Nedreta Maksumić (57) penzionisana pravnica iz naselja Struge kod Čapljine, preživjela je dvije kliničke smrti

FOTO. Nedreta Maksumić: "Moj život je nepoznanica za ljekare!" 

Dvije "kliničke smrti" 57-godišnje pravnice Nedrete Maksumić iz naselja Struge kod Čapljine imaju nesvakidašnju priču, koju smo pomno saslušali u prisustvu njenog supruga 71-godišnjeg Ramiza, umirovljenog agronoma mostarske firme "Hepok", sa kojim u burnoj i sretnoj bračnoj zajednici živi četrdeset i kusur godina.

      Prvo umiranje

- Od rođenja mi je bilo suđeno da budem tajna za medicinu i ljude koji me okružuju. Ustvari, moj životni put je bio i ostao vezan za ljekarske pretrage, od bolnice do bolnice. Ljekari su uspostavljali razne dijagnoze, "pripisivali" razne interne bolesti koje se vezuju za srce, pluća, jetru, krv, ne znam šta sve ne, a ja sam se osjećala zdravom i onda kada su me otpisivali... Posljednji put je to bilo 1992. godine, kada su mi u mostarskoj bolnici kazali da neću živjeti više od pet mjeseci, a evo me, živa sam i zdrava kao što vidite - uz osmijeh na licu priča vitalna 58-godišnja pravnica i prisjeća se priče svoje majke, kada je imala godinu dana života.
 
- Rahmetli majka mi je pričala kako sam na Vojnoj medicinskoj ustanovi u Beogradu završila u mrtvačnici. Bilo je to 15. maja 1951. godine, u mojoj prvoj godini života... Zajedno sa medicinskom sestrom je ušla u mrtvačnicu, da me posljednji put vidi, a onda je pala u nesvjest zajedno sa sestrom kada sam je zovnula "mama!" Možda mi niko neće vjerovati, ali imam osjećaj kako se sjećam tih trenutaka iako sam imala samo godinu dana života - sasvim ozbiljna kaže Nedreta, koja će, ponovo, na početku pete decenije doživjeti istu sudbinu...
Radi gubljenja imuniteta i svijesti, te još nekih unutarnjih bolesti što potvrđuju hrpe ljekarskih nalaza, ponovo se obrela na VMA u Beogradu 18. decembra 1991.godine.
 
- "Zaspala" sam na operacionom stolu... Kao da sada gledam tu sliku moje druge smrti. Tijelo je ostalo ispod mene, a moja duša se uzdigla i počela lebdjeti... Čula sam kada je ljekar kazao da mi nema spasa, a ja sam bila nemoćna da progovorim. Nakon 12 sati odvezli su me u mrtvačnicu. Vidjela sam i broj na palcu moje lijeve noge: "121"! 

      Najljepše putovanje

Kaže da se zatim "odlijepila" sa tog mjesta i krenula na neobično putovanje.

Autobus u provaliji, ranjavanje pored Zemaljskog muzeja ratne 94. godine, saznanje da je otac ubijen u Višegradu, te deložacija iz stana četiri godine nakon rata. Previše je to i za insana sa čeličnim živcima. Edinu se zamračio razum, uzdrmalo srce, stegla duša…. Troje maloljetne djece i supruga morali su na ulicu  - Život u okovima sa posttraumatskim sindromom ili utjecaj nevidljivog svijeta?

FOTO: Posljednji dan prije nego li se potpuno izliječio sanjao je kako iz njega izlazi čovjek ružnog izgleda: Edin Tabaković u radnji mobilne opreme na "Otoci", gdje drži medne mješavine i daje korisne savjete

Budio se i po nekoliko puta u toku jedne večeri. Vrištao je i padao u komu. Imao je osjećaj gušenja u grlu i grudima. Medicina se "hvalila" dijagnosticiranjem i definisanjem problema, no, kod liječenja su posustali.

  Meraklija

Kad god bi zaklopio oči i pokušao da utone u san, Edinu Tabakoviću, rodom iz Višegrada, a od 1986. godine stanovniku Sarajeva, vraćale su se slike saobraćajne nezgode, u kojoj je autobus sa tadašnjim uposlenicima “Remonta” sletio sa ceste u provaliju. On je spavao. Probudio ga je strašan prasak. Sjeća se samo kamiona sa prikolicom koji je, zbog kvara, dolazeći iz suprotnog smjera prešao na njihovu stranu. Velikom brzinom je išao direktno u njih. Sudar! Autobus sa radnicima se strovalio niz veliku padinu. Nije bilo smrtno stradalih, ali je većina putnika zadobila teže tjelesne povrede. Edin je tom prilikom polomio zube.

- Gore od toga je bilo što sam spavao i sve mi se desilo tako iznenada, nisam bio pripremljen. To će, što se poslije i pokazalo, ostaviti trajan šok na mene - počinje Edin.

No, kako je, kaže ovaj Višegrađanin, živio dosta neurednim životom, provodio se sa društvom po kafanama i sijelima, to se nije odmah odrazilo na njegovo zdravlje. Posljedice tog šoka, u vidu nesanice, noćnih mora, depresije, nervoze…., pripisivao je mahmurlucima, ili teškom fizičkom radu u “Remontu”. No, kada se oženio, zasnovao porodicu, i povukao u mirnije vode, klupko se počelo odmotavati.

Ali nije bilo vremena za liječenje. Stigao je rat, agresija na BiH, obruč oko Sarajeva. On na zulum svojoj domovini nije mogao gledati skrštenih ruku. Od prvog dana je stupio u odbrambene redove Armije BiH.

Godina 1994! Proljeće. Samo što se vratio u Sarajevo sa “Igmanskog ratišta”, kao pripadnik Petog bataljona 101. brigade, morao je na položaj kod Zemaljskog muzeja. Kuhalo se sa postrojbama HVO-a.
 
- Bila je mrkla noć, prst se nije vidio pred očima. Negdje iza ponoći, nešto je "zašuškalo". Kolega i ja, sumnjajući da se neko prikrao, izašli smo ispred rova. U tom momentu sam začuo strašan prasak, nakon toga sam izgubio svijest. Bio sam teško ranjen u predjelu nogu. Čak sam, poslije, imao četiri operacije - prisjeća se Edin te kobne noći, tvrdeći da ni danas ne zna šta ga je ranilo.

Srebrna voda magistrici "otopila" čokoladnu cistu, a brčanskom profesoru Svrtanu vratila snagu u lijevu nogu

Nakon dugogodišnje upotrebe sintetičkih antibiotika, srebro kao najbolji prirodni antibiotik ponovo postaje čovjekov najveći zaštitnik i čuvar zdravlja   - Dokazano je da pomaže kod 640 bolesti  - Magistrica medicine iz Zenice uz pomoć ovog napitka izliječila čokoladnu cistu na matericu i uskoro će postati majka

Pojavom penicilina 1934. godine srebro je kao dotad najpoznatije sredstvo u borbi protiv svih bakterija, virusa i parazita vrlo brozo potisnuto iz oblasti farmakologije i, s vremenom, uskoro otišlo u zaborav. Tada se smatralo da je borba protiv navedenih neprijatelja ljudskog zdravlja zauvijek dobijena. A da nije tako kako su mislili farmakolozi, potvrđuju činjenice da i nakon proteklih 70-ak godina bakterije, virusi i paraziti i dalje vode ravnopravnu bitku sa arsenalom antibiotika.

  Ubica 650 virusa

Najgore je to što su još i dobili sposobnost mutacije, a vrlo često postaju i otporni na najsavremenije antibiotike. Da stvar bude još gora, čovječanstvo se svojim „civiliziranim" načinom života (u prvom redu načinom ishrane) potrudilo da toliko oslabi svoj imunitet i na taj način postalo pravi raj za „agresore".

Srebro kao najbolji prirodni antibiotik ponovo postaje čovjekov najveći zaštitnik i čuvar zdravlja. Dokazano je da pomaže kod 640 bolesti, a čovjek pati od oko 4.400 bolesti.

U našoj zemlji stanovništvo se sve više uvjerava da je srebrna koloidna voda njihov pravi prijatelj, eliksir i lijek, što potvrđuju iskustva brojnih  izliječenih osoba. Naučnici vjeruju da je srebro čudo moderne medicine. Dok obični antibiotici mogu da unište tek desetak vrsta patogenih organizama, srebro u obliku koloida "Isabegović" ubija više od 650. Prirodni je neprijatelj virusa, bakterija i gljivica. Potiče pravilan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, reguliše krvni pritisak, jača imunitet i štiti organizam od svih upala. Pomaže kod reumatskih tegoba, koristi se u vidu obloga kod proširenih vena, liječi kožne bolesti...

  Čokoladna cista

S obzirom na ovako izuzetno širok spektar pozitivnog djelovanja, svako od nas bi u svojoj kući trebao imati ovaj eliksir, konzumirati ga po par kašičica dnevno, i na taj način pomoći u očuvanju svoga zdravlja. Srebrna koloidna voda čisti sve ono što ne pripada našem organizmu i na taj način štiti od mnogih bolesti.

Kako je Jasmina Grcić (40) iz Sarajeva proizvodima "Eko Jukan" izliječila želudac

FOTO: I Jasmina Tinjić, naša najveća teniska nada, redovni je konzument proizvoda "Eko Jukan".

Jasmina Grcić godinama je bila zdrava kao drijen. Stizala je na posao, a kada se odlučila da napusti firmu, otvorila je dvije mini-radnje na sarajevskoj piJaci Otoka. Nabavljala je robu, obavljala kućanske poslove, stizala da odmori na svom vikend-imanju u Rakovici. Često je s mužem razmjenjivala mišljenja kako da smanji gojaznost, koja joj, kako tvrdi, nije smetala. Bila je, veli puna snage, entuzijazma, stvaralačkog elana. Prvi susret sa njom odaje vedru i nasmijanu osobu.

- Zbog pretjerane kilaže od 95 kilograma najvjerovatnije sam "zaradila" visok pritisak. Ljekari su mi prepisali "lopril", a kako nije bilo značajnijeg poboljšanja i niz drugih lijekova kako bi mi olakšali život. Najednom me, prije tri i po godine, počeo da boli želudac. Bolovi su bili nesnosni - prisjeća se Jasmina Grcić

Erozija sluznice

Tražeći lijeka gospođa Grcić je zanemarila gotovo sve obaveze. Zapravo, ništa nije mogla da radi od silnih bolova, koji su bili gotovo stalni. Kontrolni snimci bili su nemilosrdni - erozija sluznice želuca! Pomoć je tražila, kako kaže, na sve četiri strane svijeta. Slala je nalaze u najprestižnije medicinske ustanove u Evropi, dobijala terapije, ali poboljšanja nije bilo.

- Naglo sam mršala i bivala sve slabija. Trošila sam i terapije sa travama,  nakon kojih su poboljšanja bila neznatna. Naprimala sam se injekcija, a kako sam iscrpila sve poznate i nepoznate metode liječenja, obraćala sam se i gatarama. Čovjek je spreman na svašta kada je bolestan! Ja sam željela da umrem, što sam i kazala mužu. Tješio me je, ali je znao kroz kakve patnje prolazim. Nisam mogla ni da jedem niti da spavam od svakodnevnih bolova, a podočnjaci su mi došli do pola obraza - priča uzdišući Jasmina.

Kad nestane hljeba

Slučajan susret sa  Ibrahimom Jukanom desio se prije dva mjeseca kod Jasmininog rođaka Senada Čamdžića, poznatog ugostiteljsko-turističkog radnika u Kladnju. Ibrahim je promovirao svoje proizvode, a Jasmina iz radoznalosti probala.