Hasib Silajdžija Mačak, novotravnički boem i avanturista, odlučio napraviti vlastiti avion

Želja da poleti: Hasib Silajdžija Mačak

U životu se Hasib Silajdžija, kako kaže, bavio svime i svačim, život ga je podučio raznim zanatima, pa je tako bio rudar u Brezi, zidar širom bivše Jugoslavije, radio je na brodogradilištu u Splitu, pa u auto-saobraćaju i gdje sve ne, kako on to kaže. Ali od svega toga i sa velikom ljubavlju se ponajviše posvećivao motorima i brzini, pa i danas tu i tamo popravlja motore, motorke i auta, ali samo benzince, jer kako kaže to mu je u krvi.
Još kao dijete se izdvajao od svojih vršnjaka, uvijek je bio drugačiji od ostalih. Upravo zbog toga su ga prozvali – Mačak!

- Kad sam bio dječak na drvo sam se penjao uz grane, dok su sva druga djeca uz deblo. Tako se ja dohvatim grane i počnem se penjati, sa grane na granu i isto tako silaziti sa drveta. Svi su dovikivali - „vidi ga, penje se k'o mačak“, i od tada ti meni ostade nadimak Mačak, tako da me više niko i ne zove pravim imenom. Mnogi i ne znaju moje pravo ime - uz osmijeh će Hasib.

  Avion bez krila

Cijelog života ga prati želja da se vine u visine i leti slobodno kao ptica. Kaže, gledajući avione u nebesima, poželio je i on da se vine među oblake. I odlučio je prije četiri godine da napravi vlastiti avion!? Kako zbog besparice i kokuzluka nije mogao nabaviti sve što mu je bilo potrebno, odlučio se na improvizaciju. Nekako je “skrpio” svoju letjelicu. 

- Uzeo sam motor od automobila “poljaka”, napravio veliku elipsu od nekih dijelova autobusa, ubacivao aluminij i druge lahke predmete. Cilj mi je bio pokušati da se samo podigne sa zemlje, a naknadno bih mu napravio krila. U tome sam i uspio. Moj avion se  od zemlje odvojio poprilično, a pod još jačim gasom mogao je ići još mnogo više. Međutim, zbog loših i nekvalitetnih materijala elipsa se odvojila i odletjela, a avion pao. Nasreću, nisam se povrijedio. Nije stradao niko ni od gledalaca, iako je elipsa zbog jakog gasa i pri pucanju njenog nosača fijuknula kao vjetar.

Šejh Mohamed Elgaher, iz Egipta, o simptomima i oboljenjima prouzrokovana sihirskim zamkama
 

Egipćanin šejh Mohamed Elgaher, već godinama je nastanjen u Dobrinji kod Visokog. Jedan je od rijetkih iscjelitelja, koji u svoje tretmane liječenja Kur'anom, uključuje i medicinsku pomoć. Naime, šejh Elgaher svoje pacijente koji mu se obrate za pomoć, prvo šalje da provjere ljekarske nalaze, ako to već ranije nisu učinili. Tek nakon toga, ako nalazi ne pokažu nikakvo oboljenje i ako osoba ne dobije adekvatnu ljekarsku pomoć, pristupa liječunju Kur'anom. Jer, ispravni nalazi kod bolesne osobe, kaže Elgaher, najbolji su pokazatelj da je osoba pod sihirima.

Autizam i sihiri

- Sihiri mogu izazvati dvije vrste oboljenja: psihička i fizička oboljenja. Psihička oboljenja, nažalost, najčešće se završe samoubistvom ili raskidima bračnih ili predbračnih veza. To su takozvani namjenski sihiri koji imaju za cilj totalno uništenje jedne osobe ili pak, uništenje veze ili braka onih ljudi koji su do tada fino i pristojno živjeli. Međutim, takvi sihiri se lahko prepoznaju. Oboljela osoba naglo počne mijenjati svoje ponašanje, agresivna je i nestabilna. Nezainteresovana je za porodicu, za brak - objašnjava Elgaher i tvrdi da je kod takvih oboljenja, ali i kod svih ostalih, najbitnije brzo reagovati i tražiti pomoć, jer posljedice mogu biti nesagledive.

Sihiri, pored psihičkih oboljenja, mogu izazvati i ona fizička. To su sihiri koji napadaju centralni nervni sistem i, sihir koji napada bilo koji drugi dio tijela; mišiće i crijeva, naročito.

- Sihir koji napda centralni nervni sitem može izazvati takozvanu Alchajmerovu (Altschaimer) bolest, odnosno, uništenje centra za memoriju. Tada osoba, bez obzira na godište, počinje da zaboravlja, gubi koncentraciju i sl. Također, može doći do Parkinsonove (Parchinson) bolesti. U tom slučaju sihir udara na centar za ravnotežu i osoba se počinje tresti, nema kontrolu za pokret - objašnjava dalje Elgaher.

Cazinski šampioni

Sveukupni pobjednik ovogodišnjih Igara je ekipa RVI Gnjilavac, druga je bila Stijena, a treći Šturlić.

U malonogometnom takmičenju šampionska odličja pripala su ekipama: "Stijena", "Gnjilavca" i "Polja". Nagrada za fer-plej pripala je MO RVI "Krivaja".

Među 20 stonotenisera-invalida, u kategoriji amputiraca donjih ekstremiteta, pobijedio je Sanel Murić, a u kategoriji amputirci gornjih ekstremiteta Mirsad Alijagić. U kategoriji gluhonijemih, prvo mjesto je osvojio Mehmed Muranović, dok je u kategoriji paraplegičari, najbolji bio Dejan Samardžić, ispred Šefika Čizmića. U opštoj grupi, prvo mjesto je zauzeo Safet Hirkić, drugi je bio Asmir Silić, a treći Fadil Memić. Sveukupni pobjednik u stonom tenisu je Mehmed Muranović.

Takmičenje u streljaštvu okupilo je 25 strijelaca iz 15 mjesnih ogranaka RVI. Pobijedio je Sulejman Memić, ispred Ismeta Ćoralića i Mehmeda Kapića. U šahovskom dijelu takmičenja, učestvovalo je 10 igrača, a najuspješniji je bio Mujo Zećirević, ispred Šefika Čizmića i Ismeta Nuhića.

Atletsko takmičenje u tri discipline izazvalo je veliko interesovanje učesnika. U skoku u dalj, prvo mjesto osvojio je Ramo Lipović, drugi je bio Sanel Murić, a treći Samir Čataković. U bacanju kugle, najuspješniji je bio Fadil Memić, ispred Emira Dautovića i Omera Delalića. U povlačenju užeta prvo mjesto osvojila je ekipa Mjesnog ogranka RVI Gnjilavac, druga je bila Stijena, a treći Šturlić.

Almedina Kaljun (42), sa Založja kod Breze

- Rudnik je nešto za šta sam vezana cijeli svoj život. Rođena sam u Smailbegovićima, naselju nadomak rudnika. Kao mala igrala sam se oko rudnika. Moj rahmetli otac je zaradio penziju kao rudar. Moj dedo također, pradedo, amidže... Danas moj muž i brat rade u rudniku i svi smo nekako tu, godinama vezani za rudnik. Odatle je vjerovatno i potekla moja ljubav za rudarstvom - počinje Almedina svoju priču. - Znam da je rudarsko zanimanje malo neobično za jednu ženu. Kada sam se zapošljavala zatekla sam samo dvije žene; inženjerku Dragicu i još jednu tehničarku, a osim nas u Brezi ne znam da igdje postoji sličan slučaj - priča Almedina, naglašavajući da ih sada u jami ima ukupno šest, te još nekoliko žena koje povremeno silaze u jamu. To su obično, kaže, inženjerke rudarstva.

Ljudski faktor

- Znam da ljudi imaju određenu odbojnost prema jami. Čak i veliki broj kolega koji rade u rudniku, nikada nisu sišli u nju. Neki od njih su i penziju dočekali, a nisu se usudili ući. Rade, tako, neke poslove na površini zemlje. No, da budem iskrena, imaju i razloga. Koristimo opremu koja je nerijetko stara i više od pedeset godna a sve to utiče na sigurnost rudara. Mada, kada realno sagledam, i nije to baš toliko strašno, kako se čini. Posao rudara je težak i opasan onoliko koliko ga sam rudar učini takvim, bez obzira bio muško ili žensko. Naravno, postoji i onaj dio gdje ljudski faktor ne može uticati, ali u većini slučajeva nesreće su izazvane ljudskom nepažnjom. Slijedite li pravilo koje kaže: Kada se krećeš kroz jamu, gledaj ispred i iza sebe. Gledaj sa lijeve i desne strane i gledaj pod noge i iznad glave i, sigurno ti se ništa neće desiti - kroz šalu objašnjava Almedina i priznaje da unatoč dugogodišnjem iskustvu, na to pravilo ponekad i zaboravi.