Krasuljica je ljekovita biljka iz porodice štitarki. Njen ljekarnički naziv je dosta dugačak, pa ga ovdje nećemo ni spominjati. Zato ćemo reći koja su to njena "narodna" imena - krabuljica, kervelj, krofulica... Neki ljudi se oslanjanju na začinska svojstva krasuljice, pa je i nazivaju francuskim ili gurmanskim peršunom. Na koncu, kojim god imenom da je nazivali, ona će vam se "odazvati", i to kao - prijeki lijek i kvalitetan začin...

Krasuljica vrtna je jednogodišnja biljka. Naraste do visine od jednoga metra, a priroda ju je "ukrasila" bijelim, malenim, zvjezdastim cvjetovima koji zajedno tvore cvjetni štitac. Plod ove dragocjene biljke sadrži dvije sjemenke koje mirišu na anis.

Krasuljica cvjeta u periodu od maja do augusta, i kao kultivirana biljka uzgaja se u vrtovima. Moguće ju je sresti i među grmljem, u šikarama, na brdskim obroncima, uz puteve i na neobrađenim i zapuštenim zemljištnima i poljima.

Krasuljica vrtna ime dobiva od grčkih riječi Anthriscu i Caerefolium, što u prevodu znači mirisno lišće. Porijeklo vodi sa Kavkaza, iz jugoistočne Evrope i Bliskog Istoka. Njen miris, mnogi će reći, podsjeća na miris smirne, drevne plemenite masti koja se u davna vremena koristila za pravljenje parfema.

Krasuljica vrtna se među katoličkim življem (naročito u Francuskoj i Njemačkoj) tradicionalno upotrebljava za pravljenje supa na Veliki četvrtak prije Uskrsa. Plinije Stariji ju je preporučivao protiv kuge... 

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 05. MARTA 2012.

Osim što je za zdrav organizam potrebno konzumirati zdravu hranu, ne smijemo ni ignorisati potrebe naše kože koja je najbolji pokazatelj našeg psihofizičkog stanja. Da bi koži podarili ljepotu, čvrstoću, sjaj i prirodnu boju, potrebno je redovno vježbati, no i masaže će pomoći. Najbolji odabir ulja za njegu vaše kože su:

ORAH – u litar hladno cijeđenog maslinovog ulja dodati deset kašika sitno isjeckanog svježeg orahovog lišća. Sve zajedno sipati u staklenu flašu i držati mjesec dana na sunčanom mjestu. Svaki dan flašu promućkati nekoliko puta. Dobijenim uljem masirati kožu zahvaćenu celulitom, strijama...

JORGOVAN – teglu od 1,5 l napuniti cvjetovima jorgovana, naliti do vrha maslinovim uljem, dobro zatvoriti i držati na suncu 15 dana. Dobijenim uljem mazati cijelo tijelo.

LAVANDINO ULJE – litarsku flašu do četvrtine napuniti cvijetom i listovima lavande, pa dopuniti do vrha hladno cijeđenim malsinovim uljem. Dobro zatvoriti i držati na toplom mjestu 40 dana, povremeno promućkati. Ulje procijediti i pomiješati sa jednakim dijelom dobre lozove rakije i time masirati noge. Dobro je za cirkulaciju, proširene vene, otečene noge...

KANTARION I RZMARIN - u litar maslinovog ulja staviti 100 grama suhog lista i cvijeta kantariona i 50 grama lista ruzmarina, zatvoriti. Čuvati 30 dana na suncu, uz povremeno mućkanje. Ulje procijediti i koristiti za masaže cijelog tijela, posebno dekoltea i vrata.

ĐUMBIROVA TINKTURA – izmiješati 40 grama tinkture đumbira, 2 grama ulja origana i 60 grama tinkture ruzmarina, a potom tu tečnost utrljavati u kožu.

 

Od davnina je u narodnom liječenju prisutna praksa cijeđenja mesnatih listova oštrog žednjaka ili sušenja cijele biljke. Ova biljka je našla primjenu i "izvana i iznutra", pa je, ako se koristi prema uputama i s oprezom, zlatan lijek za kožna oboljenja, ali i za visok pritisak ili pak za izbacivanje nametnika iz crijeva...

   Zamjena za biber

Oštri žednjak je biljka koja raste u periodu od juna do avgusta. Nema naročit miris, ali joj je zato papren okus. Najradije raste po kršnim područjima, uz puteve i nasipe, uz pregradne zidove, u poljima. Nerijetko se i uzgaja kao ukrasna biljka u vrtovima.

Cijela biljka u zrelom razvoju je otrovna. Jestivi su mladi izdanci i listovi, te gomolj. Sabire se biljka u cvatu i brzo suši na toplome, na umjetnoj temperaturi, jer listovi sadrže mnogo vode. Suhu biljku pohranimo u dobro zatvorenu ambalažu.

Ljekovitost oštrog žednjaka davno je utvrđena. Mnogo godina ranije, u narodu je bio popularan pripravak od istučenih listova oštrog žednjaka i octa. Neka predanja kazuju da je to bio prijeki lijek za žuljeve.

Osim toga, osušeni oštri žednjak deklarisan je i kao začin koji vrlo uspješno može zamijeniti biber i papriku. U manjim količinama jestiva je svježa biljka, ali zbog svoje paprene oštrine za jelo se preporučuje kuhana.

   Ljekovitost

Rutin, razni glikozidi, alkaloidi, taninske kiseline, šećer, sluz, vitamin C, samo su neki od sastojaka koje oždri žednjak sadrži. U narodu je poznato da svježi sok iz listova oštrog žednjaka, papreno pekući, nanesen na površinu kože izaziva crvenilo i jako je nadraži.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 9. JANUARA 2012.

Biljka mišjakinja je poznata pod mnogobrojnim drugim, narodnim imenima, kao što su - crijevac, ptičja trava, mala mišjakinja, mišje uho, poljska mišjakinja... Narodno ime "crijevac" ova biljka dobiva po elastičnom končastom crijevu koje je dio starije biljke mišjakinje. Ime "ptičja" trava mišjakinja dobiva po pticama koje rado jedu njene sjemenke. Ova biljka je u narodu poznata kao svestran dar prirode koji - i liječi i krijepi i osvježava. Saznajte koje su to blagodati "ptičje trave".

Mišjakinja je najpoznatija kao invazivna vrsta korova, a nažalost manje poznata kao ljekovita biljka i cijenjeno povrće u doba Rimskog carstva. Karakteristike ove biljke mogu se jako pametno iskoristiti i tako ju iz "neprijatelja" pretvoriti u "saveznika".

Inače, mišjakinja je biljka životnog vijeka jedne do dvije godine. Raste kao korov po vrtovima, poljima, vinogradima, livadama, uz jarke, zidove... Obično dostigne visinu od 40 cm. Mišjakinja u svježem stanju opojno miriše na svježe klipove kukuruza. Okus je, doduše, prilično gorak.

Mišjakinja cvjeta od marta do oktobra. Englezi je nazivaju "kokošja hrana". Latinsko ime roda potječe od riječi "stella", što u prevodu znači "zvijezda". Ovo ime mišjakinja je dobila zbog zvjezdastog oblika cvjetova.

Mlada biljka upotrebljava se za jelo tokom cijele godine, i to u obliku variva, odnosno špinata. Sjeme mišjakinje se upotrebljava i kao začin, te se prosipa po hljebu i pecivu. Mišjakinja se, svakako, može i sušiti. Najbolje je sušiti ju ljeti, i to na toplom i vjetrovitom mjestu.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 12. NOVEMBRA 2011.