Svako novo svjedočenje o uspješnosti i djelotvornosti njene božanske energije, cazinskoj Dobroj vili Fatimi Kovačić su, kako kaže, najveća nagrada. Upravo ta svjedočanstva uvijek joj iznova pokazuju da je u životu odabrala pravi put – biti uz ljude kad im ja nejteže, kada su dotakli dno.

Taj zov sudbine osjetila je još u ranom djetinjstvu, kad je nakon iskustva kliničke smrti i preživljavanja vatrene stihije, spoznala da nije kao druga djeca. I danas je tako. Fatima je drugačija od ostalih; zrači nekom posebnom energijom. Njen je pogled umirujući, dodir okrepljujući, biti u njenoj blizini je kao da si na krilima.

Teško je pri zdravom razumu razumjeti, a još teže objasniti moć Fatimine energije i snagu njenih iscjeliteljskih tretmana. Baš kao što je i teško povjerovati u šokantne priče o stravi i užasu na imanjima nesretnih ljudi u Kladuši, Osijeku, zatim u Holandiji, Grčkoj, Austriji... Tek kad se nešto ovakvo desi, čovjek shvati da zaista postoje sihiri, uroci, crna magija, džini, te da uništavaju sretne porodične živote, gazdinstva, imetak...
 
Nikola Ladišić iz Ličkog Lešća kod Otočca, u susjednoj Hrvatskoj, na obalama svjetski poznate pastrmske rijeke Gacka, izgradio je prelijepo etno selo. Kako kaže od seoskog turizma razvio je obiteljsko gospodarstvo.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 28. NOVEMBRA 2011. 

Koračala je polako do obližnje prodavnice, sasvim smirena, razmišljajući o večeri koju je planirala spremiti za svoga supruga. Novčanik koji je imala u rukama, slučajno joj je ispao u žbun pored puta. Spustila se da ga podigne, i zatim iznenada osjetila dah na svojoj ruci i tupi zvuk psećeg režanja. Nakon što se okrenula, ostala je šokirana onim što je ugledala. Bila je okružena psima lutalicama, koji su bili u stavu za napad. U tim momentima i ne razmišljajući o vrijednosti koja se nalazila u novčaniku, zgrabila ga je, i onako kao da drži ogromnu kamenčinu, krenula prema psima. Nekolicina ih je ustuknula, ali onaj najbliži njoj je, iskezivši zube sve do desni, krenuo u napad. Nekoliko puta ju je ujeo za butine, i za listove nogu, zatim joj rastrgavši jaknu. Nakon toga, kao da su izvršili svoju nakanu, svi psi su se razbježali.

Ovaj događaj je poput prve u nizu domina, pokrenuo lavinu nesretnih događaja, koji su život Zine činili sve gorčim i gorčim. 
 
Napad razularenih pasa dogodio se prije dvije godine. Od nesvakidašnjeg stresa i traume, Zina se teško razboljela.

-    Stres je uzrokovao srčanu aritmiju i povišen krvni pritisak. Često sam imala povišenu temperaturu, pa sam trošila ogromne količine paracetamola, voltarena, antibiotika... Sve se to nepovoljno odrazilo na moju jetru, rezultirajući karcinomom – prepričava Zina.

Prije uspostave dijagnoze, Zina je, kaže, imala teške mučnine i bolove u stomaku, pa je u krajnje opasnom i rizičnom stanju, podvrgnuta operativinom zahvatu.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 14. NOVEMBAR 2011.   

Samo za tri hefte koliko koristim Nanine kapi moji problemi sa prostatom su nestali. Više ne ustajem po nekoliko puta noću zbog mokrenja. Ovo je veliko olakšanje – ovako je započeo naš razgovor Rahmetulah Gojak, pomoćnik upravnika Studentskog centra na Bjelavama.

Rahmetulah je 55-godišnjak koji se sa prvim simptomima prostatitisa, upale prostate, susreo prije 5-6 godina. Učestalo mokrenje bilo je znak za uzbunu. Znao je da je u godinama kada mora posjetiti doktora zbog tih simptoma.

-    Ipak sam malo sačekao sa posjetom doktoru. Inače idem samo kada me baš dobro pritisne. Tek kada se uz učestalo mokrenje počela javljati i bol, nisam imao kuda. Zaputio sam se na Urologiju na Koševu. Tu su mi dijagnosticirali prostatitis i izrazito uvećanu prostatu. Bila je promjera 100 milimetara. Od tada kreće moja borba – nije mogao da sakrije uzdah iz kojeg se da naslutiti da borba nije bila lagana a bolest bezazlena.

Kaže da ne zna kako je došlo do ovog oboljenja. Bio je svjestan da nema potrebe da odmah paniči jer, kako kaže, prema nekim procjenama 50 - 60% muškaraca između 40 i 60 godina pati od ovakve vrste uvećanja prosatate. Međutim...


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 31. OKTOBRA 2011.