Živjeti sa alergijama - peludna hunjavica, rinitis, sezonski alergijski rinitis

Iako se naizgled ne radi o težoj bolesti, alergijski rinitis danas predstavlja globalni zdravstveni problem, jer remeti kvalitet života, umanjuje intelektualno funkcioniranje i dnevne aktivnosti, a često je povezan i sa drugim bolestima; npr. sa astmom. Procjenjuje se da od njega pati između 10 i 25 odsto stanovništva; najčešće i najviše ljudi između 35 i 40 godina. Kod djece do šest godina prevalencija alergijskog rinitisa je nešto niža i kreće se oko 10 odsto. 

  Nos koji curi

Alergijski rinitis definiran je kao simptomatski poremećaj nosne sluznice, koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Neki ljudi imaju alergijski rinitis samo tokom određenih razdoblja u godini, naprimjer u proljeće ili jesen (sezonski alergijski rinitis, naziva se i peludnom hunjavicom). Drugi ga, pak, mogu imati u bilo koje doba godine (nesezonski alergijski rinitis).

Nos koji curi, često kihanje, te vlažne i nadražene oči zbog alergijskog rinitisa posljedica su izlaganja alergenu (tvari koja izaziva alergiju), kao što su pelud ili prašina. Možete poduzeti neke mjere da biste izbjegli izlaganje alergenima, a prirodni će vam lijekovi donijeti određeno olakšanje. Ipak, najbolji način za povećanje otpornosti je jačanje vlastitog imunološkog sistema.  

Hoće li i kada BiH dobiti Banku matičnih stanica (3)

UPOTREBA MATIČNIH STANICA JE JEDINI LIJEK KOD TUMORA

Danas postoje vrlo djelotvorni citostatici (kemoterapija) koji se koriste kod liječenja leukemija i limfoma. Što je doza citostatika veća, bolje su i šanse za izlječenje oboljelog, ali citostatici osim što ubijaju ćelije raka, štetno djeluju i na druge organe, tako da je njihovo doziranje ograničeno. Na njihovo djelovanje posebno je osjetljiva koštana srž, koja proizvodi matične stanice krvi iz kojih se razvijaju sve druge ćelije krvi. Korištenje prevelike doze citostatika izaziva nepovratno uništenje koštane srži i smrt oboljelog.

Uvođenjem transplantacije matičnih stanica (ćelija) krvi u liječenje malignih bolesti, postiže se višestruko povećanje doze citostatika, a samim tim veća efikasnost liječenja. Dakle, većinu ćelija raka ubija visoka doza citostatika sa ili bez korištenja radioterapije (zračenja), a alotransplantacija se koristi da se nadomjesti koštana srž i da novostvorenim imunim sistemom uništi ćelije raka koje su preživjele djelovanje kemoterapije.

Autologna (auto) transplantacija matičnih stanica krvi

Broj onih kod kojih je moguća transplantacija matičnih stanica uzetih od drugih osoba (srodni ili nesrodni davatelji) je ograničena.To je ponajprije zbog nemogućnosti nalaženja tkivno podudarnog davaoca, zbog čega se i osnivaju banke matičnih stanica krvi ili zbog starosne granice (do 60 godina kad je davalac rođak  i do 45 godina kod nesrodnog davatelja). Zbog toga se danas alotransplantacija kao način liječenja koristi samo kod oko 30% od ukupnog broja onih kojima je potrebna.

Navedeni razlozi doveli su do razvoja drugog načina transplantacije, poznate kao autologna (auto) transplantacija. Kod ove transplantacije primatelj i davatelj matičnih stanica krvi je ista osoba. Jednostavnije rečeno od oboljelog se uzimaju njegove matične stanice, zatim se tretira visokom dozom citostatika, nakon čega mu se vraćaju njegove matične stanice, iz kojih će se razviti stanice krvi. Dakle ideja je ista kao kod transplantacije kad su donor i primaoc različite osobe, a to je korištenje što većih doza lijekova što bitno povećava šanse za izlječenje. Ipak između ovih dviju vrsta transplantacija postoje bitne razlike, kako po načinu na koji se izvode, tako i po efektima na bolest zbog koje se izvode. Od ukupnog broja transplantacija matičnih stanica krvi oko 70% otpada na autotransplantacije.

Na osnovu i najmanjih promjena na noktima, pomoću ovog jednostavnog tumača pojmova, jednostavno i lahko možete otkriti gdje su vam slabe tačke i od čega bolujete

NERAVNINE - MANJAK VITAMINA B12

- Izražene neravnine sa vidljivim vertikaalnim linijama i nešto tamniji nokti siguran su znak manjka vitamina B12 i gvožđa.

LINIJE - SLABO VARENJE

- Horizontalne linije ukazuju na slabo varenje.

MRLJE - MANJAK KALCIJA

- Bijele mrlje odaju manjak kalcijuma i cinka koji obično izaziva veći unos rafiniranog šećera koji iz organizma izvlači minerale.

DEFORMACIJE - MANJAK PROTEINA

- Povijeni nokti ukazuju na manjak proteina, vitamina C i folne kiseline, zbog njihovog nedovoljnog unosa, ili slabe apsorpcije.

LOMLJIVI NOKTI - MANJAK ŽELJEZA 

- Lomljivost noktiju otkriva manjak gvožđa, vitamina A i kalcijuma, neuravnotežen rad tiroidne žlijezde i bubrega, ili slabi cirkulaciju krvi.
- Pucanje noktiju sa horizontalnim i vertikalnim brazdama odaje nedostatak vitamina B.
- Listanje pokazuje nedovoljan unos tečnosti, nedostatak proteina i hidrohlorne kiseline.
- Izrazito tvrdi nokti ukazuju na bolest bubrega.

Hoće li i kada BiH dobiti Banku matičnih stanica - ćelija  (2)

  Bitno je početi....

Vrlo je važno objasniti razliku između korištenja embrionalnih matičnih stanica i matičnih stanica krvi. Embrionalne matične stanice se razvijaju iz oplođene jajne stanice i iz njih nastaju sva tkiva. Uzimaju se nakon nekoliko dioba oplođene jajne stanice, jer je iz njih teorijski moguće dobiti bilo koje tkivo koje je kasnije moguće transplantirati nekom oboljelom, kome je to potrebno.

To u suštini znači prekid začeća, a eksperimenti na ovom polju izazvali su brojne polemike o njihovoj etičnosti, jer to praktično znači prekid razvoja života. Za razliku od embrionalnih matičnih stanica, iz matičnih stanica krvi, mogu se dobiti samo krvne stanice (crvena krvna zrnca, trombociti, leukociti ). Matične stanice krvi ima svaka osoba, njihov broj je manje -više stalan i u slučaju da nekome doniramo matične stanice, koštana srž koja ih proizvodi za kratko vrijeme ih nadoknadi.

     Transplantacija alogenih matičnih stanica krvi 

Prvi ozbiljniji radovi vezani za transplantaciju koštane srži bili su potaknuti bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, gdje se jasno mogao pratiti poguban uticaj zračenja na preživjelo stanovništvo ovih gradova. Prvo što je primijećeno su teška oštećena koštane srži i izuzetno visok broj oboljelih od svih vrsta raka, a posebno leukemija. Broj oboljelih kod kojih je dijagnosticirana leukemija rastao od 1945. godine kad su bombe bačene, a najviše ih je zabilježeno u periodu između 1952. do 1954. godine. Nakon toga broj novootkrivenih slučajeva leukemija postepeno se smanjivao. Ova i kasnija istraživanja doprinijela su da je danas transplantacija koštane srži, odnosno transplantacija matičnih stanica krvi, postala standardni način liječenja onih oblika leukemija koje su otporne na uobičajenu dozu citostatika i zračenja.