Moju porodicu je napokon ogrijalo sunce i umjesto đavolu, našli smo ponovo put do dragog Boga. Biznis je pokrenut sa mrtve točke. Moje svjedočenje za "Auru" je samo jedan mali vid zahvalnosti čovjeku koji nas je spasio. Zlo je daleko od nas i mi smo pod njegovom duhovnom zaštitom! Tko mi ne vjeruje neka piše na adresu Marshall Way 68, Samson 6816 W.A - kaže Tonka Garbin iz australijskog grada Samson

Podmuklo, bezobzirno, kradomice, poput munje iz vedrog neba, nesreća se uvukla u moj život, u moju gotovo bezbrižnu svakidašnjicu. U trenutku je izbrisala sve ono što sam voljela. I unijela strah, nemir, nesigurnost. Strmoglavila me u duboku, crnu jamu iz koje nisam nazirala izlaza. Sve troje djece, u svojim najboljim godinama, doživljavali su nesreću za nesrećom, a moj suprug i ja tonuli smo sve dublje u ponor bez dna. Život nam se pretvorio u nepodnošljivu patnju.

Selim Džafića (35), iz Sarajeva prirodnim putem je pobijedio hepatitis B i cirotičnu jetru

Od rodbine iz Amerike dobio sam hrpu medikamenata i non stop sam "visio" na internetu nastojeći se što je moguće više informisati, ali sve je bilo uzalud. Niko, ni na jednom kontinentu, nije nudio lijek, a terapiju interferonom moj ionako slab organizam nije mogao podnijeti. Već tri godine živim bez hepatitisa zahvaljujući fitoterapiji Asima Kljuna

U jesen, prije tri godine, Selima Džafića rođenog u Višegradu (mjesto Holujaci), a danas nastanjenog u sarajevskom naselju Pofalići, (ulica Zahira Panjete) iznenada je savladao neobjašnjiv umor i malaksalost. Takvo stanje nije ga pretjerano uznemirilo, jer je pretpostavljao da se radi o običnim simptomima gripe. Nažalost, da situacija nije nimalo bezazlena, Selim je saznao mjesec dana poslije. Želeći da pomogne svom radnom kolegi, kao donator krvi, u rutinski izvađenim nalazima, Selim je saznao da u sebi nosi virus hepatitisa B, a nakon ultrazvuka abdomena, utvrđeno je da se na jetri počinje nazirati cirotičnost.

- Ne kažu bez razloga da je hepatitis asimptomatična bolest i potajni ubica, jer u sebi sam virus nosio godinama, najvjerovatnije još od rata, i nikad za to vrijeme, ama baš nikada, nije me čak ni glava zaboljela. Pa ja ni zdravstvenu knjižicu  nisam imao - počinje svoju priču Selim, i nastavlja:

Punicino priznanje o kćerkinoj bolesti - Učestali napadi X Dolutala do kuće bivšeg momka - Dozivanje imena umrlih - Opiranje hodžinom učenju 

Vojislav i Slobodanka Vojić iz Bijeljine primjer su da ljubav može savladati i najteže životne prepreke. Ona mlada, lijepa, vitka i zgodna, a on šarmantan, od prve zajedničke šetnje, postali su predmet ogovaranja čaršije. No, njih dvoje se na te priče nisu osvrtali, već su, sa mnogo ljubavi i strpljenja, uređivali svoe ljubavno gnijezdo i pripremali se da ozakone svoju vezu. Pomno su planirali svadbu,  koja je bila zakazana za 14. juli ove godine. I, dok su oni pripremali slavlje, kako su govorili, za dugo pamćenje, Slobodankin bivši momak Sveto je, uz pomoć svoje majke, kovao plan da rastavi buduće mladence.

Nevolje su za Slobodanku i Vojislava počele nekoliko dana po objavljivanju datuma kada su trebali da izgovore sudbonosno "da", Umjesto da zrači srećom i zadovoljstvom zbog predstojećih događaja, mlada je žena  postala potištena i počela se čudno ponašati. Vojislav se zabrinuo tek kada mu je, jednoga dana, njegova draga kazala da je popila tablete, koje su joj donijeli njena majka i brat.