Čak i prije pojave vještina liječenja, post je za čovjeka bila najstarija i “najzdravija” terapeutska metoda (2)

Kroz dugu historiju medicine gladovanje se smatralo jednim od najpouzdanijih ljekovitih i podmlađujućih sredstava. Po svjedočenju Herodota, stari Egipćani su još u 15. vijeku prije nove ere smatrali da osnovu zdravlja i čuvanje mladosti predstavlja sistematika (tri dana u mjesecu) posta i čišćenje želuca. U moderna vremena broj ljekara pristalica metode liječenja postom raste iz dana u dan. Već postoje i ustanove u kojima se isključivo primjenjuje ova metoda liječenja

Iako se terapeutsko gladovanje smatra jednom od ”novijih” metoda liječenja, treba znati da se ova metoda prakticira od pojave čovječanstva. Post je čovjeku najstarija terapeutska metoda. Čak i prije pojave “vračara,” i vještine liječenja, čovjek je instiktivno prestajao jesti kada se osjećao bolesno i kada se suzdržavao od hrane sve dok mu se zdravlje ne bi poboljšalo. Čovjeka je Allah obdario nekom vrstom zaštitnog signala za ozdravljenje, koji ga podstiče na suzdržavanje od hrane tako što uklanja njegov apetit za hranom.

  Post kroz historiju              

Kroz dugu historiju medicine gladovanje se smatralo jednim od najpouzdanijih ljekovitih i podmlađujući sredstava. Po svjedočenju Herodota, stari Egipćani su još u 15. vijeku prije nove ere smatrali da osnovu zdravlja i čuvanje mladosti predstavlja sistematika (tri dana u mjesecu) posta i čišćenje želuca. A Egipćani su “najzdraviji od smrtnika”.
 
U šestom vijeku prije nove ere u Grčkoj je veliki matematičar Pitagora sistematski postio, smatrajući da to povećava umno percipiranje. Čak je primoravao svoje studente da poste. Toga  su se pridržavali i Sokrat i Platon.  Obojica su postili po 10 dana, što im je omogućilo da postignu viši stepen umne prodornosti i veću fizičku sposobnost, mentalnu i duhovnu sposobnost.
 
U četvrtom vijeku prije nove ere u knjizi “Osnovni principi medicinske nauke Tibeta” – (Zud-Si, njen autor) Zed Sonu piše o liječenju postom. U antičko doba 460-377 god. Isaa a.s., Hipokrat je napisao: “Ići radi kupovine hrane treba mnogo rjeđe, pošto se često dešava da ju je korisnije odbaciti nego je jesti. Bolesnik može da izdrži  sve dok snaga bolesti ne dođe do svoje zrelosti”. Post se u to vrijeme kombinirao sa kupkama, gimnastikom i masažom.

Nesvakidašnji imidž Poljaka Martina Poletila (35), koji svakog ljeta gostuje u BiH

Neću šišati kosu ni tada, kad vrh pletenice dodirne zemlju, a nedostaje samo nekoliko centimetara – kaže ovaj 35-godišnji sociolog rođen u Varšavi, koji od 1996. godine svakog ljeta dolazi u našu domovinu

Tridesetpetogodišnji Poljak Martin Poletilo (Marcin Poletylo), svakog ljeta je u posjeti našoj domovini, a glavno stanište mu je Sarajevo, u kome zna boraviti i po mjesec dana. Tako je bilo i ovog ljeta, a susret sa ovim sociologom, rođenim u Varšavi, upriličili smo u sarajevskom Klubu ljubitelja sedme umjetnosti, u Ulici Alipašina…

Razloga ima više zašto našim čitateljima predstavljamo ovog Poljaka, a glavni povod je bio njegov nesvakidašnji imidž. Martin, vjerovali ili ne, nije išao kod brice punih devetnaest godina. Rezultat toga je njegova duga kosa, na kojoj mu mogu pozavidjeti mnoge dejvojke. Ovaj tridesetpetogodišnjak, visok 1,76 m, ima pletenicu koja gotovo doseže do zemlje. Kada smo ga upitali koji je glavni razlog zašto “izbjegava” odlazak kod brice, uz osmijeh je kazao kratko i jednostavno:
 
- To je moj imidž… Ne bih sebe mogao zamisliti bez duge kose!

      Pomagao izbjeglicama

Ako ste pomislili da je Martin Poletilo hipik, ili da je jedan od onih koji konzumira narkotike, grdno ste se prevarili. Mnogi njegovi prijatelji, koje je stekao u našoj domovini, imaju najljepše mišljenje o ovom Poljaku, koji od 1996. godine redovno dolazi u našu domovinu. Odlično i tečno govori naš jezik. Ispričao nam je:

- Od 1993. do 1996. godine bio sam u mirotvornoj misiji Humanitarne organizacije “Suncokret”, čije je sjedište bilo u hrvatskom gradiću Pakrac. Pomagali smo i bosanskim izbjeglicama… Tamo sam upoznao mnoge dobre ljude iz vaše zemlje i bila mi je želja da jednog dana dođem u Sarajevo. Ostvarilo se to prvi put prije jedanaest godina. Od tada niti jedno ljeto nije prošlo da nisam bio gost Sarajeva…

Martin Poletilo je diplomu sociologa stekao na varšavskom Univerzitetu društvenih nauka, ali ga je život odveo u London, gdje danas radi u jednoj firmi za “modernu” reciklažu otpada. Kazao nam je kako njegova firma, uz zavidan profit kojeg godišnje ostvaruje, puno doprinosi u održavanju eko-sistema u engleskoj prijestonici.
 
– Slučaj je htio da nisam ostao u svojoj profesiji, ali, Bože moj, kao i mnogi Bosanci, radim ono što mi je život nametnuo da radim. Ne žalim se. Imam dobru platu, a moji odmori u vašoj domovini su bolji nego onih koji odlaze u najpoznatija svjetska ljetovališta – kaže Martin i dodaje kako je “Sarajevo raj za provod mladih ljudi”.

Srđan Šaljić, unuk čuvenog travara Jovana Šaljića otvara ordinaciju u glavnom gradu BiH

Srđan je specijalizirao mnoga oboljenja. Ima stopostotno učinkovite kreme za rane i opekotine. Ima odlične preparate za dermatološka oboljenja, jedinstvene biljne toaletne proizvode... Po vlastitoj recepturi je napravio odlične preparate za oboljenja išijasa, upaljene i proširene vene kao i losione za njegu kože i lica. Trenutno najviše vremena posvećuje reumatskim oboljenjima, artritisu i hemoroidima

Sarajevo će od ovog broja Aure dobiti nešto, što po svojoj strukturi, zasigurno predstavlja nesvakidašnji projekt na našim prostorima. Riječ je o medicinskom centru koji će, kombinacijom drevne i medicine modernog doba, pacijentima pružati do sada neviđene zdravstvene usluge. Centar je smješten u starom dijelu sarajevskog naselja Điđikovac, u ulici Tina Ujevića na broju 2, u kući koja je sagrađena još u 19. vijeku.

- Sve odiše tradicijom - kažu njegovi osnivači.

Pored prodaje biljnih lijekova napravljenih po recepturama, starim i po nekoliko stoljeća, centar će nuditi individualne tretmane, savjete, kao i specijalno liječenje mnogih oboljenja, počevši od rana i opekotina pa sve do hemoroida i reumatskih oboljenja. Svakom pacijentu će se pristupati individualno, a dostupni će biti i preparati za masovnu upotrebu.

      Uzoran unuk
     
Na ovakav projekt se odlučio mladi fitoterapeut Srđan Šaljić, unuk pokojnog čuvenog Šaljića, koji je svojevremeno od opekotina izliječio čuvenu glumicu Kittie Swan poznatiju po ulozi Džejn iz legendarnog filma "Tarzan".

- Cijeli svoj životni vijek živim sa ljekovitim biljem, mehlemima, kremama... Porodica Šaljić ima tu tradiciju koja počinje još od pokojnog djeda Jovana, preko oca Boška, pa evo, nastavlja se na meni. Međutim, Šaljići su uglavnom specijalizirani za opekotine. Ja sam želio napraviti iskorak i asortiman proizvoda proširiti sa novim preparatima - kaže Srđan Šaljić na početku razgovora.

Srđan je 1972. godine rođen u Ivangradu, u susjednoj Crnoj Gori. No, osnovnu i srednju školu je završio u Banjoj Luci. Potom je upisao studije filozofije u Crnoj Gori, jedno vrijeme studirao i u Sarajevu, a onda, 1998. godine otišao na specijalizaciju u Holandiju. Tamo je sedam godina radio na razvoju prirodnih lijekova na PhytoGenix institu koji djeluje pri univerzitetu "Medical Chemistry Utrech University".

Na Salomonovim otocima uistinu žive divovi

Divovi sa Guadalcanala, najvećeg otoka u arhipelagu Salomonovih otoka, žive u brdovitom području otoka kojeg gusto prekrivaju tropske kišne šume. Njihovo prebivalište su velike jame koje se protežu cijelom dužinom otoka. Domaće je stanovništvo uvjereno da tih divova ima više hiljada i da mogu prijeći sa istočnog na zapadni dio otoka, a da ne vide svjetlost dana...

Stanovnici otoka Guadalcanal vjeruju da je negdje u unutrašnjosti visokih gora sakriven veliki grad. Jedan od pristupa ka tom gradu nalazi se na brdu Tatuva. Ako neko poželi snimiti divove domaćini mu javljaju da počne u selima u podnožju spomenute planine, gdje se oni redovno pokazuju. Doduše, starosjedioci tvrde da se na divove može naletjeti bilo gdje na otoku i u svako doba.
 
Marius Boirayon, umirovljeni australski pilot helikoptera i inženjer, koji se 1995.godine preselio na Salomonove otoke i tamo se oženio domorotkinjom, jako želi da se konačno uspije dokazati postojanje tih vrlo posebnih ljudi, jer smatra da bi poznavanje tog sakrivenog naroda bez sumnje koristilo čovječanstvu. Iz pripovjedanja starosjedilaca shvatio je da na otoku žive tri vrste divova.
 
Najviši koji se također i najčešće susreću, su visoki više od tri metra, a neki od njih mogu biti čak i dosta viši. Ti divovi imaju vrlo dugu smeđu ili crvenkastu kosu koju rukama miču s lica kada vas žele dobro pogledati. Tada možete vidjeti da imaju dvije stršeće obrve, izbuljene crvene očne jabučice, spljošten nos i široko otvorena usta. U drugoj su grupi divovi nižeg rasta koji su manje zarasli. Najmanji divovi su još uvijek veći od prosječno visokih ljudi i podsjećaju na divlje muškarce koji žive u džungli. Također su i manje dlakavi. Ovako će vam divove opisati stanovnici otoka koji ubijaju divove iz treće skupine, iako su naizgled slični ljudima. Najmanji žive u džungli.

  Podižu automobile

Boirayonu je prije nekoliko godina glavni pilot helikoptera neke američke ribarske flote povjerio zadatak da na otoku Guadalcanal otvori ured za nabavku rezervnih dijelova za potrebe njihovog preduzeća. Tada je Boirayon bio već u penziji, a posao je bio dobro plaćen i trajao je šest sedmica.
Njegov ured je bio tačno na suprot sjedišta poglavarstva područja Gaudalcanal, te je ponekad znao prijeći preko ceste i popiti pivo sa tadašnjim premijerom i ministrom finansija. Na jednom od tih susreta je slušao o susretu s divovima do kojeg je došlo  nekoliko mjeseci ranije. Premijer koji je sada državni tajnik, i današnji ministar finansija koji još uvijek radi na otoku, odlučili su otići u Gold Ridge i pregledati područje gdje su trebali kopati zlato. Sredinom poslijepodneva su sjeli u Toyotu Hilux i odvezli se. Put je bio dosta dug i vodio je kroz brojna sela. U blizini radilišta skrenuli su na cestu koju su radnici izravnali s buldožerima. Zbog obilnih padavina cesta je bila razmočena i Toyota je zapela u blatu. Uprkos pogonu na sva četiri točka muškarci je nisu uspjeli izvući iz blata i zato su odlučili otići do prvog sela i tamo tražiti pomoć.

Aja Sofija - čuveni simbol Istanbula

Iako se gotovo 1500 godina stara Aja Sofija u Istanbulu nalazi usred trusnog područja, nikada nije bila ozbiljnije oštećena. Koje su tajne njenih graditelja?

Aja Sofija u prijevodu znači "sveta mudrost". Ovo remek - djelo graditeljstva oko 532. godine car Justinijan I priuštio je sebi 145 tona zlata. Građevina koja se danas koristi kao muzej gotovo neoštećena prkosi vremenu. Za svoje vrijeme bila je inovativan i smion građevinski poduhvat načinjen prema planovima matematičara i arhitekte Antemija iz Trala, te inženjera Izidora iz Mileta.

Prvi put u historiji graditeljstva kupolu nije nosila konstrukcija križnog tlocrta nego je prijenos tereta s kružne na kvadratnu osnovu izveden pomoću kompleksnih sfernih trokuta. Upravo je zbog toga, tvrde današnji inženjeri, građevina posebno osjetljiva.

Graditelji su Aja Sofiju napravili iznimno laganom kako bi je zaštitili od potresa. Antemije je, objašnjava profesor Ahmet Čakmak, shvatio da su sile u dinamičnom sistemu proporcionalne njegovoj masi. To znači da će se razarajuća silina potresa manje odraziti na lakšoj građevini. U tu svrhu su ugrađivane opeke koje su bile pečene na nižoj temperaturi kako bi bile lagane, elastične i propusne.

Uz to graditelji su koristili žbuku s primjesom kalcija i silicija, što je slično današnjem cementu. Čakmakov je ustanovio da u toj žbuki i danas, nakon 1500 godina, kalcij i silicij međusobno reagiraju - žbuka se sama nadograđuje. Pri svakom potresu nastaju minijaturni procjepi koji se vremenom opet zatvore.
 
Slijedeći faktor je odnos opeka i žbuke. Kako bi građevinu brže završili (gradnja je trajala samo pet godina) zidari su nanosili slojeve žbuke koji su ponekad bili deblji od opeka.
 
Ipak, Aja Sofija je tri puta bila oštećena u zemljotresima: 557., 989. i 1346. godine. Od tada do danas izdržala je gotovo sedam vijekova bez oštećenja.
 
Brojna ispitivanja su pokazala da bi za Aja Sofiju kritična tačka bio zemljotres veći od 7,5 stepeni. U tom slučaju, kaže stručnjak za zemljotresno inženjerstvo Mustafa Erdik, njenu sudbinu bi dijelilo još 40.000 zgrada u Istanbulu. Kako bi se dodatno osigurala, Ahmet Čakmak razmišlja o spuštanju čeličnih sidara u kamen. Mnoge kolege se protive toj zamisli, tvrdeći da bi izazvala više štete nego koristi.

Travar Asim Kljun najavljuje revolucionarni lijek protiv AIDSA

FOTO.  Moj lijek protiv AIDSA jeste skup, ali pobijedi ovaj virus: Asim Kljun:

Trenutno se kod ovog fitoterapeuta na liječenju nalazi šest pacijenata; četiri iz Crne Gore, jedan iz Slovenije i jedan iz Mađarske. Za sada se svi oni izvrsno osjećaju, a dvojica su spremna da izađu u javnost sa svojim pričama. Ostali se plaše osude javnosti, a pritom su i homoseksualci koji rade na visokim pozicijama. Riječ je o biljnoj terapiji koja stvara horde antitijela - Očekuje se da će do kraja godine lijek biti patentiran

Asim Kljun, bosansko-crnogorski fitoterapeut, specijalista za sva oboljenja jetre, već odavno je jedina nada i uzdanica za sve oboljele od ciroze jetre, hepatitisa i leukemije, a kako otkriva i najavljuje, uskoro će biti registrovan i zaštićen i lijek za sve koji u sebi nose virus HIV-a.

- Već 32 godine liječim ljude od različitih simptoma i bolesti, pa sam imao priliku "učiti sam od sebe". Naime, radi se o tome da sam nakon dugogodišnjih analiza i ispitivanja uspio "pojednostaviti" kompleksan ljudski organizam i poimanje tog istog organizma svesti na minimum, a na taj način došao sam do nekoliko izvrsnih ideja. Ako sam na hiljade ljudi tokom tri decenije rada, uspio lišiti virusa hepatitisa, zašto to isto ne bih mogao učiniti i sa virusom HIV-a, pojašnjava ovaj fitoterapeut, kod kojeg se sada na liječenju od AIDS-a nalazi šest pacijenata; četiri iz Crne Gore, jedan iz Slovenije i jedan iz Mađarske.

  Utrka s vremenom

- Radi se o relativno mladim muškarcima, na  kojima ja "testiram" već provjeren lijek. Za sada se svi oni izvrsno osjećaju i dvojica su spremna da izađu u javnost sa svojim pričama; od samog početka i kontakta sa zaraženom osobom do susreta sa mnom i korištenjem moje terapije. Ostali se plaše osude javnosti, a pritom su i homoseksualci koji rade na visokim pozicijama. A vjerovatno se i plaše da će im se bolest "vratiti", kaže Asim, koji je svojoj, već uveliko poznatoj biljnoj terapiji za hepatitis "dodao" i "oduzeo" par sastojaka, te je tako učinio efikasnom i ubojitom i za virus HIV-a.

  Horda antitijela

Naš sagovornik ne krije optimizam. Tvrdi da se radi o revolucionarnom lijeku, čiju je djelotvornost testirao na zaraženima HIV virusom tokom minulih pet godina. Rezultate njegovog rada pratile su i neke zapadno evropske farmaceutske kuće.

Mužu u miraz donijela sam nasmijano lice i brbljiv jezik

Sandra je svestrana ličnost koja voli istraživati, pa je tako svaki svoj scenski nastup proširila i svakoj koreografiji dala nove dimenzije, svoj lični pečat.
 
- Možda je to i nekakva doza egzibicionizma, ali u svakom slučaju me sve to kopka. Još sam dovoljno mlada pa, evo, uz operu, operetu, mjuzikl, voditeljstvo...sve se stiže.

Sandra smatra da se pjevačica rađa i da se pjevanje ne može naučiti na akademiji.

- Mogu se naučiti razlikovati stilovi pjevanja, a pjevanje malo teže. Ja jako volim verizam Verdija, ove životne uloge - kurtizane, zavodnice i takve nekakve stvari, čega, naravno, u sakralnom programu nema. Znači, pristup pjevanju može biti drugačiji. Ali, pjevanje kao talenat, kao glas, ipak se rađa. Uvijek kažem: mi iz Bosne smo nekako raspjevani, svi pjevamo, svi plešemo, talentovana smo nacija, cijela ta bivša Jugoslavija, Balkan, i trebamo otići u svijet to pokazati. Imamo jake glasove, jaki smo sa dramskim sopranima – naglašava Sandra Bagarić, a kad opisuje sebe kao ličnost, ova uvijek vesela žena ističe da je “čista limunada”.

- Ja sam od onih ljudi koji plaču uz ljubavne filmove, koji su na socijalne tragedije jako osjetljivi. Ljubav je ta koja mi zaista daje energiju i idealista sam u ljubavi. I najbanalnijoj situaciji u životu pokušavam dati neku ružičastu atmosferu. Moj muž je rekao: „I kad budeš umirala, ti ćeš namignuti i umrijeti.“ U životu susrećem i zločeste ljude, ali takve osobe  eliminišem iz svoje sredine. Mislim da ljudi zrače energijama, pa se trudim privući pozitivne, dobre, vesele i vedre ljude. Znam da, naravno, životne tragedije ljude mogu učiniti i teškima i nesretnima, ali ne zločestima. Ne volim zločeste ljude.
Nije nama, javnim ličnostima lako, teško je  opstati među namrgođenim licima. Ja uvijek kažem - nema ništa ljepše nego vidjeti nasmijano lice. Rekla sam svom mužu: „Nisam ti donijela nikakav miraz, ali sam ti donijela svoje nasmijano lice i svoju brbljivost. A na tebi je koliko će to ostati sačuvano”

XXX PUŠAČI SU NAJVEĆI AGRESORI. Međutim, ja volim miris dobre cigarete  i duhana, ali ne podnosim zadimljene prostore. Odgovor nema veze sa čuvanjem glasnica. Mislim da su pušači najveći agresori.

XXX ŠLJIVOVICA JE ZA MENE LIJEK. Znam je ušmrkavati kad mi je nos začepljen, a moram pjevati, s obzirom da su sve te šupljine rezonantni prostor za pjevača, treba ih kod ekstremnih uvjeta odštopati. Inače, nisam poklonik alkohola kao sredstva za opuštanje ili stimulaciju.

XXX U MLADOSTI SAM SKIJALA, ALI KAKO ME JE MUŽ NASANKAO zaboravila sam na zimske radosti i sport. Danas sam non-stop u pokretu. Trčim za sinovima: Markom (7) i Lovrom (3 godine). To su mi dovoljne rekreativne aktivnosti. Sve i da hoću obilaziti fitnes centre, nemam vremena. Ali hvala Bogu, nemam problema s linijom, niti potrebu za dijetama i iscrpljujućim treninzima.

XXX PORODICA JE MOJA OAZA MIRA I ODMORA. IMAM SAMO JEDNU PRIJATELJICU. Porodica – to su osobe jedine koje me poznaju, koje najviše volim na svijetu, oni su mi podrška, uz njih punim baterije, do njihovog mišljenja mi je jako stalo, zbog njih sam pristala na mnoge kompromise, pomogli su mi da upoznam sebe i veselim se svakom danu i trenucima druženja s njima.
A prijatelji? Nemam ih previše. A tko ih ima u ovim turbulentnim vremenima? Kroz moj život prođe puno ljudi, ali ostavljaju trag samo poznanika. Iako sam jako druželjubiva osoba, imam samo jednu  pravu i iskrenu prijateljicu i smatram se izrazito bogatom.

Za suhu i osjetljivu kožu

Za suhu i normalnu kožu

Potrebno je 1 mrkva i kašika pavlake. Opranu mrkvu sitno izribati, pomiješati s pavlakom. Smjesu staviti na lice u debelom sloju i držati 20 – 30 minuta. Isprati toplom vodom i namazati lice hranjivom kremom. Primijeniti 1 – 2 puta nedjeljno. Odgovara svakom tipu kože, a posebno je korisna za suhu; postaje nježna i svježa.

Za suhu kožu

Potrebno je imati 2 mrkve i kašiku mlijeka. Mrkvu treba izribati i pomiješati s mlijekom ili biljnim uljem. Nanijeti na lice i vrat pa isprati poslije 30 minuta hladnom vodom. Maska se preporučuje za suhu kožu.

Za masnu i bubuljičastu kožu

Potrebna je mrkva i jabuka. Izribati mrkvu i jabuku, nanijeti na lice i držati 15 – 20 minuta (svakog, ili svakog drugog dana). Tretman traje do 20 maski.
Ova hranjiva vitaminska maska korisna je za osjetljivu i ispucanu kožu. Također se preporučuje za masnu i bubuljičastu kožu.

Crvena vitaminska bomba

Jesen je pravo vrijeme za prikupljanje plodova šipka. Bobice biljke koju još nazivaju divljom ružom, sadrže više vitamina C nego limun, pomorandža i paprika zajedno.

Čajevi od šipka najefikasniji su i najjeftiniji način da za vrijeme dugih zimskih mjeseci u organizam unesete dovoljno askorbinske kiseline i time ga učinite otpornijim na prehladu, gripu i kijavicu koji haraju u to doba godine.

Ovaj čaj je izuzetno prijatnog ukusa, može da se miješa sa drugim sastojcima, djeca ga obožavaju i ne postoji nijedan razlog da osušeni plodovi ove biljke ne budu uvijek pri ruci u svakom domaćinstvu. Uostalom, dvije šolje napitka od šipka dnevno, ujutro i uveče, zamjeniće zimsko “kljukanje” multivitaminskim tabletama.

Divlja ruža ima i druga ljekovita svojstva – koristi se kao sredstvo za jačanje organizma i imunološkog sistema, efikasna je u liječenju ljetnjeg proljeva kod djece, pomaže i u slučaju oboljenja crijeva, olakšava otežano i bolno mokrenje, a pomaže i u rastvaranju kamena u bubregu.

Osim ploda, ljekovite su i latice cvijeta koje pomažu pri zaustavljanju unutrašnjeg krvarenja iz želuca i pluća, regulišu grčeve u stomaku, a koriste se i u liječenju hemoroida.

Veoma je važan način i vrijeme sakupljanja ploda šipka. S jeseni, kada krenete u berbu šipka, pažljivo zagledajte svaki plod. Najbolji je dok je još tvrd, nedozreo, upečatljive jarkocrvene boje. Tada je prepun ljekovitih supstanci. Plodovi se suše odmah po branju, a temperatura ne smije da prelazi 50 stepeni Celzijusa. Treba znati da je za kilogram suhih šipaka potrebno 2 kilograma svježih plodova.

RECEPTI

      Za pročišćavanje organizma

Tri supene kašike mješavine od 20 g šipka, 10 g klekinja, 10 g peteljki višanja i 10 g kukuruzne svile kuhati 5 minuta u pola litra vode. Poslije tri sata procijediti i piti umjesto vode.

      Spriječite krvarenje iz želuca i hemoroide

Dvadeset pet grama latica divlje ruže preliti litrom ključale vode i poklopiti. Procijediti poslije 10 minuta. Piti do tri šolje dnevno, obavezno između obroka.

      Ojačajte imunitet

Sipati dvije kašike mješavine od 25 g šipka, 25 g cvjetova lipe, 15 g cvjetova zove i 15 g pomorandžine kore u pola litra proključale vode. Ostaviti 10 minuta, a  potom procijediti. Piti vruće, 2-3 šolje dnevno.

      Za bolji apetit

Preliti dvije kašike mješavine od 25 g šipka, 20 g pomorandžine kore i 20 g kičice sa ? litra tople vode. Poklopiti i ostaviti da odstoji 5 minuta, procijediti i piti po jednu šolju nezaslađenog čaja 30 minuta prije jela.

      Riješite se kamena u bubregu

Jednu kašiku mješavine napravljene od 15 g šipka, 15 g rastavića, 15 g listova breze, 10 g bobica kleke i 5 g ploda mirođije preliti sa ? litra hladne vode, poklopiti, zagrijati do ključanja, ostaviti 1 sat da odstoji i procijediti. Piti po jednu šolju ovog čaja prije obroka.

      Olakšajte mokrenje

Dvije kašike mješavine od 20 g šipka, 20 g listova breze, 20 g pupoljaka i korijena zečjeg trna (gladića) i 10 g iđirota preliti sa pola litra vode. Kuhati 5 minuta, ostaviti dva sata da se ohladi, a potom procijediti. Piti 3 šolje ovog čaja na dan, a jednu obavezno pred spavanje.

Aura na Petom internacionalnom sajmu pčelarstva i pčelarske opreme “Bee-Fest”

I ove godine, na Trgu Alije Izetbegovića, održan je već tradicionalni “Sajam pčelarstva i pčelarske opreme”. Na 120 štandova bilo je izloženo mnoštvo zdravih preparata; čajeva, tinktura, krema, kupki... Ipak, zajednička ocjena žirija, bila je da su svi pregledani uzorci izvrsnog kvaliteta. Prema riječima direktorice festivala, Samire Katice-Arnautović, dnevno je Sajam posjećivalo oko 5000 osoba.

Na štandovima meda i pčelarske opreme, prednjačili su pčelari iz Hercegovine, a nekolicina ih se na festival zaputila i iz Srbije; Beograd, Cetinje, Niš...

Iako je, barem po nazivu, ovaj sajam bio rezervisan za pčelare, utisak je da su travari, kožari, apotekari, bioenergičari, dermatolozi, inženjeri i trgovci prednjačili.
 
- I pčelari izlažu svoje preparate na sajmovima ljekovitog bilja. Niko se ne ljuti, pa neka i nas ovdje. Raznolikost je poželjna, a najbitnije je da su naše mušterije i posjetioci zadovoljni. Imaju šta i vidjeti, i naučiti, ali i kupiti – istakli su neki fitoterapeuti, braneći boje svoje profesije i opravdavajući svoje učešće na ovom festivalu.

         GOSTI IZ BEOGRADA

“Herbasvet” protiv valunga

Snežana Petrović i Natalija Nedeljković za kvalitet proizvoda firme Herbasvet, koju predstavljaju, na novosadskom sajmu ljekovitog bilja tri godine zaredom; 2004., 2005. i 2006. godine, osvojile su zlatne medalje. Na našem Sarajevskom sajmu, simpatične Beograđanke, koje uskoro namjeravaju otvoriti poslovnicu i u Sarajevu, predstavile su dijetalne preparate iz bogate palete “Herbasveta”, a najtraženiji su bili; Femisan A za probleme sa sterilitetom, Nefrovit za bubrege i mokraćne kanale i Femisan B koji nudi spasonosno rješenje ženama u menopauzi, eliminišući talase vrućine – valunge.