Iako BiH nema zajedničko ministarstvo zdravstva, niti kompletnu zakonsku regulativu, donorska mreža je sve brojnija

Ovo je stoljeće transplantacije, ljekari i sve veći broj građana uveliko se pripremaju za razdoblje nove faze transplantacija X I vjerske zajednice sve su bliže i jedinstvenije oko ovog pitanja, ali nema očekivane i toliko potrebne državne podrške

Sve do ovog teksta naša javnost nije upoznata sa slučajem tuzlanske djevojčice, kojoj je nakon jake upale grla i povišene temperature srce “prestalo da radi”. Njen život se mogao spasiti da je u tih nekoliko dana imala donora! A da u BiH postoji “Banka organa” njoj se za kratko vrijeme mogla izvršiti transplatacija. Prije nešto više od pola godine djevojčica je umrla…

Prema jednoj drugoj djevojčici, Besimi Bajramović, sudbina je bila darežljivija. Imala je sreću da je bila pacijentica tuzlanskog Kliničkog centra. Zbog akni po licu, koje nisu nestajale ni nakon što je uzimala propisane medikamente, liječnici su otkrili da joj je jetra “otkazala”. Njen život je visio o koncu. Spasila ju je njena majka, darujući kao živi donator dio svoje jetre. Obje se danas uspješno oporavljaju i žive u Cazinu.

   Ni vjera, ni nacija, ni boja

Organi Slobodana Vidovića iz Bosanske Dubice, koji je u 26-toj godini života smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći, spasili su pet osoba. Roditelji nesretno nastradalog mladića, nakon što su im ljekari saopštili da je Slobodanu konstatovana smrt, odlučili su da njegove organe doniraju.

- Jedan od razloga je i pomisao da će naš sin, bar dio njega, živjeti i dalje u nečijem tijelu, u nečijem životu. Oni su mene pitali, ja sam rekao - bezuvjetno, bezuslovno, ni vjera, ni nacija, ni boja, ništa, ništa me ne interesuje, samo ako nekome može pomoći, nek pomogne. Žao mi je što nije moglo više tih organa da se presadi, što je takav zakon u BiH da ne može ići van granica – kaže Slobodanov otac Milan Vidović.

Prelijepa priča o pobjedi entuzijazma, etike, ljudskosti i rušenja međuentiteskih crta u BiH. Pet kadaveričnih transplatacija izvršeno je u Tuzli i Banjoj Luci. Svim akterima, počevši od roditelja preminulog mladića koji su, uprkos bolu, dali saglasnost za doniranje organa, do liječničkih timova i rukovodstava kliničkih centara iz ova dva grada, javnost svakodnevno odaje priznanje. Međutim, da li je našem zdravstvu i našoj državi to dovoljno?

Vremena modernog monopola zdravstvene zaštite i alternativna medicina (4)

Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije su pokazala da oko 63 odsto bolesti koje pogađaju savremenog čovjeka može da se izliječi nekim od tipova alternativne medicine. Primjera radi, naučno je dokazano da  bioenergetska terapija uspješno liječi 320 različitih oboljenja, među kojima su ciste, miomi, problemi sa jetrom ili želucem, slab imunitet, cerebralni poremećaji...
Bioterapija se određuje individualno, zavisno od dijagnoza, i zato je poželjno da osobe koje žele da se liječe na ovaj način bioenergetičaru donesu svu dokumentaciju o dijagnozi bolesti. To je jabolji primjer saradnje zvanične i alternativne medicine.

  Poremaćaji u organizmu

O tome koliko je bioenrgija zastupljena u svjetskom zdrastvenom sistemu, govori činjenica da se u SAD oko 60.000 osoba bavi ovom granom alternativne medicine. Zbog sve veće popularizacije alternativnog liječenja prestižni Univezitet Kolumbija posvetio je svoja istraživanja alternativnoj medicini i njenoj primjeni u zvaničnoj medicini.
U novom zakonu o zdrastvenoj zaštiti, alternativna medicina dobija značaj u našem zdrastvenom sistemu, kao u svijetu, ali s jednom značajnom razlikom. Naime, bavljenje njome se dozvoljava isključivo zdrastvenim ranicima. Takva odredba može da se primjenjuje kod praktikovanja apukupukture, akuprusure, homeopatije i drugih vrsta alternativne medicine koje mogu da  se nauče, ali ne i bioenrgija. Zapravo energetskim liječenjem ne može da se bavi svako, čak ni osobe koje poznaju medicinu, jer nemaju određenu energiju urođenu  da pomažu ljudima. U svakom slučaju preporučljivo je da osoba koja ima urođenu moć proučava anatomiju čovjeka kako bi bolje raspoređivala energiju po energetskim centrima.
Mnogi ljudi još nisu pronašli put do sebe, ne mogu shvatiti kako to da se jednog dana osjećaju dobro i raspoloženi su, a već sutradan su loše!? Kako to da se jednog jutra bude prepuni energije, a sutradan ujutro osjećaju se iscrpljeni i bezvoljni? Ne znaju zašto im se mijenja raspoloženje, zašto im ponekad ljudi iz okoline djeluju odbojno i odvratno, zašto su danas zadovoljni sobom, a već sutra nisu.
Jedino nisu iskusili dosljednost, cjelovitost i zadovoljstvo u tim svim osjećajima, mislima, dobrim i lošim raspoloženjima. Zanimljivo je da nikako ne uspijevaju za takvo raspolooženje naći pravi razlog. Pored sve važnosti koja se pridaje osjećanjima, odnosima među ljudima i smosvijesti, ni danas ne možemo svatiti - ko smo zapravo i zašto se upravo tako osjećamo, zašto tako  razišljamo i ponašamo se.

Bioenergija i bioenergetsko zračenje nisu uzgredne i vanprirodne pojave. To su prirodni čulni i normalni fenomeni, koji samo dokazuju da je čovjek sastavni dio prirode i da, kao takav, ima pravo i mogućnost da  koristi sva njena djelovanja.

Sve pozitivne promjene u odnosu na stanje oboljenja prije zračenja, predstavljaju efekte bioenergetske terapije. One se mogu provjeriti snimanjem ili prestankom tegoba, bolova i ostalih simptoma bolesti koje pacijent subjektivno osjeća s jedne, i objektivnog poboljšanja ili potpunog ozdravljenja organa s druge strane.

Osobe koje imaju potrebe za bioenergetskom terapijom možemo, u odnosu na stanje i tegobe koje osećaju, podijeliti u dvije grupe: prirodno zdrave, bez izrazitih simptoma oboljenja, sa nešto sniženim nivom bioenergije u tijelu i oboljele osobe od raznih bolesti, koje su, pored subjektivne ocjene pacijenta, utvrđene i medicinskom diijagnozom.

  Puni efekti

Osnovni cilj zračenja osoba iz prve grupe je dovođenje bioenergije u  tijelu na potreban nivo. Dosezanje tog nivoa je uslov da se tretirana osoba osjeća svježijom, hornijom za rad, da nestanu sitne tegobe, da se vrati dobro raspoloženje. Cilj zračenja druge grupe predstavlja liječenje bolesti bioenergijom. Dovođenje bioenergije u tijelu na potreban nivo predstavlja propratnu pojavu kaja nastaje već poslije prvih seansi.

Efekti ne zavise samo od vrste bolesti, već i od dužine i težine stadijuma oboljenja kod pacijenta. Početni rezultati postižu se pri moći od 1,5 do 5 jedinica. Liječenje srednje teških bolesti moguće je pri moći od 10 do 30, a teških od 30 do 80 jedinica, dok za najteža oboljenja treba moć preko 80 jedinica bioenergetskog zračenja.
Za postizanje punih efekata i dobrih rezultata bitno je da terapeut posjeduje moć zračenja kaja odgovara težini oboljenja. Ukoliko posjeduje niži nivo zračenja, efekti neće biti potpuni, oboljeli organi neće biti dovedeni u zdravo stanje, već će se oboljenje zaustaviti negdje između početnog i potpuno zdravog. Zbog toga je bitno da se pacijent interesuje o terapeutu prije no što počne terapije - da li ima kvalifikacije u stepenu bioenergetskog potencijala i koje jedinice posjeduje.
Jako je bitno znati da bioenergija ne pravi razlike među bolestima, jer ne djeluje na njih, već na organizam. Mada istraživanja koja su obavljena potvrđuju da se bioenergo terapijom može doći do izlječenja gotovo svih bolesti. Uz to treba imati u vidu da snaga bioenergetskog zračenja može da se usmjeri i na druge oblasti življenja i istraživanja.

Posljedice Černobilske katastrofe

Iz susjednih zemalja stižu alarmantna upozorenja o radioaktivnosti dijetetskih suplemenata, te pooštrenom režimu kontrola na granicama. Kod nas, po običaju, nema nikakvih reakcija, a pretrpani smo uvoznim pilulama, te preparatima koji se reklamiraju kao dodaci ishrani i za jačanje organizma.

Prema nedavnim analizama beogradske Vojnomedicinske akademije, svaki peti dijetetski preparat iz uvoza sadrži cezijum 137! Za prekomjernu radioaktivnost glavni uzročnik je - borovnica, biljka poznata po pozitivnim efektima kod malokrvnosti. Borovnica naprosto upija radioaktivne materije iz okoline.

U Srbiji su analizirani uzorci 138 suplemenata za djecu i odrasle, a radioaktivni cezijum 137 pronađen je u 25 preparata, koji su tamo stigli iz Slovenije, Italije, Ukrajine, Rusije, Poljske, Švajcarske, Kanade, SAD, Indije i Francuske.
Radioaktivnost,  pronađerna u ovim proizvodima, potiče od borovnice, koja je poznata kao svojevrsni bioindikator i detektor radioaktivnosti, jer ima sposobnost da je prikuplja iz zemljišta. Radionuklidi, poput cezijuma 137, potiču iz vještačkih izvora, uglavnom od nuklearnih postrojenja i akcidenata. Pretpostavlja se da tragovi pronađeni u dijetetskim suplementima potiču još od nuklearne katastrofe u Černobilu, koja se dogodila prije više od 20 godina.

Naša država još uvijek, prema informacijama izvora koji je želio ostati anoniman, nema kompletnu zakonsku regulativu kojom su precizirani nivo radioaktivne kontaminacije hrane iz uvoza i način detoksikacije. Nema ni mehanizme kontrole i ispitivanja kako domaćih, tako i inozemnih preparata. U svijetu su propisane maksimalne doze od 1 milisiverta (mSv). U zemljama iz okruženja propisi su šaroliki; u Srbiji dozvoljena radioaktivnost u hrani i dijetetskim proizvodima je samo 0,01 mSv, a u Hrvatskoj i Sloveniji je dozvoljen 100 puta veći nivo. To ne znači da su ti preparati direktno opasni po život, ali njihovo kumulativno djejstvo može da ima pogubne efekte na zdravlje.

Genetske mutacije i potomstvo

Cezijum 137 u organizmu prati metabolizam kalijuma i deponuje se u svim tkivima i organima, posebno u mišićima. Ovaj radionukleid može da dovede do genetskih mutacija ili da ima negativan efekat na potomstvo.