Nakon troipogodišnjeg ratnog pakla u opkoljenom Sarajevu, u trenucima kada je oružje trebalo da utihne zauvijek, danas 36-godišnja Sanela M. i njena majka, tog septembra 1995. godine nestrpljivo su iščekivale jedinog muškarca i najvoljenije biće u porodici. Sin i brat jedinac, njihov Ado, trebao se vratiti s ratišta. Nisu ga vidjele skoro dva mjeseca. Dugo, predugo za njih. Sanela je cijelo popodne nestrpljivo bacala pogled niz strmu bistričku Ulicu Krka, kojom je trebao doći Ado. Nije mogla dočekati da je stisne u svoj snažni zagrljaj. Uputit će i njoj i majci širok osmijeh, malo je zadirkivati na temu «podrumaša», pojesti mamin burek, a onda se zaputiti sa rajom negdje na noćnu sjedeljku.

Gledala sam je kako se drogira, ispod nastrešnice u vrtu, i pamtila sve detalje tog odvratnog rituala - Pomislila sam da bih i ja to mogla probati i iskoristila sam jedan dan kad nikoga nije bilo kod kuće - Nisam razmišljala o tome kako je van pameti uzimati drogu zajedno sa vlastitom majkom, samo mi je bilo važno da dobijem svoju dozu

Kada sam prvi put uzela heroin, sve mi se zabijelilo pred očima. Nakon toga, nešto čudno poput žmaraca, prostrujalo mi je kroz tijelo, penjući se munjevito od stopala do glave, da bi se zatim, polagano, vratilo natrag. Odjednom, sve mi je bilo ravno do mora, svi problemi su iščezli...Osjećala sam se kao da lebdim-započinje svoju ispovijest Britanka Ema Bič (16), koja je, kao desetogodišnjakinja, zakoračila u pakao droge, i nastavlja:

-To što sam probala drogu nije bilo ništa senzacionalno, za mene je to bilo gotovo normalno. Moja mama Karen, naime, drogirala se otkako znam za sebe. Jednom prilikom, kada mi je bilo sedam godina, i kada se mama predozirala, išla sam s njom u bolnicu kako bih ljekarima potanko objasnila šta je uzela.

 Ljekarska terapija od pencilina, geramicina i raznih antibiotika nije davala nikakvih rezultata, jer se počela javljati visoka temperatura - Ponekada je znala biti i 40 stepeni, te trajati po sedam do deset dana -  Nakon toga su se krajnici potpuno zatvarali, a moj sin je dobijao napade gušenja

Dvije godine Elma Tabaković, medicinska sestra iz Sarajeva, tražila je lijeka za svog, sada već trogodišnjeg sina Ajasa. Kao tromjesečnoj bebi ljekari su Ajasu 2004. godine dijagnosticirali gnojnu anginu i našli se u čudu jer se u to vrijeme tek formiraju krajnici, da je to medicinski nemoguće. Međutim, Ajas je bio bolestan, jer su mu se javili ti gnojni čepići, a nakon toga veliki broj bakterija u grlu, nosu i ušima.

Sam sam se izliječio travama i najbolji  sam garant da je moja terapija uspješna

Nije ni slutio da će sam sebi biti pacijent, a upravo to se dogodilo - Kada je počeo da pati od želučanih smetnji, iskoristio je godinama akumulirano znanje i napravio mješavinu čajeva koja ga je, kako tvrdi, preporodila - Glas o njegovoj kiropraktičkoj vještini pronio se i van granica BiH X Namještanje strune

U mladosti sam živio lijepo i burno - tvrdi na početku razgovora za naš magazin penzioner Avdaga Smajić, kojeg njegovi najbliži, prijatelji, te brojni nevoljnici koji su, u potrazi za lijekom, pokucali na njegova vrata, od milja zovu Midhat. U nastavku razgovora, ređa nam podatke iz svoje biografije, spominjući prirodne ljepote i bogatstva rodnog Sokoca, gdje su planine posebne, kao i izvori, iz kojih izbija bistra i hladna voda. Kada je iz tog kraja, prije gotovo pet decenija, nakon završene gimnazije, Avdaga stigao u Sarajevo u potrazi za poslom, i tu se i nastanio, najviše mu je falila netaknuta priroda, koju je za sobom ostavio. Mirisi zelenih prostranstava i trava golicali su mu nosnice i on se, kako kaže, natjeran nevoljom, “okrenuo sebi, kući, narodu i učenju knjiga.”