Kleka: “Žešća

kapljica” i lijek

Kleka je kod nas, a i u drugim balkanskim zemljama, jedan od najpoznatijih i najviše upotrebijavanih narodnih i domaćih lijekova, isto tako važan i omiljen kao što su hajdučka trava, kantarion, pelin i kičica, ljekovite biljke bez kojih se naše kuće ne mogu zamisliti...

Kleka, poznata još i pod nazivima borovac, brika, brinje, smreka, smrekovina, šmrca, fenja, crna smrekinja, itd., zaista zaslužuje da bude poštovana kao svetost. Naime, smreka ne traži puno - biljka je koja voli škrto i kamenito tlo sa tek nešto svjetlosti – ali zato daje mnogo.

Primjena njenih boba u kuhinji, u pripremi jela od kiselog kupusa (sarme), divljači, telećeg gulaša, ribljih marinada, veoma je česta, te uvijek rezultira praznikom za čulo okusa. Također, kleka daje i žešću “kapljicu”, rakiju klekovaču, koju mnoga domaćinstva prave za kućne barove. Drvo smreke se koristi pri dimljenju mesa, a vrlo često ga možemo sresti i u vrtovima kao ukrasnu biljku. Stoga, posadite smreku i dobit ćete decentan prizor u vrtu, ali i značajan novi lijek u vašoj kućnoj biljnoj apoteci.

   Zaštita od vještica i vračeva

Klekove bobice su starim Germanima bile svete. Pri vjerskim obredima su ih spaljivali, što je bio simboličan čin zaštite od vještica i kuge. To vjerovanje u svetost ove biljke, uspjelo se zadržati sve do danas među kršćanskim življem - pred Božić se grančice kleke stave iznad vrata štale da otjeraju vračeve i vještice, a veliki broj domova će kleku iskoristiti i kao božićno drvce.

Inače, kleka je kod nas, a i u drugim balkanskim zemljama, jedan od najpoznatijih i najviše upotrebljavanih narodnih i domaćih lijekova, isto tako važan i omiljen kao što su hajdučka trava, kantarion, pelin i kičica, ljekovite biljke bez kojih se naše kuće ne mogu zamisliti. To je četinarski žbun visok od 0,5 do 7 m, razgranat sa uskim zimzelenim listovima.

Plodovi kleke, bobice, beru se od druge polovine ljeta i početkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se kleka nalazi. Branje teče veoma sporo ukoliko se bere rukom, zato se preporučuje da se pod drvo prostre prostirka i bobice pažljivo motkom stresu. Suše se kao žito, na tavanu, uz češće prevrtanje drvenom lopatom, ili u hladu na propuhi, razastrte u tankom sloju.

   Ljekovitost

Kleka sadrži od 0,5 do 2 % eteričnog ulja (sa dosta terpena), 4 % šećera, zatim gorke materije (juniperina), 8 % tanina, masti slične vosku, pentozan, pektin, taninski glikozid, grožđani šećer, mravlju i sirćetnu kiselinu, inozit, invertni šećer, kalcijum, kalijum, mangan, a mladi izdanci i iglice i vitamin C. Eterično ulje klekovih bobica koristi se pri izradi kozmetičkih proizvoda, kao i za mnoge parfeme.

Inače, ljekovitost kleke je odavno poznata. U narodu se upotrebljava za liječenje mnogih bolesti. Koristi se i za unutrašnju upotrebu (kao diuretik, za dezinfekciju mokraćnih organa, protiv zastoja mokraće, protiv nazeba, kašlja, vodene bolesti, gonoreje, astme, za poboljšanje varenja, za iskašljavanje, protiv bolesti želuca, bubrega i sl.), ali i spolja, i to u obliku spiritusa (Spiritus Juniperi) ili jake rakije za obloge i trljanje protiv nazeba, reumatizma i sličnih bolesti. Upotrebljava se i kao dezinfekciono sredstvo, a s obzirom da ima i baktericidno dejstvo, koristi se u liječenju infektivnih bolesti pluća. Uvarak od iglica i mladih grana otklanja otok nogu i poboljšava cirkulaciju.

OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE