Na indonežanskom ostrvu Sulavezi njeguju kult mrtvih, po mnogo čemu jedinstven u svijetu

Naša saradnica Gordana Stojanović za vrijeme boravka u Indoneziji obišla je sva četiri velika i poznata ostrva: Sumatru, Javu, Bali i Celebes. Uživala je, divila se, istraživala... Posebno su je dojmili pogrebni rituali i njegovanje kulta mrtvih koji se smatra jedinstvenim u svijetu. Takve ceremonije naš čovjek ne može ni da zamisli

Ostrvo Sulavezi poznato je i privlači turiste iz cijelog svijeta zbog svojih prirodnih ljepota s jedne strane, a s druge i, uglavnom, zbog svojih pogrebnih ceremonija i njegovanja kulta mrtvih koji se smatra jedinstvenim u svijetu. Ove pogrebne ceremonije su specijalnost samo jedne oblasti na ostrvu Sulavezi koje je poznato kao "zemlja Toraja". Oni i dan danas njeguju svoju arhaičnu tradiciju koja ima svoje korijene u animizmu, u kome je duša predaka najveća svetinja. Po tim predanjima život na zemlji je prolazan i samo neka vrsta prelaznog perioda u carstvo duhova. Važan je samo život poslije ovozemaljske smrti.

Njihov Bog je svemoćni Puang Matua, a on je stvorio i zemlju i ljude. Osim ovog Boga, važnu ulogu igraju i duhovi Devate koji su duše umrlih. Duhovi se daju umilostiviti sitnijim žrtvama, tipa kokoši ili svinja, ali Puang Matua zahtijeva žrtvovanje bivola. Samo mu se tako može udovoljiti.

 Svijet Puya

Prema njihovom shvatanju života i smrti, svaki umrli čovjek počinje put pun opasnosti i iskušenja ne bi li dostigao neku vrstu "čistilišta" koje oni nazivaju Puya. Tamo se stiže samo uz određene rituale rodbine umrlih. Ona su stroga i svaki član porodice mora da ih se pridržava. Samo onaj ko stigne u svijet Puya ima šanse da jednog dana dospije i u carstvo Puang Matua.

Rijetko ko od umrlih to i uspije. Većina umrlih dospijevaju u svijet Puya, ali tu i ostaju za vječna vremena zajedno sa žrtvenim darovima, koje su dobili od svoje rodbine da sa sobom ponesu u vječnost. Za žive mogu ovi duhovi, koji tako lutaju, biti i opasni po njihov život i zdravlje, ukoliko se mrtvim dušama nije obezbijedilo dovoljno poklona i žrtvenih darova.

Sahrana ima najveći značaj u životu čovjeka (neuporedivo veći od rođenja, svadbe...). Svaka porodica štedi cijelog života da bi umrlom mogla da bude priređena dostojanstvena svečanost oko sahrane. Mnoge porodice se i zaduže toliko da čak i njihova djeca moraju do kraja života dugove da otplaćuju.

Posmrtni ostaci (leš) se balzamuje i ostavi se tako u nekom dijelu kuće, dok se ne pripremi sahrana. To nekada traje nedjeljama, pa i mjesecima, a u nekim slučajevima i godinama. Potrebno je da se skupi što više članova šire i uže familije, ali i da se ugovori neki termin koji svima odgovara, obzirom da većina živi na drugim ostrvima.

 Osušene ljudske glave

Van naselja se izgradi vrsta novog sela od drveta. Napravi se odor, lože
u kojima će sjediti gosti i nekoliko kućica. Svečanost i slavlje traje nekoliko dana.

Mi smo pratili ceremoniju opraštanja nekog bogatog i uglednog čovjeka, tako da je njegova sahrana bila veleljepna. Prinose se žrtve tako što se kolju bivoli. Broj bivola ima direktne veze sa bogatstvom umrlog i njegovog ugleda u društvu. Nekada to bude i 20, ali i 100 životinja. Na ovoj sahrani ih je žrtvovano deset. Od tih 10 dva su bila bijele boje (albino), čija je cijena mnogo veća od crnih. Činu klanja nisam prisustvovala, jer je to živi užas. To meso se onda peče, dijeli siromašnima, jede, poklanja crkvi, itd.

Zašto susjedi strahuju da se ne zamjere Kasimu Arnautoviću (86) iz sarajevskog naselja Sedrenik?

Ovaj nesvakidašnji starac od 86 ljeta je u svom dugom životu dva puta bio osuđivan na smrt. ''Potezali su pištolj na mene četnik i partizanski oficir, ali je uvijek metak ostajao u cijevi'' - kaže starina i dodaje: Nikad se nikome nisam zamjerio, ali ako meni neko nanese kakvu nepravdu, sustigne ga nesreća! Džeparoš je nedavno slomio nogu, a cura koja me je ostavila godinama je samovala. Mom jaranu koji mi je preoteo simpatiju, drvo je u šumi palo na glavu

Osamdesetšestogodišnji starina Kasim Arnautović iz sarajevskog naselja Sedrenik nije se jednom uvjerio kako su sustizale nevolje osobe koje bi mu nanijele neku nepravdu...

- To je izvan moje moći, Božije davanje! Vjerujte, nikada nikome nisam rekao ružnu riječ, niti sam sklon zamjeranju s ljudima. Ali ako neko ne zna moju moć, pa nešto učini što mu nikada ja ne bi učinio, sustigne ga neka nesreća; jal' slomi nogu, ruku, ili mu se dogodi ono najgore... Znaju to najbolje moji susjedi!

Nadnaravna sila

Ovaj vitalni starina, sa kućom na Sedreniku (Rogina 47), veli kako najmanje voli što mu se tako nešto dešava, ali ništa ne može učiniti da to preduhitri ili promijeni.

- Prosto me bude strah kada se neko ogriješi prema meni. Opominjao sam neke, ali džabe! Valjda misle da nešto umišljam... Ne smijem iznositi javno neke nemile primjere, jer me mogu optužiti vlasti ni krivog ni dužnog... Možda tu tajnu nikada neću dokučiti, ali mi šuhva kazuje da se to i to dogodilo zbog učinjenog grijeha prema meni. Neke godine, kada sam ostao bez novčanika u gradskom prijevozu, uvečer saznajem na vijestima da je stradao mladić kome je bilo duša zavirivati u tuđe džepove. Moji susjedi znaju kako su neki prošli... Recimo, jedan mladić, samo zato što me je odgurnuo na autobuskoj stanici, uganuo je nogu... Nije odmakao dva koraka od mene, a to mu se desilo...

Predviđa događaje

U "natprirodnu silu" Kasim se uvjerio još kao dijete u rodnoj Ilovači kod Goražda. Odrasli su mu govorili da je možda rođen sa "košuljicom", ali to nikada nije čuo od majke.

– Govorili su da sam zaštićen od uroka, da mi ni guja otrovnica ne more ništa... Da u meni ima nešto što ni sam ne znam šta je, uvjerio sam se u to dok sam ko' momak ašikovao s curama.

Veli da cura koja bi mu okrenula leđa, dugo je samovala, a momak koji bi mu je preoteo, doživio bi da ga drvo pritisne u šumi, ili da padne s konja...

- Sve se to najviše meni obijalo o glavu, jer su se od mene sklanjali ukraj, da ne kažem da su bježali od mene...

Da je bio nadaleko "čuven po išaretu" Kasim se sjeća još nekih detalja iz mladosti.

- Kada bi bile trke konja ili "momačke utrke", znao sam unaprijed kazati ko će odnijeti pobjedu. Mladić, za koga bih kazao da će biti prvi, darivo' bi me baš onom košuljom koju bi prvi jamio na cilju. I cure su me kitile vezenim mahramama, 'jerbo' sam im znao kazati kada i za kog će se udati.

Metak ostao u cijevi

Dok bude po suncu hodio, veli Kasim, nikada neće zaboraviti 1941. godinu, kada je iz pravca Čajniča bježao na drugu stranu Drine kod Ustikoline. Sjeća se:

- Kod "đemije" (čamca, koji je uz pomoć željezne sajle koristio za prijevoz putnika s jedne na drugu obalu) sustigoše nas četnici. Bi uz mene nekoliko žena i ljudi. Hoće da nas pobiju. Jedan, uperi pištolj u mene, povuče okidač, ali metak ostade u cijevi. Repetirao je, pa ponovo. Kada je pištolj ponovo zakazao, bacio ga u strahu i naredio drugim četnicima da nas puste. Tako sam spasio i drugima glave.

Da ništa nije bilo slučajno, uvjerio se Kasim Arnautović i 1952. godine, za vrijeme služenja vojnog roka. Bio je u sanitetskom vodu... Jedan oficir, kome su ustaše u ratu pobile porodicu, umislio je da je Kasim neki Murat. 

- Svaki dan me je opsjedao pitanjima jesam li taj neki Murat koji je pobio njegove, a onda mu se nešto prevrnulo u glavi, izvadio je pištolj i povukao okidač. Pištolj nije opalio. Dotrčali su drugi oficiri i odveli ga. Kasnije sam čuo da se ubio.

Ni minuli rat nije dobrog donio ovom nesvakidašnjem starcu, koji danas preživljava od skromne penzije sa suprugom Fatimom (75). U srcu nosi ranu koja ne zarasta. Izgubio je sina Izeta, kada je imao 53 godine.

Grad Sarajevo je danas jedina prijestonica u Evropi koja javno i svakodnevno ne objavljuje dnevnu koncentraciju polena

Alergičari - alergični na Semihu Borovac i Samira Silajdžića

Vijest da grad Banja Luka iz budžetskih sredstava finansira svakodnevne podatke o koncentraciji alergenih vrsta polena u zraku, da i u USK finansiraju bihaćku Laboratoriju za palinologiju, a da u Sarajevu, na Prirodno - matematičkom fakultetu grupa stručnjaka i entuzijasta ne dobijaju ni marke za svoj rad, šokirala je najmanje desetak hiljada žitelja centralnog dijela BiH i Kantona Sarajevo, koji imaju problema sa alergijama. I javnost je zbunjena!? Zar prijestonica države, metropola sa 400.000 stanovnika, još uvijek nema zakonsku regulativu i uređene stabilne izvore i načine finansiranja Laboratorije za palinologiju? Zar Banja Luka, koja nema stručnjake i koja ima duplo manji budžet od SA kantona, te četiri puta manje stanovništva, da brže grabi ka ostvarivanju svih civilizacijskih, zdravstvenih i ekoloških standarda EU i Svjetske zdravstvene organizacije?

- Tokom minulih pet godina smo kucali na mnoga vrata Grada i Kantona. Predlagali da se nađu trajni izvori finansiranja, čak i upozoravali da je postojanje ove laboratorije civilizacijski normativ, a ne naš naučni hir. To je jedan od elementarnih preduvjeta za integracijske procese. Jer, za evropsku porodicu nisu samo bitna politička usaglašavanja u užem smislu riječi, nego i ispunjavanje i ekoloških pitanja - kaže prof. dr. Sulejman Redžić, šef Laboratorije za palinologiju Centra za ekologiju i prirodne resurse sarajevskog Prirodno - matematičkog fakulteta.

Nije naučni hir

Prema prijedlogu finansiranja PMF-a, od budžetskih institucija Kantona i Grada Sarajeva, godišnje potrebe Laboratorije se kreću oko 30.000 KM. Već pet godina apliciraju svim relevantnim budžetskim institucijama. Jedino je prošle godine interveniralo sa 3.000 KM Ministarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. 

- U svijetu najčešće grad ima nadležnost nad laboratorijama za palinologiju. Tako bi trebalo biti i u Sarajevu. Međutim, iz ureda današnje gradonačelnice i njenih prethodnika i ne odgovaraju na naše dopise i prijedloge - nastavlja prof. Redžić.
 
Zanimljivo je da je u Sarajevo i aparat za mjerenje alergenih biljaka stigao zahvaljujući donaciji predstavništva zagrebačke "Plive" u BiH, te Klinike za plućne bolesti. Osoblje i profesori PMF-a, gdje je smještena Laboratorija za palinologiju, uključili su se kao entuzijasti. Taj entuzijazam ih drži do današnjih dana. Puno im znače BiH i Sarajevo i ne mogu dozvoliti da grad kojeg nose u srcu bude "mračna mrlja" na svjetskoj "alergo - karti". 

- Mi smo bili jedina zemlja u Evropi koja nije raspolagala podacima o koncentraciji polena, niti smo bili uključeni u svjetsku mrežu po osnovu posmatranja alergogenih biljaka. Sarajevski laboratorij smo osposobili da u skladu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim kriterijima, vršimo permanentno mjerenje koncentracije u Sarajevu i 30 km prečnika područja centralne Bosne. To je optimum, mada se podaci sarajevske laboratorije mogu upotrijebiti i za cijeli kontinentalni prostor BiH - objašnjava naš sagovornik.

Dodaje da je Laboratorija tehnički osposobljena da daje svakodnevno polensku prognozu za desetak hiljada osoba sklonih alergijama na polen, imaju i kadrove. U saradnji sa meteorolozima mogu precizno ocijeniti kakva nas polenska situacija može očekivati najmanje za tri, pet pa i za sedam dana unaprijed. Međutim, osim što telefonom građanima daju informacije, precizni podaci se ne mogu naći nigdje.

- Dok ne nađemo stalnog finansijera, prinuđeni smo na ovakav način rada. Nudili smo i komercijalne aranžmane printanim i elektronskim medijima po simboličnim cijenama, ali niko nije imao sredstava. Javnost mora znati da je i ovo što mi radimo isključivo naš entuzijazam. Imamo jednog stalnog uposlenika kojem moramo obezbijediti sredstva za rad. PMF još uvijek iznalazi određene finansijske mogućnosti. Ali, ni to neće trajati vječno - upozorava prof. Redžić.

Otac i maćeha
 
I eto, dok je oko pet posto građana BiH na stalnom udaru polenskih alergija, uz ubrzanu tendenciju rasta, nadležne gradske, kantonalne, entitetske i državne budžetske institucije - ni prstom da mrdnu. Kao da im je cilj da BiH ostane jedino mračno područje u Evropi. Nikome nije ni na kraj pameti da izračuna koliko godišnje zdravstvo izdvaja sredstava za liječenje od alergija. Prema nepreciznim podacima cifre se kreću između 50.000 i 300.000 KM.

- Odgovorno tvrdim da je prevencija najbolji lijek kod alergija. Pravovremena informacija i savjeti građanima o rizičnim periodima za određenu biljku ili skupinu biljaka i trava, efikasnije djeluje od bilo kojeg farmakološkog lijeka koji se primjenjuje kada nastupi odgovarajuće alergijsko stanje. A kada dođemo do primjene lijekova, znači da smo počeli trošiti sredstva iz fondova zdravstva - kazuje prof. Redžić.

Laboratorija za palinologiju je ostvarila sjajnu saradnju sa sarajevskom Klinikom za plućne bolesti. Nastoje timskim radom da, inače kod nas nedovoljno pokrivenu oblast polenske alergije, usavrše i približe građanima. Dužni su, prije svega, prema djeci sa opstruktivnim bronhitisom, čiji broj raste iz godine u godinu.

- Zapravo, obavezni smo prema svima koji imaju problema sa alergijama, mada su nam djeca na neki način primarna - pojašnjava Sulejman Redžić, dok mu pogled luta po zabrinjavajućim podacima o ubrzanom porastu oboljelih od alergija.

Da li su njegova pisma i podatke i pogledali gradski i kantonalni oci i maćehe?

  Uštedite 30.000 KM na novogodišnjim vatrometima!

Prošle godine Kantonalno ministarstvo zdravlja odobrilo nam je 3.000 KM. Stekao sam utisak da je ministar Cuplov izdvojio taj iznos više radi mene. Sramota ih odbiti, jer traži profesor! Ipak, mi smo zahvalni i za to.

Međutim, zabrinjava me rasipništvo gradskih i kantonalnih čelnika u segmentima i događajima, bez kojih Sarajevo može. Ili, bar može proći jeftinije!

Gradonačelnica i premijer Sarajeva izdvoje nekoliko stotina hiljada KM za novogodišnji vatromet. To je sramno, nedopustivo! U sredini gdje ljudi traže po kontejneru, onda je to malo apsurdno.

Ja sam izuzetno tužan kada u tih 15 minuta nove godine u zrak ode nekoliko stotina hiljada maraka, umjesto da ih prepolovimo i raspodjelimo za svrsishodnije projekte ili sarajevsku sirotinju. Da su samo desetinu usmjerili našem Centru, Sarajevo ne bi bila tamna mrlja na svjetskoj "alergenoj karti".

Zato poručujem šarmantnoj gradonačelnici da je i briga o astmatičarima jedan od parametara zašto i ona na koncu treba da bude gradonačelnica. Ako već imamo njen ured, onda on treba da brine o građanima. Mi smo očekivali da ured Grada barem ima pisara koji će da kaže možemo li ili ne možemo dobiti sredstva. Ali, eto ni to nismo dobili. Isti je slučaj i sa Kantonom Sarajevo. Nisu se udostojili ni da odgovore na naše dopise, a poslali smo ih na desetine.

U SLIJEDEĆEM BROJU: Šta kažu gradonačelnica Semiha Borovac i premijer Samir Silajdžić?

Kosovo zauvijek ostaje susjedna južna država Srbiji,
a sve balkanske zemlje živjet će u istoj državi - "Euro uniji"

U nedavnom razgovoru za naš list astrolog Dušan Veličković napomenuo je da su i planete, posebno Pluton, ukazale na mogućnost cijepanja u Srbiji, ali i nestabilnosti na Balkanu. Ulazak Plutona u znak Jarca pod čijim utjecajem se nalazi cijeli Balkan je ukazao na promjenu odnosa, a svaka promjena je neminovno po nekoga bolna kao što je trenutno slučaj sa Srbijom. Po njegovom viđenju Kosovo će teško ikada biti dio Srbije kao nekada. Ipak, zvijezde najavljuju ulazak u mirnije vode. U cijelom regionu naredne godine prašina će se sleći, dolazi novac, investicije... Za dvadesetak godina nećemo se ni sjećati svega ovoga. Neće biti bitne granica, jer ćemo svi živjeti u istoj državi koja će se zvati ''Evropska Unija''

  Astrologija je rentgen

Kada ste izradili prve natalne karte, da li ste doživjeli razočarenje, ili ste vidjeli da u Vama ima nečega?

- Znate, ljudi su već tada odlazili fascinirani od mene. Brzo sam ukapirao tu nauku i ljudima skoro do u detalje otkrivao neke stvari. Često su me nazivali i viještac. Zahvaljujem Bogu što se to desilo poslije moje tridesete godine, inače bih sebi uništio život. Da je to bilo u dvadesetim, a ja poznati astrolog koji može puno toga znati o vama, mislim da se mladim i zgodnim djevojkama ne bih mogao oduprijeti. Još da znate kako sam bio zgodan. Ha, ha...

Po časopisima je već ustaljeno da astrolozi predviđaju neke događaje, pa i tačno vrijeme i lokaciju dešavanja? Astrologijom je to moguće?

- Recimo, ja mogu da vidim kada može da se desi neki problem, neka kriza. Mogu se predvidjeti i zemljotresi na osnovu kretanja Urana i slične stvari. Ali morate znati da je budućnost u rukama Boga. Poznat je slučaj da su eminentni astrolozi predviđali atentat na Putina nakon Božićne liturgije 7. januara ove godine kada bude izlazio iz crkve... Ponavljam, takve stvari su u rukama Boga. Astrologija je dijagnostika, rentgen, otkriva uzrok a ne posljedicu. A terapija astrologije je religija kojom se postiže unutarnji mir i čistoća duše.

Kažete, astrologija je dijagnostika... da li se njome mogu dijagnosticirati trenutna dešavanja u Srbiji, Kosovu? Da li je kretanjem nebeskih tijela to već bilo predodređeno? Ukazivali ste na to?

- Kroz mnoge svoje tekstove ja astrološki i analitički govorim da je Kosovo sredstvo za potkusurivanje i dobijanje političke moći velikih sila. U astrologiji, taj Pluton koji je ušao u Jarac, a Srbija je ekstremni Jarac, govori o tom cijepanju. Pluton je onaj feniks koji ruši da bi izgradio nešto novo, tako da je ova situacija u Srbiji početak tranzicije svijesti. Često sam govorio da ćemo mi u Srbiji tresnuti glavom o zid. Po astrologiji ova situacija je realna, za neke je očito sve ovo bolno jer nisu htjeli da gledaju stvari realno. Čim je taj Pluton zakoračio u Jarca amputirao je jedan dio Srbije. Sve i jedan aspekt od Neba ili Boga kao saobraćajne znake je postavio planete, ako kreneš jednosmjernom sudarićeš se. Mi u Srbiji idemo jednosmjernom već devet godina i krivo nam je što je naišao veliki kamion pa se moramo vratiti kilometar unazad. Umjesto da smo se na vrijeme okrenuli.

Postoji li mogućnost da Srbija vrati Kosovo i istraje u borbi koju vodi?

- Teško je da Kosovo više ikada bude dio Srbije kao prije, pošto se ništa u vasioni ne vraća na staro. Ovo je samo jedna bolna terapeutska mjera. Mi još u glavama nismo očistili Drugi svjetski rat. Suština hrišćanstva je praštanje, a Srbi nisu oprostili. To je taj Jarac. Hrvati su se tu prošunjali i svjesni su da su činili u prošlosti svašta, bili su sa Hitlerom, ovamo onamo, ali to je sada nebitno. Znači, osjećaj krivice kod Hrvata i nemogućnosti da Srbi oproste je samo pumpao jedan pritisak koji je morao da se izduva kroz sve u ranijem periodu.

 Novi historijski ciklus

Šta zvijezde "najavljuju" balkanskim narodima?

- Svi mi astrološki idemo u Evropu i za maksimalno 30 godina, ako ne i prije, mi se nećemo ni sjećati gdje su nam bile granice. Idemo u globalizaciju! Današnje neprilike i nestabilnosti su samo posljednji trzaji neželjenja da se prizna faktičko i realno stanje. To je kao kada spavaš sa djevojkom pa ona ostane trudna, rodi dijete a ti se iznenadiš i kažeš: kako? A taj proces se odvijao devet mjeseci i nisi htio da ga prihvatiš kao realnost. Ovdje se proces odvija devet godina. Sada sve ovo nekima dolazi kao bolno saznanje? Pa, nešto se moralo izroditi.