Sve je počelo nakon prebolovane gripe   - Injekcije nisu imale efekta   - Utakmica i borba za život u nogama jedinog sina, koje su ga izdale kao osmogodišnjaka, panično su tjerali njegove roditelje da pronađu spasonosni lijek i terapiju. Šanse su bile vrlo male; tri prema sto da će se zaustaviti napredovanje bolesti

U životnoj knjizi uspomena većine supružnika, uz dan vjenčanja, zlatnim slovima ostaje ostaje upisan zlatnim slovima i rođenje prvog djeteta. Nedreta Peštalić, brižna majka, uposlena u gradačačkoj «Kuli» nerado se prisjeća svadbenog datuma, ali dan kada je na svijet donijela svoga Rijada, kaže, neće nikada zaboraviti. Pucala je od ponosa i sreće.
Svjesna je da kao majka ne može biti objektivna, ali naglašava da je njen Rijad od rođenja bio posebno dijete. Njih dvoje su se uvijek razumjeli. Nikada im nije trebalo puno riječi da bi se razuzmjeli. Ne treba ni danas, kada žive uglavnom sami. Zbog obaveza, naime, Rijadov otac kao uposlenik u DGS u Banjoj Luci rijetko je kod kuće, u porodičnom okruženju.

Sve je počelo sa gripom

Najvažnije je da je moj sin ozdravio i da nije završio u invalidskim kolicima- kazat će ova presretna i hrabra žena. Minulih godina nije joj bilo lahko, jer Rijada su bile izdale noge. Skoro dvije godine je trajala njena i sinova agonija.
U osmoj godini, u vrijeme epidemije, gripa ga je oborila u postelju. Bila sam čvrsto uvjerena da će to potrajati par dana i da će se vratiti školskim obavezama, drustvu, nogometu.... Međutim, gripa je nestala, ali moj Rijad je bio sve bezvoljniji, umorniji i neraspoloženiji. Sve češće mi se žalio na bolove u nogama. Iz dana u dan je bivao sve umorniji. Za vrijeme šetnje ili odlaska na izlet, često bi sjedao, moleći me da se odmori. Počeo je izbjegavati i druženje sa svojim vršnjacima. Radije je ostajao kraj TV prijemnika. Umjesto blistavog modrog pogleda, njegove oči su bile sve mutnije. Znak za uzbunu stigao je iz škole; tražili su opravdanje zbog njegovog pasivnog prisiustvu časovima tjelesnog odgoja. 
Nikada mi se nije žalio što ne može više da se igra sa vršnjacima, ali sam osjećala da duboko u duši pati. Patila sam i ja; bilo je tužno gledati ga kako sa čežnjom gleda drugove dok trče i igraju se.

Kada uđete u prostrani i mirisni stan 72-godišnje domaćice Munire Viđen, u sarajevskoj ulici Hamdije Kreševljakovića na broju 60, imate osjećaj da ste ušetali u livadu punu raznobojnog cvijeća. Svud oko vas dočekuje vas cvijeće u najljepšim bojama: majčina dušica, kadulja, bijela rada, makovi, livadkada, ljiljani, zvončići, zumbuli... Cvijeće je i u saksijama i u ćupovima, na policama, među knjigama, po prozorima, pa i ćilim pod nogama osjećate kao livadski tepih.

Uz osmijeh dobrodošlice, ljubazna domaćica  reče:

-Zime dolaze i prolaze, ali u mojoj kući je vazda proljeće!

Cvijeće i ljubav

Napolju je puhao studen februarski vjetar, koji je donosio "miris"snijega sa okolnih sarajevskih brda, dok nam je ova susretljiva gospođa u toplini svog doma sa uzvišenim osjećanjima pričala, koliko je ljubavi utkala u svaku uramljenu sliku koja je "prekrila"zidove velikog stana.

- Slikanje suhim cvijećem je Božiji dar. Nisam se za ovo školovala, sve ovo je samo plod moje ljubavi prema cvijeću. Prije rata, sakupljala sam svijeće kamo god sam išla, a u želji da ono najljepše sačuvam, kako ne bi uvehlo, počela sam ga presovati, tako da danas imam nekoliko sanduka punih herbarijuma. Kada je došao rat, najozbiljnije se rodila ideja da slikam suhim cvijećem, tako da danas imam preko 200 uramljenih slika, a niti jedna slika nije ista- objašnjava Munira.

Nije je htio za suprugu svoga sina   - Nova supruga-saveznica u borbi protiv neželjene snahe   - Zdravstveni problemi gomilali se iz dana u dan   - Mirelin otac prvi posumnjao na crnu magiju   - Efendija je istjerao šejtana

Niko nije bio sretniji od Sarajke Mirele G., kada je na njenoj ruci zablistao vjerenički prsten. Lice joj je sijalo od sreće i kada su, narednog dana, na vrata njenog doma zakucali prosci. Topila se od miline dok je posluživala kafu i slatko svome budućem svekru.
- Pomislila sam tada kako je otac moga supruga baš fin i simpatičan gospodin. Znala sam da je dugo udovac i planirala kako ću ga, kada se udam, paziti kao da mi je rođeni otac - prisjeća se Mirela i dodaje kako se tada ni po čemu nije dalo zaključiti da je čovjek koji joj je prirastao srcu ne voli i ne želi za snahu i kako se, na sve moguće načine upirao da do svadbe između njegovog sina i Mirele nikada ne dođe. Želio je da on bude taj koji će odabrati njegovu životnu saputnicu.
Vrlo brzo fini gospodin pokazat će svoje pravo lice i mladoj ženi će zagorčati prvo medeni, a potom i mjesece koji će uslijedili.

Prolivena kafa

- Prvi dan nakon svadbe svome sam svekru u šest ujutro, samo što se probudio, servirala kafu, onako kako običaji nalažu. Međutim, on je, i ne probavši je, odgurnuo šoljicu i kazao kako ja ni o čemu nemam pojma, a čak ni običnu bosansku, kako je rakao, ne znam zakuhati. Nisam mu to uzela za zlo, mislila sam proći će ga ljutnja i neraspoloženje - uzdiše Mirela i nastavlja kako njen svekar narednih dana ne samo da se nije "smekšao" nego je, ubrzo, u kuću doveo osobu koja će mu postati saveznik u borbi protiv neželjene snahe.

- NE MOGU FUNKCIONISATI BEZ OBILNOG OBROKA - Doručak je nešto bez čega ne mogu. Obično je to svježe pecivo sa maslacem, medom, džemom ili jaja sa hrenovkama i na kraju sve to zalijem nekim multivitaminskim sokom ili cijeđenom naranđom. 

Ekcem, ta nekada rijetka bolest na selu - danas se i tamo širi - posebno hara po gradovima. Jedan od razloga njenog širenja očito je sve veći broj različitih izvora zagađenosti okoline. Hemijska industrija svake godine izbacuje na tržište stotine novih tvari. Može se reći da je svaka nova molekula sama po sebi činitelj izazivanja ekcema. Ovo oboljenje nastaje kada na organizam djeluje otrovna tvar koja putem zraka, vode ili hrane dolazi u kontakt sa tijelom. Najpogodniji "tereni" su kod onih osoba koje se nazivaju "artritičari - alergičari", kod kojih se uostalom ekcem često izmjenjuje sa reumatizmom, astmom, sa napadima koprivnjače itd. Psihički poremećaji, jaka uzbuđenja, te loše funkcioniranje jetre, gotovo uvijek pogoduju izbijanju kriza. Ekcem se teško liječi. Jedan će lijek sigurno djelovati kod nekih osoba, ali će biti bez učinka kod drugih.

Tipičan razvoj ekcema ima četiri faze:sve počinje crvenilom koje malo natekne (eritem), zatim se pojave mali mjehurići koji peku i jako svrbe (kod djece to može biti prava muka); iz mjehurića izlazi malo blijedožute tekućine, a zatim nastaju krastice; zadnji je stadij deskvamacije, ljuštenja, tj.otpadanje pokožice u malim sivkastim listićima.

Uz tu opće šemu javljaju se razičite podvrste:suhi ekcem poput lišaja (lihenoid), ekcem u listićima (lisnati), orožnjeli ekcem (keratozni), itd.

Nijedan se ekcem ne smije uzimati olako, posebno ako zahvata veću površinu. Uvijek je potrebno zatražiti liječničku pomoć, jer bi inače moglo doći do neugodnih komplikacija (dodatne infekcije, upale limfnih žlijezda, čireva, itd)

Dnevne potrebe odraslog  organizma  za D vitaminom iznose 400 internacionalnih jedinica. U naš organizam ovaj vitamin dospijeva u obliku provitamina D koji je neaktivan. Organizmu je koristan samo aktivni oblik vitamina D, a da bi iz neaktivnog oblika prešao u aktivni, potrebne su sunčeve zrake. Zbog toga je sunčanje korisno i smatra se da je barem sat vremena sunčanja dnevno dovoljno da organizam zadovolji svoje potrebe. Najčešće nije potrebno uzimati dodatne količine D vitamina, jer organizam obično hranom unese dovoljno D vitamina. Inače, ovog vitamina ima najviše u  ribama,  mlijeku i mliječnim proizvodima, žumanjcu jajeta, špinatu, blitvi i brokulama.
Vrlo rijetko je moguća hipervitaminoza zbog povećanog unosa vitamina D, a njeni znakovi su suha koža, svrbež, ljuštenje dlanova i stopala, bolovi u kostima i zglobovima, slabi zubi, kosa i nokti. Pod najvećim rizikom od nedovoljnog unosa D vitamina su osobe koje većinu vremena provode u zatvorenim prostorima, koje redovno nanose kreme s visokim zaštitnim faktorom, vegetarijanci koji ne konzumiraju mesne proizvode, pa čak ni ribu, kao i osobe koje žive u područjima u kojima nema dovoljno sunčanih dana (u nekim područjima i do 6 mjeseci tokom zimskog perioda).
Vitamin D služi za sprječavanje osteoporoze, a njegov nedostatak tokom rasta djece dovodi do rahitisa. To je stanje kad kosti postaju izuzetno mekane i savitljive, što rezultira tjelesnim deformacijama. Neki od simptoma mogu biti bol u udovima, kičmi, grlu i karlici, amenoreja, hronična slabost i umor.

Predstavljamo vam dr. Žozefa Šlezingera (dr. Joseph Schlessinger), tvorca lijeka SUTENT, najvećeg medicinskog otkrića na početku ovog vijeka

Otac čudotvorne terapije, dr. Žozef Šlezinger ( Joseph Schlessinger), pravim imenom Josip, tvorac kontroverznog lijeka za rak bubrega, naše je gore list, po majci je rodom iz Bugojna. Za stvaranje "Sutenta" trebalo mu je petnaestak godina. To je prvi i jedini lijek koji je FDA odobrila za tretman dvije različite vrste raka - raka bubrega i GIST. Da li će njegov lijek spasiti Ivicu Račana

Dok se u susjednoj Hrvatskoj vode polemike o djelotvornosti lijeka "Sutent", koji je prepisan SDP - ovu čelniku Ivici Račanu, našoj, ali i svjetskoj javnosti je malo poznato da je njegov tvorac naše gore list. Naime, dr. Žozef Šlezinger (Joseph Schlessinger), pravim imenom Josip,  je hrvatski Židov, a njegova majka je rodom iz Bugojna.
Njegov otac Imre bio je trgovac iz Slatine, dok je majka Rifka rođena u Bugojnu. Pošto su joj nacisti početkom rata pobili sva tri brata, s majkom i prvim mužem pobjegla je prema jadranskoj obali. Tokom mukotrpnog puta muž joj se razbolio i umro, tako da je u 21. godini ostala udovica.

   Na brodu sa stokom

- Ona i baka završile su u italijanskom radnom logoru na Rabu, u kojem je 1942. upoznala oca, deset godina starijeg udovca Imru. Njegova žena i kći odvedene su u Aušvic, gdje su ubrzo umrle, a on se jedva uspio spasiti - prepričava Šlezinger ratnu dramu svojih roditelja i bake, koji su nakon kapitulacije Italije napustili logor i pridružili se Titovoj vojsci.

Daj mi, Bože, večere, sa halalom stečene

Priča se da je Elsa punih pet godina vodila duhovnih rat protiv trojice "derviša" iz okoline Visokog i Kaknja  - Poslednja je bila kobna, a glasila je: "Ne čačkaj mečku..."

Sl. Sumnjiva smrt: Elsa Karahodžić

U septembru prošle godine, brzinom svjetlosti, prostrujala je vijest da je Elsa Karahodžić, poznata iscjeliteljka iz Kaknja, umrla, navodno, od sepse. Podsjećanja radi, Elsa je prije mnogo godina sa pravoslavne vjere prešla na islam, te je uz pomoć svekra naučila liječenje iz Kur'ana i salijevanje strave. Jedna od njenih sestara je ostala vjerna svojoj vjeri, te sa svojom porodicom živi u Krajini, ali se ni danas ne želi pomiriti s činjenicom da je Elsa sahranjena po islamskim običajima.

Sihirbazuša

Bilo kako bilo, kažu da je Elsa imala čudotvorne ruke, u kojima su mnogi pronašli spas. Kod nje su dolazili političari, estradne i druge medijske ličnosti i mnogi, kako je sama imala običaj govoriti, obični smrtnici. Zbog zdravstvenih problema, Elsinu pomoć su potražili, između ostalih i Svjetlana Kitić, Nino Resić i Mladen Vojičić - Tifa.

Njena neočekivana i čudna smrt iznenadila je mnoge, tim prije što je bila "zdrava kao drijen".

- Nisu to čista posla! Zar je moguće da se nakon jedne bezopasne operacije žuči njeno stanje iskomplicira, te da se pojavi sepsa - komentirali su ukućani Elsinu smrt.

Bolji poznavaoci prilika u Kaknju i Sarajevu, te Elsini najbliži prijatelji i danas, sedam mjeseci nakon njene smrti, tvrde da je ona žrtva magije, koju su joj napravili trojica derviša iz okoline Visokog i Kaknja. Poznato je, naime, da je ova iscjeliteljka punih pet godina vodila duhovni rat sa njima. Smatrali su je vješticom i "sihirbazušom", a ona njih lopovima i prevarantima.

Upozorenje

Dešavalo se da noću, za vrijeme njihovih obračuna, iz Elsine kuće odzvanjaju čudni krikovi i zvukovi. Tada se ona, navodno, borila sa dervišima, koji su je upozoravali da prekine sa prljavim poslovima.

Najveći dio hrane treba da je slatkastog okusa, a taj okus daju žitarice   - U makrobiotičkoj prehrani okusi su puno blaži  - Da bi se postigla ravnoteža kiselog i lužnatog, važno je jesti određene omjere žitarica, povrća, mahunarki, sjemenki  - Struktura obroka prema makrobiotičkim načelima

Da bi se stvorila ravnoteža između vanjskog i unutrašnjeg okoliša, neophodno je prilagođavati kuhanje promjenama u okolišu, promjenama godišnjih doba i ličnim potrebama. Veliku ulogu u tom procesu igra raznolikost.

Raznolikost

Raznolikost podrazumijeva različite sastojke, začine, tehnike rezanja, način i dužinu kuhanja, vrstu ulja i aranžiranje jela. Raznolikost se ogleda kroz sljedeća svojstva namirnica:

Boje

 Različite boje u prehrambenim namirnicama predstavljaju i različite energije. Zeleno povrće osvježava i umiruje, dok narandžasto, bijelo i žuto jača i stabilizira organe u donjem dijelu trbuha.

Okusi

 Okusi zastupljeni u prehrambenim namirnicama su: slatkast, slan, kiseo, ljutkast i gorak. Najveći dio hrane treba da je slatkastog okusa, a taj okus upravo i daju žitarice. U procentima bi to bilo oko 75%, a ostatak otpada na ostale okuse. U makrobiotičkoj prehrani okusi su puno blaži. To je problem onima koji mijenjaju prehranu, jer im je u početku hrana neukusna. Nakon izvjesnog vremena papile na jeziku počinju prepoznavati prirodne, fine okuse namirnica. Da bi se okusi uravnotežili, pomažu različite tehnike kuhanja i začinjavanja.
Dodavanjem mladog luka ljutkastog okusa blago slanoj supi je primjer balansiranja.  Po žitaricama koje su slatkastog okusa posipamo začine kao što su gomashio, shiso ili tekka, koji su blago slani i gorkasti.

Mještane pronalasci nisu uzbudili   - Turističkoj zajednici u Čapljini značajnije Svetsko prvenstvo u ribolovu   - Zašto je magistar Vasilj ljuta na vlast 

Sl. Hutovo Blato

Mjesto Bajevci u Hutovom blatu ovih dana su centar arheoloških istraživanja u Evropi. Ono što se desilo na lokalitetu Desilo, tik pored puta za Svitavu, odnosno starim putem za Neum, zainteresiralo je arheološke autoritete Evrope, pa moglo bi se reći i svijeta. Na Desilu je arheološki tim predvođen magistrom Snježanom Vasilj, profesoricom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, pronašao dva ilirska broda dužine oko 14, a širine oko čestiri metra.

Snježana Vasilj sa saradnicima na dubini od osam metara našla je i dijelove više od 70 amfora i 30 njihovih dijelova sa pečatima radionica u kojima su proizvedeni. Pronađeno je i originalno koplje sa drškom, a nedaleko od ove lokacije otkriveno je i sedam grobova ilirskog plemena Daorsi, te tragovi antičke vile i izuzetno vrijedan srednjovjekovni čamac, takozvani monoksil.

Zakonska regulativa

Kada se očekivalo da će nakon ove senzacije radovi u Bajevcima biti nastavljeni, nevrijeme i zakonska regulativa, koje nema, zaustavili su Snježanu i njene saradnike da nastave sa radovima. Timu gospođe Vasilj stigle su čestitke tek od Gavrila Grahovca, federalnog ministra kulture, prosvjete i sporta i prof. dr. Envera Imamovića, ali i od Entonija Hardinga, predsjednika Evropske asocijacije arheologa. Po svemu sudeći oni su među rijetkima koji shvataju značaj ovih istraživanja.