Terapijsko jahanje je dokazana i uspješna rekreacijska metoda za djecu sa posebnim potrebama, ali i za osobe podložne stresu i depresiji

Osim rekreacijskog jahanja u Centru se organizira i terapijsko jahanje za djecu sa posebnim potrebama gdje se jahanje pokazalo posebno učinkovitim. Hipoterapija se primjenjuje kod više od 20 različitih vrsta dijagnoza ili teškoća u razvoju kao što su cerebralna paraliza, spina bifida, mišićna distrofija, autizam, mentalna retardacija, Downov sindrom, hiperaktivnost, epilepsija, smetnje govora, čitanja i pisanja, smetnje vida i sluha, emocionalne smetnje, poremećaji u ponašanju, pedagoška zapuštenost, zlostavljanje i niz drugih
 

U razvijenom svijetu je dokazano da već desetljećima hipoterapija, terapijsko jahanje, predstavlja priznatu i dokazanu metodu pomaganja djeci s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim poteškoćama. Kod nas, nažalost, o ovoj temi se šapuće, iako u Sarajevu djeluje "Evropski centar za terapiju, odmor i sjećanja Sarajeva". Centar je smješten u naselju Kakrinje i djeluje od 2001. godine. Osnovao ga je Jean-Claude Carreau, Francuz koji živi u Luksemburgu. Njegov sin, Kapetan Gilles Carreau je tokom rata u BiH bio pripadnik Francuskog bataljona u sastavu snaga UN-a. Poginuo je u junu 1995. godine na Butmiru, kada je s pratećim konvojem dostavljao hranu građanima Sarajeva.

  Darovi iz Francuske

Prvi put u Sarajevo Jean Carreau je došao u martu 1997. godine. Želio je vidjeti mjesto na kojem je njegov sin poginuo. Od tada Sarajevo mu je postala nezaobilazna destinacija. Odlučio je pomoći djeci koja su izgubila roditelje u ratu pa je po povratku kući, u Luksemburg, osnovao Fondaciju "Zemlja prijateljstva i mira". Kada je jednom prilikom vodio na odmor djecu u Francusku odsjeli su u poni klubu koji je brojao oko 200 konja. Tada se rodila ideja da tako nešto napravi u Sarajevu. Kupljeno je zemljište koje je danas u posjedu Fondacije, izgrađeni su objekti, nabavljeni konji...

- Danas, osim rekreacijskog jahanja u Centru organiziramo i terapijsko, hipoterapiju, za djecu s posebnim potrebama - priča nam instruktorica jahanja u Kakrinju Ramija Mujić. I ona se tada, 1998. godine našla u grupi od oko 40 djece koja su posjetila Francusku.

Prema njenim riječima korist od terapijskog jahanja mogu imati osobe svih starosnih dobi, s različitim oblicima fizičkih, mentalnih i emocionalnih oštećenja. Posebno su ove terapije djelotvorne kod osoba sa posebnim potrebama. Najbolje o tome svjedoče primjeri djece iz sarajevskih škola i centara "Vladimir Nazor", "Duga", "Oaza"...

- Djeca dolaze u grupama od desetero. Pristup konju, istezanje na konju, držanje konja, njegov hod... dokazano je da djeluje na zdravlje djece. Konji su izrazito društvene životinje. Imaju veliku sposobnost percepcije i odražavanja onoga što im govori naše tijelo. Učenjem kontroliranog i odgovarajućeg ponašanja dijete razvija povezanost sa životinjom, što pomaže razvijanju povjerenja, samopouzdanja, koncentracije  - govori nam Ramija, koja je obuku za instruktora prošla među prvima. Tvrdi da je u Centru našla drugi dom. Njena ljubav prema konjima je neizmjerna. Kaže da život sada ne bi mogla zamisliti bez njih.

Nafakali ruka Halida Bešlića za porodicu Džampo iz Zenice

Trebalo je to biti tek jedno u nizu spektakularnih Bešlićevih druženja sa svojom publikom. Na zeničkom Trgu Alije Izetbegovića, u povodu Dana Evrope, okupilo se petnaestak hiljada žitelja ovog grada. Slavili su i nagradu, jer je Evropski pokret u BiH, Zenicu proglasio naj gradom u našoj državi. Kako priliči u tako značajnim trenucima, okupljaju se posebne zvanice i organiziraju masovna veselja. Ovog puta slavljeničku atmosferu je podgrijavao i Halid Bešlić sa svojim gostima: Majom Milinković, Dženanom Jahićem i Osmanom Džihom. Valjda decenijama naviknut na euforiju, Halid je i zeničku epizodu u svojoj niski uspjeha, dočekao bez pretjeranog uzbuđenja i nervoze.

  Glavna premija - stan

Ipak, i njemu i Larisi i Vahdeti Džampo, ovogodišnji deveti maj ostat će u trajnom sjećanju. Halidu zbog neobične situacije i dirljivog susreta, majci Vahdeti i kćerki Larisi Džampo jer su zagrlile i kazale "hvala" čovjeku koji im je svojom nafakali rukom donio krov nad glavom.

- Bože, hvala ti što si mi omogućio da vidim našeg dobročinitelja - tiho je prozborila Vahdeta Džampo, penzionerka, koja sa 280 KM svoje penzije brine o bolesnom mužu Omeru, te sinu Larisu i kćerki Larisi (oboje bez zaposlenja, iako u najboljim godinama).

Sudbina je htjela da prije dvije godine u nagradnoj igri "Grand kafe", u studiju TV Pink BiH, među stotinama hiljada kupona Halid Bešlić glavnu premiju - stan u vrijednosti od 100.000 KM dodijeli porodici Džampo.

Stan koji je dobila u Sarajevskoj ulici, Vahdeta je zamijenila za dva manja u Zenici. Tako je bar, kaže, obezbijedila krov nad glavom i kćerki i sinu. Iako su u tridesetim godinama, još ni jedno ne radi, nemaju ni dana radnog staža.

Za ovu porodicu bolno je listati po minulim vremenima. Žive "dan i komad". Uz penziju, ponešto ugrabe i radeći sezonske poslove. Ipak, ne kukaju. Vele: "Ne daj Bože, goreg!"

  Na Trgu od jutra

Kamen sa srca im je spao kada su dobili stan. Od tada blagosiljaju "Grand kafu" i Halida Bešlića.

- Ne znam jesam li sretnija sada u društvu sa Halidom ili kad sam čula da sam dobila tu vrijednu nagradu. Ovaj susret ću pamtiti dok sam živa. Dao Bog da Halid nama pjeva još stotinu godina, ruke mu se pozlatile - kroz suze je blagosiljala Larisa našeg omiljenog umjetnika i humanistu.

Tog devetog maja Vahdeta i Larisa su skoro cijeli dan šetale centralnim zeničkim Trgom, nestrpljivo iščekujući susret sa Bešlićem. Kako se dan smirivao, a njihovog dobročinitelja nije bilo, tako su one bile sve nervoznije. Između sebe su pričale, jedna drugu smirivale da će sve biti u redu.

Borivoje Stoilković, logoped koji pravi čuda

Liječi mucanje za samo jednu terapiju

Ono što je ruska čudotvorka Džuna (Jevgenija Juvaševna Davitašvili) nekada dosezala u polju bioenergije, to je danas Nišljanin Borivoje Stoilković dosegao u polju logopedije. Mucanje i druge govorne mane otklanja za jednosatnu terapiju koja osim razgovora sa pacijentima, antistresne i vježbe pravilnog disanja, ne podrazumijeva nikakve druge komplikovane zahtjeve.

Na desetine pacijenata posjećuju njegove seanse koje redovito organizira u Beogradu i Sarajevu. Dolaze mu ljudi iz svih krajeva svijeta. Neki prevale stotine pa i hiljade kilometara samo da bi proveli jedan sat u njegovom društvu. Jednako je uspješan kod liječenja pacijenata svih uzrasta.

"Baravos" protiv mucanja
 
Liječenjem mucanja, ovaj 69-godišnji logoped počeo se baviti prije deset godina. Do tada se proslavio kao odličan kiropraktičar i bioenergičar. Terapiju je otkrio slučajno, nakon što je pomogao jednom desetogodišnjem dječaku da se riješi svog mucanja. Nazvao ju je "Baravos terapija za liječenje mucanja". Ime je dobila po njegovoj istoimenoj logopedskoj ordinaciji iz ulice 27. marta u Beogradu.

- Baravos ne znači ništa. To je izmišljenja reč. Jer, Amerikanci kažu da nove - izmišljene reči brže ulaze u uši ljudi nego one poznate i ustaljene. Tako sam i ja izmislio Baravos koja nema svoje značenje - objasnio je Stoilković u nedavnom razgovoru za Auru.

U Srbiji, Bosni i Hercegovini i Mađarskoj, vlada najveće interesovanje za njegov rad ali mu pacijenti dolaze i iz ostalih zemalja. To što osim srpskog ne govori niti jedan drugi jezik, ne znači da je kod pacijenata sa drugih govornih područija manje uspješan.

Mucao zbog psa

- Mucati sam počeo kada sam bio osnovna škola. Susjedov pas je skočio na mene. Htio je da se igramo ali sam se ja uplašio. Sjećam se da sam mnogo plakao i da nakon toga više nisam mogao fino pričati. Naročiti ako imam tremu ili ako sam u društvu sa nepoznatim ljudima, tad sam najteže izgovarao. To su jako nelagodne situacije. Mislio sam da se toga više nikada neću riješiti. Zbog toga sam imao osjećaj niže vrijednosti, ali evo, izgleda da mi se nakon terapije kod Borivoja sreća ipak osmijehnula - ispričao nam je Srđan Krajišnik, 25-godišnji Visočanin koji od '92. godine živi u Bijeljini. Njemu je u septembru mjesecu prošle godine, Općinski sud u Bijeljini izrekao zatvorsku kaznu u trajanju od 18 mjeseci jer je u noći subotu na nedjelju 16. avgusta iste godine, automobilom usmrtio 76-godišnjeg starca, izvjesnog Lekovića, također iz Bijeljine. Zbog toga je danas na odsluživanju kazne u Okružnom zatvoru Kula u Istočnom Sarajevu. Zbog stresa kojeg je doživio te nesretne večeri, njegovo mucanje je bilo još izraženije pa često nije mogao izgovoriti ni vlastito ime. Sreća mu se osmijehnula kada je logoped Borivoje odsjeo jedne prilike u poznatom restoranu Kula, u kojem Srđan, kao primjeran zatvorenik, danju radi kao konobar. Nakon terapije, na kojoj su prisustvovali i naši reporteri, Srđan niti jednom nije zamucao.

- Sve mi je ovo kao san. Ne smijem još ništa komentirati. Vidjeli ste i sami - kazao je Srđan kratko nakon terapije, šaleći se da se u zatvoru okoristio za dvije stvari: naučio je konobarski zanat i izliječio mucanje.

Interesantno svjedočenje o Borinim uspjesima kod liječenja mucanja ispričao je i Mladen Kozak, 27-godišnji student elektrotehnike sa jednog američkog univerziteta. Mucati je, kaže, počeo nakon što je pao sa kreveta kada je imao svega tri godine. Liječio se dvije godine u Americi ali terapije nisu uspijevale. Progovorio je tek kada je posjetio Borivoja Stoilkovića, polovinom prošle godine. Sličnu sudbinu je imala i Borislava Šarić iz Srbije, koja je mucala čak 70 godina. Već je, kaže, bila izgubila i posljednju nadu da će ikada progovoriti kako treba. Sat vremena razgovora i ukazivanjem na greške koje pravi prilikom disanja, učinili su da i Borislava tečno progovori.

Besplatno liječenje

Terapije Borivoje izvodi grupno ili pojedinačno u trajanju od jednog sata. Ponekad i kraće. Nakon terapije, pacijent je izliječen u što se i sam može uvjeriti. Uz to, dobije i ugovor u kojem Borivoje garantira da pacijent više nikada neće mucati. Ako ipak zamuca, sve naredne terapije su besplatne.

Vrtoglavice - Kako ih spriječiti i liječiti?

  Bezazlena, ali znak bolesti

Na osjećaj ravnoteže utječu tri čula: čulo vida, statički osjet i vlastiti osjet. Svi su važni, ali se ravnoteža najviše povezuje sa statičkim osjetom koji je smješten u unutrašnjem uhu, to jeste labirintu.

Vrtoglavica je stanje, ne bolest, koje može izazvati više od 300 uzroka. Na vrtoglavicu se svome liječniku opće prakse žali svaki dvadeseti pacijent, a specijalistima čak svaki deseti. Utvrđivanje uzroka vrtoglavice i postavljanje dijagnoze toliko je složeno da se, bez obzira na brojne pretrage, u gotovo 40% slučajeva ne otkrije pravi uzrok te tegobe i ne postavi jasna dijagnoza. Ipak, u 90% slučajeva riječ je o poremećaju vestibularnog aparata u unutrašnjem uhu, koji ima funkciju održavanja ravnoteže u prostoru.

Oni koji su iskusili vrtoglavicu opisuju je na dva načina: ili da im se vrti oko glave ili u glavi, a prati ih i gubitak orijentacije u prostoru. Okretanjem glave i promjenom položaja tijela, smetnje se pogoršavaju, a vrtoglavica je često popraćena poremećajem sluha, šumom u uhu i mučninom. Poremećaji koje doživljavamo stručnjaci dijele u specifične i nespecifične. Specifični poremećaji manifestiraju se kao osjećaj kretanja ili bježanja predmeta pred očima ili kao okretanje vlastitog tijela u prostoru. Imamo osjećaj da se gubimo u prostoru, propadamo ili uzdižemo, da nas zanosi u stanu ili naprijed - nazad.

Lažna vrtoglavica ili nespecifični poremećaji ravnoteže iskazuje se iskricama ili omaglicom pred očima, nesvjesticom, osjećajem punoće i pritiskom u glavi i ušima. Najčešći joj je uzrok kartki izostanak ili smanjen protok krvi u mozgu ili vratu.

BEZAZLENA, ALI I ZNAK BOLESTI

Vrtoglavica ne mora nužno upozoravati na ozbiljan zdravstveni problem, ali je ne treba ni potcjenjivati, jer je ona signal da u sistemu za ravnotežu nešto nije u redu. Stoga treba otkriti uzroke vrtoglavice, i liječiti ih.

Postoje stotine bolesti i poremećaja koji kao simptom imaju i vrtoglavicu. Mogu to biti lakši zdravstveni problemi, ali i ozbiljne bolesti poput multiple skleroze ili ishemije mozga, tj. smanjenog dotoka krvi u njega. Stručnjaci različite oblike vrtoglavice svrstavaju u tri grupe: akutni sindrom, kratkotrajne vrtoglavice i poremećaji ravnoteže vezani uz držanje tijela.

Smatra se da na pojavu vrtoglavice djeluju stotine uzroka. Može nastati zbog povišenog ili sniženog krvnog pritiska, bolesti srčanog - krvožilnog sistema, anemije, virusne i bakterijske infekcije i upale srednjeg uha, upale vestibularnog živca. Vrtoglavici su skloni ljudi slabih živaca i histerične osobe. Tu tegobu mogu uzrokovati neki lijekovi, poput streptomicina i ostalih antibiotika, acetilsalicinske kiseline, dakle aspirini i slične tablete. Nju mogu potaknuti ozljede glave i uha, začepljenje žila kod tromboze i embolije, a može biti i znak moždanog udara. No treba znati da kod moždanog udara, postoji mnoštvo tipičnih simptoma, od utrnulosti, slabosti ili oduzetosti ruke, noge ili lica, češće jedne strane tijela, poremećaja govora, zamagljenost ili gubitak vida obično na jednom oku, pa do jake glavobolje praćene mučninom i povraćanjem.

S obzirom da postoje brojni uzroci vrtoglavica u dijagnosticiranju sudjeluju liječnici različitih specijalnosti - od neurologa, otoneurologa, neurotraumatologa, fizijatara, vertebrologa do, kada su u pitanju djeca, neuropedijatara. Najprije se obavlja iscrpan razgovor sa pacijentom kako bi se saznala priroda njegove vrtoglavice, koliko traje, kojeg je intenziteta, uzrokuje li glavobolju, mučninu, lupanje srca i sl.; kojom se aktivnošću bavio prije napada, na kakvom radnom mjestu je zaposlen, je li imao ozljede glave i vrata, boluje li od hroničnih bolesti i sl.

Postavljanje tačne dijagnoze omogućuje najrazličitije dijagnostičke pretrage: pregled oba uha, nosa, ždrijela i grkljana, očni pregled, pretraga srca i krvnih žila, nalaz ortopeda ili fizijatra, psihijatrijsko ispitivanje itd. Tek kada se utvrdi uzrok vrtoglavice, moguće je liječenje.

Poremećena cirkulacija i padovi

Razmišljate li o tome kako se ujutru dižete iz kreveta? Sjedate li ili čak iskačete iz njega naglo ili to činite polahko? Ako ne žurite, nego pružate tijelu priliku da se prilagodi novom položaju, zacijelo ne doživljavate jutarnje vrtoglavice. Naime, u ležećem ili sjedećem položaju, znatan dio krvi iz našeg sistema cirkulacije nalazi se u donjem dijelu tijela, posebno u nogama i stopalima. To je zato što u organizmu postoji sistem regulacije koji krvnu cirkulaciju prilagođava položajima tijela. Kada ustajemo, sistem ima zadatak ubrzati protok krvi u glavu, odnosno mozak.