Prebolovo sam leukemiju. Bio sam teški plućni bolesnik. A sve zbog loše krvne slike. Ne znam tačno šta i kako, ali moja krv slabo raznosi kisik po organizmu. Zato svako malo – iskrsne neki belaj pa me doktori krpe – kazuje Bejamin i dodaje da je prvo u posjetu Senki Mušanović došao kao “hodajući kostur” sa jedva nešto više od 40 kilograma. Snagu mu je vratio nevjerovatni “Počiteljski sirup”

Ne postoji odjeljenje u sarajevskim bolnicama, a da ja nisam na njemu ležao. Ne postoji sigurno ni doktor kojem nisam poznat. Tužno, ali istinito. Od prvog dana rođenja, nastupila je bitka za moj život. Možda još nije do kraja izvojevana, ali, imam 31 godinu, živ sam i borim se – s ovim riječima započeo je svoju ispovijest Bejamin Omanović iz Sarajeva.

Bejamin je samouki automehaničar, vrsni stručnjak za automobile njemačkog porijekla.

- Još sam kao beba bio bolestan. Rano sam ostao bez majke, nedugo zatim, i rat poče da bjesni. Nevolja na nevolju. Ali neću da kukam iako vrlo često, ni za hljeba nemam. Bog mi još posve nije okrenuo leđa. Moja je deviza: novi dan - nova nafaka! Iako sam bolestan i više po bolnicama nego u kući, uspijem zaraditi po neku marku ili euro. Popravim nekome auto, glumim taksistu, presnimavam i izdajem filmove - samo da gladan nisam – opisuje šturim riječima svoju socijalnu situaciju Bejamin.

Teško je, ali ne kukam

Zdravstveni bilten još je gori od socijalne slike.

- Prebolovo sam leukemiju. Bio sam teški plućni bolesnik. A sve zbog loše krvne slike. Ne znam tačno šta i kako, ali moja krv slabo raznosi kisik po organizmu. Zato svako malo – iskrsne neki belaj pa me doktori krpe – kazuje Bejamin.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 8. AVGUSTA 2011.

Prema jednoj izreci Šveđani jedu da bi pili, Norvežani jedu da bi živjeli, a Danci žive da bi jeli. Ipak, Sarajlija Radeka se snašao i među kuharima koji slove za najbolje u cijeloj Skandinaviji. I ne samo da se snašao, već uspješno promoviše bh. kuhinju i, narodnu medicinu

Željko Radeka (48), jedan je od najtraženijih kuhara u Danskoj, završio je svoje godišnje odmore u Sarajevu. Čekaju ga nove obaveze a prijatelji i poslovni saradnici  prestižnog „Kong Valdemar“, luksuznog restorana sa juga danske regije Zeland gdje Radeka posljednjih deset godina vodi kuhinju, sve se teže snalazi bez njega.
 
- Dobro se snalazim sa danskim jelima, ali često, za specijalne prilike i specijalne goste, volim iznenaditi i sa našim bosanskim jelima – ispričao je Radeka novinaru Aure.

Danska kuhinja

U Danskoj zaista nije lahko biti kuhar. Prema jednoj izreci Šveđani jedu da bi pili, Norvežani jedu da bi živjeli, a Danci žive da bi jeli.
 
Danci jedu rado, mnogo, raznoliko i kalorično. A, iako na jelovniku često imaju jela drugih nacionalnih kuhinja, a danski kuhari slove kao najbolji i najkreativniji u Skandinaviji, Danci ipak najviše od svega vole svoju tradicionalnu kuhinju koja se temelji na ribi, plodovima mora i mesu, ali i povrću, voću, mlijeku i mliječnim prerađevinama, posebno siru i jogurtu.

- Danci vole krepku, kaloričnu i masnu hranu, guste umake i različite salate, a tradicionalno uživaju i u dimljenoj hrani, posebno lososu i haringama. Jedno od najomiljenijih i najpoznatijih malih jela je i nadaleko poznati danski specijalitet smorrebrod – rekao nam je Radeka. Rodno Sarajevo je napustio 1992. godine, a Dancima nije trebalo mnogo da mu ukažu povjerenje u kuhinji.

Osim bureka, ćevapa i bosanskog lonca, Radeka u Danskoj promoviše i bosanskohercegovačku narodnu medicinu. Već nekoliko godina isključivo spava na jastučićima od heljdinih ljuspica, koje nabavlja u sarajevskoj firmi N&K Marketing. Jastučić od heljde pomaže mu da bolje spava, pročišćava njegove disajne puteve, oslobađa ga od napetosti i stresa.

- Za vrijeme godišnjih odmora u Sarajevu prije nekoliko godina, upoznao sam Ajdina Prašovića, vlasnika firme N&K Marketing. Požalio sam mu se na probleme sa snom i učestalim umorom. Ponudio mi je jastučić od heljdinih ljuspica koje njegova firma proizvodi od najfinijh i najkvalitetnijih heljdinih ljuspica i aromatičnog bilja. Ja sam od tada kao nov. Svake godine, kada dolazim u Sarajevo na godišnje odmore, ponesem između 15 i 20 jastučića za svoje prijatelje Dance – kaže Radeka.

Moja crijeva napao je rak. Doktorica me odmah “stavila” na terapiju Eliskirom sa Kavkaza. Kroz razgovor sam joj otkrila da već 15 godina koristim električni pokrivač, pa mi je savjetovala da ga više ne upotrebljavam, nego da ga bacim, a da umjesto toga, Cedar ploču stavim ispod kreveta. To sam i učinila. Vjerujte, odmah je došlo do poboljšanja probave, metabolizma

- Moja priča koju ću vam ukratko iznijeti o iskustvu sa doktoricom Trobradović – nije klasična, stereotipna, ordinarna. Naprotiv. Često je prepričavam svojoj rodbini, prijateljima i poslovnim  saradnicima, ne bi li i oni u njoj pronašli i prepoznali čudesnu moć sudbine i drevne medicine, te izvukli pouku kako posvećenost nekom cilju i vjera - određuju našu sudbinu i kad je zdravlje u pitanju – konačni ishod – kazala je na početku našeg razgovora Lidija, dodajući kako nadu nikad ne treba gubiti niti misliti da je gotovo sve dok zaista – ne bude gotovo.

Naša sagovornica, rođena Banjalučanka susrela se naime sa, nimalo bezazlenom dijagnozom – rak debelog crijeva. Do stravičnog otkrića je došla kad je bolest već bila u poodmakloj fazi. A evo kako je tekao tok njene bolesti...

- Moram naglasiti kako sam oduvijek imala panični strah od ljekara, ljudi u bijelom. Čak sam i zubaru nerado išla, i radije trpjela bol i kljukala se tabletama negoli sjela na zubarsku stolicu – pojašnjava Lidija.

Iz tog razloga, simptome koje je osjećala punih petnaest godina, a koji su se očitovali slabom probavom, mučninom i hroničnim zatvorom – ignorisala je. Na svoju je ruku pila čajeve, ali ljekaru se nije obraćala.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 27. JUNA 2011.

Aparat za skeniranje protoka energije u organizmu je aparat koji “naslućuje” bolest” XX Bezbolan i nadasve ugodan pregled traje svega pet minuta nakon čega pacijent dobije detaljan nalaz svog zdravstvenog stanja, a samim tim i mogućnost da izbjegne bolest

Otkako je prije nekoliko mjeseci iz Amerike u Sarajevo donijela specijalni aparat koji vrši digitalno skeniranje protoka energije u organizmu, doktorica Šuhreta Trobradović pridobila je naklonost čak i onih pacijenata, skeptičnih u pogledu alternativne medicine. Jedna od njih je i Aldijana B., instruktorica aerobika iz Sarajeva.

Samohrana majka dvoje djece. U minulom ratu izgubila je muža i brata, nedugo potom, i oba roditelja. Umrli su od raka na plućima. Njenu priču i oduševljenje ovim aparatom, zabilježili smo u ordinaciji doktorice Trobradović.

- Uveliko sam razočarana činjenicom da se ljekari u 21. vijeku busaju u prsa bacajući nam prašinu u oči i pričajući o nekakvim supersenzacionalnim dostignućima a ustvari, u stanju su bolest otkriti uglavnom kad je već u uznapredovalom stanju. Nisam mogla vjerovati da ovako nešto postoji, aparat koji “naslućuje” bolest, aparat kojim se skenira protok energije u organizmu i slikovito prikazuje mjesto blokada, što je predznak za bolest.
 
Kako su mi oba roditelja umrla od raka prije 15 godina, možete samo zamisliti u kakvom paničnom strahu sam ja živjela zadnjih godina te šta jedan ovakav aparat znači za mene i moju djecu – u dahu je izrekla Aldijana na početku našeg razgovora. Zatekli smo je kako analizira svoj nalaz digitalnog skeniranja protoka energije u organizmu.

OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 15. MAJA 2011.