Davor Sladaković, modni kreator i dizajner in spiraciju nalazi u čudesnim Lješljanima

ČESTO SE VRAĆAM NA MJESTO LEGENDE O IZLIJEČENOJ KOBILI

Davor Sladaković, poznati modni kreator i dizajner  iz Novog Grada,  čije su kreacije sa velikim uspjehom prešle granice naše zemlje, kaže da inspiraciju za stvaralaštvo traži u prirodi. Prirodu, kako kaže neobično poštuje i njoj se redovno vraća. Naravno Davor pod pojmom priroda podrazumijeva i skladan odnos prema prirodi, zdravu ishranu i iskren odnos prema ljudima.

  Inspiracija

- Posao dizajnera je dinamičan i traži osim inspiracije mnogo energije, putovanja, upoznavanje drugih ljudi i njihovih ideja. Ali u ovom poslu  originalnost mora biti prepoznatljiva. Pošto sam dijete Potkozarja bilo bi nelogično da svoju originalnost tražim u Alpama ili Mediteranu. Prelijepi obronci Kozare, a potom i rijeke Una i Sana daju mi impuls i novu energiju, kaže Sladaković.
Ipak, posebno mjesto u Davorovoj inspiraciji zauzima još uvijek nedovoljno izgrađena Banja Lješljani, nedaleko od Novog Grada. To je mjesto okruženo borovom šumom, prepuno termalnih izvora i uvijek puno dobrih ljudi.
- Evo iz ovog blata izvire nadaleko čuvena ljekovita voda. Ona zajedno sa blatom liječi psorijazu, reumatske i mnoge druge bolesti. Ovdje dolaze umorni  i bolesni ljudi, okupaju se, namažu blatom, leže u predivnoj hladovini i odu kući potpuno zdravi - priča Davor.
Ipak, za ovo predivno mjesto na obroncima Kozare vezana je jedna istinita priča nastala prije 65 godina, u vrijeme Drugog svjetskog rata.

U Poljicama pored Zadra nikla prva magareća farma na svijetu

Za farmu magarica u Poljicama pored Zadra liječnici, narod, turisti... kažu da je to jedinstveno "carstvo" u svijetu. Pripada Damiru Štulini, ocu petero djece. Kako nije mogao naći lijeka za tegobe svoje djece sa disanjem, a od starih ljudi je slušao da se ovi zdravstveni problemi rješavaju magarećim mlijekom, 1995. godine je kupio ženku i mladunče.Danas ima tridesetak ženki i isto toliko mužjaka.

- Magareće mlijeko je eliksir života, najsličnije je majčinom. Poznato je da su  nekada žene, koje nisu mogle dojiti, uzimale magareće mlijeko za hranu dojenčadi - priča Damir i dodaje da magareće mlijeko podiže imunitet, oplemenjuje krv, a sadrži šećere kakve još samo ima majčino mlijeko.

Jedna magarica daje maksimalno 2,5 dcl mlijeka. Godišnje se od jedne ženke može dobiti najviše 40 litara mlijeka. Izmuzeno mlijeko se mora isti dan potrošiti ili zamrznuti. Zalđeno mlijeko može trajati dvije godine.

Damir kaže da je potrebno dnevno uzimati po jedan decilitar magarećeg mlijeka, s tim da ga odrasli mogu popiti odjednom, a djeci se daje po tri puta na dan. Ne smije se prokuhavati jer se time unište svi visokovrijedni sastojci. Dovoljno ga je samo malo ugrijati i to tako da se bočica s mlijekom umoči u vruću vodu. Zamrznuto mlijeko, ako se pije ujutro, večer prije se izvadi iz zamrzivača i ujutro lagano zagrije u vrućoj vodi.

Tek kada je započeo biznis sa magarećim mlijekom, Damir je dnevnu dozu prodavao po 20 kuna, a danas se cijena popela na 40 kuna (oko 12 KM). Potražnja za ovim eliksirom je iz dana u dan sve veća. Naručuju ga ljudi iz Sibira, Italije, Novog Zelanda, Slovenije....O njegovom biznisu počeli su se zanimati i hercegovački poduzetnici

   
Okot magarice je veličanstven ritual

Magarica svoj plod nosi 11,5 mjeseci, ali se već 10 dana nakon okota može ponovo pariti. Okot magarice je veličanstven prizor. Ženka koja se koti stoji, a ostali je magarci okruže i netremice gledaju. Kad mladunče izlazi, svi kao u horu njaču i glasno se vesele dolasku mladog magareta na svijet - oduševljeno priča Damir. Njegova farma godišnje je bogatija za 12 do 15 mladih.

Kada je ugostitelj Ivica Stojičić iz Radovlja kod Visokog 80-ih godina počeo praviti kuću od staklenih flaša, svi su mislili da je to samo neki njegov trik. Pet godina poslije, kada je u istu tu "staklenu kuću" uselio njegov sin sa porodicom, niko nije mogao da povjeruje. Bila je to prava atrakcija i posve neobičan stambeni objekat. U zidove je Ivica, najčešće, ugrađivao pivske i flaše od kisele vode. Flaše raznih boja okretao je grlićem unutra a onda oko njih stavljao malter. Zanimljivo da su flaše prazne i da u njih nije stavljao nikakvu izolaciju, no, zidovi su ipak čvrsto stajali i državi krov, a kažu da su i toplotu sasvim normalo zadržavali.

O tvorcu staklene kuće danas malo ko zna. Struktura stanovništva ovog naselja mahom se izmjenila od '92. pa na ovamo, tako da, osim Željka Bajića koji se kao kroz maglu sjeća Ivice i njegove kuće, o detaljima niko ne zna ništa kazati.

- Ivica je bio ugostitelj,  Jedan period svog života proveo je radeći u Australiji, a 1980. godine počeo je graditi ovu staklenu kuću, poznatiju kao "flašara". Završio ju je pet godina kasnije. Kakva je to sam atrakcija bila!? Ivicina kuća nije nikoga ostavljala ravnodušnim - prisjeća se Željko.

Kažu da Ivica Stoičić i danas živi i radi u Australiji. Njegova staklena kuća napola je uništena. Krov izgorio, flaše popucale a korov izrastao iz zidova. Mahom su tome doprinijela ratna dešavanja, a i novi stanovnici ovog mjesta, koji, osim što ne čuvaju ovu zanimljivu kuću, nerijetko je i sami uništavaju. Ivica, sudeći po slici koju smo zatekli, više nikada neće ući su svoju "flašaru", a pitanje je vremena kada se nje više niko neće ni sjećati. Osim, ako se neko ne sjeti pa spasi od daljnjeg propadanja ovu neobičnu atrakciju.

Sl. Dedo, nena i djevojački klis

U Kleku kod Prozora priroda je u kamenu izvajala zanimljive skulpture. Na kamenim liticama iznad sela sa velike udaljenosti uočljive su dvije skulpture u obliku torza koje od vajkada Klečani zovu-dedo i nena.
 Prema kazivanju Ćamila Hodžića, najstarijeg žitelja ovog sela, narod je ove stijene tako prozvao, želeći da sačuva uspomenu o supružnicima, koji su upamćeni kao plemeniti i čestiti.

-Od starih ljudi čuo sam priču da su u selu nekada davno živjeli dvoje ljudi koji su za svakoga imali lijep savjet, gostoprimstvo i otvoreno srce. Sami su živjeli skromno i u slozi s cijelim selom. Kada su umrli narod je spontano, u njihovu čast i kao trajni spomenik njihovoj dobroti, ove dvije stijene prozvao dedo i nena - kaže Ćamil.

Nedaleko od dede i nene je i kamen, izrastao iz šume, koji seljani zovu djevojački klis. Legenda kaže da su dvojica napasnika jednom napali jednu seosku ljepoticu s namjerom da je obeščaste,  pa je ona u bijegu uspjela da se popenje na taj oštri kamen. Kada su napasnici krenuli za njom, bacila se u provaliju i tako, žrtvujući svoj mladi život, sačuvala djevojačku čast.