Tragične uspomene  na gubitak braće dio su svakodnevnice Nedima Biščevića Buce, popularnog sanskog stomatologa i lovca u slobodno vrijeme, kojem su u Manjači ubili brata blizanca

Sanski stomatolog  Nedim Biščević Buco ( 41),  svojim sinovima dao je imena dvojice braće  Harisa (1964)  i Edina (1966),  kojima se nakon odvođenja u koncentracioni logor Manjača u ljeto 1992. godine  do danas gubi svaki trag.

Posljednji susret na Manjači

Tragične uspomene  na gubitak braće dio su svakodnevnice popularnog sanskog stomatologa i lovca u slobodno vrijeme. I Nedima je 1992. godine zajedno sa ocem Faikom  i majkom Jasminkom čekala ista sudbina.

- Haris i ja odvedeni smo istoga dana na Manjaču, 6. juna 1992. u dva kamiona, dok je moj brat blizanac Edin  ostao pritvoren u Sanskom Mostu u Sportskoj dvorani. Harisa su pred kapijom logora izdvojili sa još nekoliko zarobljenika i odvedeni su u nepoznato - prisjeća se Nedim.

Mjesec kasnije blizanac Edin doveden je u logor Manjača. Tokom transporta 18 logoraša dovezeni su polumrtvi u logor, a  Edin ih je, na poziv komandanta logora pukovnika,  Popovića pokušao spasiti. Pomoći nije bilo, a Edina Biščevića su, potom, zajedno sa mrtvim logorašima odvezli u nepoznatom pravcu.

Poznat kao degenerativna bolest zglobova, osteoartritis je najčešći između više od tuceta vrsta artritisa. Naprimjer, od njega boluje oko 16.000.000 Amerikanaca. Najčešće napada kukove, koljena, kičmu i male zglobove na rukama. Osteoartritis se obično razvija postepeno, u obliku blažih bolova koji vremenom jačaju, te nakon toga dolazi do ukrućenosti zglobova, njihova oticanja i smanjene pokretljivosti.

Drugi česti oblik artritisa je njegova reumatoidna inačica. Reumatoidni artritis (RA) je na zlu glasu,jer može izazvati takva izobličenja zglobova koji mogu dovesti do invalidnosti. Ali, kod mnogih od 2.100.000 Amerikanaca koji od njega boluju – oko 75% njih su žene. Radi se o blažim oblicima, koji ne izazivaju invalidnost, već samo snažne upale, koje zatim tajanstveno nestaju. Najčešće su artritisom zahvaćene obje ruke, ali reumatoidni artritis može zahvatiti i druge zglobove. Pored bolova u zglobovima, oteklina i temperatura, mogu se javiti i drugi simptomi, poput umora, groznice, gubitka apetita, povećanih limfnih čvorova, potkožnih oteklina i ukočenosti mišića.

Ukočenost se često smanjuje umjerenom tjelovježbom. Preporučuje se sunčanje i kretanje. Treba jesti uglavnom biljnu hranu. Uzrok upale zglobova može biti otrov koji upotrebljavamo u stanu protiv moljaca i insekata (razni sprejevi). Prije nego što se počnemo liječiti, te otrove treba ukloniti iz stana.

Šarmantna Edita Oraščanin, ovogodišnja misica Njemačke, naše je gore list. Ova naočita i prelijepa sedamnaestogodišnjakinja kćerka je supružnika Envera i Gordane Oraščanin iz Bosanske Krupe. Njih dvoje su, bezmalo s koferom u ruci, izbjegli iz ratnog vihora i nastanili se u Njemačkoj. Tamo su im se rodile kćerke- starija Edita i mlađa Edina.

Nijemci su oduševljeni njenom ljepotom. Stalno je na meti novinara. Mediji joj laskaju kako je nova Klaudija Šifer, a mnogi kažu da je Edita ljepša, šarmantnija i spontanija od nje. To što nije uspjela na svjetskom izboru za MIS, niko joj ne zamjera, jer njemačka javnost je ubijeđena kako je sve u Varšavi bilo ranije isplanirano i izrežirano.

Edita je u Njemačkoj osvojila sve moguće izbore ljepote. Najprije je osvojila titulu misice Dortmunda, zatim je trijumfovala na pokrajinskom nadmetanju Norhain Westfalen i, na kraju, na saveznom izboru. Trenutno se pripremna za izbor Mis Universe, koji će se održati u Americi. Ona i njemačka javnost vjeruju da može osvojiti ovu laskavu svjetsku krunu. Inače, Edita je odlična učenica dortmundske gimnazije.

OBOŽAVAM LIJEPO ODIJEVANJE I PONOSNA SAM ŠTO VEĆ PREZENTIRAM MODELE NAJPOZNATIJIH SVJETSKIH MODNIH KUĆA. Mislim da sam rođena za manekenku. Kad završim gimnaziju upotpunosti ću se posvetiti ovom poslu. U tome imam ogromnu podršku mojih roditelja.

OTKADA PAMTIM ZA SEBE JAKO DRŽIM DO SVOGA IZGLEDA. Mislim da su uz majku prirodu, mnogo zaslužni i briga o tijelu, zdrava ishrana, te rekreacija. Redovna sam na fitnesu i aerobiku. A tenis igram već trinaest godina i tu sam izuzetno jaka. Ako se odlučim da igram na turnirima, mislim da ću biti najljepša tenisačica na svijetu. Tu titulu mi ne može ni jedna oduzeti.

Najveći dijagnostički problem jesu eutireoze, odnosno poremećaji rada štitnjače bez bitnijeg odstupanja u produkciji hormona. Ne treba se bojati posljedjica radioaktivnih materijala koji se koriste kod pregleda štitnjače, bez obzira na to što se radi o elementima koji zrače, jer je njihova količina kod ovih pregleda vrlo mala i svojim zračenjem ne mogu ugroziti zdravlje blesnika. 

Opće je poznato da su neki poremećaji rada štitnjače vrlo teški za dijagnosticiranje i zahtijevaju visoku stručnost liječnika. Vezano za to, sa dijagnostičke tačke gledišta postoje stabilna i nestabilna stanja štitnjače. Stabilno stanje štitnjače je jasno definisano stanje, bez obzira na to radi li se o hiper ili hipotireozi. Najveći dijagnostički problem jesu eutireoze, odnosno poremećaji rada štitnjače bez bitnijeg odstupanja u produkciji hormona. Zbog toga pacijenti ne bi trebali sami tumačiti svoje nalaza, nego to treba da prepuste stručnjacima. Tu je i problem različitih metoda koje se koriste u našim laboratorijama, odnosno nije izvršena standardizacija i to nije problem samo kod nas. Zbog toga, ako ste nalaz hormona radili u jednoj laboratoriji, njihovu ponovnu kontrolu poželjno je raditi u istoj toj laboratoriji.

Sedam puta više biljne hrane od životinjske  - Voće, riba, sjemenke i orašasti plodovi, deserti, napici i začini kao nadopuna  - Najčešće se koristi smeđa riža, jer se najlakše vari  -  Svakodnevno jedna do dvije zdjele supe  - Tri grupe povrća  - Špinat se ne preporučuje zbog oksalne kiseline  - Mahunarke jačaju bubrege

Omjeri i količine namirnica u makrobiotičkom obroku prilagođeni su evolutivnom razvoju čovjeka, građi i sastavu zuba, kao i klimatskom području u kojem živimo.

Na osnovu građe i sastava naših zuba prehrana čovjeka treba da sadrži sedam puta više biljne hrane od životinjske. Ukupan broj zuba za mljevenje, sjeckanje i drobljenje (kutnjaci, predkutnjaci i sjekutići) je sedam puta veći od broja zuba za trganje hrane životinjskog porijekla (očnjaci).

Budući da živimo u umjerenom klimatskom području, hrana životinjskog porijekla nije neophodna za život kao onima koji žive na sjeveru i nemaju toliki izbor žitarica, povrća i voća. Ni izmjena godišnjih doba nije toliko velika i u našem klimatskom području nemamo toliko vrućina kao u tropima, gdje se jede više tropskog voća i povrća.

Na temelju takvog posmatranja klimatskih uslova, evolutivnog razvoja čovjeka i fizioloških potreba nastao je i model standardne makrobiotičke prehrane. Omjeri namirnica prilagođavaju se individualnim potrebama, aktivnostima i životnoj dobi.

Žitarice  30 – 60%  -  Supe  10%  -  Povrće 25 – 40%  -  Mahunarke 10 – 20%  -  Alge 2- 5%

Namirnice koje nadopunjuju navedene grupe su voće, riba, sjemenke i orašasti plodovi, deserti, napici i začini. Koriste se u malim količinama, a neke samo povremeno. To ne znači da su manje važne.

Naziv B-kompleks nastao je zbog toga što se svojevremeno mislilo da se radi o jednom jedinom vitaminu koji postoji u ekstraktu od riže, jetre ili kvasca. Tek kasnije naučnici su shvatili da ekstrakti sadrže nekoliko vitamina, a još kasnije je uspjelo njihovo izdvajanje (izolacija). Kako su bivali izolirani, tako su dobivali - brojeve.
Inače, u ovu grupu vitamina spadaju vitamin B-1 (tiamin), vitamin B-2 (riboflavin), nikotinska kiselina (vitamin B-3), pantotenska kiselina (vitamin B-5), vitamin B-6 (piridoksin), folna kiselina i vitamin B-12 (cijanokobalamin).

Sl. Sve ove instrumente deda Zvonko je sam izradio   (Aura 61 zvonko 7)

Učitelj prepoznao njegov talenat za likovnu umjetnost   - Slikanje uz asistenciju supruge Marije   - Prva samostalna izložba u galeriji franjevačkog samostana Sv. Ante u Sarajevu  - Sjećanje na prošle dane   - Učenje u «Liri» gazde Rike Elznera   - Da li je obnovljena violina iz radionice čuvenog graditelja Guadaninija

Igra sudbine, ili, preciznije, jedna izgubljena lična karta, koju smo pokupili sa mokrog trotoara u glavnoj sarajevskoj ulici, odvela nas je, prije nekoliko dana,  na vrata umirovljenika Zvonka Ivankovića. Tek nekoliko rečenica, koje smo razmijenili sa simpatičnim dedicom i njegovom ljubaznom suprugom Marijom, bilo je vrijedno našeg povratka na istu adresu, ali ovoga puta u ulozi novinara. Zvonko Ivanković, naime, nije «obični» penzioner. I danas, na pragu devete decenije života, on, kako sam kaže, «može napraviti sve što oči vide» i «naslikati sve što zamisli». Jeste da ruke dršću, a i strpljenja je svakim danom sve manje,  ali, ne da se. Kad god dođe vrijeme da se oslobodi nagomilane inspiracije, on ga iskoristi na najbolji mogući način. Plod tog rada su, između ostalog, brojne slike, mahom rađene u ulju, te muzički instrumenti, što prepravljeni ili popravljeni, što izrađeni vrijednim rukama deda Zvonke. 

Ideja da se napravi selo nastala je nakon jednog porodičnog ručka. Sjedili smo u sobi i nekako svi gledali kroz prozor. Kišica je tiho padala. U ravnici mi se ukazao brežuljkasti predio i u dogovoru s porodicom odlučio sam da svoje rodno selo, odavde udaljeno 200 kilometara, premjestim u sembersku ravnicu, pa neka košta koliko hoće. I, evo, uspio sam uz pomoć porodic

Sam ambijent djeluje očaravajuće i kao da nas izbacuje iz ovdašnjeg, ubrzanog vremena življenja i vraća u starinu, vraća nas precima i prirodi, budeći divljenje prema jednostavnosti nekadašnjeg načina života. Ovdje se odmaraju oči i duša, čovjek postaje plemenitiji, ali i mudriji slušajući žuborenje potoka i rad vodenica. 

- Ovo selo je originalno, sve kuće su originalne i ono je nastajalo tako što sam sa  svojim prijateljima iz mog rodnog sela Brgule, koje se nalazi u planinskom predjelu kod Vareša, otkivao gredu po gredu, dasku po dasku sa kuća i sve to donosio ovdje. Vidite da je i ovdje vještački napravljen mini brežuljkasti predio, kako bi se starine iz mog sela upotpunosti uklopile u ravnicu Semberije. Porodična ljubav prema starinama i zavičaju postala je stvarna i opipljiva tek u martu 2003. godine. Za dvije godine otkupili smo i prenijeli desetak originalnih planinskih kuća-brvnara. Povezali smo ih popločanim stazama, a centar sela ukrašavaju dva bistra jezera, sa labudovima. Jezera su također imitacija onih kraj kojih sam se ja kao mali igrao, a bila su smještena pod samom planinom Zvijezdom. Ta planina se je kao anđeo čuvar nadvijala nad Brgule i ostale dijelove vareške opštine. Planinu nisam uspio prenijeti, ali selo, evo, jesam - počinje priču graditelj ovog "bosanskog sela"  Boris Stanišić.

Dokazano je da je srebro oduvijek na ljudski organizam djelovalo pozitivno   - Koja je i koliko uspješna njegova primjena u hirurgiji, ginekologiji, farmaciji, dermatologiji, stomatologiji, kozmetici, sredstvima za dezinfekciju....

Poznato je da je neznanje najskuplja stvar na svijetu, te da iz neznanja proizilazi naivnost, vjerovanje u lijepu riječ ili sliku. Također, ignoriranje nauke dovodi do poplave «svemogućih» preparata koji nas ozdravljuju, podmlađuju, zaluđuju...

Primjena srebra u medicini stara je 5000 godina. Garana ajurvede (najstarije medicinske nauke), koja se bavi obradom i upotrebom metala i minerala u medicinske svrhe, naziva se-rasa šastra.
Od svih teških metala, jedinjena srebra imaju najveći afinitet da djeluju baktericidno. Možda je i zato dobra njegova lokalna primjena u smislu antiseptičkog djejstva.

Sve do nedavno u našoj zemlji i medicinari i potrošači su ovaj prirodni antibiotik koristili od proizvođača iz susjednih zemalja. Pojavom domaće «Isabegović koloidne vode», sa certifikatom Ministarstva zdravlja, te referentnom listom stručnjaka, koji javno ukazuju na njene prednosti, pacijenti sa brojnim oboljenjima, konačno su odahnuli. Nije koloidna voda «epohalno» otkriće, ali jeste pomoć pri prevenciji i liječenju ma desetine oboljenja. To će vam javno potvrditi dr. Mirsad Đugum, Zijad Lagumdžija i Adnan Zeković, prof. magistar hemije Žana Baralić iz Tuzle, uvaženi homeopata i fitoterapeut Suvad Šendelj, diplomirani inženjer hemije i parapsiholog  Mensur Adilović, šeih Mensur Hadžimejlić iz Kaćuna, naša estradna diva Hanka Paldum, te stotine zdravstvenih radnika iz svih krajeva BiH.

Neki dan, kada sam krenula na posao, imala sam osjećaj da mogu preskočiti Narodno pozorište. Ipak, najdraže od svega mi je bilo kada mi je moja Mirela kazala: "Mama, kada skroz ozdraviš, molim te našminkaj se i dođi na roditeljski, pa neka svi vide kako si mi lijepa i da nisi šepava". Taj osjećaj vam ne mogu opisati

Dok su u noći, maja '92 godine, Sarajlije sa zebnjom osluškivale zvižduk granata i iščekivali prve vijesti sa linija oko opkoljenog grada, Alta Bičić, supruga i majka sada već troje djece, u znoju i strahu očekivala je rađanje svoje druge kćerke, Minele. Bili su to za nju najteži, a poslije i najradosniji trenuci.
Alta je frizerka, zaposlena je u Narodnom pozorištu u Sarajevu još od prije agresije na BiH, a od '92 do '95 godine ošišala je, kaže, gotovo cijelu Armiju BiH. Naplaćivala nije, jedino ako bi ko ponudio koju cigaretu ili nešto slično, uzela bi. Danas se time ponosi.

 Porođaj frizerskim makazama

- Agresija na BiH već je bila uzela maha, a Alta se zadesila kod svojih u Hrasnici. Ona i muž Čamil otišli im na Bajram i više se nisu mogli vratiti u svoj stan na Gorici. Da bi cijela stvar bila gora, Alta je sa Minelom bila trudna već deveti mjesec i svaki tren je iščekivala da se porodi.
- To je za mene bio šok. Sa stomakom do zuba, i bez bolnice u blizini, nisam znala kako i gdje ću se poroditi - prisjeća se Alta teških dana od prije petnaestak godina.