Cvjetovi i listovi tratinčice se od davnina koriste u narodnoj medicini. Vjerovalo se da liječi giht, gušavost i kašalj, ali služi i za čišćenje kože, hlađenje jetre i svih unutarnjih organa, te brže zacjeljivanje rana. Kralj Henrik VIII jeo je tratinčice kako bi ublažio čir na želucu, a uobičajen lijek za ludilo bio je napitak od zgnječenih tratinčica natopljenih u vinu...

Tratinčica je jedan od onih cvjetova kojih ima napretek i gotovo svuda. Rijetko kad se može desiti da tratinčicu nećemo sresti  na nekoj od livada, na travnjacima, čistinama ili uz puteve. Jer, tratinčica je biljka koja cvate skoro cijelu godinu - od ranog proljeća, pa sve do zime.

Tratinčica je u narodu poznata još po nekim imenima. Tako je često zovu i krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica, itd. Bilo kojim imenom da je nazivana, tratinčica je djevojčicama uvijek bila dobar i drag izbor za pravljenje cvjetnog vjenca.

No, to nije jedina svrha u koju se ova biljka može iskoristiti. Krasuljak je, naime, odličan izbor i za vašu prirodnu, kućnu apoteku. Svoju primjenu u narodnoj medicini ovaj cvijet ima odvajkada, tako da ćemo vam u ovom broju Aure o tome reći ponešto...

Kako većina cvjetnih vrsta nešto simbolizuje, tako i tratinčica. Ovaj bjeli cvjetak je, kažu, simbol skromnosti i nevinosti. Predanja kazuju kako je još u viktorijansko doba imao poseban značaj - mladić koji je želio zaprositi djevojku, najprije bi joj darivao tratinčice, a djevojke bi se dobacivale buketićem tratinčica i svaki promašaj predstavljao bi jednu godinu do udaje. Ovi običaji su se u nekim krajevima svijeta održali i do danas. Uz to, malo je onih koji makar jedanput nisu isprobali “čarobne moći” proricanja tratinčice, pa čupkali laticu po laticu uz riječi Voli me - ne voli me.
 
Tratinčica je bila jako cijenjena u drevnoj Grčkoj, kao i u Egiptu. Tako su prekrasne zlatne ukosnice sa završetkom u obliku tratinčice pronađene tokom iskopavanja minojske palače na Kreti. Procjenjuje se da su stare više od 4000 godina. Egipćanska keramika također je ukrašavana tratinčicama, a prema staroj keltskoj legendi, duše djece umrle pri porodu, rasule su po zemlji tratinčice ne bi li one utješile njihove roditelje. I Asirci su koristili tratinčicu. Gnječili su cvjetove i miješali ih s uljem da bi dobili tamnu boju za prekrivanje sijedih.

Francuzi tratinčici također pridaju značaja. Francuski naziv za tratinčice - marguerite (kod nas dakle, margarite) svoj korijen vuče iz grčke riječi za biser. Tako je Francis I svoju sestru nazivao Margaritom nad margaritama, a dotična dama izabrala je tratinčicu kao ukras za svoj grb. Isto je učinila i žena Henrika IV, Margaret of Anjou, i Margaret Beaufort, majka Henrika VII.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 25. JULA 2011.

U planinskim krajevima odavno je poznata kao lijek protiv oboljenja stomaka i groznice. Korijen lincure pomiješan sa rakijom upotrebljava se kao oblog u slučaju upale vena. Lincura je, ipak, najpoznatija kao lijek za želučane tegobe. Potječe želudac na rad i gibanje, jača ga, liječi mučnine, ljenost želuca, slabo lučenje želučanog soka, loš apetit...

Period cvatnje trave lincure je juni-avgust. Dakle, ovo je idealno vrijeme da prošetate po brdskim proplancima, višim planinskim dolinama i obroncima, te među kamenjem pronađete lincuru. Ne dajte da vas njen oštar i odbojan miris odbije - to je izuzetno ljekovita trava koja uspješno liječi mnoštvo velikih tegoba. No, prije no što krenete u berbu, morate znati da je lincura jedna od najvrjednijih, ali i najugroženijih vrsta endemskog bilja naših krajeva. Može se naći u ograničenim količinama na Vlašiću. Stoga, ulažu se napori da se lincura i zaštiti. Dakle, s berbom nemojte pretjerivati, ili jednostavno kupite lincuru u nekoj od biljnih apoteka. Bilo kako bilo, u tekstu koji slijedi moći ćete saznati najzanimljivije o lincuri.

Lincura se naziva i drugim imenima – srčanik, encijan, gorčica, košutnik, sirištara žuta i sirištara. Naziva se još i gencijana, po Genicijusu, jednom od ilirskih vladara. On je, naime, preporučivao lincuru za jačanje organizma, ali i protiv kuge.

Lincura je primjenu u narodnoj medicini našla i u Kini, gdje je poznata kao tradicionalni lijek za reumatske tegobe i artritis. U Americi je srčanik tražen lijek za liječenje anoreksije i lošeg apetita. Kneipp je, zapisi svjedoče, obožavao lincuru, te se zauzimao da je svako posadi u svome vrtu.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 27. JUNA 2011.

Gorak je, pa ga životinje ne jedu, ali je za ljudsku upotrebu jako značajan, jer snižava povišenu tjelesnu temperaturu, a tonik od jorgovana je dosta dobar i za probavu. Listovi ove biljke koriste se za liječenje bolesti usta kod djece. Ulje cvjetova jorgovana poznato je narodno sredstvo za masažu i liječenje reume kao i neuralgije živaca...

Domovina jorgovana je Balkanski poluotok. On, vjerovali ili ne, pripada porodici maslina (Familia Oleaceae). Plod jorgovana nije maslina, ali jeste zelena, plosnata boba. No, ono po čemu je ova biljka poznata, jesu divni cvjetovi raznih boja, od ljubičastih do bijelih, koji tvore elegantne piramidalne cvjetne klasove u periodu maj-juni. Zasigurno mnogi od vas imaju jorgovan u svome vrtu kao dekoraciju i izvor aromatičnog mirisa. No, da li znate da ovu biljku možete koristiti i u svrhe liječenja?

Prije nego što napišemo bilo šta o liječenju jorgovanom, podijelit ćemo sa vama i nekoliko zanimljivih, nekima poznatih, nekima nepoznatih, informacija o jorgovanu. Naime, u jeziku cvijeća, jorgovan simbolizira prvi osjećaj ljubavi.
 
Bijeli jorgovan, konkretno, simbolizira čistoću, nevinost i djevičanstvo. Tako, kad muškarac ženi pokloni buket bijelog jorgovana, zapravo joj govori da je zaljubljen u nju. Dakle, priznaje joj ljubav s poštovanjem.

Ukoliko se, pak, odluči za svijetlo ljubičasti jorgovan, onda poručuje: “Moje srce je tvoje”, ali istovremeno je i prosi. Ovaj jorgovan, po vjerovanju, donosi sreću paru. I purpurni jorgovan ima svoju simboliku. Simbolizira - uzbuđenost.

U Engleskoj, pak, jorgovan je simbol smrti, dakle ne poklanja se bolesniku. Još je zanimljivo spomenuti da je nekad jorgovan kod nekih naroda imao i magijsku upotrebu, jer se vjerovalo da upravo on udaljava loše utjecaje. Samim tim, imao je primjenu i u egzorcizmu. U prvom redu to je bio ljubičasti jorgovan za koji se vjerovalo da “čisti” kuće koje su često “posjećene”.

Gotovo da nema osobe koju majka za malena nije tjerala da jede špinat - “Ako jedeš špinat, bit ćeš jak/a... kao Popaj!” Nekom manje, nekom više, to je ipak bilo dosta ubjedljivo, pa smo, najčešće mršteći se, gutali špinat. Tek kad smo odrasli, shvatili smo u čemu se zaista ogledaju prave kvalitete ovog povrća i počeli ga jesti samoinicijativno...

 

Špinat ima reputaciju namirnice bogate željezom, ali to nije njegova najveća kvaliteta. Špinat nam nudi mnogo više od toga. Nepresušni je izvor raznih hranljivih tvari neophodnih za zdravlje, a mnogi tvrde kako nam ni do dana današnjeg špinat nije otkrio baš sve svoje tajne...

Osim što nam daje željezo, magnezij, kalcij, vitamin C, vitamine B grupe, i mnoge druge fitohemijske elemente - zaštitnike od bolesti raka, daje nam također i koncentraciju sunčeve energije u formi hlorofila, a treba naglasiti da je i posebno bogat folnom kiselinom i luteinom.

Folna kiselina učestvuje u stvaranju aminokiselina od kojih su sačinjene sve žive ćelije, a posebno učestvuje u sintezi DNK i RNK. Učestvuje i u obnavljanju crvenih krvnih zrnaca, u dobrom zacjeljivanju tkiva, u dobrom funkcioniranju imunološkog sistema.

Ima značajnu ulogu u cerebralnom i nervnom metabolizmu, posebno na nivou neurotransmitera. Folna kiselina ima važnu ulogu i u prevenciji od nekih oblika raka. A pomanjkanje folne kiseline u organizmu izaziva depresiju. Stoga, jedite špinat!

Djelovanje luteina najvažnije je za vid, jer štiti od katarakte i od degeneracije makule. Lutein ima također zaštitno djelovanje od raka debelog crijeva. Valja podsjetiti da je lutein karotenoid kojega organizam ne može sam sintetizirati, već se mora unositi prehranom. Dakle, špinatom!

Špinat je prirodni je antianemik, detoksikant, dijetik, diuretik, febrifug, hipoglikemik, karminativ, laksativ i stimulans. U susjednim primorskim krajevima špinat ima stoljetnu tradiciju u uzgoju, kao i u samoj upotrebi. U Francuskoj špinat nazivaju “metlom želuca”.

OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 02. MAJA 2011.