Procenat otkrivenih anomalija kod novorođenčadi iznosi oko 2%, a do kraja pete godine života ustanovi se da još oko 3% djece ima neku od prirođenih anomalija. Ovdje nisu uračunata ona začeća, koja budu spontano pobačena u prvom trimestru trudnoće, jer su anomalije tako teške, da su nespojive sa životom i većina ove djece bi bila ili rođena mrtva, ili bi umrla neposredno nakon rođenja. Broj prirođenih anomalija je puno veći, ali one nisu takve prirode da tokom života prave značajnije probleme i često se previđaju, ili se ispoljavaju u kasnijoj životnoj dobi, a odlikuju se povećanom sklonošću ka nekim bolestima.

Primjer jedne ovakve anomalije je sindrom porodičnog raka, gdje članovi unutar pojedinih porodica češće obolijevaju od različitih oblika raka, usljed nasljeđivanja defektnih gena zaduženih za kontrolu ćelijskog ciklusa. Za oko 50% anomalija novorođenčadi ne možese  tačno utvrditi kako su nastale. Ostalih 50% otpada na hromozomske anomalije, anomalije koje nastaju u sadejstvu više faktora (multifaktoralne) i anomalje uzrokovane djelovanjem okoline u kojoj živimo (spoljašnji faktori).

Hromozomske anomalije ( hromozomopatije )

 Čovjek ima 23 para hromozoma i od svakog roditelja nasljeđuje po jedan komplet od po 23, što ukupno iznosi 46 hromozoma. Djeca rođena sa nekom hromozomskom anomalijom imaju višak ili manjak hromozoma, što, zavisno o broju hromozoma i mjestu na kojem se defekt dešava, izaziva veće ili manje anomalije kod djece. Većina začeća u kojima hromozomopatije postoje, bivaju spontano pobačena u prvom trimestru trudnoće, ali kod određenih hromozomskih poremećaja, djeca se ipak rađaju živa. Jedna od najčešćih hromozomopatija je tzv. trizomija 21. para hromozoma, a naziva se i Daunov (Downov) sindrom. Ovu anomaliju karakteriše pojava tri hromozoma na 21.mjestu ( slika 2 ). Oko 20%  djece rođene sa Downovim sindromom umire u toku prve godine života, a ako prežive kritičnu prvu godinu, onda mogu da dožive starost. Učestalost (incidencija) je dosta velika i na oko 700 poroda rodi se jedno djete sa ovim sindromom. Nije jasan mehanizam nastanka ove anomalije, ali je primijećeno da starost roditelja igra vrlo važnu ulogu. To posebno vrijedi za majke. Tako, naprimjer, žene koje rode dijete sa 32 godine, tri puta češće rađaju djecu sa Downovim sindromom od dvadesetogodišnjih majki, dok je procenat djece sa Downovim sindromom kod četrdesetogodišnjih majki čak 4%. Posljednjih godina otkrivena je veza između očevih godina i ove anomalije i to posebno kod očeva starijih od 40 godina. Kod novorođenčeta sa Downovim sindromom odmah se uočavaju karakteristični znakovi. To se prije svega odnosi na specifične crte na dlanovima. Djeca mnogo spavaju, slabo reaguju na vanjske signale, sišu sporo i lijena su. Uši su im male sa slabo razvijenom hrskavicom. Jezik  je izbačen izvan usta, a razlog tome je slabo razvijena vilica, zbog koje su usta mala. Međutim, za postavljanje prave dijagnoze treba uraditi specifične citološke pretrage kojiema  se otkriva trizomija 21.

Suad Kurtćehajić (45), docent političkih i doktor pravnih nauka, koliko je poznato, jedini u BiH primjenjivao metodu gladovanja Austrijanca Rudolfa Brojsa

FOTO. Hipokrat je također jedne prilike rekao da kada se bolesniku daje hrana, hrani se zapravo bolest a ne bolesnik. A kada se zatvorimo prema hrani, organizam je otporniji prema bolesti: Doc.dr. Suad Kurtćehajić

Nakon što je njegovo otac sam sebi, a na osnovu običnih snimaka pluća, dijagnosticirao rak na plućima, odlučio je primjeniti Brojsovu terapiju gladovanja koja je bila jedina moguća šansa da se izliječi od opake bolesti. Prvo htio bez hrane živjeti četiri dana, a onda to produžio na šet puta dužio period. Nikada se, kaže, nije bolje osjećao

Iako je docent političkih i doktor pravnih nauka, Suad Kurtćehajić iz Bjelog Polja koji već dugi niz godina živi i radi u Sarajevu, od malih nogu je poklonik tehnika joge i hipnoze. Izučavao je tehnike pamćenja, preporađanja... Bavio se intezivom prosvjetljenja te mnogim drugima tehnikama unutrašnjeg razvoja čovjeka koje su još uvijek daleko od očiju bosanskohercegovačke javnosti. Svaku od ovih metoga studirao je kroz raznu literatutu a onda isprobao i na vlastitoj koži. No, najzanimljivijem poduhvatu i izazovu se podvrgnuo 1991. godine. Bio je to takozvani Brojsov metod operacije bez skalpela. Tada nije jeo puna 24 dana. Želio je da nagovori oca, koji je tad bolovao od raka pluća, da gladovanjem, što je i naučno dokazano, pobjedi ovu opaku bolest.

  Očevi principi i sinova pažnja

Nažalost, za oca je bilo prekasno. Rahmetli otac, primarijus dr. Šefket Kurtćehajić, inače jedan od najboljih dijagnostičara svog vremena, zvaničnoj nauci nije želio okrenuti leđa. Ipak, sinu je na samrti priznao.

- Ima nečega u tim mojim, kako ih je on zvao „ludorijama“, - kazao je.
- Trebalo ga je shvatiti. Ipak je 30 godina zastupao tezu zvanične medicne, te je nije mogao olahko pogaziti, makar i po cijenu svog života – objašnjava na početku doc. dr. Suad Kurtćehajić principijelnost i karakter svoga oca.

Sve je krenulo 1991. godine kada je Suadov otac, primarijus dr. Šefket Kutćehajić, specijalita za dijagnozu, na osnovu običnih snimaka sam sebi dijagnosticirao rak pluća. Odmah se podvrgao operaciji u Zagrebu. Nažalost, bolest je već bila zahvatila veći dio organzma i, praktički, nije mu bilo lijeka. Jedni mogući spas za ovog cjenjenog doktora, bila je dokazana metoda Rudolfa Brojsa, austrijskog narodnog ljekara (1899 –1990 ), koji je terapijama gladovanja uz konzumiranje jedino sokova i čajeva od povrća, izliječio od raka preko 10 000 pacijenata. No, na tako nešto, on se nije dao nagovoriti.

- Terapija kojoj sam želio podvrgnuti oca, iko se običnom čovjeku čini suluda, zaista ima smisla i zasniva se na jednom, krajnje logičkom principu - kaže Kurtćehajić i nastavlja objašnjavati: 

Posljedice upotrebe moderne tehnologije

Iako ćemo o posljedicama njihovog zračenja imati naučne dokaze i potvrde za nekoliko decenija, dokazano je da zrače kao i mikrovalne pećnice  - Naučnici savjetuju da telefon držite što dalje od glave za vrijeme upotrebe  - Osobe koje bi se trebale posebno paziti i što manje izlagati zračenju (ne samo mobitela) su trudnice, djeca, bolesnici i osobe sa ugrađenim pace-makerom  - Sve je više dokaza da mobiteli uništavaju i pčele

Iako su mnogobrojna istraživanja o opasnosti upotrebe mobilnih telefona ukazala, ali ne i dokazala njihovu štetnost, ipak je malo onih koji se obaziru na detaljne analize. Međutim, iz britanskog "National Radiological Protection Board" (NRPD) i dalje upozoravaju na njihovu štetnost, te pozivaju ljude da poduzmu sve moguće mjere predostrožnosti. To bi se u praksi odnosilo na što manju izloženost djece, ali i ostalih potencijalno rizičnih grupa mobilnim telefonima i njihovom zračenju, potencijalno opasnom za zdravlje.

Iz NRPB-a kažu da su svjesni nepostojanja pravih i čvrstih dokaza o štetnosti zračenja mobilnih telefona, ali i same indicije da su oni opasni za naše zdravlje trebale bi potaknuti ljude na što veću opreznost prilikom njihova korištenja. Možda ni sami nismo svjesni da bi zračenje mobitela moglo na nas ostaviti posljedice kojih ne bismo bili svjesni sada, ali bi nas mogle pogoditi u budućnosti.

   Studija vrijedna 27 miliona dolara

Kompanija "Wireless Technology Research", izradila je studiju o zračenju mobilnih telefona, vrijednu čak 27 milijuna dolara. Time su naučnici željeli srušiti nagađanja i pretpostavke o štetnom uticaju mobitela na zdravlje čovjeka. Istraživanje je pokazalo jasnu vezu između zračenja, koje mobilni telefoni emitiraju i malog povećanja u broju tumora mozga, povećanja ćelija u mikronukleusu ljudske krvi i podjelu DNK kod štakora. Tako je, prema riječima direktora ove kompanije, potvrđeno da zračenja mobilnih telefona mogu izazvati genetske poremećaje. No, treba li ovo istraživanje prihvatiti tek tako, zdravo za gotovo?

S druge strane, u "Medicinskom glasniku Nove Engleske" objavljena je studija koja se bavila pitanjima povezanosti mobilnih telefona i pojave tumora na mozgu. Ova neovisna studija je anketom obuhvatila 2500 osoba liječenih u američkim bolnicama. Od toga 782 oboljela imala su tumor na mozgu. Zaključak studije se ne slaže sa teoretičarima izuzetne štetnosti mobitela po zdravlje korisnika. Ni ova studija  nije dokazala da upotreba mobilnog telefona nema utjecaja na povećani rizik od dobijanja tumora.

Brojni su faktori koji mogu ugroziti plod trudnice i izazvati pobačaj ili deformacije novorođenčeta

Možda je malo neobično, ali mi ćemo ovaj serijal početi sa jednom biljkom i to zato što se ona u posljednje vrijeme pominje kao mogući uzročnik teške bubrežne bolesti koja je poznata pod nazivom endemska balkanska nefropatija. Vučju šapu  bi trebalo dobro zapamtiti i to ne samo kao potencijalnog uzročnika ove bolesti, nego i zbog njenog, od ranije poznatog pogubnog uticaja na zdravlje ljudi i životinja.

Još od davnina biljku Vučja šapa (Aristolochia clematitis) ljudi koriste u narodnoj medicini zbog nekih njenih izuzetnih svojstava. U našem narodu poznata je još i  kao vučja stopa, vučja jabuka ili vučika.

Ova biljka se odlikuje izrazitim teratogenim i kancerogenim učinkom. Teratogeni period su prva tri mjeseca trudnoće, kad je plod najosjetljiviji na fizičke i hemijske agense. Velika opasnost prijeti od mlijeka krava ili koza koje se hrane ovom biljkom. Ove životinje u slobodnoj ispaši izbjegavaju vučju stopu, ali ona se može naći u njihovoj hrani u postupku pravljenja silaže, kojom se stoka hrani, tako da odgovornost prije svega leži na ljudima koji silažu pripremaju i nužno je njihovo bolje upoznavanje sa svojstvima ove biljke.
Trudnice koje piju mlijeko životinja koje su hranjene silažom u kojoj se nalazi i vučja stopa rađaju djecu sa teškim deformacijama kostiju. I dojenčad koja se hrane ovim mlijekom imaju visoku stopu oboljenja od malignih bolesti, prije svega, leukemija.