|
Janjići kod Zenice - ukleto mjesto na magistralnom putu M-17 GODIŠNJE SMRTNO STRADA TRIDESETAK DUŠA
U BLIZU HILJADU SAOBRAĆAJNIH UDESA
Dionica magistralnog puta M-17 koja prolazi kroz Janjiće, a kuda bi trebao proći i budući koridor 5-C, prema pričama mještana, nekada je bila ispunjena velikim šehidskim nišanima. Sve to je porušeno gradnjom magistrale. Ostao je tek poneki nišan koji se igrom sudbine nije našao na putu velikim mašinama. Ovo mjesto nema sreće od kada je put prvi put sagrađen sedamdesetih godina prošlog vijeka. Već prve godine su poginuli nekakvi stranci. Iz čista mira su skrenuli sa ceste u njivu. I evo, od tada pa do danas nema godine, a da Janjići ne odnesu barem nekoliko života. Nesreće bez žrtava odavno smo prestali brojati - kaže hadži Šefik Sarajlić, jedan od najstarijih mještana naselja Janjići
Najprije nevjerica, „ma to je neka greška...". U cvijetu mladosti, na magistralnom putu M-17, u mjestu Janjići stradala su 16. 08. 2008. godine oko ponoći četiri mladića: Amer Ogramić (22) i njegova trojica prijatelja, Hasib Alić (20), Semir Topalović (19) i Arnel Karić (20). Vozeći se iz Lašve prema Zenici, njihov automobil "fiat tipo" je, iz nepoznatih razloga, prešao na suprotnu stranu i odletio direktno pod autobus "Kakanj - busa". Sva četverica su na licu mjesta zauvijek zatvorili oči. U strahovitom sudaru njihova tijela su se izmiješala sa olupinom i dijelovima automobila.
Nemio događaj, jedanaesta tragedija u ovoj godini na ovom putu, šokirao je bh. javnost, a rodbinu mladića ucvijelio do bola. Sva četverica uzorni mladići, antialkoholičari, antipušači, sportisti, ponos svojih roditelja...
Bratska ljubav
Amer i Hasib su rođaci i prve komšije. Živjeli su u Čajdrašu kod Zenice. Cijeli život su proveli zajedno. Amer je radio u zeničkoj mljekari. Hasib nije imao posla, pa ga je Amer često „gurao" pronalazeći mu povremene honorarne angažmane. Između Arnela Karića i Semira Topalovića je, kažu, postojao bratski odnos, iako nisu ni u kakvom srodstvu. Semir se zabavljao sa Arnelovom sestrom, pa ih je to još više zbližilo.
Te kobne avgustovske večeri prisustvovali su nogometnoj utakmici Čelik - Travnik, koju je zenički prvoligaš dobio 1:0.
- Slavili smo pobjedu, veselili se "Čelikovom" trijumfu. Uopće se nismo dugo zadržali u gradu, žurili smo kućama. Trebao nas je voziti Amer. Kako je u njegovom automobilu bilo mjesta za petoricu, a sa mnom je bio još jedan moj školski jaran, u zadnji čas sam odustao da se ne vraćam sa njima kući. Nisam htio ostaviti prijatelja samog - još uvijek u šoku ispričao nam je Admir Ismić Ado. Sudbina je htjela da on izbjegne tragediju u posljednjem trenutku.
Zašto još jedna tragedija? Zašto mladost? Moždanim vijugama napregnutim do pucanja, u zeničkom kraju tragaju za odgovorima. Službene institucije okrivljuju vozače koji se ne prilagođavaju uvjetima vožnje, narod sve glasnije priča o prokletstvu. Čak se i vjerski uposlenici interesiraju i raspituju o onome što je narod zabilježio u svojim predanjima. Nije mali broj 11 mrtvih u prvih šest mjeseci ove godine i preko 500 saobraćajnih nezgoda. Prošle godine bilo je 800 udesa, a 27 mrtvih.
Legenda o dva brata
Neko više, neko manje. Neko površnije, a neko upornije; neko tiho, a neki sve glasnije poručuju da će u Janjićima biti nesreća sve dok ima i jedan mezar u groblju, kojeg su jugoslovenske vlasti preorale i preko njega izgradile magistralnu saobraćajnicu >>>
|
Teme 
