Kako možete izliječiti rak prema recepturi kanadske doktorice medicinskih nauka i nutricioniste Hulde Reger Klark

Rak stiže u šamponima, flaširanoj vodi, kozmetici, kafi bez kofeina,
mješavinama biljnih čajeva, bijelom šećeru, gaziranim napicima...

Ako posumnjate da imate rak, dr. Klark preporučuje: „Nemojte odmah juriti ljekaru, pohitajte da prvo očistite svoj organizam. Dok dođete na red za pregled kod ljekara, možete biti sigurni da će test biti negativan."

Parazit koji uzrokuje ovu opaku bolest je fasciolopsis buskil. To je ljudski crijevni metilj - pljosnata glista, koja živi u crijevima. Pri normalnom funkcionisanju našeg organizma, ovaj parazit, zajedno sa stolicom, izbacuje napolje svoja jaja. Ali, ako se jaja izlegu prije nego što napuste vaše tijelo, stvoreni su uslovi da se razvije rak.

Tako, naprimjer, ako jaja metilja i drugi stadijumi prolaze kroz faze razvoja u vašim grudima, može se razviti rak dojke, ako se ovaj proces razvija u prostati, može doći do raka prostate i tako dalje. Dakle, sve vrste raka podrazumijevaju da su stadijumi razvoja crijevnog metilja prisutni u određenom organu.

  Crijevni metilji

Drugi uslov za razvoj raka je takozvani faktor rasta, koji dovodi do toga da se za veoma kratko vrijeme stotine sićušnih larvi pretvaraju u stotine novih. Dakle, faktor rasta dovodi do umnožavanja larvi, a slično utječe i na vaše ćelije. Taj faktor rasta, ortofosfotirozin (a možda i faktor rasta epidermisa i faktor rasta zavisan od insulina) je zaista početak pojave karcinoma.
Međutim, dobra vijest je ta što faktor rasta koji je od suštinskog značaja za razvoj raka, ne može da se razvije bez izopropil alkohola, takozvanog rastvarača. To je, ustvari, vrsta antiseptika koji se često koristi u proizvodnji određenih artikala. Ako ne unosite izopropil alkohol, nikako ne možete dobiti rak! Za ovo opako oboljenje krivi su propil alkohol i ljudski crijevni metilj.

Dakle, uzročnici raka su crijevni ljudski metilj i izopropil alkohol!

Propil alkhol se nalazi u šamponima, (čak i u ekološkim), u svim vrstama flaširane vode, kozmetici, hladnim cerealijama, vodici za usta, kafi bez kofeina, mješavinama biljnih čajeva (čajevi od jedne vrste su uredu), alkoholu za čišćenje, bijelom šećeru, gaziranim napicima, kupovnim voćnim sokovima.

Znači, umnožene larve (faktor rasta) dolaze u kontakt sa propil alkoholom i tako nastaje rak. Tako formiran rak nalazi svoje utočište za razvoj, tj. metastazu u organima koji su već zagađeni. Kancerogeni faktori privlače rak na određeni organ. Naprimjer, rak pluća ima podlogu u udisanju dima cigareta, fiberglasu ili freonu, nikl privlači rak u prostatu, barijum iz karmina privlači rak u grudi itd.

  "Zaper" - barijera raku

Slijedeći toksini mogu biti prisutni u bilo kom organu. Oni su krajnje opasna prijetnja po nas,  počevši od najgoreg. To su: freon, bakar iz vodovodnih cijevi, fiberglas ili azbest, živa iz zubnih plombi, živa iz spojeva u bakarnim cijevima, formaldehid iz pjenastih dušeka i pokrivača i novog odijela, nikl iz zubnog metala. Svi oboljeli od karcinoma imali su u svom organizmu ove toksine.

Razvoj raka se može spriječiti na dva načina: upotrebom "zapera" i uz pomoć fitoterapije prema recepturi dr. Klark.

Drago Plečko: Moja sjećanja na budućnost

Ljudsko će tijelo moći mjesecima unutar sebe reciklirati istu vodu

Za što nas sprema evolucija ako je već barem jednom genetska igra pokazala da je moguće rođenje ljudskog organizma koji može mijenjati strukture kemikalija u tijelu voljom, mislima utjecati na imunosistem, gotovo trenutno regenerirati oštećeno tkivo na vanjskim i unutarnjim organima i reciklirati mjesecima, možda godinama istu količinu vode unutar tijela? Do toga da čovjek doista uzmogne svojom sviješću uspostaviti kontrolu nad tjelesnim funkcijama u teoriji je samo jedan korak. A ta će teorija možda postati praksom mnogo prije no što možemo i zamisliti. Dr. Teru Hiros, slavni njujorški kardiokirurg japanskog porijekla priznaje da ga još uvijek muči jedna čudna koincidencija: od svih grupa kojima je operirao srce, bez obzira na prognoze, najbolje su se oporavljali Svjedoci Jehove. Praktično se ne sjeća da je ijedan umro nakon zahvata iako su svi odbijali primiti tuđu krv!

  Vitamini za dušu ili ludnicu

Još je dokumentiraniji primjer legendarnog Neem Karoli Babe koji je kasnih šezdesetih počeo ugošćavati hippyje koji nisu znali dolaze li u Indiju radi hašiša ili duhovnih učenja. Najčešće je to bila mješavina koja je u pravilu završavala porazno. Među onima koji su se našli kod velikog jogija bio je i harvardski sveučilišni profesor dr. Richard Alpert, jedan od očeva psihodeličnog pokreta i osoba koja je uvijek uz sebe imala značajnu količinu LSD-a, „vitamina za dušu", kako je on to lijepo volio reći. Jogi koji je bio zamotan samo u običnu deku, ležao je na stepenicama svog ashrama i pitao Alperta daje li mu droga neke moći. Nadobudni se Alpert nadmoćno nasmiješio i pokazao golemu količinu LSD-a od 100 miligrama. Uzmemo li u obzir da je standardna doza oko 650 mikrograma, ispada da 100 miligrama u najboljem slučaju vodi u ludnicu za sva vremena. Ako to uopće konzument može preživjeti. Jogi je bez razmišljanja progutao cijelu količinu! Okupljeni su skamenjeni čekali satima da se nešto dogodi, no do kasno u noć jogi nije pokazivao nikakve znakove mentalnog poremećaja. Bilo je jasno da megadoza LSD-a uopće nije na njega djelovala. Fenomen do tada nepoznat znanosti.

Iako se ne nalazi na standardnoj listi siddhija (nadnaravne moći opisane u jogi, op. a.), upućeni tvrde da postoji sposobnost gutanja otrova bez posljedica a tumači se vještinom mijenjanja strukture molekule otrova umom,  čime isti u organizmu postaje sasvim bezopasna supstanca! Vrlo je malo onih koji su svjesni potencijala tog drevnog znanja. Teoretski gledano, ljudi budućnosti bi mogli, svladaju li tu neobičnu vještinu, mijenjati metabolizam u svom tijelu i tako se sami ozdravljivati od praktično svih bolesti. Nešto je slično predviđeno u prastarim spisima Veda.

Ima li naznaka u modernoj znanosti da bi se nešto takvo doista moglo dogoditi u dalekoj budućnosti? Odgovor je: da!

  Govor genima

Još je 1984. godine jedna znanstvena studija dr. Jeannie Achtenberg nagrađena kao najmaštovitija. Bavila se utjecajem svijesti na imunosustav. Svi su od prije znali da stres negativno djeluje na obrambene moći tijela, ali su ta prva istraživanja uvela pojam psihoneuroimunologije. Otkriveno je da moždane izlučevine „pašu" na receptore u imunološkom sustavu i time je dokazan direktan saobraćaj između mozga i limfocita. Dakle, psihom je moguće djelovati na tjelesne funkcije čak i na nivou molekula.

Na zanimljiv način u novije vrijeme to vjerovanje potkrepljuje i dr. Bruce Lipton u više svojih djela. Primjerice, u svojoj knjizi „The Biology of Belief" („Biologija vjere") kaže: „...Biološko se ponašanje može kontrolirati nevidljivim silama, uključujući misao, isto kao što može biti kontrolirano fizičkim molekulama poput penicilina, činjenica koja predstavlja znanstvenu bazu za energetsku medicinu, bez lijekova...". Javile su se i neke smjelije kalkulacije o tome kako postoji sličnost u strukturi gena i lingvistike ili da je moguće govoriti genima! Iako teza dolazi iz znanstvenih krugova još za nju nema čvrstih dokaza.

Dr. Carl Simonton je još ranih sedamdesetih na pacijentima koji su imali karcinom na vidljivom mjestu dokazao da vizualiziranjem istih kao manjih doista dolazi do njihovog bar djelomičnog povlačenja.

U razvijenim zemljama oko 12% bračnih parova je neplodno, a u BiH je prošle godine zabilježen rekordan negativan prirodni priraštaj (8)

  Kako debeli pacijenti mogu sami sebi pomoći? 

Svega 10% žena sa policističnim jajnicima imaju normalnu ovulaciju, a to je, kao što znamo, bitan uslov za normalnu reprodukciju. Iz dosadašnjih članaka čitaoci su mogli vidjeti da policistični jajnici nastaju kao posljedica niza poremećaja. Da bi se uopće pristupilo liječenju bolesti, mora se prekinuti začarani krug koji ovu bolest uzrokuje. Rekli smo da policistični jajnici pojačano luče muške spolne hormone, što za posljedicu ima pojavu muškog tipa dlakavosti kod žena, a sa policističnim jajnicima najčešće je udružena debljina, što opet za posljedicu ima pojavu akni, dodatno lučenje muških spolnih hormona iz masnog tkiva, inzulinsku rezistenciju (neosjetljivost ćelija na inzulin ), višak inzulina u krvi i pojavu šećerne bolesti tip-2.

  Ishrana i šećerna bolest

Uz sve to često je prisutna visoka razina luteinizirajućeg hormona (LH). Žene sa policističnim jajnicima ne moraju nužno imati sve pobrojane simptome, ali kod osoba sa visokim indeksom tjelesne mase često su prisutni svi ovi poremećaji. Da bi došlo do izlječenja, ovaj krug bolesti se mora prekinuti. Dokazana je veza između debljine i nastanka dijabetesa tip-2, a u prošlom broju ovog časopisa objasnili smo koliki je rizik nastanka ove bolesti sa porastom tjelesne mase. Mi ćemo u ovom članku govoriti kako pacijent može sam sebi pomoći. Tu prije svega mislimo na smanjenje tjelesne težine.

Prije svega treba znati da je debljina bolest i da nastaje kao posljedica poremećaja određenih signalnih puteva. Zbog toga joj treba pristupiti kao i svakoj drugoj bolesti. Udruženost debljine sa pojavom policističnih jajnika i šećerne bolesti navelo je na ispitivanja kako smanjenje tjelesne mase utječe na ove bolesti. Izneseni su rezultati dvije velike studije koje su se bavile utjecajem promjena u prehrani i redukcijom tjelesne mase na šećernu bolest i druge bolesti povezane sa debljinom.

Obje studije zahtijevale su od ispitanika i umjerenu fizičku aktivnost od 150 minuta sedmično (najčešće šetanje u parkovima). Rezultati su bili slični i pokazali su da osobe koje godišnje izgube oko 8 kilograma smanjuju rizik za progresiju šećerne bolesti za oko 60%. 

U razvijenim zemljama oko 12 % bračnih parova je neplodno, a u BiH je prošle godine zabilježen rekordan negativan prirodni priraštaj (7)

Debelim trudnicama prijeti šećerna bolest!

Važnu ulogu u nastanku sindroma policističnih jajnika (PCOS) igra prekomjerna tjelesna težina (pretilost). Čak preko 50% žena sa PCOS je pretilo. Osim toga gotovo sve žene sa policističnim jajnicima, koje su uz to i pretile, pate od inzulinske rezistencije, odnosno poremećaja sposobnosti odgovora na djelovanje inzulina, što za posljedicu ima povišenu količinu inzulina u krvi i pojavu hiperinzulinemije.

Kad se tome doda i činjenica da je kod pretilih žena sa policističnim jajnicima gotovo redovita pojava hiperandrogenizma (90%), odnosno pojačano izlučivanje muških spolnih hormona, koje izlučuju jajnici sa poremećenom funkcijom, ali u značajnoj mjeri i masno tkivo, onda je jasno zašto smo se odlučili da ovaj članak posvetimo problemu pretilosti i šećerne bolesti tip 2, kao i opisu zdravstvenih tegoba koje pretilost sa sobom donosi.

Kad mozak počne gladovati 

Dijabetes, odnosno šećerna bolest, se definiše kao nemogućnost tkiva da u dovoljnoj mjeri iskoriste glukozu (šećer) kao svoj glavni izvor energije. To se u šećernoj bolesti tip - 1 dešava usljed nedovoljnog lučenja inzulina od strane gušterače. Inzulin je mala bjelančevina i ima ulogu posrednika u snabdijevanju ćelija glukozom. On se vezuje za tačno određena mjesta na ćeliji (receptore) i usljed tog vezivanja većina ćelija postaje propusna za glukozu. Nedostatak inzulina ili njegov manjak dovodi do smanjenog unosa šećera u ćelije i one, kod osoba koje boluju od šećerne bolesti, praktično gladuju. Sa druge strane mozgu nije potreban inzulin da bi se odvijao nesmetan unos glukoze u nervne ćelije i to je razlog zašto se i kod oboljelih od šećerne bolesti mora održavati neki minimalni nivo šećera u krvi.