Iz dana u dan, zdravstveno stanje djevojčice Besime Bajramović iz Cazina, prvog pacijenta u BiH, kojoj je transplantirana jetra sa živog davaoca, sve je bolje i stabilnije. Prema riječima njene majke Fate, djevojčici ponajvše nedostaje škola i kolege i kolegice iz razreda. Uz redovnu medicinsku terapiju, strogo se vodi račua i o režimu ishrane.
Besimi i njenim roditeljima posebnu snagu daju plemeniti i humani ljudi iz svih krajeva svijeta. Kažu, nakon naše akcije, shvatili su da nisu sami i da sada mogu mirnije spavati. Plemeniti i humani ljudi na Besimin račun su do sada uplatili 7.500 KM. Ovo je izvještaj sa 20. martom ove godine. Neki naši čitatelji su kupovali preskupi lijek “prograf”, a nekoliko stotina naših čitatelja je uplaćivalo po 10 KM.
- Velika hvala svima koji su uplatili za moje zdravlje i jednu marku, jer su time dokazali, da je naš narod human i merhametli, te da hoće pomoći čovjeku u nevolji. Posebnu zahvalnost upućujem doktorima i medicinskom osoblju u Tuzli, koji su uložili sve svoje znanje da mi pomognu. Hvala za humani gest doktorima iz bolnice Merkur u Hrvatskoj, koji su mi, bez razmišljanja, pritekli u pomoć – kaže Besima.
“Aurin” spisak ljudi humanog srca i stalnih Besiminih donatora ovih dana mogao bi biti proširen. Stalnu pomoć najavili su Vidoviti Dali i Ahmed Srabović. Do sada jedino Vidovita Beba redovno uplaćuje po 150 KM.
Svi koji žele pomoći za nastavak liječenja Besime Bajramović, mogu svoja novčana sredstva uplatiti na žiro - račun njenog oca Bešira, koji je otvoren kod Uni Credit Zagrebačke banke. Broj žiro - računa je 3385002514331390, sa naznakom za liječenje Besime Bajramović.

Predstavljamo vam dr. Žozefa Šlezingera (dr. Joseph Schlessinger), tvorca lijeka SUTENT, najvećeg medicinskog otkrića na početku ovog vijeka

Otac čudotvorne terapije, dr. Žozef Šlezinger ( Joseph Schlessinger), pravim imenom Josip, tvorac kontroverznog lijeka za rak bubrega, naše je gore list, po majci je rodom iz Bugojna. Za stvaranje "Sutenta" trebalo mu je petnaestak godina. To je prvi i jedini lijek koji je FDA odobrila za tretman dvije različite vrste raka - raka bubrega i GIST. Da li će njegov lijek spasiti Ivicu Račana

Dok se u susjednoj Hrvatskoj vode polemike o djelotvornosti lijeka "Sutent", koji je prepisan SDP - ovu čelniku Ivici Račanu, našoj, ali i svjetskoj javnosti je malo poznato da je njegov tvorac naše gore list. Naime, dr. Žozef Šlezinger (Joseph Schlessinger), pravim imenom Josip,  je hrvatski Židov, a njegova majka je rodom iz Bugojna.
Njegov otac Imre bio je trgovac iz Slatine, dok je majka Rifka rođena u Bugojnu. Pošto su joj nacisti početkom rata pobili sva tri brata, s majkom i prvim mužem pobjegla je prema jadranskoj obali. Tokom mukotrpnog puta muž joj se razbolio i umro, tako da je u 21. godini ostala udovica.

   Na brodu sa stokom

- Ona i baka završile su u italijanskom radnom logoru na Rabu, u kojem je 1942. upoznala oca, deset godina starijeg udovca Imru. Njegova žena i kći odvedene su u Aušvic, gdje su ubrzo umrle, a on se jedva uspio spasiti - prepričava Šlezinger ratnu dramu svojih roditelja i bake, koji su nakon kapitulacije Italije napustili logor i pridružili se Titovoj vojsci.

Mještane pronalasci nisu uzbudili   - Turističkoj zajednici u Čapljini značajnije Svetsko prvenstvo u ribolovu   - Zašto je magistar Vasilj ljuta na vlast 

Sl. Hutovo Blato

Mjesto Bajevci u Hutovom blatu ovih dana su centar arheoloških istraživanja u Evropi. Ono što se desilo na lokalitetu Desilo, tik pored puta za Svitavu, odnosno starim putem za Neum, zainteresiralo je arheološke autoritete Evrope, pa moglo bi se reći i svijeta. Na Desilu je arheološki tim predvođen magistrom Snježanom Vasilj, profesoricom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, pronašao dva ilirska broda dužine oko 14, a širine oko čestiri metra.

Snježana Vasilj sa saradnicima na dubini od osam metara našla je i dijelove više od 70 amfora i 30 njihovih dijelova sa pečatima radionica u kojima su proizvedeni. Pronađeno je i originalno koplje sa drškom, a nedaleko od ove lokacije otkriveno je i sedam grobova ilirskog plemena Daorsi, te tragovi antičke vile i izuzetno vrijedan srednjovjekovni čamac, takozvani monoksil.

Zakonska regulativa

Kada se očekivalo da će nakon ove senzacije radovi u Bajevcima biti nastavljeni, nevrijeme i zakonska regulativa, koje nema, zaustavili su Snježanu i njene saradnike da nastave sa radovima. Timu gospođe Vasilj stigle su čestitke tek od Gavrila Grahovca, federalnog ministra kulture, prosvjete i sporta i prof. dr. Envera Imamovića, ali i od Entonija Hardinga, predsjednika Evropske asocijacije arheologa. Po svemu sudeći oni su među rijetkima koji shvataju značaj ovih istraživanja.

Prvi put na utakmici bio 1953. godine  - Otkako zna za sebe, zna i za FK Sarajevo  - Najdraže mu utakmice protiv Želje  -Nema tih para za koje bi prodao džemper sa izvezenim grbom Sarajeva

Sl. Na svakoj utakmici sa rekvizitima: Jusuf Juka Jusić

Jusuf Jusić, zvani Juka, stanovnik sarajevskog naselja Hrasno, strastveni je navijač FK Sarajevo, te već decenijama rijetko propušta utakmice svoga omiljenog kluba. Zbog toga, vjerujemo, nema navijača, igrača, trenera ili sudije koji ga ne poznaje.
- Prvi put sam na utakmici bio 1953., sa 17 godina, a danas mi je 70. Ni ne sjećam se koliko sam ih pregledao, stvarno ih je bilo mnogo. Otkako znam za sebe, znam i za FK Sarajevo. Utakmice sam rijetko propuštao, osim onih na koje nisam mogao otići zbog posla. A šta da radim danas? U penziji sam, dobro mi dođe da izađem malo i da se družim. Na stadionu imam dosta raje, neke poznajem već godinama. Uglavnom se družim s mlađima, jer je malo ljudi mojih godina na tribinama - s osmijehom priča Juka.

Unikatni džeper sa grbom kluba

Na naše pitanje da li postoje utakmice koje su važnije od drugih, Jusić odgovara da su mu najdraže one protiv protiv Želje, «posebno kad pobijedimo».
- Dok sam radio u Njemačkoj, bio sam jedini stranac u klubu navijača Hamburga. Kao takav sam imao besplatnu kartu za svaku utakmicu. I baš u to vrijeme Sarajevo je igralo u kupu UEFA protiv Hamburga. Na tu utakmicu sam došao i vratio se, sa njemačkim igračima. A posebno se sjećam utakmice protiv Čelika 1967. godine, kada smo prvi put postali šampioni države. Gubili smo 2:0, a pobijedili sa 5:2.
Gospodin Juka prepoznatljiv je i po džemperu, na kojem je izvezen grb njegovog omiljenog kluba.
- Plela ga je moja žena, unikatan je. Ima mu 17 godina i ne bih ga dao ni za šta na svijetu. Nema tih para za koje bih ga prodao. Volim da ga oblačim, posebno na utakmice protiv Želje, jer imam osjećaj da meni i klubu donosi sreću. Inače, skupljam karte sa utakmica i imam dosta rekvizita, na kojima mi mnogi zavide.