Pobjegla je od kuće, živa je i uskoro će se javiti svojima, tvrdi Pepo XX Rijeka će izbaciti tijelo u roku od nekoliko dana, mišljenja su drugi

Za nestalom 17-godišnjom maturantkinjom iz hrvatskog sela Drniš, potraga i dalje traje. Glasine koje kruže, nemilosrdne su i teško padaju na pleća njenim roditeljima, penzionerskom bračnom paru, Milki i Miletu Bilić.

Porodica nesretne djevojke živi u agoniji, od vijesti do vijesti, a još se nijedna informacija nije pokazala tačnom ni korisnom. Nesretna majka je za hrvatski sedmičnjak “Gloriu”, izjavila kako je u očaju, prije desetak dana posjetila jednu vidovnjakinju iz Splita. Druga vidovnjakinja, iz hrvatskog grada Osijek, nazvala je unesrećenu porodicu, te ponudila svoje usluge, da bi im istog dana dodatno umanjila nadu; rekla je da je Antonija mrtva.

Bez želje za senzacionalizmom, niti grabljenjem “ekskluziva” što bi u ovakvom slučaju bilo neprimjereno, da ne kažemo morbidno, odlučili smo kontaktirati i naše vidovnjake, uz čije prognoze u mnogim slučajevima, stoji epitet “obistinjenje”. Cilj nam je pomoći, nikako odmoći. Evo šta su rekli neki od njih...

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 11. JULA 2011.

Na put dug viŠe od 170 km, krenuo je u četvrtak, 16. juna, a stigao devet dana kasnije. Pratili su ga radni kolega Nihad Lelo i Jasmin Bešić, mladić iz Bratunca, čiji je otac pokopan u Potočarima. Realizaciju Cerićeve ideje o pješačenju simbolično nazvanom “Amputirac putuje pješice kroz 'Zlatnu Bosnu' do 'Bosne Srebrene'”  omogučili su Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo

Sa Kasimom Cerićem (1959), ratnim vojnim invalidom i amputircem sa protezom umjesto lijeve noge, koji je put iz Sarajeva do Potočara,dug više od 170 km prešao pješke kako bi proučio Fatihu i zamolio Boga za oprost srebreničkim Bošnjacima stradalim u posljednjoj, oružanoj agresiji na BiH, novinari Aure razgovarali su dva puta. Prvi put to je bilo ispred zgrade Predsjedništva BiH,kada je Cerić krenuo za Potočare. Pet dana kasnije stigli smo ga negdje na polovini njegovog puta,
nešto manje od petnaest kilometara prije Vlasenice.

Na put ponosa, humanizma, ljubavi i poštovanja, krenuo je u četvrtak, 16. juna, a stigao je devet dana kasnije. Tačnije, 17 dana prije 11. jula, kada se u Potočarima obilje`ava godišnjica stradanja srebrenikih Bošnjaka. Cijeli jedan popodnevni sat, dok je sunce bilo na sredini neba i neumorno pržilo po asfaltu, koračali smo sa Kasimom uskom i ošetećenom cestom prema Vlasenici. Njegov dolazak u Potočare, namjerno je isplaniran prije 11. jula,kako bi izbjegao gužvu, slikanje sa zvaničnicima,zapitkivanja. Fatihu je želio proučiti u miru. Ljudski. Nakon toga vratit će se u Sarajevo, a onda možda kao običan gra|anin ponovo posjetiti Potočare na dan godišnjice. I ranije je u Potočare dolazio na 11. juli. Vozila, najčešće kamioni sa balvanima, sviraju svako malo; uspore, mahnu, pa ponovo dodaju gas. Kasima ljudi prepoznaju iz novina i sa TV ekrana. Svi mu se dive i čestitaju mu. Iako je prije polaska imao sugestija da bi mogao imati problema kada u|e u Republiku Srpsku, to se nije desilo. Naprotiv, svugdje je toplo i srdačno dočekan. Dan prije izvjesna Biljana, vlasnica lokalne prodavnice u Olovu svratila ga ja na sok i kafu. Dala mu je punu podršku. Tako je i sa ostalim pravoslavnim, običnim svijetom.

- Ljudima je potrebno tako malo da budu sretni.Treba im samo dati ideju, pokrenuti ih – kaže Kasim.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 27. JUNA 2011.

Za vrijeme prošlogodišnjeg njegovog dolaska i ubleha jedini smo mi ukazivali na njegovo šarlatanstvo i zato smo platili visoku cijenu neviđenim pritiscima, prijetnjama i uvredama. Danas, kad vratimo „film unazad“ i kad su Torabiju zabranili ponovno „prodavanje magle“ pitamo šta je sa elitom koja ga je dovela, a ona se krije u politici, medijima, pa i u vjerskim krugovima

Besramna prevara građana BiH najavljivana za juni ove godine u sarajevskoj „Zetri“ zaustavljena je u posljednjem trenutku i to zahvaljujući medijskoj hajki brojnih i utjecajnih printanih i elektronskih medija, onih istih medija koji su prošle godine, kada je naš magazin ukazivao na Torabijeve ublehe, naše pisanje čak i osuđivali. Jedna nam je radio stanica čak odbila objavljivati reklamu pod nazivom „Dosje Torabi“.

Podsjećamo, mi smo ga pozivali da ode i energizira sarajevski vodovod na Bačevu, da ode i očisti zagađeno Vrelo Bosne, kojem su konkurenti iz Hrvatske i BiH „napakovali bakterije“ da bi prodavali flaširanu vodu. Šejh Mustafa Čajčlaković i derviš Enver Imamović su ga pozivali da šejhu izvadi metak iz srca, jer je navodno vadio gelere iz ljudi, nepokretni su ustajali, slijepi progledali, a  umno poremećenima se „bistrilo u glavi“.

Milioni boca flaširane vode su prodati, milioni i zarađeni, a stotine hiljada ljudi izmanipulirano. U ime Allaha dž.š, a za korist šačice ljudi, sarajevske sive eminencije i elite iz stranačkih, vjerskih i medijskih redova. Treba li podsjećati koja je TV u BiH Torabiju davala udarne termine, koji je političar na početku kampanje o Torabiju slikao se kako mu Torabi pomaže kod razdrndanog „auspuha“, koji su duhovni iscjelitelji veličali moći ovog Marokanca?

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 27. JUNA 2011.

Ljudsko tijelo posjeduje svoj delikatni i osjetljivi električni sistem, koji se veoma lako remeti sa mnogim od elektromagnetnih frekvencija kojima smo okruženi i koje svakodnevno prodiru u naša tijela. Jedna od opasnosti iz naše okoline su i tornjevi - emiteri signala za mobilne aparate

1. Glavobolja, mučnina, oslabljena koncentracija

Holandska studija je izložila 36 osoba elektromagnetnom zračenju sličnom onome sa baznih stanica mobilne telefonije, a koje je bilo unutar opsega količine zračenja koje je po uputama vlade „neškodljivo“. Većina njih je prijavila „veoma loše učinke na zdravlje i raspoloženje“ uključujući mučninu, glavobolju, kao i pogoršano pamćenje, brzinu reakcije i koncentraciju.

2. Zamor, depresija, gubitak pamćenja i umanjen libido

Tim francuskog nacionalnog instituta za nauku je anketirao više od 500 osoba koje žive u blizini tornjeva mobilne telefonije. Tim je pronašao da su kod ispitanika koji žive na razdaljini oko 300 metara značajno povećani slučajevi glavobolje, poremećaji sna i zamor. Problemi su se pogoršavali kod onih koji stanuju bliže tornjevima. A kod onih koji borave u objektima na udaljenosti od oko 100 m od predajnika mobilne telefonije registrovani su slučajevi razdražljivosti, depresije, gubitka pamćenja, vrtoglavice, smanjenog libida, gubitka apetita i mučnine.

3. Zamagljen vid i konstrikcija zjenice

U Australiji ljekari su prijavili slučaj čovjeka koji je slučajno bio izložen visokim nivoima radijacije sa tornja mobilnih telefona u periodu od oko 2 sata. Posljedica toga je bila jaka dugotrajna glavobolja, zamagljen vid, konstrikcija zjenice i mnoge druge abnormalije trigeminalnog oftalmološkog živca. Trebalo mu je 6 mjeseci da bi mu se vid poboljšao.

4. Smanjen broj spermatozoida

Studija mađarskih naučnika pokazuje da elektromagnetno zračenje mobitela i blizina tornjeva mobilne telefonije može reducirati broj spermatozoida za čak 30%. Istraživači jednog mađarskog univerziteta su izjavili da muškarci koji aktivno razgovaraju na mobitel i koji su uz to izloženi štetnom zračenju predajnika mobilne telefonije, imaju prosječan broj spermatozoida oko 59 miliona po mililitru (ml) sjemene tekućine, za razliku od muškaraca koji nisu izloženi toj vrsti zračenja, a koji imaju 83 miliona po mililitru. Studija dalje kaže da nošenje mobitela na pojasu ili u džepu, čak i kada je na standby-u, može negativno djelovati na broj spermatozoida, njihovu pokretljivost i preživljavanje.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 13. JUNA 2011.