Safet Isović, kralj sevdalinke, oporavlja se u svom sarajevskom domu uz ekološki zdravu hranu "Eko Jukan"

FOTO: Sve bliže ozdravljenju: Safet Isović

Safeta Isovića nije potrebno posebno predstavljati. Njegovo ime svakako je prisutno u gotovo svakom našem domu. Ne samo kao najboljeg pjevača na balkanskim prostorima, njega svugdje smatraju članom porodica i s poštovanjem se spominje. Koliko se voli njegova pjesma, toliko se poštuje i njegovo mišljenje. Mnogi su skloni da ustvrde kako Sajo u procjenama rijetko griješi. Takav je u poslu, u lovu, druženju sa prijateljima. Rekli bi strog, ali pravedan.

Ovih dana uspješno se oporavlja u svom sarajevskom domu. Mora biti discipliniran pa ne posjećuje stare ahbabe, ali će svojim poznatim odrešitim tonom, što nas je posebno obradovalo i što je dobar znak da oporavak napreduje, reći:

- Nadam se da ću se sa mnogima ovog ljeta vidjeti u Dubrovniku.

  Odlični rezultati

Pripreme za Dubrovnik, kako saznajemo, teku. Do tada treba ojačati organizam, a Safet je poznat kao uporan čovjek. Priklonio se zdravoj hrani i takav režim ishrane već daje odlične rezultate. Bilo mu je drago kada smo mu kazali da znamo da koristi proizvode "Eko Jukan", organski proizvedenu hranu, čiji su glavni sastojci integralna pšenica i pekmez od jabuka. Još mu je draže što je njegov nasljednik u sevdalinci prionuo na posao i prozvodi hranu od autentičnih kultura naših prostora, koja bi, uz vodu, uskoro mogla postati naš najveći izvozni bum.

- Ibrahima Jukana zapazio sam još prije dvadesetak godina. Zapravo, izlazio sam iz kupatila, a moja rahmetli supruga Neska mi je skrenula pažnju na momka koji je pjevao na televiziji. Pogledao sam i poslušao i kazao supruzi da momak odlično pjeva sevdalinke, što me je silno obradovalo, jer na estradi je malo pjevača koji znaju da pjevaju sevdalinke. A ko ne zna da pjeva sevdalinke taj i nije pjevač - tvrdi Safet Isović.

Sarajevski džeparoši su me natjerali da kupim automobil

Šira javnost je pamti po mnogim ulogama, ali prepoznaje i identificira kao oštrokondžu Danicu, iz popularne TV serije "Viza za budućnost". U stvarnosti, Jasna Diklić je šarmantna, prijatna i susretljiva osoba, pažljiv sagovornik... Glumu je diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti sarajevskog Filozofskog fakulteta. Rođena je 8. marta 19.. u Sarajevu. Ne krije godine, ali smatra da godina rođenja i nije toliko bitna.

- Smatram da žena koja često govori o svojim godinama otkriva jedan dio svoje intime, a to nije nimalo damski. Ja uvijek naglašavam da sam rođena 8. marta, pa tako svake godine slavim dva praznika u jednom danu.

U prebogatoj niski sjajnih uloga, ipak prvi angažman u banjalučkom Narodnom pozorištu 1969. godine posebno joj se urezao u sjećanje. Nakon te "profesionalne epizode" u gradu na Vrbasu vratila se na scenu sarajevskog Malog pozorišta, koje će nešto kasnije promijeniti ime u Kamerni teatar 55. Tu je, kaže, ostvarila na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale: "Djelovanje gama zraka na čudovišne nevene" Faula Sindela, "Brisani put" Milice Novković", "Plava Jevrejka" Isaka Samokovlije, te "Lutkino bespuće" Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina iz 1991. godine.

Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inozemstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti izvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala, postižući ono što je u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik izazoveš jake navale emocija. Zbog ove izvedbe proglašena je "Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH".

Jasna je sretno udata. Njen životni saputnik je ugledni psihijatar, koji ne voli javna eksponiranja.

PRESTALA SAM PUŠITI PRIJE TRI GODINE. Ne toliko zbog zdravstvenih razloga, već zbog zasićenja. Jednostavno sam shvatila i primijetila da mi duhanski dim nije potreban. Bilo ga je previše i sad ga nema nikako. Ne pitajte me kako sam se uspjela odviknuti. To je pitanje principa i karaktera.

ISPIJANJE KAFE U SARAJEVSKOM "IMPERIJALU" ZA MENE JE RITUAL. Tu dolazim da odmorim mozak od gradske vreve, posla, obaveza... Inače, opušta me sve ono što me odvlači od svakodnevnice. Jedino ne znam kako je sa alkoholom. Nikada nisam popila ni čašicu nekog alkoholnog pića. Ponekad se odmaram i odlaskom u šetnje na neka mirnija mjesta, ili uz knjigu.

VOLIM JA POGLEDATI I DOBAR FILM. Volim drame i napete trilere, a ne podnosim SF-naučnu fantastiku. Ne volim izmišljene i nerealne stvari.

ZBOG PRIRODNIH LOKNI SU ME ZVALI "KOVRDŽAVA NACA SA MARINDVORA". Frizeru odlazim, samo ako to zahtijeva pozorišni komad, u kojem sam često prinuđena na promjene frizure. Inače, ne eksperimentišem sa kosom. Sama sam svoj majstor, čak se sama i farbam.

NE IDEM NI KOZMETIČARIMA, A NAJBOLJE SE OSJEĆAM U "ŠLAMPAVOJ" GARDEROBI. Izvan scene se nikada ne šminkam, a i na sceni jako malo. Znate li vi da nikada nisam bila kod pedikera?! Ha, ha, ha...

POD "STARE DANE" SAM SE ANGAŽOVALA DA DOSTIGNEM OMLADINU I SAVREMENA INFORMATIČKA DOSTIGNUĆA. Nisam internet ovisnik, ali "surfam" po internetu i sjajno se snalazim za kompjuterom. Mislim da je za to najzaslužniji moj unuk, mali Andrej. On živi u Americi, a kako baka ne može da ga ne vidi bar dan, "zasukala je rukave" i savladala sve tajne informatike. Mog Andreja svakodnevno bar pola sata gledam preko Mesindžer i Skajp programa.

IAKO NISAM LJUBITELJ VOLANA, NEDAVNO SAM KUPILA AUTOMOBIL. Na to su me natjerali sarajevski džeparoši. Često sam bila njihova meta. U vozilima gradskog prijevoza znale su mi misli negdje odlutati, oni bi to "snimili" i ni sama ne znam koliko puta su me "izbunarili".

STALNO SAM NA NEKIM DIJETAMA, ALI NI JEDNA MI NIJE POMOGLA DA SMRŠAM. Kad vidim čokoladu, zaboravim na svaku dijetu. Donedavno sam vježbala aerobik, ali više ne ide. Imam manjih zdravstvenih problema sa kičmom, što me i ne čudi. Koliko sam samo hektolitara vode na leđima prenijela, u ratu!?

Nevidljiv narod po pravilu ima neotuđivo pravo na teritoriju

FOTO: Palčići se prvi put spominju u islandskim srednjovjekovnim sagama 

Parlament u Rejkjaviku je, pod vodstvom predsjednika Halldora Blondala, donio odluku da se gradnja ceste premjesti tamo gdje neće ugrožavati posjed koji pripada nevidljivom narodu. Naime palčići - predstavnici nevidljivog islandskog naroda, usred noći su posjetili ženu projektanta ceste i naredili joj da se radovi na cesti koja prolazi "njihovom teritorijom" moraju smjesta zaustaviti. U protivnom, zaprijetili su, ljude će zadesiti grdne nedaće.

Palčići, vile,viljenaci, gorski duhovi... Sve su to bića nevidljivog naroda koja su živjela na evropskim prostranstvima, ali su mir pronašla na Islandu. Tu ih niko ne proganja. Naprotiv, Islanđani sa njima razgovaraju, poštuju njihove običaje, ispunjavaju im želje i udovoljavaju njihovim zahtijevima.

  Suživot sa nevidljivim narodom

Palčići se prvi put spominju u islandskim srednjovjekovnim sagama koje ljudi još uvijek razumiju, jer je islandski jezik "norse", stari vikinški jezik, do današnjeg dana sačuvao oblik u kojem su ga koristili i u prvom vikinškom parlamentu 930. godine. S obzirom da je stoljećima ostao gotovo nepromijenjen, Islanđani ga još uvijek razumiju. Jezik im pomaže u očuvanju drevne tradicije kojoj pripadaju i palčići.

Island je prostrana zemlja,više od dva puta veća od BiH, ali ima svega 295.000 stanovnika. Njih više od polovine živi u glavnom gradu Rejkjaviku. I "huldufolk" ili nevidljivi narod živi u Rejkjaviku, ali njegovih je pripadnika naravno mnogo više na selu. Islanđani sa njima žive u suživotu. Problemi nastaju s početkom gradnje novih cesta čije trase prolaze kroz teritorij nevidljiva naroda, koji po pravilu ima i isključivo pravo na taj teritorij.

Kada radnici, ne znajući o čemu se radi, započnu sa gradnjom na teritoriji palčića, buldozeri se odjednom pokvare i zaustave tačno na određenom mjestu. Tako su se na vrlo neobičan način mašine pokvarile baš ispred jedne stijene kod Ljarskogara, udaljenog od Rejkjavika tri sata vožnje prema sjeveru.

Građevinari su problem riješili vrlo jednostavno. Unajmili su čovjeka koji povezuje svijet palčića sa svijetom ljudi. Željeli su da saznaju kvare li se stalno  bildozeri zato što je građevinsko zemljište naseljeno nevidljivim narodom. Graditelji cesta uglavnom uvažavaju zahtjeve nevidljivog naroda i seleći mašine grade nove ceste izvan teritorije nevidljivih bića.

Udruženje građana za prevenciju zdravlja prehranom - "Nutrivita" iz Sarajeva, čudotvornim Darkfield mikroskopom postižu neviđene rezultate

FOTO: Helena Jovanović, troipogodišnja Beograđanka, sa bakom Milicom na preventivnom pregledu u Sarajevu

Opće poznata je činjenica da je hrana generator - pokretač našeg zdravlja. No, manje poznato je da ona vrlo često može biti i uzročnik raznih oboljenja, pogotovo, ako je način ishrane nepravilan. Nije onda ni čudo što posljednjih 15-ak godina, velike evropske zemlje poput Austrije i Italije, koje prednjače u tome, putem svojih parlamenata donose zakone, koji se odnose upavo na režim i način ishrane.

Jedna od bosanskohercegovačkih ogranizacija, koja se nastoji priključiti modernim svjetskim tokovima, kada je u pitanju zdravlje čovjeka je "Nutrivita" iz Sarajeva. Prvo udruženje građana ovakve vrste u BiH, koje za cilj ima očuvanje i unapređenje ljudskog zdravlja putem prehrane, djeluje već dvije godine. Propagira važnost ishrane. Postiže zapanjujuće rezultate, a okuplja veliki broj priznatih stručnjaka i medicinara iz oblasti ishrane.

- Zdravstveni fondovi su sve prazniji, a do ljekara je sve teže doći. Iz ovih razloga sve više raste uloga samog čovjeka u očuvanju sopstvenog zdravlja. Jer, odluku šta i kako jesti, koliko se baviti fizičkim aktivnostima i kako potrošiti slobodne vrijeme, donosimo mi sami - kaže na početku našeg razgovora, Ever Berbić, predjednik udruženja „Nutrivita".

Čudotvorna naprava

Za dvije godine koliko djeluju, kažu da su postigli zavidne rezultate. Poseban revolucionalini pomak, objašnjavaju, postigli su kada su u pitanju analazi čovjekovog organizma na osnovu kapi krvi, koja je najbolji pokazatelj stanja čovjekovog organizma.

Kako Midhat Ajdin, najpoznatiji visočki travar, još od Olimpijade 1984. godine liječi mnoga oboljenja medom i ljekovitim biljem

FOTO: Sve što rade, stvar je vlasitog zadovoljstava, a neke proizvode i ne naplaćuju: supružnici Midhat i Munevera Ajdin u svojoj vikendici u Visokom

Ako se u ovom današnjem vremenu modernizacije i ubrzanog života može i od koga čuti fina i topla riječ, savjet ili uputstvo za bolji i lagodniji život, onda su to stari bosanskohercegovački travari - narodni hećimi - čuvari svega onoga što je vrijedno i što je od pamtivijeka vezano za ove naše krajeve. Nažalost, takvih je sve manje.

Visoko je, primjerice, nekada imalo barem desetak nadaleko poznatih narodnih travara. Danas su ostale jedva dvije porodice. Hodžići, o kojima smo pisali u jednom od prošlih brojeva i Ajdini. Danas je Midhat Ajdin (65) jedan od rijetkih (ako nije i jedini) sa ovih prostora, koji pravi lijekove od, isključivo, domaćeg meda. Za više od dvije decenije, koliko se bavi narodnom medicinom, "specijalizirao" je oboljenja, pred kojim i zvanična medicina ostaje nemoćna.

Prvi pacijent - sin Adnan

Midhata smo zatekli u njegovoj vikendici u Visokom. Šestodunumsko imanje smješteno između fabrike "Vispaka", sa jedne i raskrsnice puteva za Sarajevo, Kakanj, Zenicu... sa druge strane, pravi je ovozemaljski raj. Kaže, tu najčešće provodi dane. Bio je u društvu sa suprugom Muneverom. Pomagala mu je oko spravljanja mehlema. Ona će nam poslije, kroz šalu, priznati da neke, poput onih za opekotine, pravi čak i bolje od muža.

U vode fitoterapije, naš sagovornik je zaplovio još kao dijete. Rahmetli majka Zineta bila je travarka, pa je uz nju dosta toga naučio, a i zavolio ovaj posao. No, sve do Olimpijade 1984. godine, nije se ozbiljnije posvećivao ovom poslu. Liječio je, kaže, uglavnom poznanike.

Nažalost, sudbina ga je '84. godine natjerala da silom prilika ozbiljnije zaplovi vodama narodne medicne, jer je njegov, tada 12-godišnji sin Adnan, stradao od opekotina. Ložio je vatru i sagorio se. Koža mu je potpuno izgorjela. Ljekari nisu mogli pomoći. Predlagali su amputaciju noge kako bi mu barem spasili život. No, Midhat na to nije pristao.

- Borio sam se devet mjeseci sa Adnanovim opekotinama. Pravio pomade, kreme, mehleme i, na kraju uspio. Danas se uopšte ne primijeti da je njegova koža ikada imala najteže opekotine - kaže Midhat, žaleći što nema slike da nam pokaže kako je to izgledalo.

Posljedice upotrebe moderne tehnologije

Iako ćemo o posljedicama njihovog zračenja imati naučne dokaze i potvrde za nekoliko decenija, dokazano je da zrače kao i mikrovalne pećnice  - Naučnici savjetuju da telefon držite što dalje od glave za vrijeme upotrebe  - Osobe koje bi se trebale posebno paziti i što manje izlagati zračenju (ne samo mobitela) su trudnice, djeca, bolesnici i osobe sa ugrađenim pace-makerom  - Sve je više dokaza da mobiteli uništavaju i pčele

Iako su mnogobrojna istraživanja o opasnosti upotrebe mobilnih telefona ukazala, ali ne i dokazala njihovu štetnost, ipak je malo onih koji se obaziru na detaljne analize. Međutim, iz britanskog "National Radiological Protection Board" (NRPD) i dalje upozoravaju na njihovu štetnost, te pozivaju ljude da poduzmu sve moguće mjere predostrožnosti. To bi se u praksi odnosilo na što manju izloženost djece, ali i ostalih potencijalno rizičnih grupa mobilnim telefonima i njihovom zračenju, potencijalno opasnom za zdravlje.

Iz NRPB-a kažu da su svjesni nepostojanja pravih i čvrstih dokaza o štetnosti zračenja mobilnih telefona, ali i same indicije da su oni opasni za naše zdravlje trebale bi potaknuti ljude na što veću opreznost prilikom njihova korištenja. Možda ni sami nismo svjesni da bi zračenje mobitela moglo na nas ostaviti posljedice kojih ne bismo bili svjesni sada, ali bi nas mogle pogoditi u budućnosti.

   Studija vrijedna 27 miliona dolara

Kompanija "Wireless Technology Research", izradila je studiju o zračenju mobilnih telefona, vrijednu čak 27 milijuna dolara. Time su naučnici željeli srušiti nagađanja i pretpostavke o štetnom uticaju mobitela na zdravlje čovjeka. Istraživanje je pokazalo jasnu vezu između zračenja, koje mobilni telefoni emitiraju i malog povećanja u broju tumora mozga, povećanja ćelija u mikronukleusu ljudske krvi i podjelu DNK kod štakora. Tako je, prema riječima direktora ove kompanije, potvrđeno da zračenja mobilnih telefona mogu izazvati genetske poremećaje. No, treba li ovo istraživanje prihvatiti tek tako, zdravo za gotovo?

S druge strane, u "Medicinskom glasniku Nove Engleske" objavljena je studija koja se bavila pitanjima povezanosti mobilnih telefona i pojave tumora na mozgu. Ova neovisna studija je anketom obuhvatila 2500 osoba liječenih u američkim bolnicama. Od toga 782 oboljela imala su tumor na mozgu. Zaključak studije se ne slaže sa teoretičarima izuzetne štetnosti mobitela po zdravlje korisnika. Ni ova studija  nije dokazala da upotreba mobilnog telefona nema utjecaja na povećani rizik od dobijanja tumora.

Brojni su faktori koji mogu ugroziti plod trudnice i izazvati pobačaj ili deformacije novorođenčeta

Možda je malo neobično, ali mi ćemo ovaj serijal početi sa jednom biljkom i to zato što se ona u posljednje vrijeme pominje kao mogući uzročnik teške bubrežne bolesti koja je poznata pod nazivom endemska balkanska nefropatija. Vučju šapu  bi trebalo dobro zapamtiti i to ne samo kao potencijalnog uzročnika ove bolesti, nego i zbog njenog, od ranije poznatog pogubnog uticaja na zdravlje ljudi i životinja.

Još od davnina biljku Vučja šapa (Aristolochia clematitis) ljudi koriste u narodnoj medicini zbog nekih njenih izuzetnih svojstava. U našem narodu poznata je još i  kao vučja stopa, vučja jabuka ili vučika.

Ova biljka se odlikuje izrazitim teratogenim i kancerogenim učinkom. Teratogeni period su prva tri mjeseca trudnoće, kad je plod najosjetljiviji na fizičke i hemijske agense. Velika opasnost prijeti od mlijeka krava ili koza koje se hrane ovom biljkom. Ove životinje u slobodnoj ispaši izbjegavaju vučju stopu, ali ona se može naći u njihovoj hrani u postupku pravljenja silaže, kojom se stoka hrani, tako da odgovornost prije svega leži na ljudima koji silažu pripremaju i nužno je njihovo bolje upoznavanje sa svojstvima ove biljke.
Trudnice koje piju mlijeko životinja koje su hranjene silažom u kojoj se nalazi i vučja stopa rađaju djecu sa teškim deformacijama kostiju. I dojenčad koja se hrane ovim mlijekom imaju visoku stopu oboljenja od malignih bolesti, prije svega, leukemija.

Najveći broj pacijenata dolazi zbog problema sa snom

Statistika kaže da redovno najveći broj pacijenata dolazi zbog problema sa snom. Oko 50 miliona stanovnika u SAD pati od poremećaja spavanja. Poremećaj sna je inače širok pojam. Velike probleme imaju žene koje pređu četrdesetu godinu i koje su u menopauzi.

 Kvalitet i dužina sna

Otprilike 50 posto problema kod nesanice potiče od psiholoških faktora: depresije, zabrinutosti, stresa, pa čak i ljubavi. Normalno je da ako ste pod stresom ili brigom, nećete moći spavati. Hrkanje, alkohol, problemi sa disanjem, grčevi u mišićima, kofein, sve to utiče i ometa san.

Ne može se odrediti koliko je tačno sna dovoljno. Iako je sedam sati sna nekakav prosjek, nekim ljudima je dovoljno četiri ili pet sati, dok je drugima potrebno devet ili 10 sati noćnog sna. Nesanica može biti prolazna (kratkoročna), povremena (javlja se ponekad) i hronična (konstantna).

Hronična nesanica je najsloženija, a najčešće je uzrokuje depresija. Druge bolesti koje mogu uzrokovati nesanicu jesu artritis, bolesti bubrega, srčane bolesti, astma, narkolepsija, sindrom nemirnih nogu, Parkinsonova bolest, pojačan rad štitne žlijezde...

Vremena modernog monopola zdravstvene zaštite i alternativna medicina (8)

Srčana čakra je takođe centar kroz koji volimo, jer kroz nju prolazi energija povezivanja sa cijelim životom X Što je otvorenija ova čakra, to je veći kapacitet naše ljubavi, tada čak proširujemo krug prijatelja i krug života

Treća čakra naziva se manipura (na sanskrtu grad dragulja). Smještena je u pleksusu solarisu i sjedište je ličnosti. Odgovorna je za varenje hrane i nadgleda dio tijela od tačke dva prsta iznad pleksusa sve do dva prsta iznad pupka. Kada je treća čakra otvorena i funkcioniše normalno, čovjek postiže harmoničnost i mir, a može i da ga koči, te da djeluje toksično na osobu.

Treća čakra kontroliše, ili bolje reći nadgleda nervni sistem solarnog pleksusa koji ima važnu ulogu u odnosu i ponašanju čovjeka prema svijetu, ljudima, mjestima, stvarima, prijateljima, okolinom.... Naš  osjećaj vezanosti, pripadanja, sklapanja dugih i bliskih veza, ljubav prema prijateljima, porodici, drugovima, državi.... sve je to povezano sa energijom treće čakre. Solarni pleksus reguliše osjećaj zadovoljstva, osjećaj povjerenja, osjećaj razočarenja, osjećaj neprijateljstva...

  Centar straha

Kad je poremećena fukcija treće čakre, čovjek nehotice onemogućuje energiju da protiče dijafragnom, te se ona ne može transmirati iz običnih frerkvecija  u one koje su povezane s tananim tijelima i duhovnom osviješćenošću. Blokirajući slobodan protok energije iz solarnog  pleksusa, čovjek gubi svijest o postojanju svojih tananih tijela. Poremećen je pravilan razvoj ega, pa se on razvija isključivo u svijesti. Uzroci blokada u trećoj čakri su strah zbog manjka ljubavi drugih i strah od ponovnog približavanja boli doživljene u djetinstvu. Zato je centar straha uvijek u stomaku, bolje reći u solarnom pleksusu u kome imamo najvitalnije i najbitnije organe: želudac, dvanestopalačno crijevo, žuč, pankreas.... Kada je deblokirana treća čakra tada smo opušteni, zadovoljni i energetski jaki sa jakim samopouzdanjem.   

Ljekari ističu da kupanje bez odjeće i izlaganje golog tijela suncu ljekovito djeluje na fizičko i psihičko zdravlje ljudi

Nudizam je tema o kojoj se vode polemike iz godine u godinu, početkom ljetne turističke sezone. Iako brojni ljubitelji prirodnih stilova života potiču njegovo razvijanje i ukazuju na njegove pozitivne strane, svijest o nudizmu u našoj zemlji je još uvijek priklještena u tradicionalne i moralne okove, još uvijek se na njega gleda pežorativno, odbojno i njegov pomen kod većine izaziva negativne konotacije.

Na svjetskom kongresu Međunarodne naturističke fedaracije u Francuskoj 1994. Godine, nudizam je definisan kao način života u skladu sa prirodom kojem je osnovni cilj druženje bez odjeće uz razvijanje samopoštovanja. Ali, većina ljudi nudizam povezuju sa egzibicionizmom, voajerizmom i seksualnošću. Grade predrasude prema nudistima i njihovim plažama i ne osvrću se na Kantovu izjavu: „Golo je tijelo nepristojno samo za nepristojne."

Nudizam kao psihički tretman

U mnogim, i susjednim nam, zemljama postoje brojne nudističke plaže i kampovi. Prema riječima Mirze Filipovića, profesora filozofije iz Sarajeva i nudiste, naši sugrađani su rijetka lica koja možete sresti tu, izgradili su tabue i predrasude i ne mare što nudizam čak pospješuje i psihičko zdravlje ljudi.
- Nudizam nije samo skidanje do gola, nego propagira skidanje odjeće i golo prakticiranje bivanja na jednom mjestu, a cilj mu je olakšavanje međusobnih društvenih odnosa i povećanje razine iskrenosti među onima koji ga prakticiraju. Na nudističkim plažama gotovo da nema agresivnosti, a i veći je osjećaj solidarnosti. Nudizam čak pozitivno utiče na ljudsku psihu - mišljenje je profesora Filipovića.

Neki psiholozi i sociolozi čak tvrde da nudizam uklanja nesanicu, fobiju i nervoze. Tako golotinja nije više samo stil ponašanja nego služi i kao terapija u liječenju raznih psihičkih smetnji u nekim od svjetskih klinika.
O sličnom učinku nudizma na čovjekovo psihičko zdravlje, kao i na njegovu socijalizaciju, govori i prof. dr. Salih Fočo, sociolog iz Sarajeva:

- Osobe i pored ruku, nogu, i drugih dijelova tijela, praktikovanjem nudizma, i intimne dijelove počinju posmatrati kao sastavnim dijelom sebe, oslobađaju se raznih fobija prema svome tijelu, jer više nisu izloženi raznim pogledima, i bojazni da li su "mačo tipovi" - tvrdi ovaj ugledni profesor.