prije svega zavisi od dijagnoze, statusa mišića i fizičke kondicije, te želje pacijenta da aktivno učestvuje u terapiji. Što se tiče pacijenata s područja Mostara i Hercegovine, najčešće dolaze s problemima nastalim nakon saobraćajnih udesa. Također su prisutna oboljenja mišićnog i koštanog sustava, nastala od posljedica stresa, posljedica rata, te tjeskobe i osjećaja nestabilnosti u svakom pogledu.

Neobična priča sjajne samouke čapljinske slikarke Bibe Bipke Sesar -Bostandžić:

Priča Bibe Sesar - Bostandžić možda je najbolja ilustracija kako Bog može da bude milosrdan, ali i iznenadi kada se najmanje nadate. Oni koji čine dobra djela imaju se pravo dobrom i nadati, a Bipka, kako je zovu u Počitelju i Čapljini, te kolege umjetnici, nije ni sanjala da bi jednog dana mogla da postane slikarka, i to još afirmirana. Za to se nije školovala, niti je završila Likovnu akademiju. Istina, kao dijete je pokazivala sjajan talent; već sa tri godine je počela da crta. Kasnije su joj sve sveske bile išarane njenim slikarskim vizijama. Jedino je amidža Zijo Bostandžić, tada već poznati novinar, prepoznao njen nesvakidašnji dar, ali  je u to doba ženskim talentima poklanjano malo pažnje.

Misteriozna žena

Biba je završila Srednju prehrambenu školu, konditorski smjer, koji je obezbjeđivao posao u čapljinskoj "Lasti". Rekli bi - žensko zanimanje.
U međuvremenu se udala za Peru Sesara, sa kojim ima dvije kćerke. Život ju je šibao sa svih strana. Moralo se raditi sve i svašta da bi se obitelji obezbijedilo dovoljno kruha. Biba je zbog toga često prodavala povrće na pijacama, kao što je činila i većina Hercegovaca. Nije ni slutila da bi jedan takav odlazak na pijacu mogao da joj promijeni život, mada je sirotinju uvijek pomagala.

- Bilo je to 1985. godine, sjećam se k'o danas. Otišla sam u Kreševo da prodajem povrće na tamošnjoj pijaci. Mom stolu prišla je jedna lijepa žena pokrivena jemenijom, a na sebi je imala haljinu. Imala je najviše 50-ak godina. Nikada neću zaboraviti te lijepe crte lica i curicu koju je vodila za ručicu. Osjetila sam da joj treba pomoć i napunila joj ruksak zelenišom. Ukočila sam se kada mi je rekla: "Hvala, moja Bibo", a nikada me prije nije vidjela. Sve  mi je kazala - imena djece, muža Pere. Upozorila me na nadolazeći kijamet (agresija na BiH), da će pasti ćuprija (Stari most), rekavši mi da više neću prodavati zelen na pijaci i da ću raditi nešto lijepo, svojim rukama, tvrdeći da me je Allah preko nje nagradio nečim lijepim, velikim...- sjeća se Bipka. 

Vremena modernog monopola zdravstvene zaštite i alternativna medicina (2)

I nauka se slaže da je neophodno da bioenergija bude na optimalnom nivou kako bi se funkcionisanje živog organizma harmonično odvijalo X Opšte je mišljenje da bioenergijom mogu da zrače ili prenose samo rijetki ljudi, a moje je mišljenje da je taj dar dat svakome, bolje reći svima nama              

Bioenergetska terapija predstavlja drevnu metodu tradicionalne iscjeliteljske medicine, koja se danas još naziva i alternativnom. Liječenjem energijom ne može se baviti bilo ko. Da bi bioenergetičari stekli moć efikasnog iscjeljivanja moraju da imaju visok nivo funkcionisanja nervnog sistema. Nihovo umijeće je kanalisanje energije kojom se uspostavlja bioenergetski balans u organizmu oboljele osobe i revitalizacija ćelija oboljelog mjesta.

Bioenergija je potrebna svakoj biljci i životinji, od najprimitivnijih do nasloženijih, pa i čovjeku. Ona je sastavni dio uslova bez kojih se ne može odvijati život. Da bi se funkcionisanje živog organizma harmonično odvijalo, neophodno je da bioenergija bude na optimalnom ili potrebnom nivou.

  Nivoi zračenja

U svim slučajevima gdje je došlo do smanjenja bioenergije u nekom organu u odnosu na potrebu, konstatovan  je poremećaj u njegovom radu. U zavisnosti od stepena tog smanjenja kao i dužine njegovog trajanja, dolazi do manjeg ili većeg biološkog poremećaja. U blažoj formi poremećaj se javlja kao subjektivno, nezapaženo smanjenje funkconalnosti nekog organa, a u težim dolazi i do oboljenja. Ponovnim dovođenjem bioenergije na potreban nivo, vraća se normalno funkcionisanje organa, odnosno ozdravljenje.