Bez Tešića ne bi bilo ni naše kćerkice Ane

Jelkica i Josip Rukavina iz Ličkog Petrovog Sela, deset su godina pokušavali prvoj kćeri podariti brata ili sestru. Medicina je bila nemoćna, a onda im je san ostvario fitolog Slobodan Tešić. Supružnici su prije četiri godine ponovo postali mama i tata

Nema riječi kojima bismo zahvalili Slobodanu Tešiću što nas je ohrabrio u trenucima kad smo se već pomirili s činjenicom da ne možemo imati dijete. Dao nam je terapiju, koja je, u zimu 2001. godine, jedva stigla u našu Liku, i potaknuo nas da ponovo postanemo mama i tata – svjedoči Jelkica Rukavina, 34-godišnja službenica iz Ličkog Petrovog Sela, držeći u naručju dražesnu djevojčicu Anu, koja je prije nekoliko tjedana ugasila četiri rođendanske svjećice.
- Prvo dijete, danas tinejdžericu Ivanu, rodila sam prije 14 godina. Imala sam laganu trudnoću i porod, pa sam, skupa sa suprugom Josipom, planirala brojnu obitelj. Željela sam roditi drugo dijete dvije godine nakon Ivane, kako bi bila mala razlika među njima. No, vrijeme je prolazilo, a ja nikako nisam ostajala trudna.

      Šok nakon nalaza
 
Nastavak njene priče nalikuje pričama svih žena koje očajnički čeznu za dječijim zagrljajem. Dvije godine nakon prvog poroda, prvi je put posjetila liječnika, koji ju je poslao na pretrage. Iako su nalazi bili uredu, predloženo joj je propuhivanje jajnika. Nakon zahvata, po liječničkim procjenama, više nije postojala prepreka za ponovnu trudnoću. Međutim, vrijeme je prolazilo, a za trudnoću nije bilo nikakvih naznaka. Njih dvoje su bili nemoćni.

Zato su Jelkica i njen suprug Josip, po zanimanju policajac, posjetili liječnika. Tada je prvi put klasična medicina pronašla prepreku za njezinu trudnoću. Suprugu je dijagnosticirana slaba pokretljivost spermatozoida.

Džeki i Maks bili su zajedno sedam godina i već su imali petogodišnju kći, kada je ona otkrila da je ponovo trudna. Maks nije želio drugo dijete, ali s obzirom na to da se nijedno ni drugo nisu mnogo trudili oko kontracepcije, ova vijest za njega nije bila preveliko uznenađenje. Pravi šok bila je gorka istina, koju je saznao dvije godine poslije-da dijete, koje je nosila njegova partnerka, zapravo nije njegovo. U redovima koji slijede Džeki Divoj govori o svojoj unutrašnjoj borbi u periodu kada je pokušala da sačuva strašnu tajnu

Kako je moja trudnoća odmicala, i sama sam počela da vjerujem da je bolje da nikome ništa ne govorim. Međutim, vremenom su me počela mučiti brojna pitanja. Da li je neobično da je žena trudna sa čovjekom koji nije njen regularni partner? Da li se to i drugima događa?

U časovima samoće razmišljala sam o mnogim poznatim ženama koje su prošle iskustvo slično mojemu, ali, što sam više otkrivala, stvari su se sve više komplicirale. Očajno sam tragala za informacijama, koje bi barem malo umirile moju savjest, ali, što sam više čitala i slušala, sve sam više bila svjesna da, ako se izuzmu likovi iz sapunskih opera i predstavnice bogatog staleža iz historijskih saga, žene, jednostavno, ne pričaju o tome.

A, onda mi je do ruku došla knjiga «Nauka o seksu», biologa Robina Bejkera. Ono što sam u njoj pročitala predstavljalo je istinsku utjehu. Bejker, naime, tvrdi da deset odsto djece očevima zove muškarce koji im nisu biološki roditelji. Daleko od toga da sam, čitajući ove redove, opravdavala sebe samu. Samo mi je bilo važno da nisam jedina koja se našla u ovoj situaciji. Jer, i dalje sam morala da se nosim sa svakodnevnim životom - lažima, odbijanjima, suzama u trenucima samoće...Najteže mi je bilo kada bi mi se Maks smiješio s ljubavlju, ili me milovao po stomaku govoreći o «našoj» bebi. Najgore od svega je bilo to što je gentski otac tog djeteta živio s nama, pod istim krovom.

Imunologija i alergologija nesumnljivo su danas vrlo popularne grane medicine. Odavno je poznato da osobe koje su preboljele neke zarazne bolesti, stječu prema tim bolestima izvjesnu otpornost – imunitet. Također, poznato je da pojedine osobe burno reagiraaju ne samo pri ponovnom, nego i pri prvom uzimanju nekih lijekova na koje drugi uopće ne reagiraju. Poznato je da pelud cvijeća i drveća izaziva tzv. peludnu kihavicu.
Alergije se najčešće pojavljuju kod osoba između 25. i 34. godine. Muškarcima prijete i ranije, oko petnaeste godine života, dok su žene podjednako izložene u svim životnim dobima. Ako su oba roditelja alergična, 75% je vjerovatnost da će i dijete biti alergično. Dijete će čak biti podložnije alergijama ako je majka alergična. .

ŠTA PODUZETI KOD ALERGIJE?

Pružiti zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje je vrlo teško. Naime, testiranje na pojedine alergene i cijepljenje određenim antitijelima ne garantira nam sigurnu zaštitu. Najbolje je da se testiramo sami: svaki put kada se pojave znakovi preosjetljivosti, trebamo odmah zapisati što smo jeli, što smo dotakli i što smo pomirisali. Usporedom bilješki, vidjet ćemo da se neka materija, jelo, voće ili cvijet, uvijek pojavi na popisu kada dobijete alergijsku reakciju. Tu štetnu materiju koja se ponavlja smatrajte uzrokom preosjetljivosti. Štetnu materiju ili više njih eliminirajte iz svog jelovnika, ili se čuvajte dodira sa njima.

Njujorški "blizanci" u plamenu!

Slučaj, trik ili sasvim nešto drugo, ali papirna novčanica od 20 amerčkih dolara, zlohudno je pretkazala rušenje trgovačkih tornjeva - blizanaca u Nju Yorku,11.septembra 2002.godine. Da je tako, za naš magazin, demonstrira Sanel Brajlović iz sarajevskog naselja Ilidža. Sanel je prvo presavio papirnu novčanicu na dva dijela, a onda je u drugom, a potom i trećem potezu  "presavijanja" došao do konačnoh rezultata: dva nebodera trgovačkog cenra su u "plamenu"!

Ako imate novčanicu od 20 dolara, pokušajte uraditi isto, ali, zasigurno, dobićete rezultat sa našeg četvrtog snimka: "njujorški tornjevu su u plamenu i dimu"!

- Odskora, ovaj trik, ili kako god ga volite nazvati, kruži među rajom i pobuđuje veliku pažnju... Malo ko ostaje ravnodušan -. kaže Sanel, sin poznatog ugostitelja Seje Brajlovića, dodavši uz osmijeh kako imaju pravo i drugi da drugačije vide

U sportu, nažalost, nije više važno samo sudjelovati. Pobjede su ipmperativ! Jer, donose slavu, a slava donosi novac. Koliko je važno biti prvi i najbolji, to više nije imperativ samo pojedinca ili ekipe, nego i društva. U nedavnom intervjuju za jedan švicarski list, predsjednik FIFA-e Sep Blater je, govoreći o doping aferama, kazao:
- Doping u sportu samo je ogledalo društva u kojem se natjecanje događa!
Utisak je da je «crna mrlja sporta”, a posebno onih sportova kod kojih je potrebna posebna izdržljivost, zapravo sve manje – crna. Sportski i medicinski stručnjaci vode vječite rasprave o granicama dozvoljenih doping sredstava. Istovremeno, ta sredstva postala su plodno tlo za “sivu nauku” i mračna tajna mnogih sportista i njihovih trenera.

  Anaboilici izazivaju pad potencije

Sve češće informacije o otkrivanju nedozvoljenih doping sredstava, čak i na lokalnim sportskim takmičenjima širom svijeta, ukazuju da je, u gotovo svim sportskim disciplinama, zavladalo vrijeme - dopinga! Više se ne pita koju taktiku protivnik koristi, već šta to od velikog izbora raznih sredstava uzima!
- Doping postoji otkada postoji ljudska vrsta, a doping u sportu, otkada postoji sport – kaže dr. Amir Kreso, direktor Zavoda za sportsku medicinu u Sarajevu i dodaje:
- Davno su ljudi žvakali koru i lišće koke, te na takav način unosili kofein u organizam. To su radili da bi povećali izdržljivost i snagu, ili da bi pojačali funkcionalne sposobnosti.

Riba se služi uz povrće iz porodice rotkvi, peršun, mladi luk, limun, senf i hren   - U većim količinama voće hladi organizam   -  Sjemenke i orašasti plodovi obavezno se prže, jer se tako lakše vare   - Morska so ima prednost nad kuhinjskom solju   - Sezamovo ulje je najkvalitetnije

RIBA I PLODOVI MORA

U zavisnosti od zdravstvenog stanja, i ukoliko ste više fizički aktivni, riba se može jesti u malim količinama,. Jede se uz dovoljnu količinu povrća, naročito salate. Služi se uz povrće iz porodice rotkvi, peršun, mladi luk, limun, senf i hren.

Riba sadrži dosta B vitamina, snižava holesterol. Idealna je za djecu, pogotovo ako jedu šećer. Prednost se daje bijeloj ribi, jer ima manje masti. Ljeti se kuha, a zimi više prži i peče.
Poslije ribljeg obroka služi se voće ili lagani desert, da bi se stvorila ravnoteža.

VOĆE I DESERTI

U makrobiotičkom obroku voće i deserti nisu zastupljeni koliko u klasičnoj prehrani zbog toga što žitarice, mahunarke i povrće već sadrže složene šećere, koji su pogodniji i zdraviji od prostih. Oni koji su dobrog zdravlja mogu jesti male količine voća, ali iz umjerenog klimatskog područja. U većim količinama voće hladi organizam, slabi probavu i usporava je. Uglavnom se ne jede odmah nakon obroka, najbolje je malo pričekati. Pogodno je sušeno voće, kao zaslađivač ili dodatak desertima.

Zaslađivači su ječmeni i rižin slad.

Analizirajući svoje neuspjehe, promašaje i greške, ne tražite uzrok kod nekoga i zbog nečega, nego prije svega u sebi samom   -  Pokušajte da budete nepristrasni i objektivni

Naučiti praštati, imati snagu za to, najbolji je način da se odlobodimo duševnog trnja. U prvoj etapi nastojte da se polako sjetite, pomoću razuma što vas boli. Zapišite u svoj dnevnik sve što doživljavate u sebi kao traumu - psihičke i duševne traume, te eventualne fizičke tegobe (teška oboljenja, operacije, nesretni slučajevi ). Svaki put kada se sjetite nečeg iz prošlosti, pogledajte šta ste zapisali prije toga. To je neophodno jer ćete moći da iznova sagledate sopstvene sekiracije, bol i vlastite greške.

Veoma često je dovoljno da se sami riješite nekih trauma iz prošlosti, nekih konflikata i čak da se nasmijete sami sebi: Zar sam se ja ovoliko sekirao!? Da li je vrijedilo?! To sam već odavno preživio;  čak mi je bilo korisno... 
U životu sve ima svoje mjesto. Pored dobra živi i zlo! To su dva protagonista koji konstantno vode borbu. Ako je nekom otišla draga - nikada se ne zna ko je sretniji.

   Emotivna etapa

Dakle, prisjećajući se pomoću razuma i pronalazeći sve naše prošle i sadašnje bolne tačke, mi kao da vršimo inventar. Jer, u našoj duši nastavljaju da nas bole samo one stvari koje zahtijevaju našu pažnju i razrješenje. Na taj način naš razum pomaže da pređemo na drugu etapu našeg rada, koju nazivamo - emotivnom etapom.

Polomljena rebra, gornja vilica, grlena hrskavica, krv po zidovima, silovanje... samo su neki u nizu od dokaza da se ne radi o nesretnom slučaju

Naš magazin, u jednom od prošlih brojeva, objavio je razgovor našeg novinara sa Mensurom Šehićem (25), osuđenikom Kazneno - popravnog zavoda u Zenici. Šehić je, da podsjetimo, 2005. godine, zbog silovanja i nanošenja teških tjelesnih ozljeda pedesetšestogodišnjoj komšinici Čamili Hodžić, nakon čega je usljedila i smrt, osuđen na 14 a potom, nakon žalbenog postupka, na 12 godina zavora. Ubica se, kako tvrdi,  duboko kaje zbog (ne)djela koje je uradio, i nada se da će, po izlasku iz zatvorske ćelije, započeti novi, normaliniji život. No, da li će mu to dozvoliti i oprostiti oni koje je Ćamilina tragedija najviše pogodila? 

  Zašto krvavi zidovi?

Muhamed Hodžić, Ćamilin brat, ukazuje na nekolio elemena zbog kojih, kako kaže, ne može prihvatiti Šehićevu ispriku. O tome piše i u pismu koje je poslao na našu adresu:

Fojnička musafirhana, koju zovu još i Salihagića musafirhana, uz Atik džamiju, Franjevački samostan, te tekije u Vukeljićima i Oglavku, još u bivšoj Jugoslaviji proglašena je spomenikom kulture. Nažalost, danas je prepuštana zaboravu i nebrizi.
Prema pisanim izvorima, musafirhana je sagrađena krajem šesnaestog stoljeća, u nekadašnjoj fojničkoj Atik mahali. Njen neimar nije poznat. Smještena na kraju Fojničke ulice, čini se da je zaboravljena od svih. Čak je i radoznali turisti ne pohode.
U fojničkoj Musafirhani nekada su putnici namjernici boravili do tri dana i nastavljali dalje svoje putovanje prema Dubrovniku, ili ostalim dijelovima Bosne. Kažu da je upravo odavde potekla narodna izreka “Svakog gosta tri dana dosta”. Ovdje su ljudi sa konjima pravili predah i odmarali do tri dana, uz besplatan konak, hranu i spavanje, a nakon trećeg dana je bio red napustiti musafirhanu i put pod noge, prema željenom odredištu.
Krajem devetnaestog stoljeća, kako je zapisano u dokumentima, u musafirhanu se naselila porodica Salihagić. Otuda je kasnije dobila naziv Salihagića musafirhana.
Ovo je posljednji vapaj da se neko sjeti fojničke Musafirhane i spasi je od potpunog propadanja.

Slobodno se ovaj vitamin može nazvati “čuvarem zdravlja”. Ako u svijetu vitamina postoji VIP popis, C vitamin je na samom vrhu. Hemijski naziv mu je askorbinska kiselina. Najbogatiji izvori su: crna ribizla, paprika, brokule, kivi, prokulice, kelj, jagoda, narandža, limun, grejpfrut i krompir

Vitamin C je otkriven tek na prelazu devetanestog u dvadeseto stoljeće, kada ga je Aleksander fon Szent - Gyorgy slučajno izolirao tokom nekog eksperimenta. Naučnici su ga nazvali „antiskorbutski vitamin“, dakle askorbinska kiselina. Godine 1937. Gyorgy je za svoje otkriće dobio Nobelovu nagradu.

Kao antioksidans vitamin C pomaže u prevenciji mnogih teških bolesti kao što su bolesti srca, pluća, grla, usne šupljine, trbuha, gušterače, grlića materice, rektuma i grudi. Dokazano je da pomaže i u regulaciji inzulina kod dijabetesa. Ima važnu ulogu u odbrambenom sistemu organizma; jača imunitet, pojačava aktivnost makrofoga koji “jedu” bakterije i viruse, a samim tim potpomažu proizvodnju interferona, koji je glavna odbrambena tvar. Zato možemo reći da je vitamin C baktericidan i virusoidan. Štiti, ne samo od prehlade i gripe, već i od zaraznih bolesti, pomaže rast kostiju, zacjeljivanje rana, poboljšava resorpciju željeza, utječe na raspoloženje, smanjuje osjećaj boli, pomaže kod alergije, sprečava ili potpuno uklanja neželjena djelovanja kemoterapeutika i hortihosteroida.

  Prevencija raku i spas za pušače

Od vremena kada je vitamin C otkriven, kada je imao jedino funkciju sprečavanja skorbuta i steriliteta, pa do danas kada ga nazivaju “prva linija odbrane” organizma, nakupilo se mnogo saznanja, tako da su se pogledi na njegovu ulogu i funkcionisanje u organizmu potpuno promijenili. Naravno, u tome je odlučujuću ulogu imalo kapitalno otkriće njegovih antioksidacijskih svojstava i prevencija nastanka degenerativnih bolesti.