OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE ILI SE PRETPLATITE NA NAŠU WEB STRANICU

Kada na kilogram i trideset dekagrama ogrozda dodate kilogram i osamdeset dekagrama šećera, to kuhate pola sata na jakoj vatri u pola litra vode u loncu, zajedno sa štapićem vanilije i koricom limuna, dobit ćete veoma ukusan pekmez. Od ogrozda možete praviti i razne druge poslastice, poput pita, kompota, želea, sokova. Možete ga i konzerivirati, ali i jednostavno koristiti kao ukrasnu biljku u svome vrtu.

No, ako ćete ga već uzgajati, zašto ne biste iskoristili i sve ono što ogrozd nudi. Kao najvažnije, ovdje izdvajamo njegovu sposobnost u liječenju malaksalosti, infektivnih oboljenja, čišćenja crijeva, detoksikacije, i slično.

   Delicija za djecu sa snažnom aurom

Ogrozd potječe iz Sibira i Mandžurije, a u sjevernoj Evropi se uzgaja od 16. stoljeća. Može biti žute, zelene ili crvene boje. Divlja je biljka koja raste u obliku grma, punog oštrog trnja.

Ogrozd može da se jede sirov. Prijatnog je ukusa i obično ga djeca vole, jer liči na klikere. Blagog i sladunjavog je ukusa, i specifičnog mirisa. Ako je godina bila sunčana on je još slađi. U sjevernim dijelovima Evrope, gdje je ljeto kraće i hladnije, ogrozd je kiseliji i nije omiljeno voće, ali je zato pun vitamina C.

Po hinduističkom vjerovanju, ogrozd ima natprosječno snažnu auru - to je ustvari prvostvoreno drvo od gospodina Brahme kada je stvarao ovaj svijet. Kada ogrozd držimo u kući, to također može da umanji i potpuno otkloni smetnje od “zlih bića”, koja nas navode da uzimamo, npr. drogu, ili nas dovode do šizofrenije.

U mnogim zemljama Evrope, ogrozd je kao divlja biljka odavno prisutan u baštama i dugim kultivisanjem postignute su sorte sa krupnim bobicama i u raznim bojama i kao takav, ogrozd je postao značajan i popularan.

   Ljekovitost

Što je ogrozd zreliji, to se čvršće zatvara tvrda lupina oko sjemena, zato se češće bere dok je nezreo, dok je lupina još mekana, što je zapravo pogrešno, jer bogatstvo djelotvornih materija razvija se tek kasnije.

Ogrozd je bogat silicijumom i balastnim materijama. Voćno meso sadrži puno provitamina A, piridoksin, biotin 9, a prije svega vitamin C. Upija i veliku količinu mangana i magnezijuma iz tla u svoje plodove, a osim toga i kalijum i cink. Čak je i žilava koža bogata vrijednim višestruko nezasićenim masnim kiselinama, koje omogućuju bolju iskoristivost karotena koji se nalazi u voćnom mesu.

Korijen ogrozda je staro narodno sredstvo koje koristimo za pojačavanje izlučivanja mokraće, ali i kod svih vodenih bolesti. Listovi ogrozda se koriste za liječenje pijeska u mjehuru, te za liječenje rana na koži i kao čaj kod dizenterije.

Sok od ogrozda je prirodno ljekovito sredstvo kojeg možemo uzimati kod raznih tegoba, kao što su: opća slabost, malaksalost, skorbut, infektivna oboljenja, reuma, giht... Plod ogrozda osvježava i okrepljuje tijelo vitaminima i mineralima, te gasi žeđ. Ujedno je dobar katarik kojeg uspješno koristimo kod katara želuca, crijeva i grozničavih stanja. Gotovo da je nenadmašan laksativ, ali i detoksikant organizma.

Posebno je zanimljivo spomenuti na ogrozd odstranjuje teške metale iz organizma, pogotovo iz mozga, te podstiče rast kose i stvaranje zdrave kože.

RECEPTI

   Univerzalni čaj

Uzeti 1 supenu kašiku usitnjenih listova ili korijena ogrozda. Preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 15 minuta za listove, a pola sata za korijen. Kasnije procijediti. Pije se 2-3 šoljice čaja na dan.

   Bistri sok

Uzeti 1 kg zrelih plodova ogrozda, dobro oprati i zgnječiti pomoću miksera i kroz pasirku ili lanenu krpu procijediti sok. Dobiveni sok ulije se u tamnu bocu i zatvori. Ako želimo da nam sok traje duže, tada je potrebno dodati 1-2 klinčića i sok 1 limuna. Po želji se može dodati med. Pije se 1 do 3 dl soka na dan.

   Za detoksikaciju i jačanje organizma

Uzeti 25 g lista kupine, 25 g lista jagode, 25 g lista ogrozda, 25 g lista maline.
U 200 ml vode dodajte kašiku ove mješavine i kuhajte pet minuta. Skinite s vatre, poklopite i ostavite da se malo prohladi. Još topao čaj procijedite i grgutajte nekoliko puta dnevno. Preostalu količinu umlačite prijee svake upotrebe

NAPOMENA: Uživanje nedozrelih plodova može dovesti do želučanih tegoba

Kleka: “Žešća

kapljica” i lijek

Kleka je kod nas, a i u drugim balkanskim zemljama, jedan od najpoznatijih i najviše upotrebijavanih narodnih i domaćih lijekova, isto tako važan i omiljen kao što su hajdučka trava, kantarion, pelin i kičica, ljekovite biljke bez kojih se naše kuće ne mogu zamisliti...

Kleka, poznata još i pod nazivima borovac, brika, brinje, smreka, smrekovina, šmrca, fenja, crna smrekinja, itd., zaista zaslužuje da bude poštovana kao svetost. Naime, smreka ne traži puno - biljka je koja voli škrto i kamenito tlo sa tek nešto svjetlosti – ali zato daje mnogo.

Primjena njenih boba u kuhinji, u pripremi jela od kiselog kupusa (sarme), divljači, telećeg gulaša, ribljih marinada, veoma je česta, te uvijek rezultira praznikom za čulo okusa. Također, kleka daje i žešću “kapljicu”, rakiju klekovaču, koju mnoga domaćinstva prave za kućne barove. Drvo smreke se koristi pri dimljenju mesa, a vrlo često ga možemo sresti i u vrtovima kao ukrasnu biljku. Stoga, posadite smreku i dobit ćete decentan prizor u vrtu, ali i značajan novi lijek u vašoj kućnoj biljnoj apoteci.

   Zaštita od vještica i vračeva

Klekove bobice su starim Germanima bile svete. Pri vjerskim obredima su ih spaljivali, što je bio simboličan čin zaštite od vještica i kuge. To vjerovanje u svetost ove biljke, uspjelo se zadržati sve do danas među kršćanskim življem - pred Božić se grančice kleke stave iznad vrata štale da otjeraju vračeve i vještice, a veliki broj domova će kleku iskoristiti i kao božićno drvce.

Inače, kleka je kod nas, a i u drugim balkanskim zemljama, jedan od najpoznatijih i najviše upotrebljavanih narodnih i domaćih lijekova, isto tako važan i omiljen kao što su hajdučka trava, kantarion, pelin i kičica, ljekovite biljke bez kojih se naše kuće ne mogu zamisliti. To je četinarski žbun visok od 0,5 do 7 m, razgranat sa uskim zimzelenim listovima.

Plodovi kleke, bobice, beru se od druge polovine ljeta i početkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se kleka nalazi. Branje teče veoma sporo ukoliko se bere rukom, zato se preporučuje da se pod drvo prostre prostirka i bobice pažljivo motkom stresu. Suše se kao žito, na tavanu, uz češće prevrtanje drvenom lopatom, ili u hladu na propuhi, razastrte u tankom sloju.

   Ljekovitost

Kleka sadrži od 0,5 do 2 % eteričnog ulja (sa dosta terpena), 4 % šećera, zatim gorke materije (juniperina), 8 % tanina, masti slične vosku, pentozan, pektin, taninski glikozid, grožđani šećer, mravlju i sirćetnu kiselinu, inozit, invertni šećer, kalcijum, kalijum, mangan, a mladi izdanci i iglice i vitamin C. Eterično ulje klekovih bobica koristi se pri izradi kozmetičkih proizvoda, kao i za mnoge parfeme.

Inače, ljekovitost kleke je odavno poznata. U narodu se upotrebljava za liječenje mnogih bolesti. Koristi se i za unutrašnju upotrebu (kao diuretik, za dezinfekciju mokraćnih organa, protiv zastoja mokraće, protiv nazeba, kašlja, vodene bolesti, gonoreje, astme, za poboljšanje varenja, za iskašljavanje, protiv bolesti želuca, bubrega i sl.), ali i spolja, i to u obliku spiritusa (Spiritus Juniperi) ili jake rakije za obloge i trljanje protiv nazeba, reumatizma i sličnih bolesti. Upotrebljava se i kao dezinfekciono sredstvo, a s obzirom da ima i baktericidno dejstvo, koristi se u liječenju infektivnih bolesti pluća. Uvarak od iglica i mladih grana otklanja otok nogu i poboljšava cirkulaciju.

OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE