"Psorex" i "Med života" zvanično registrirani lijekovi za psorijazu

PSORIJAZA NA KOLJENIMA

Za kožno oboljenje sa raznolikim licima zvanična medicina teško se hrvala; čak i u slučajevima kombiniranog i rotacijskog liječenja rijetki su primjeri uspješnog izliječenja. Neki dermatolozi su stidljivo, šapućući im u četiri oka, minulih godina pacijente slali u Bihać, u Biljnu apoteku Kajtezović, gdje decenijama, po recepturi Nurije Kajtezovića, pripremaju čudotvorni biljni lijek za psorijazu. Od prvog maja ove godine "Psorex" i "Med života" mogu se nabaviti u svim apotekama i veledrogerijama širom BiH, a liječnici ove prirodne lijekove mogu vam preporučiti bez bilo kakvih ograničenja. Nudit će vam uredno registrirane lijekove sa etiketom "Made in BiH", za koje postoji veliki interes i u inozemstvu. Uskoro i klinička ispitivanja u svim većim klinikama širom BiH i Hrvatske   

- Svim klinikama ću ponuditi terapije za po 15 pacijenata po njihovom izboru - najavljuje Senada Kajtezović, vlasnica firme "Kajtezović" iz Bihaća.

   Brojna lica bolesti

Psorijaza je hronična kožna bolest koja se klinički očituje crvenkastim žarištima prekrivenim srebrenkastim ljuskama. Tok bolesti i klinička slika mogu biti vrlo raznoliki. Tačan uzrok njenog pojavljivanja nije poznat, ali zna se da u nastanku psorijaze važnu ulogu imaju genetski i provocirajući faktori.

Psorijaza obično prvo napada dijelove lakata, koljena, donji dio leđa, prepone, nokte, dlanove... Vrlo česte su psorijatične promjene u vlasištu koje se manifestira svrbežom, crvenilom i ljuštenjem. U nekim slučajevima psorijaza može zahvatiti kožu u cjelosti.

Do sada se kod nas i u svijetu zvanično liječenje ove nezarazne, ali neugodne bolesti temeljilo na upotrebi, često neefikasnih farmakoloških lijekova i krema. Istovremeno i narodna medicina je, sa različitim uspjesima, nudila svoje preparate. Iz Turske se pojavila zanimljiva terapija sa neobičnim garra rufa ribicama, koje jedu psorijatičnu kožu. Ova terapija zahtijeva najmanje 21 dan boravka (svakim danom po dva sata boravka u bazenu sa ribicama) u specijaliziranim lječilištima.

Cijelo ovo vrijeme sa nevjerovatno visokim procentom izlječenja egzistirala je i Biljna apoteka "Kajtezović" iz Bihaća, koja je naslijedila recepturu liječenja kožnih oboljenja čuvenog Titovog travara Nurije Kajtezovića. On je, kažu, svojim sapunima i mehlemima spasio Titove partizane i narod u poratnom periodu bijede, od šuge. Nakon njegove smrti porodičnu tradiciju je nastavila njegova kćerka Senada, inače diplomirani pravnik.

 Čudotvorni "Med života"

Nikada nije, kaže, razmišljala o utrci sa farmakomafijom, sve dok joj prije nekoliko godina nisu stigle ozbiljne ponude biznismena iz Hrvatske, Grčke i Italije da otkupe njenu recepturu i započnu sa serijskom proizvodnjom.

- Nisam mogla dozvoliti da ovo blago odlazi iz BiH. Nisam se željela prodati. Kreditno sam se zadužila "do guše". Naše su banke imale sluha, pa su odriješile kreditna sredstva. Iz državnih, entitetskih ili kantonalnih fondova za podsticaj moje proizvodnje nisam dobila ni marku. Ipak,  lijek sam registrirala, izgradila fabričke pogone - kaže Senada Kajtezović.

U nastavku priče o "Psorexu" i "Medu života", koji se uzimaju kombinirano, Senada upozorava da kod liječenja psorijaze, ekcema, dermatitisa... uz ove lijekove treba paziti na režim ishrane, slijediti liječničke upute i naoružati se strpljenjem.

Neobične pojave u tunelima Ravne kod Visokog

Žive li duhovi u tunelima visočkih piramida?!

Aura objavljuje ekskluzivne fotografije iz tunela u kojem su snimljene neobične siluete koje podsjećaju na ljudske likove. Pored naših, svoje autorske fotografije nam je ustupio i Goran Čakić, koordinator iskopavanja u dolini piramida u Visokom, snimane od januara 2007. godine do danas. Da li su neobične siluete prirodna pojava ili se ipak radi o neobičnim bićima za koje nauka nema racionalno objašnjenje?!

   Zagonetni snimci

- Prve snimke sa neobičnim pojavama napravio je moj prijatelj Haris Zvizdić u sklopu jednog snimanja u ovim tunelima. On je, naime, taj dan ostao sam u mrklom mraku tunela kako bi snimio neke kadrove, a po izlasku iz tunela, blicom fotoaparata, je sebi osvjetljavao put za vani. Napravio je nekoliko slučajnih snimaka. Međutim, kada je sa razbijenim koljenima i, onako prljav, konačno izašao iz tunela, na aparatu smo primijetili čudne pojave. Svi smo bili šokirani. Neobične siluete su se jasno nazirale na nekoliko posljednjih fotografija. Onda sam se ja vratio u tunel i napravio iste snimke. Malo sam se osjećao nelagodno, ali sam i sljedeći dan nastavio sa istraživanjem. Na oko 600 mojih fotografija se vide neobične siluete koje asociraju na ljudski oblik, oblik delfina, ptice... - objašnjava Čakić.

Govori da se ove neobične fotografije mogu napraviti na tri mjesta u tunelima Ravne i to kada nema mnogo turista i kada je u tunelima poprilično mirno.

- Ovdje provodim jako puno vremena ali ovakve stvari mi se ne dašavaju baš svaki dan. Prava je rijetkost da ulovim ovakve prizore. Jer te figure kreću se velikom brzinom. Bez obzira koliko fotografija napravio u jednoj sekundi, siluete je moguće uočiti samo na jednoj od tih fotografija. Poslije je ponovo praznina.

   Misteriozna starica

Za mjesto Visočica (Piramida Sunca) gdje je, inače, smješten kraljevski grad Visoki, Čakić kaže da postoje mnoge legende, no, niti jedna od njih se direktno ne dotiče neobičnih pojava koje je on zabilježio svojim aparatom. Jedna od legendi, koju je nekada davno ispričao starac Dabića, otac čuvenog doktora Ljube Dabića, kaže da, kada su Turci osvojili Bosnu, a i sam grad Visoki, sreli su nepoznatu staricu koja im je doslovno kazala da ako žele vladati ovim prostorima, moraju čuvati ono što se nalazi ispod Visočice i da ne smiju plaho da kopaju po tom mjestu.

Jesu li Turci poslušali staricu ili nisu, to danas niko ne zna, ali je jasno da su oni izgubili vladavinu nad ovim prostorima.

Nije jasno ni to da li se i današnje neobične pojave dešavaju samo greškom fotoaparata u trenutku snimanja, trenutnog ugla snimanja, trenutnog ugla sunčevih zraka... ali je jasno da se neobične pojave dešavaju. I tu nema dileme.

- Fotografije sam poslao na nekoliko stranih adresa, nadam se odgovoru koji će barem donekle rasvijetliti ovu misteriju. Našao sam na internetu da su, u svijetu, na nekoliko mjesta: dvorci, špilje, tuneli... napravljeni slični snimci, ali ni to nikada nije objašnjeno. Na nekoliko mjesta, nauka slične pojave dovodi u vezu sa, takozvanim, orpsovima i plazmama, koji nastaju usljed prašine ili nekih drugih okolnosti. Međutim, ništa od toga nije sto posto dokazano - kaže Čakić. Dodaje da je siguran da doživljaj čitatelja ovog novinskog teksta možda neće imati onaj intenzitet direktnog učesnika i očevica neobičnih pojava ali je siguran da će kod svakoga izazvati barem malu dozu jeze i pobuditi radoznalost.

Mladen Mitrović, nezaposleni bravar iz zeničkog sela Hamide tvrdi da mu komšinica Jovanka Krsmanović podmeće crnu magiju

Uhvatio sam je u svojoj sobi, ali mi je izmakla u posljednji čas

Prvo sam osjetio tjeskobu u grudima. Gušilo me nešto, nije mi dalo disati... Mislio sam da to dolazi od umora ili sekirancije pa sam dugo šutio. Međutim, počele su mi se dešavati čudne stvari. Neko mi je dolazio u sobu. Pojavio bi se negdje iza 12 sati, "prikovao" me za krevet a onda me gušio. Dvije godine poslije, opet iza pola noći, uhvatio sam komšinicu Jovanku u svojoj sobi

- Ja sa tim nemam nikakve veze - ponovo je kategorična Jovanka.

Prokleti put

Sukobi između Mitrovića i Krsamnovića počeli su u augustu 2000. godine. Mladen je optužio Jovankinog muža Mirka da mu je, dok je on u minulom ratu bio u izbjeglištu u Hadžićima i Bratuncu, uzurpirao put koji prolazi ispred njegovih i završava se pred vratima Krsmanovićevih. Kako spor nisu mogli riješiti dogovorom, cijeli slučaj je završio pred Kantonalnim sudom u Zenici. Mladen je, kako nam je ispričao, slučaj dobio prošle godine, ali presuda Kantonalnog suda iz Zenice da mu Krsmanovićevi vrate put, još nikada nije sprovedena u djelo.

Iz želje da mu se osveti, Jovanka je, tvrdi Mladen, posegnula za crnom magijom i skoro uništila njegov život.

- Nakon tih sporova oko puta, prvo sam osjetio tjeskobu u grudima. Gušilo me nešto, nije mi dalo disati... Mislio sam da je to od umora ili sekirancije pa o tome nikome nisam pričao. A i bojao sam se da mi se majka ne uplaši. Međutim, ubrzo su se noću počele dešavati čudnije stvari. Nešto mi je dolazilo u sobu. Pojavilo bi se, negdje iza ponoći, "prikovalo" me za krevet a onda me počelo gušiti. I sve dok, nekim neartikulisanim zvukovima, ne bih počeo vrištati toliko glasno da i majku u drugoj sobi probudim, ne bi me puštalo - priča Mladen dok 83-godišnja starica Rosa klima glavom potvrđujući sinove riječi.

- To mi se, od 2000. godine pa na ovamo, dešavalo skoro svaku večer. Utorkom i petkom najčešće.

O neobičnim pojavama, Mladen je odlučio progovoriti u javnosti kada je 2004. godine, kako sam tvrdi, komšinicu Jovanku uhvatio u svojoj sobi.

Noć vještica

- Tu večer, bila je jesen čini mi se, ponovo me probudio stisak u prsima. Pokušao sam skočiti iz kreveta, ali nisam mogao. Kada sam progledao, vidio sam Jovanku na sred sobe. U panici i strahu, nekako sam je uspio dohvatiti lijevom rukom za lakat ali mi je brzo iskliznula, za dlaku mi je izmakla. Tu večer je, kako ja znam, trebala biti na poslu. A osim toga, i da nije, prozori i vrata na kući su bili dobro zatvoreni tako da nikako nije mogla ući. Kako se stvorila u mojoj sobi i kako je pobjegla, ja ni danas ne znam - priča Mladen.

Tumačenje znakova s dlanova s praktičnog pogleda  (1)

Osobe sa kvadratnom rukom su
uspješne, svadljive i poštene

Ako znate čitati iz dlana možete bolje upoznati svoje prijatelje i neprijatelje. Jedan od razloga što je moderna i naučna analiza sačuvala tradicionalno znanje nekadašnjeg proricanja iz dlana je razvrstavanje oblika ljudskih ruku

Na žalost, tajne i mistične sposobnosti koje su se pripisivale tim vidovnjacima su od samog početka sprječavale da se proučavanje dlanova razvije u egzaktnu nauku. Profesor Josef Ranald, doktor filozofije na Univerzitetu u Beču, prije mnogo godina je napisao knjigu "Ruke govore". U knjizi tumači znakove s dlanova sa potpuno praktičnog aspekta. Analizu ruku želio je osloboditi misticizma i dokazati njenu istinitu vrijednost.

  Jednostavna ili elementarna ruka

Ljudske ruke u sebi nose sve skrivene nade, želje, ljubavi, strasti; najbolje i najlošije što je neka osoba ikada napravila ili željela napraviti. Kada biste znali čitati iz dlanova, bolje biste poznavali svoje prijatelje i svoje neprijatelje. Jedan od razloga što je moderna i naučna analiza sačuvala tradicionalno znanje nekadašnjeg proricanja iz dlana je razvrstavanje oblika ljudskih ruku.

Jednostavnu ruku imaju ljudi koji jednostavno razmišljaju i koji su manje kultivirani. Vrlo lahko je možemo prepoznati po tome što je zdepasta, nespretna i jako teška. Prsti su debeli, toliko kratki su u odnosu na dlan da se čini kao da su prerano prestali rasti. Čak su i nokti debeli i kratki. Takva vrsta ruke je stvorena za težak rad, a ljudi sa takvim rukama nisu intelektualno znatiželjni. Nemaju previše mašte ni smisla za ljepotu, ali ih mogu dirnuti jednostavne melodije, simboličke slike i nježna poezija.

Jednostavna ruka je znak postojane porodične ljubavi i nacionalnog ponosa. Ljudi koji imaju takve ruke jednostavno i neposredno izražavaju svoje emocije. Jednostavna ruka nije znak divljeg temperamenta, kao što neki misle. Osobe sa takvim rukama mogu biti vrlo nježna bića i u sebi nositi obilje dobrote, iako je njihova uobičajena reakcija na svaki vanjski poticaj fizičkog značaja, te ih radi toga smatraju grubim. Zapravo, samo je nekoliko vrsta ljudi sa jednostavnom rukom u kojima možemo pobuditi ljubomoru ili neke druge jednostavne osjećaje koji teže nasilnosti, ali njihovi impulsivni napadi ne traju dugo. Takav tip ruke polako nestaje. Kod ljudi koji sebi poboljšavaju životni standard i šire kulturno prostranstvo, promjena se odražava i na rukama.

Stožasta ruka

Stožasta ili tzv. "tankoćutna" ruka je danas jedna od najčešćih vrsta ruku kod istočnjaka. Ime izvire iz stožastog ili trokutastog oblika, pri dnu je ruka široka, a na vrhu šiljasta. Prvobitan oblik je stožast, kako dlana tako i prstiju; svaki prst je u donjem dijelu širi i smanjuje se prema vrhu. Vrh prsta je zaokružen, ponekad lagano šiljast.

Stožasta ruka izražava osjetljivost, tankoćutnost, ali ne i aktivnost. U krajnjem primjeru, kada je dlan mekan, debeo i bez energije to je znak sanjalice okrenute u svoju unutrašnjost. To znači da je unutrašnji život takve osobe dubok i da ga može podijeliti sa drugima samo razgovorom, teže svojim djelima. Stožasta ruka obično označava brzo mišljenje, intuitivno razumijevanje ideja, tankoćutnost i ljubopitljivost.

Ljudi koji su društveni i koji se vole isticati u društvu često imaju stožastu ruku. Drugi ih sa divljenjem primaju u svoje društvo jer su živahni, impulsivni, vrele krvi, duhoviti i često ironični. Imaju na stotine prijateljskih veza, ne baš i prijatelja, jer nisu sposobni vezati se za njih. I u ljubavi su nepouzdani. Velikodušni su sve dok ta velikodušnost od njih ne zahtijeva previše truda. Vole raskoš i udobnost. Tašti su i vole ulagivanje.