KAKO OLAKŠATI TEGOBE NEIZLJEČIVE KOŽNE BOLESTI

Psorijaza ili ljuspasti lišaj hronična je upalna kožna bolest, lahko prepoznatljiva po crvenkastim perutavim površinama, obilno pokrivenim ljuspicama. Osip se može pojaviti na bilo kojem dijelu kože, ali najčešće su to vlasište, koljena, laktovi, pregibi na udovima i područje krsta. Prvo se pojave sitni čvorići, papule, roskastocrvene boje, pokriveni srebrnobijelim ljuspicama što se lahko perutaju. Ako se ljuspice energično sastružu, ostat će tanka poluprozirna kožica. Ukoliko se i ona skine, doći će do tačkastog krvarenja.

Tok bolesti razlikuje se od osobe do osobe. Kod nekih, srećom rijetkih bolesnika, psorijaza se javlja u vrlo teškom obliku zahvaljujući velikoj površini tijela, dok se kod drugih jedva primjetan osip na karakterističnim mjestima, ne mijenja godinama, pa i decenijama. Najgore je što se ćelije kod psorijaze razmnožavaju hiljadu puta brže od normalnih, čak i brže od ćelija raka, pa dolazi do njihovog gomilanja. Utješno je da bolest nije zarazna.

Oko uzroka pojave psorijaze stručnjaci se još uvijek nisu složiti. Jedni smatraju da je to infekcijsko - alergijska bolest, drugi da je riječ o metaboličkom i hormonalnom oboljenju dok danas ipak preteže teorija o genetskoj predispoziciji po kojoj je psorijaza nasljedna bolest. Preveliko mentalno opterećenje i stres, slažu se svi, dovodi do pogoršanja bolesti, a jednako negativno djeluju i funkcionalni poremećaji središnjeg i perifernog živčanog sistema do kojeg dolazi kod mnogih oboljenja od psorijaze.

Iako je do sada otkriveno oko 240 oblika psorijaze, najčešće se spominju tek njih petnestak.

Najčešći pishički poremećaji današnjice su uznemirenost i stres

Nezdrav način života narušava funkcije vitalnih organa i slabi organizam, a veoma negativno odražava se i na nervni sistem. Rijetki ne dožive bar jedan stres u toku dana. Često i naizgled bezazlene stvari predstavljaju pravi “atak na živce”, a da toga nismo ni svjesni. Tako živci, polako, ali sigurno, počinju da popuštaju. Posljedica stalne izloženosti stresu mogu da budu razni oblici depresije, napadi panike i straha, kao i visok krvni pritisak, pa čak i karcinom. 

Ko obolijeva

Statistika kaže da negdje oko dvije trećine svih posjeta ljekarima dolazi usljed oboljenja povezanih sa stresom. Uznemirenost može da vuče korijen iz emocionalnih, genetskih ili čak hormonalnih problema. Ipak, u većini slučajeva prouzrokovana je stresom. Dakle, ova dva problema blisko su povezana.
Uznemirenost, odnosno anksioznost jeste zdravstveni problem broj jedan sa kojim se danas svi susrećemo. Izraz stres je postao dio naše svakodnevnice i prvi puta ga je pomenuo 1930. godine kanadski ljekar i profesor medicine Hans Zelije, koji je rođen u Austriji. On je primijetio da žene, naročito u posmenopauzi i predmenopauzi imaju smanjeni nivo hormona, te da zbog toga doživljavaju stres.

Generalizirani ili opći anksiozni poremećaj ogleda se slobodno lebdećim i neodređenim strahom, strašljivim iščekivanjem, tjeskobom i strepnjom, unutrašnjim nemirom, psihomotornom napetošću, hiperaktivnošću autonomnog živčanog sistema i specifičnim oblicima ponašanja. Opći anksiozni poremećaj (OAP) je najčešći oblik straha, koji spada i medu najčešće psihijatrijske poremećaje.

Nastajanje bora može se usporiti i ublažiti, ali se ne može spriječiti; one su normalna pojava i nastaju zbog toga što se koža starenjem mijenja, jer elastična vlakna pucaju jedno za drugim. Njeni mišići postaju vlaknasti. Bore se najprije zapažaju kod posebnih izražaja lica (kao "lavlje šapice" oko vanjskih uglova očiju itd.), zatim se kožni nabori produbljuju i postaju trajni

Za odgovor na to pitanje moramo pogledati zbog čega se na koži uopće stvaraju bore. One su posljedica promjena kod kolagena, bjelančevine koja čini vlaknasti dio kože. Kolagen je ono što nas održava kao cjelinu. On predstavlja otprilike jednu trećinu svih tjelesnih bjelančevina i čini oko 70% ukupnog sastava vezivnog tkiva. Mlada koža i vezivno tkivo uglavnom sadrže elastični ili rastvorivi kolagen, koji upija vlagu i može bubriti. Taj neprekidni proces vlaženja i bubrenja mladu elastičnu kožu čini glatkom i mekanom. Ali kao, posljedica izloženosti suncu, pušenja i normalnog procesa starenja, nastaju oksidativna oštećenja kože. Ta oštećenja vrlo su slična hrđi koja izjeda željezo. U ljudskom tijelu taj hemijski proces uzrokuje stvaranje nerastvorivog kolagena, koji je neelastičan i nije u stanju tako dobro upijati vodu i bubriti. S gubitkom elastičnosti i vlažnosti dolazi do stvaranja bora, posebno na dijelovima kože izloženim suncu - na licu, vratu i rukama.

Možete usporiti njihov dolazak

Iako su bore normalna pojava, ipak imate samo one koje ste zaslužili. Ako se čini nemogućim da ih spriječite, onda barem nemojte ubrzati njihovo nastajanje:okanite se neuredna života, pušenja i sunčanja! Izbjegavate li većinu tih grešaka, ne samo što će vam lice ostati duže glatko, nego će vam i zdravlje cvjetati.

Pored medicinske terapije, za liječenje venske tromboze možete koristiti i ljekovito bilje – pirevinu, kantarion, kičicu, hajdučicu

Venska tromboza nastaje zastojem tromba (krvnog ugruška) u veni. Ako se to desi u površinskoj veni, radi se o superficijalnom tromboflebitisu, dok zastoj u dubokoj veni znači da je riječ o dubinskoj venskoj trombozi. Tromboza je uvijek praćena flebitisom, odnosno upalom vene. Ovo oboljenje može nastati usljed koagulacionih poremećaja (poremećaji u zgrušavanju krvi) ili može ukazivati na još neotkrivenu zloćudnu bolest.
Faktori koji doprinose nastanku tromboze su: oštećenje endotela (unutrašnjeg sloja krvnog suda) kateterom, zastoj krvi nakon operativnih zahvata, oralni kontraceptivi, dugotrajno sjedenje sa spuštenim nogama, koje predstavlja rizik i kod zdravih osoba.

SIMPTOMI

Simptomi akutne bolesti razvijaju se u prvih nekoliko sati ili kroz dan-dva. Bolest obično traje nedelju do dvije, a nakon toga se akutni proces smiruje i bol se smanjuje. Ako se radi o superficijalnom tromboflebitisu, zahvaćena vena može da se osjeti pod prstima – zadebljana je,  kvrgava i tvrda. To je znak upalne reakcije uglavnom praćene bolovima, osjetljivošću na dodir, crvenilom i toplotom u bolnom predjelu.

Osjetljivost i bol javljaju se prilikom stajanja i hodanja, a smanjuje se mirovanjem sa obavezno podignutom nogom. Maksimalna bol javlja se prilikom ustajanja sa ispruženom nogom, što se naziva Homanov znak i predstavlja jasan pokazatelj kod dijagnosticiranja.