Predstavljamo prirodne medikamente jednog od najpoznatijih bh. pčelara Hamzalije Hatibovića iz sarajevskog naselja Zabrđe

Doktori su ga prije deset godina otpisali. No, on je i danas živ i pokretan - baš kao i mnogi njegovi pacijenti koje je spasio od sigurne smrti. Liječio je mnoge ugledne ličnosti iz bh. javnog života pa čak i neke članove Međunarodne zajednice

Hamzalija Hatibović 72-godišnji pčelar četvrti je nasljednik višestoljetne pčelarske tradicije stare tešanjske porodice Hatibovića. Na osnovu tradicije i dugogodišnjeg usavršavanja svojih preparata napravljenih isključivo na bazi domaćeg meda i ljekovitog bilja, uspio je izliječiti na hiljade pacijenata. Neki su bolovali od obične upale grla i krajnika, a neki i od najtežih oboljenja tumora. Svojim najvećim uspjehom smatra što je sam sebe podigao iz invalidskih kolica, iako su ga ljekari bili već otpisali.

- Tačno prije deset godina jedan ugledni doktor iz Sarajeva mi je doslovno rekao: "Hamzalija, nemamo se šta lagati, ne možeš prohodati. Može ti pomoći samo dragi Bog. Probaj još nešto uraditi svojim medom, ali ne očekuj mnogo".

- Od tada je prošlo deset godina. Ja sam se, evo, oporavio, svojim medom - dakako. Hodam i radim, a taj isti doktor je umro - priča Hamzalija.

Svjestan da je platežna moć naših građana mala, svoje medne preparate je prilagodio i učinio dostupnim i onim najsiromašnijim građanima.

U ovom broju našeg magazina predstavljamo tri prirodna preparata iz riznice zdravlja Hatibovića za koje je Hamzalija sto posto siguran da dovode do izlječenja.

- Svaki moj proizvod iza sebe ima na stotine izliječenih pacijenata. A svi moji pacijenti su tu, evidentirani imenom i prezimenom. Oni nisu skriveni, svako ko želi može provjeriti i čuti njihova iskustva. Mnogi od njih su bili otpisani, baš kao i ja, a danas žive i rade - ističe ovaj ugledni pčelar.

    KOD REUMATSKOG ARTRITISA - IZLJEČENJE 70 DO 100 POSTO

Preparat Hamzalije Hatibovića za reumatski artritis se do sada pokazao kao odlično sredstvo u borbi protiv ovog teškog oboljenja. Preparat je na bazi domaćeg meda uz dodatak nekoliko vrsta domaćih ljekovitih trava. Terapija je dvojna. Jedna mast se nanosi na oboljele dijelove tijela, dok se druga uzima oralno. Samim tim što je preparat na bazi domaćeg meda, ne može izazvati nikakve neželjene posljedice. Do sada je testiran na tridesetak pacijenata i svi rezultati su bili skoro identični - izlječenje od sedamdeset do sto posto.
 

    KAKO IZLIJEČITI UPALJENE KRAJNIKE BEZ OPERACIJE

Iako se pacijenti sa problemom upaljenih krajnika najčešće podvrgavaju operativnom zahvatu, za tako nešto nema potrebe. Medni preparat za upalu grla i krajnika Hamzalije Hatibovića postoji već stotinu godina i spasio je na hiljade pacijenata od operativnog zahvata.

U kakanjskom centru PROI na skidanju 15 dugogodišnjih ovisnika heroina
      

U centru PROI se narkomani klasificiraju po izraženosti svog problema i nikako drugačije. Često se može čuti da Omer doziva Bogdana, Bogdan Emira, Emir Marka… Nacionalna struktura je raznovrsna, a njihova starosna dob je između 17 i 35 godina. Još se nije dogodilo da se štićenik ovog Centra vrati svom starom poroku. Naprotiv, sve su to uspješni poslovni i porodični ljudi

Ja sam ovdje jer ne postoji utočište gdje se mogu skloniti od samog sebe. Sve dok se ne suočim sa sobom u očima i srcima drugih, ja bježim. Dok ne propatim i sa njim ne podijelim moje tajne, ne osjećam se sigurno… - ovim citatima, "daytop" filozofije svako jutro započinju novi dan štićenici Centra za podršku resocijalizaciji ovisnih i izliječenih od droge u kakanjskom selu Trnovci.
 
Dok u većini medicinskih ustanova u odnosu liječnika i narko ovisnika hronično hladan odnos svodi se na puko pisanje uputnica, dijagnoza i provođenje “metadonske terapije”, u Kaknju su odlučili da toplinom, druženjem, radom, razgovorima, obrazovanjem… zalutale mlade ljude vrate na pravi put. U morbidnoj atmosferi droge, uspaničenosti roditelja i neefikasnosti razmrvljenih državnih institucija, čini se da je Centar PROI tračak svjetlosti u bh. tunelu narkomanije.
 
  Od ovisnika do direktora
  
U Centru svi rade kao jedan i, sve na znak zvona. Ustajanje, toalet, doručak, radne obaveze, ručak… i, sve je tačno u minutu. Čak i ovce i koze imaju svoj program. Tačno se zna kada idu na pašu, kada na mužu, kada dobivaju kukuruz i mekinje. Ovdje je svaki dan ispunjen do posljednje sekunde. Rad, pjesma, druženje… koračanje do najvažnije pobjede – pobjede narko ovisnosti.

- Mi smo radnog tipa, gdje ovisnici svakodnevnim aktivnostima u poljoprivredi, građevini, stočarstvu, obrazovanju, uz potporu terapeuta, savladavaju svoju heroinsku ovisnost – objašnjava Alen Kahriman, izvršni direktor Centra PROI koji djeluje skoro tri godine.

I njegovo formiranje je odgovor na činjenicu da država ne čini što treba da bar ublaži problem u zaustavljanju porasta narkomanije. Formirala ga je grupa bivših ovisnika na čelu sa Alenom Kahrimanom. Alenova priča o prvom kolutu dima marihuane identična je hiljadama drugih priča. Jedina je razlika što je njegova okončana sretnim završetkom. On je 2002. godine uspio pobijediti heroinsku ovisnost, vratiti se u okrilje porodice i društva. Danas je izvršni direktor kakanjskog centra, veoma je ponosan i sretan što je već iz ovog centra, kao pobjednici heroina, otišlo desetak ljudi, a na korak do pobjede je njih još petnaest.

Kreme za hemoroide, za noćnu njegu lica, celulit, glavobolju, bolove u kostima i mišićima... Marcela spravlja u maloj sobici svoje kuće. Kaže da je sve uredno certificirano i da ništa ne prepušta slučaju. Svoje nove proizvode prvo testira na porodici i prijateljima

Na izblijedjelom putokazu gdje se put račva za nekoliko kreševskih sela, neko je krupnim slovima izmijenio oznake na žutoj i pomalo već zahrđanoj podlozi, pa je još jedino upečatljiv ostao putokaz za Bjeloviće. Uskim krivudavim puteljkom na kraju Bjelavića stići ćete do kuće Mate i Marcele Barišić - kreševskih fitoterapeuta, čiji su prirodni ljekoviti proizvodi osvojili Hrvatsku i Njemačku. Interesovanje i potražnja za njima raste i u ostalim evropskim zemljama.

    Mimini recepti

Marcela ili, kako je od milja zovu Mimi, je Bugarka, a Mato rođeni Kreševljak. Upoznali su se u Beču 1994. godine. Mimi je, kaže, radila u jednom lokalnom kafiću, a Mato na organizaciji svadbenskih veselja. Dugogodišnje poznanstvo, krunisali su brakom. Iz Beča u Bjeloviće doselili su se 1996. godine i započeli privatni biznis - uzgoj organske hrane. Za vrijeme naše posjete, domaćina Mate nije bilo kod kuće. Trenutno je u Hrvatskoj pa nas je kroz podrume porodične kuće, gdje nastaju njihovi proizvodi, provela Mimi.

- Od toga uglavnom i živimo, školujemo djecu, plaćamo dažbine - objašnjava Mimi ponosno pokazujući na svoje proizvode.
 
Na uzgoj organske hrane i pravljenje ljekovitih mješavina Mimi se odlučila po samom dolasku u Bjeloviće. Kaže, fascinirao je brdoviti kreševski krajolik, pa je smatrala pravim grijehom ne iskoristiti takva prirodna bogatstva.

- Sjećam se da je moja pokojna baka Aleksandra radila odlične kreme od nevena. Stalno su dolazili neki strani ljudi i meni je to ostalo urezano u sjećanje. Svi su hvalili te njene recepte i preparate.

Smjesa za pomoć kod hemoroida, krema za noćnu njegu lica, glavobolju, bolove u kostima i mišićima, krema protiv celulita... samo su neke od biljnih preparata iz palete Miminih proizvoda nastalih tokom minule decenije. Kaže da je sve uredno certificirano i da ništa ne prepušta slučaju. Svoje nove proizvode prvo testira porodici i prijateljima.

Nesvakidašnji imidž Poljaka Martina Poletila (35), koji svakog ljeta gostuje u BiH

Neću šišati kosu ni tada, kad vrh pletenice dodirne zemlju, a nedostaje samo nekoliko centimetara – kaže ovaj 35-godišnji sociolog rođen u Varšavi, koji od 1996. godine svakog ljeta dolazi u našu domovinu

Tridesetpetogodišnji Poljak Martin Poletilo (Marcin Poletylo), svakog ljeta je u posjeti našoj domovini, a glavno stanište mu je Sarajevo, u kome zna boraviti i po mjesec dana. Tako je bilo i ovog ljeta, a susret sa ovim sociologom, rođenim u Varšavi, upriličili smo u sarajevskom Klubu ljubitelja sedme umjetnosti, u Ulici Alipašina…

Razloga ima više zašto našim čitateljima predstavljamo ovog Poljaka, a glavni povod je bio njegov nesvakidašnji imidž. Martin, vjerovali ili ne, nije išao kod brice punih devetnaest godina. Rezultat toga je njegova duga kosa, na kojoj mu mogu pozavidjeti mnoge dejvojke. Ovaj tridesetpetogodišnjak, visok 1,76 m, ima pletenicu koja gotovo doseže do zemlje. Kada smo ga upitali koji je glavni razlog zašto “izbjegava” odlazak kod brice, uz osmijeh je kazao kratko i jednostavno:
 
- To je moj imidž… Ne bih sebe mogao zamisliti bez duge kose!

      Pomagao izbjeglicama

Ako ste pomislili da je Martin Poletilo hipik, ili da je jedan od onih koji konzumira narkotike, grdno ste se prevarili. Mnogi njegovi prijatelji, koje je stekao u našoj domovini, imaju najljepše mišljenje o ovom Poljaku, koji od 1996. godine redovno dolazi u našu domovinu. Odlično i tečno govori naš jezik. Ispričao nam je:

- Od 1993. do 1996. godine bio sam u mirotvornoj misiji Humanitarne organizacije “Suncokret”, čije je sjedište bilo u hrvatskom gradiću Pakrac. Pomagali smo i bosanskim izbjeglicama… Tamo sam upoznao mnoge dobre ljude iz vaše zemlje i bila mi je želja da jednog dana dođem u Sarajevo. Ostvarilo se to prvi put prije jedanaest godina. Od tada niti jedno ljeto nije prošlo da nisam bio gost Sarajeva…

Martin Poletilo je diplomu sociologa stekao na varšavskom Univerzitetu društvenih nauka, ali ga je život odveo u London, gdje danas radi u jednoj firmi za “modernu” reciklažu otpada. Kazao nam je kako njegova firma, uz zavidan profit kojeg godišnje ostvaruje, puno doprinosi u održavanju eko-sistema u engleskoj prijestonici.
 
– Slučaj je htio da nisam ostao u svojoj profesiji, ali, Bože moj, kao i mnogi Bosanci, radim ono što mi je život nametnuo da radim. Ne žalim se. Imam dobru platu, a moji odmori u vašoj domovini su bolji nego onih koji odlaze u najpoznatija svjetska ljetovališta – kaže Martin i dodaje kako je “Sarajevo raj za provod mladih ljudi”.