Kako je biti budan neprekidno 1725 dana, pripovijeda Britanka Tina Lejkin:

U prosjeku jedan od tri čovjeka broje ovce prije nego što utonu u san, ali za Tinu Lejkin (28), nekoliko neprospavanih noći pretvorile su se u godine bdijenja, čišćenja, peglanja i dugih vožnji

- Ispočetka sam uspijevala da, doduše teškom mukom, odspavam po nekoliko sati, ali su se onda stvari otele kontroli. Mislila sam da je to samo prolazna faza, te da ću uspjeti da vratim ranije navike spavanja, ali problem je postajao sve izraženiji. Nakon mjesec dana stvarnog nespavanja, moj suprug je insistirao da odem kod ljekara. Poslušala sam ga i otišla sam kod moje porodične liječnice. U tom trenutku nije mogla mnogo učiniti za mene, zapravo, činilo se kao da i sama nije osjetila koliko je stvar bila ozbiljna. Dakle, dala mi je listu «zadataka» kako bi mi se vratio zdrav san. Prije svega, zabranila mi je da pijem kafu poslije četiri poslijepodne, kazala da bi bilo dobro da poslije šest ne zapalim niti jednu cigaretu, savjetovala da ne jedem u kasnim večernjim satima, te da pokušam da se budim svakoga dana u isto vrijeme, kako bih uspostavila rutinu spavanja. Svakog ovog savjeta sam se slijepo držala, ali, nažalost, i dalje sam cijele noći i dane bila budna.

Širom otvorene oči

Tina nastavlja kako joj se kroz neko vrijeme i zdravlje pogoršalo, te je vrlo često patila od gripe i prehlade.

- Insomnia je postala moj najveći neprijatelj. Dok sam širom otvorenih očiju ležala u postelji, satima sam razmišljala o tome kako da joj se suprotstavim i pobijedim je, ali što sam više mislila sve sam dalje i dalje bila od sna. Kada bih shvatila da ću budna dočekati zoru ustajala bih iz kreveta  u tri - četiri sata, oblačila se i izlazila iz kuće. Spas sam, ali samo za neko vrijeme, nalazila u dugim noćnim vožnjama. Obično bih pravila duge ture, zatim se zaustavila usred ničega, gasila motor, padala preko volana i kupala se u suzama. Zaista sam bila očajna, te beskrajno iscrpljena i isfrustrirana.

Bespušćani duhovni rat u bosanskom čovjeku

Da li je bolest sramota?

Gotovo sa stopostotinom sigurnošću smijem se usuditi pa reći da u Bosni vlada nepisano, nakaradno pravilo, po kojem je sasvim normalno da kažete da imate neko teško oboljenje, ali ako izustite da vam je potrebna pomoć neuropsihijatra - onda nastaju belaji jer, to kao da je velika sramota.
Zašto je to tako? Kad ćemo to napokon promijeniti? Kada ćemo shvatiti da je svakom njegova bolest baš najgora i najteža?
Valjda više nikome nije potrebno objašnjavati da je u BiH bio crni rat od 1992. do 1995. godine, i da se svašta dešavalo! A, pošto je rat poremećeno i nenormalno vrijeme, za očekivati je da se i ljudi počnu tako ponašati, što je krvavo i dokazano, a da poslije toga, u poraću, dolazi do čemerne retrospekcije.
Ni sam ne znam koliko sam puta sam razmišljao o ovome pa sam, za sada, laički izveo zaključak: mozak je u onom ružnom, burnom i prebrzom ratnom dobu fotografski blicao viđeno, ali nije bilo vremena da sve to „svari" i primi, jer je jedan ružan događaj ili doživljaj smjenjivao drugi još ružniji i sve tako, sve brzo, sve ružno pa guraj tako više od četiri godine. A onda odjednom mir i u miru nevjerovatnoća do nevjerovatnoće: ne treba ti puška, ne moraš ići u šumu na prvu borbenu liniju, ne trebaš ubijati, ne trebaš strahovati... ništa, samo mir. Jest, ali kakav mir?!

Posttraumatski sindrom

E, u tom „miru" rađa se bespušćani duhnovni rat u samom sebi! Um pokušava da posloži i obrazloži sve ono što je četiri godine blicao pa prenagomilao, ali to ne ide. Očito je, i više puta je dokazano, da je tako poslije svakog rata, pa stručnjaci, nemajući kud, izvode zaključak: Sindrom rata. I, tu gotovo da je kraj. Baš kao da su sve, a zapravo ništa nisu riješili tom konstatacijom da je riječ o posttraumatskom sindromu.

Hafiz Zilko Žolja, (76), iz Uvorića kod Visokog, iz hobija napravio stotine levhi, čiji ajeti krase mnoge džamije u BiH

Zilko časnu titulu hafiz nosi već punih 56 godina. Naučio svetu knjigu, Kur'an, napamet, davne 1951. godine. Četvrtak bio, drugog augusta 1951. godine, vrijeme ikindije namaza. Poslije je i sam bio muhafiz (učitelj) četvorici hafiza. To, kaže Zilko, neće zaboraviti dok je živ.

Prva levha kćeri na dar

Doživio je hafiz Zilko lijepih godina. Sedamdeset šesta mu je i već je 23 godine u penziji. Živi sa svojom hanumom i jednim sinom. Drugi mu je sin u Visokom, u gradu. Stan, kaže, kupio. Imao hafiz i dvije kćeri. Udate obje. Jedna se na Duhre kod Visokog udala, a za drugu ga ne upitah. On, iako zagazio u osmu deceniju, nema mira. Naučio, kaže, raditi otkako zna za sebe, pa ni u penziji ne može mirovati. Radi, hoda... a posljednjih 15 godina vrijeme provodi crtajući levhe, čiji harfovi danas krase više od stotinu džamija širom BiH i, ko zna koliko bi ih još bilo da mnoge od njih nisu porušene zajedno sa džamijama tokom agresije na BiH.

- Ako čovjek za života ne ostavi neki trag kao da nije ni živio - počinje Hafiz Zilko svoju priču - Doduše, kaligrafijom se bavim više iz hobija nego iz biznisa ali, eto, kažu ljudi da je interesantno i neobično.
 

- Kaligrafiju sam zavolio još dok sam bio dvadesetpetogodišjnak. Bio sam iman - hodža i, kako ondašnji Titin sistem nije baš dozvoljavao da se, pogotovo mlađi svjet, javno podučava arapskom pismu i vjeri općenito, bio sam prisiljen, a naravno i ostali imami, iznalaziti načine kako da ipak svoje vjersko znaje prenesemo na ostale. Stavio bih ja onda teku i olovku u džep, pa gdje god bih došao pokazivao bih i učio svijet, maltene krišom. Od tada sam zavolio arapsko pismo i kaligrafiju, da evo i u sedamdeset šestoj godini nemam mira - kaže  Zilko.

Novotravnička nekropola stećaka i križeva "Maculje" još uvijek odolijeva vremenu i ljudskoj nebrizi

Putujući ovim krajevima Muhamed Kreševljaković je okarakterisao Maculje kao jednu od najljepših nekropola u BiH. Također je zapazio da se sastoji od 101 stećka i 16 križeva izgrađenih od krečnjaka i poredanih u redove. Njihovo postojanje vezuje se za srednji vijek

Da Novi Travnik ima bogato kulturno-historijsko naslijeđe svjedoče brojni ostaci i tragovi minulog vremena, a jedan od najvrednijih je nekropola stećaka i križeva „Maculje". Od Novog Travnika udaljena je 20 km i nalazi se na putu Novi Travnik-Gornji Vakuf, a od glavnog puta je udaljena jedan kilometar, u blizini naselja Medenik.

  Dvije legende

Nekropola je smještena na prostranom polju, što svjedoči da su ljudi tog vremena birali mjesto gdje će ostaviti trag svog življenja. Njihovo postojanje se vezuje za srednji vijek, a smjeliji historičari njihov nastanak preciziraju i pripisuju X vijeku.

U narodu  nekropola Maculje je poznata kao „Kameni svatovi" zbog legendi koje se vežu za nju. Legende su vremenom izblijedile, a umiranjem starijeg stanovništva, koje ih je čuvalo, i one polako umiru i zaboravljaju se. Tako su rijetki oni koji nešto znaju od usmenih predanja vezanih za ove stećke.

Neke od legendi nam je ispričao Sadik Karač iz naselja Has, jedan od starosjedilaca i ujedno najstarijih mještana. On se sjeća da je još kao dijete od starijih slušao kako je ovaj prostor i prije dolaska Rimljana bio naseljen i da se za tadašnje stanovnike vežu te legende.
 
Tako jedna legenda govori o svatovima iz veoma udaljenog mjesta koji su krenuli po nevjestu. Nakon dugog hoda odlučili su da se tu odmore. Vrijeme je bilo toliko hladno da su se tu skamenili, pa su ti spomenici nastali tada, na tom mjestu, u znak sjećanja na njih. Poslije toga, kako nam on priča, nastale su velike hladnoće, pa su se ljudi počeli iseljavati sa ovih prostora.

Klub ekstremnih sportova Vertigo iz Sarajeva

Zamislite da letite slobodni kao ptica, a ispod vas šume, potoci, svjež zrak…  - Letite tamo gdje želite i niko osim vas o tome ne odlučuje  - Poslije, kada dođete na odredište, čeka vas društvo sa potpaljenim roštiljem

Ko jednom poleti, više ne slijeće

- Prvi put poletio sam prije sedam godina i od tog dana svaki lijep trenutak provodim sa svojim paraglajederom. Do sada sam imao oko 600 sati provedenih u zraku i niti jedne sekunde mi nije žao - kazuje Miron Matijević.

Upozorava nas da ovo nije nimalo jeftin sport, ali bi mogao biti unosan biznis kada bi država imala više sluha. BiH je, kaže, kao izmišljenja zemlja za bavljenje ovim sportom, imamo prelijepe planine i pejzaže, na kojima nam i stranci zavide.

- Mogli bismo biti prepozatljivi po onome što nam se samo nudi, samo da je malo više novca i dobre volje – kazat će ovaj zaljubljenik nebeskih visina. 

Osjećaj pred polijetanje, a i tokom leta koji Miron opisuje kao kada pjevač izađe na pozornicu pa osjeti dozu pozitivne treme, nadmašuje sve brige i poteškoće svakodnevnice. Ko mari za politikom kada se vine nebu pod oblake!?

- Zamilite da letite na 2000 metara visine, slobodni kao ptica, a ispod vas šume, potoci, svjež zrak… Letite tamo gdje želite i niko osim Vas o tome ne odlučuje. Poslije, kada dođete na odredište, čeka vas društvo sa potpaljenim roštiljem... ma nevjerovatan je to osjećaj - pokušava Miron dočarati bar djelić ljepote ovog ekstremnog sporta

Alergija među zvijezdama

Ko bi povjerovao da se Tom Kruz plaši mačke, Sandra Bulok konja, Štefi Graf – sijena, Lajonel Riči mliječnih preoizvoda, a Šeron Son malina i kofeina

Hazim Harbaš, (39), specijalista hirurg, lijek za spondilozu vratnog djela kičme tražio po cjelom svijetu, a onda se vratio se u Sarajevo i spas pronašao u komšiluku

Hazim Harbaš, hirurg - specijalista, jedan je od onih bosanskohercegovačkih ljekara koji je nakon što je preživio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ponovo otišao u rat - u Avganistan, Irak i mnoga druga svjetska žarišta. Otišao je da pomogne nedužnim civilima, baš onako kako su, prije petnaestak godina, dolazili neki drugi ljudi da pomognu BiH.
Hodao je po svijetu, pomagao, radio, učio... nagledo se svega i svačega. No, unazad godinu dana njegov avanturistički duh ipak je morao malo ohladiti. Usljed ratnih dešavanja, trauma, nekoliko ranjavanja, stresova, Harbaš je obolio od spondiloze vratnog djela kičme, najtežeg oblika ove bolesti.

- Za vrijeme agresije na moju domovinu, bio sam sve vrijeme pripadnik Armije BiH. Prvo kao borac sa puškom a onda kao hirurg bataljona Zlatni ljiljani. Obišao mnoga ratišta. Poslije smirivanja situacije kod nas, valjda ponukan dešavanjima koja smo svi preživjeli u tom našem nesretnom periodu, odlučio sam dati svoj doprinos na nekim drugim žarištima, nekom drugom narodu.
Iz ratne BiH izašao je prepun stresova, ranjavan je nekoliko puta, bio je bezbroj puta izložen hladnoći, detonacijama... i sve se to akumuliralo u njemu. Napominje da mu nije žao niti jedne žrtve koju je podnio za svoju domovinu jer, veli, komadić Bosne ne bi dao ni za pola Evrope.

Bio mi je ovo jedan od najveselijih dana u životu

Svi koji i dalje žele pomagati liječenje Besime Bajramović, mogu svoja novčana sredstva uplatiti na žiro - račun njenog oca Bešira, koji je otvoren kod Uni Credit Zagrebačke banke. Broj žiro - računa je:

3385002514331390,  sa naznakom: "Za liječenje Besime Bajramović"

Čuveni crveni glog pomaže kod problema sa srcem, ali je djelotvoran i za zdravu i njegovanu kožu. Kod suhe kože pomažite se čajem od ploda crvenog gloga.
Uzmite jednu supenu kašiku usitnjenih plodova i prelijte je šoljom ključale vode. Pustite da odstoji 15 do 20 minuta, procijedite i tom vodom, kao losionom, protrljajte kožu lica i dekoltea bar 2 - 3 puta dnevno.

Zohva za sjajnu kožu

Za svježu kosu preporučujemo mirisnu kuru od cvjetova zohve. Dvije supene kašike osašenih cvjetova zohve sasvim usitnite, ili sameljite u električnom mlinu za kahvu, pa dobijeni prah pomiješajte sa malo ključale, kipuće vode.
Miješanjem napravite jednoobraznu masu, zagrijte je na 60 - 70 stepeni C, malo prohladite (na oko 37 - 40 stepeni C) i stavite na očišćenu kožu lica i vrata. Poslije 20 minuta odstranite i bacite masku, a lice operite izvorskom ili odleđenom vodom.

Za iritiranu kožu

Kod iritirane, upljene i nervozne kože koristite čaj od cvjetova zohve kao losion, i to nekoliko puta na dan. Možete pripremiti i slijedeću, vrlo efikasnu mješavinu: jednake mjere cvijeta zohve, trave preslice, cvijeta nevena i trave rosopasa (polusvehle ili suhe) se dobro izmiješaju.
Od ujednačene mješavine uzeti jednu supenu kašiku na šolju ključale vode. Pustiti da odstoji 2 sata, procijediti i koristiti kao losion za kožu lica.

Kako u životu omogućiti što prirodnije spavanje, ali i prijatno buđenje?

   Dobar i loš san

Praktično da ne postoji ni jedna adaptivna ili mladativna situacija koja se barem primitivno ne odrazi na mehanizam spavanja. Uobičajeno ili normalno spavanje je noću, u trajanju od 5-8 sati. Ali postoje i osobe koje sasvim zadovoljavajuće spavaju po 4 - 5 sati ili spavaju bifazično (poslijepodnevni odmor). O stvarnoj efektivi spavanja (osim dužine sna) ne možemo govoriti u kvalitetnom smislu, jer subjektivni je doživljaj dobrog ili lošeg, dovoljnog ili nedovoljnog, zadovoljavajućeg ili nezadovoljavajućeg zavisi od niza individualno - psiholoških i situacionih momenata. Prilagođavanje životnog i radnog ritma u pravcu pragmatičnog, racionalnog i materijalnog dobitka, uz potiskivanje emocionalnog i iskonske biološke organizacije ljudskog bića, neminovno dovodi do poremećaja spavanja. Tih poremećaja ima više, ali je nadominantniji i najčešće zastupljen svakako - nesanica.