Selim Džafića (35), iz Sarajeva prirodnim putem je pobijedio hepatitis B i cirotičnu jetru

Od rodbine iz Amerike dobio sam hrpu medikamenata i non stop sam "visio" na internetu nastojeći se što je moguće više informisati, ali sve je bilo uzalud. Niko, ni na jednom kontinentu, nije nudio lijek, a terapiju interferonom moj ionako slab organizam nije mogao podnijeti. Već tri godine živim bez hepatitisa zahvaljujući fitoterapiji Asima Kljuna

U jesen, prije tri godine, Selima Džafića rođenog u Višegradu (mjesto Holujaci), a danas nastanjenog u sarajevskom naselju Pofalići, (ulica Zahira Panjete) iznenada je savladao neobjašnjiv umor i malaksalost. Takvo stanje nije ga pretjerano uznemirilo, jer je pretpostavljao da se radi o običnim simptomima gripe. Nažalost, da situacija nije nimalo bezazlena, Selim je saznao mjesec dana poslije. Želeći da pomogne svom radnom kolegi, kao donator krvi, u rutinski izvađenim nalazima, Selim je saznao da u sebi nosi virus hepatitisa B, a nakon ultrazvuka abdomena, utvrđeno je da se na jetri počinje nazirati cirotičnost.

- Ne kažu bez razloga da je hepatitis asimptomatična bolest i potajni ubica, jer u sebi sam virus nosio godinama, najvjerovatnije još od rata, i nikad za to vrijeme, ama baš nikada, nije me čak ni glava zaboljela. Pa ja ni zdravstvenu knjižicu  nisam imao - počinje svoju priču Selim, i nastavlja:

Punicino priznanje o kćerkinoj bolesti - Učestali napadi X Dolutala do kuće bivšeg momka - Dozivanje imena umrlih - Opiranje hodžinom učenju 

Vojislav i Slobodanka Vojić iz Bijeljine primjer su da ljubav može savladati i najteže životne prepreke. Ona mlada, lijepa, vitka i zgodna, a on šarmantan, od prve zajedničke šetnje, postali su predmet ogovaranja čaršije. No, njih dvoje se na te priče nisu osvrtali, već su, sa mnogo ljubavi i strpljenja, uređivali svoe ljubavno gnijezdo i pripremali se da ozakone svoju vezu. Pomno su planirali svadbu,  koja je bila zakazana za 14. juli ove godine. I, dok su oni pripremali slavlje, kako su govorili, za dugo pamćenje, Slobodankin bivši momak Sveto je, uz pomoć svoje majke, kovao plan da rastavi buduće mladence.

Nevolje su za Slobodanku i Vojislava počele nekoliko dana po objavljivanju datuma kada su trebali da izgovore sudbonosno "da", Umjesto da zrači srećom i zadovoljstvom zbog predstojećih događaja, mlada je žena  postala potištena i počela se čudno ponašati. Vojislav se zabrinuo tek kada mu je, jednoga dana, njegova draga kazala da je popila tablete, koje su joj donijeli njena majka i brat.

Petnaestog januara, prošle godine, negdje oko dva sata iza ponoći, vozilo hitne pomoći, sa uključenim sirenama,  iz jednog prigradskog naselja u Sarajevu jurilo je ka CUM-u Kliničkog centra Koševo. Iza zamagljenih prozora, na nosilima je, gotovo u nesvijesti, ležala 42-godišnja domaćica Jasmina S. Kojih pola sata ranije, ovu nesretnu ženu probudio je napad gušenja i jaka bol koja se, nevjerovatnom brzinom, širila cijelim tijelom

-Te noći, kada mi je pozlilo, suprug je bio na poslu. Sva uspaničena, počela sam da dozivam djecu. Srce mi je lupalo kao kod uplašenog zeca. Grč mi je stiskao grlo i sušio usta. Mislila sam da je to moj kraj. Sin me je počeo udarati po leđima i na taj način mi pokušao pomoći. Na grudima se pojavila crvena fleka, koja se brzinom munje širila. Djeca su počela plakati. Panično sam otkopčala piđamu, a užasan smrad me je počeo štipati za nozdrve. Bradavica lijeve dojke je pukla i iz nje je curio žuto - zeleni gnoj, sukrvica i krv tamno-crvene boje-prisjeća se Jasmina.