- Aura otkriva: Kako su sumnjivi snimak misterioznih očiju koje su snimljene u Rusiji, bosanski hakeri smontirali i plasirali na internetu kao neobičnu pojavu na nebu iznad fojničkog sela Oglavak

Ezan iz Turske, govor ruski, šejtanske oči!!!

Posljednjih dana BiH potresaju nevjerovatne priče. Navodno, na nebu iznad fojničkog sela Oglavak, udaljenom desetak kilometara od grada, ukazale su se misteriozne ljudske oči gigantskih razmjera. Oči je, prema pričama mnogobrojnih Fojničana, vidio seoski mladić dok je to jutro išao na sabah namaz u obližnju nakšibendijsku tekiju šejh Abdurahman Sirije. No, kako niko nije povjerovao u njegovu priču, nebeske oči je slijedećeg jutra snimio kamerom svog mobitela, a sa sobom je poveo i nekoliko svjedoka.

Iako izvjesnog mladića i njegove prijatelje, niko na općini Fojnica ne poznaje, snimak sa misterioznim očima na nebu, dok u  pozadini uči sabahski ezan a u daljini sijevaju munje i pucaju gromovi, se ubrzo našao na internetskim forumima. Pokrenuo je lavinu komentara. U zastrašujući prizor koji ni najveće skeptike ne ostavlja ravnodušnim, malo ko da sumnja a vijest se proširila čak i do susjedne Hrvatske.

- Daj Bože da se šta hoće desiti, kao u Međugorju, pa da i mi živnemo i da ne moramo znoj proljevati da zaradimo koru hljeba - kaže Dževad Mehić iz susjednog sela Smajlovići, koji porodicu prehranjuje praveći drveni ugalj.

   Haker iz Travnika

Ipak, Aurina višednevna istraga o nastanku ovog snimka će morati razočarati Dževada i njegove istomišljenike. Pred samo zatvaranje ovog broja, na mail adresu našeg novinara stiglo je pismo Kasima Langića, informatičara iz Travnika(?!) koji se na YouTube portalu predstavlja pod kodnim imenom „Husrevbeg1". Otkriva da je video snimak misterioznih očiju, upravo on postavio na internet. Danas je pomalo ogorčen zbog svega. Nije slutio da će njegova radoznalost i nepažnja zatalasati cijelu državu, pa čak u priču uključiti i vjerske autoritete.

- Video klip sa očima, na mobitel sam dobio od prijatelja Hajrudina Porića, a on je snimak dobio od nekog iz fojničkog sela Kaćuni, uz priču da su se misteriozne oči dogodile u Fojnici. Ezan i prilogođavanje snimka našim prostorima već je neko ranije uradio, a ja sam samo bio krajnji korisnik. Kad sam dobio taj klip, odlučio sam ga postaviti na internet ali sam ispao malo naivan jer svoje navode nisam napisao između navodnika. Htio sam da sami ljudi ocijene o čemu se radi. U međuvremenu sam otkrio da takav klip već postoji, ali da je izvorni snimak zabilježen u Rusiji, (ako malo potražiš naći ćeš taj klip bez ezana, na kojem se čuje govor na ruskom). Međutim, već je bilo kasno za povlačenje mog snimka sa interneta ili za bilo kave korekcije. Već je dosta ljudi vidjelo snimak, napisalo komentare i zauzelo svoje stavove, a dosta ih je snimak imalo i na svojim mobitelima. Stvar je izmakla kontroli - piše, između ostalog, u mailu Kasim Langić, čije dijelove objavljujemo uz neznate korekcije.

Tragom orginalnog snimka misterioznih očiju i na osnovu onoga što nam je rekao Kasim, naš novinar je stupio u kontakt sa Ukrainkom Poliniom, koja se na YouTube portalu pojavljuje pod kodnim imenom „Zambozik". Ona je, također, među prvima došla do orginalne snimke, navodno snimljene u Rusiji što je potvrdilo i autentičnost priče Kasima Langića.

 - Anto Pejić, bioenergičar iz Orašja

Liječim ljude energijom koju dobivam direktno sa Božijeg izvora
 

Godina 1996., u Njemačkoj je obilježena kao godina pokretanja novog oblika liječenja bioenergijom. Novi pravac je nazvan bioenergetska meditacija ili pokretanje vlastite bioenergije na samoizlječenje organizma. Osnivač i tvorac ovog interesantnog pravca u alternativnoj medicini je ruski doktor psihologije Viktor Filipi, kojem su ljekari, još kao sedamnaestogodišnjem srednjoškolcu, rekli da neće dočekati osamnaesti rođendan. Bolovao je od teškog virusnog oboljenja pluća.

Tada je, pričao je poslije Viktor svojim bliskim prijateljima, jedne večeri dok je ležao i gledao kroz prozor u razasute zvijezde po nebu, dobio viziju u kojoj mu se od samog Gospodnjeg daruje bioenergetska sposobnost pomoću koje će se izliječiti. To se uistinu i desilo. Viktor je dočekao 18-ti, a nedavno je proslavio i 56. rođendan.

Početkom '90-ih je napustio Rusiju i došao u Njemačku, u Leverkusen, gdje će 1996. godine osnovati i školu za podučavanje, kako je nazvao, bioenergetske meditacije. Školu danas pohađa preko 2500 učenika, a uz pomoć ove tehnike izliječeno je na stotine hiljada bolesnih ljudi širom svijeta.

   Doba komunizma

Prvi Bosanac koji je metodu Viktora Filipija isprobao na sebi, a kasnije je
počeo širiti i primjenjivati i na drugim ljudima, je bioenergičar Anto Pejić iz Orašja. Anto je uz pomoć ove metode do sada izliječio na stotine ljudi od štitne žlijezde, glavobolje, depresije, strahova... Na njegovim tretmanima mnogi su promijenili svoj život nabolje, vratili samopouzdanje, izbjegli rizične operacije...

- Moć liječenja bioenergijom posjedujem otkako znam za sebe, ali zbog komunističkog sistema koji je vladao u našoj zemlji, to nikada nisam smio ispoljavati javno. U moj vakat se ni Bog nije smio spominjati, a kamoli bioenergija. Mama Ruža i otac Damljo, uvijek su me šutkali a ja sam to gušio u sebi - kaže Anto.

Godine 1973. je napustio bivšu Jugoslaviju i otišao u Njemačku. No, kako ni njemačke vlasti u tom periodu nisu dozvoljavale javno bioenergetsko, kako su to oni tada nazivali, vračanje, i tamo je Anto morao raditi iza paravana >>>

 - Derviš Husagić, Kakanjac neobičnog zanata

Stare nane svojim unucima redovno zaviruju među noge

Derviš Husagić (71), pored omiljenog načelnika općine Mensura Jašarspahića, već niz godina slovi za najpoznatijeg Kakanjca. Slavu je stekao zahvaljujući poznavanju drevne metode liječenja klinčića kod muške novorođenčadi. Riječ je o oboljenju koje se javlja kod novorođene muške djece do godinu dana starosti. Manifestira se oteklim mošnjama, a dijete svoje tegobe iskazuje plačom, nervozom, nesanicom...

- Voda se skuplja u mošnjama. Stare žene, a naročito nane to dobro znaju. Nije slučajno da svojim unucima u prvoj godini života redovno kontroliraju mošnje. Prate ima li vode u njima, jesu li natekle ili čak pomodrile - objašnjava nam na početku naš domaćin, te dodaje, da ako se klinčići na vrijeme ne izliječe, mogu prerasti u "kilu" ili bruh.

   Petom u mošnjice

Ovim poslom Derviš, kako nam je ispričao prije nekoliko dana u dnevnom boravku svoje nove kuće u Popama, udaljene četiri kilometra od centra grada prema Zenici, bavi se preko 50 godina. Neobični zanat je naučio od rahmetli majke Bilke koja je u ovom poslu bila neprevaziđena na cijeloj kakanjskoj regiji. Uporedo je radio i kao kopač u RMU Kakanj, a kasnije i kao ložač u hotelu Kakanj - čiju minimalnu, ali slatku penziju, i danas uživa.
 
Mudrost Derviševog zanata, od kojeg, ruku na srce ne bi mogao zaraditi ni za osnovne životne potrebe (cjenovnik za usluge se kreće od kutije cigareta, a samo u rijetkim trenucima dobije više od pet maraka op. a.), nije nikakva tajna. Dijete položi na pod. Podigne mu nogice u zrak tako da oslobodi mošnjice. Onda zaokruži petom oko mošnjica tri puta, pa lagano kucne u njih. Isti tretman ponovi tri puta, a onda izađe iz sobe, dok roditelji ne spreme dijete.

- Dok izlazim, ne smijem se obazirati. Tako je pravilo. A nevalja ni da kažem, dođite mi opet. Samo se kaže alahimanet ili doviđenja. Eto, tako radim - priča Derviš. Rijetko mu se desi da tretman ne uspije ili da ga, u najgorem slučaju, ponovi dva puta.

Služeći se prostim matematičkim operacijama da se zaključiti da je do sada izliječio na hiljade djece od ovog čestog oboljenja, a mnoge je spasio i od operacije. Nikada nije dolazio u sukob sa zvaničnom medicinom. "Kroz redove" govori da je nerijetko liječio djecu i kakanjskih ljekara.

 - U redovima Specijalne policijske jedinice Federalne uprave policije na Otoci "uposlena" su i dva tornjaka 

 Tornjaci "specijalci" na radnom zadatku 24 sata

Av, av... oglasio se dubokim lavežom Ajax prije nego što nas je i sam čuvar (portir) ugledao. Kada čujete taj ponosni lavež, krv vam na trenutak stane, noge se "odsijeku"... U tom trenutku ni ne slutite da samo najavljuje vaš dolazak na posjed Specijalne policijske jedinice Federalne uprave policije (FUP) u sarajevskom naselju Otoka.

  Radno vrijeme

Ajax, tornjak čuvar na zadatku nije džaba zalajao, redovno obavještava svoje nadređene o posjetiteljima u zgradu komande Federalne Specijalne policije. Nakon legitimisanja, u njegovom prisustvu, kada šef završi svoje formalnosti, Ajax će vam samo mahnuti repom.

Inače, tornjaci "specijalci": Ajax i Bili obavljaju poslove čuvara objekta. I tu su sjajni. Ni muha ne može proći neprimijećena. Radno vrijeme im je 24 sata. Sedam dana jedan je na ulaznoj kapiji komande Policije, a drugi u krugu, u kojem su smješteni Sud BiH i Državno tužilaštvo. Nakon toga se mijenjaju. Na ulaznoj kapiji Ajaxa mijenja Bili, koji odlazi da dežura u krugu s bočne strane Suda i Tužilaštva BiH. Imaju svoje staze kojima danonoćno patroliraju.

Do sada nisu imali nikakvih okršaja, a i kako će, pitaju se svi u ovoj jedinici. Čim neko pokuša da se približi dočeka ga uvijek budni tornjak i svojim lavežom diže uzbunu... Ko bi poslije toga, kada vidi taj gard, pokušao bilo šta da napravi i nađe se oči u oči sa "četveronožnim čuvarom". >>>