Ništa nije tako skriveno, da se ne bi moglo otkriti

U svome pismu Nadina Gološ još jednom moli svoju bivšu svekrvu i muža da je "puste na miru".

- Neka me tuže. I na sudu ću ponoviti sve što sam kazala u "Auri", koja je objavila samo djelić mojih tegoba i patnji. Svima u Mostaru i širom svijeta mogu svijetla obraza pogledati u oči. Nisam sigurna da mogu i oni! Koliko su naivni, može se vidjeti iz e - mail poruka. Sve je to slala jedna osoba, on ili njegova majka. Dok sam ih čitala smijeh me hvatao. Razočarao me je Dženan zbog izmišljotina koje je napisao o svome sinu. Nek se srami. Dijete će porasti i kad-tad saznati istinu - ko mu je otac, zašto ga je ostavio i ko mu je tukao majku. Dženan se tereti djelom pokušaja ubistva s predumišljajem 8. marta ove godine. Tako me je pretukao da sam završila na hirurgiji.
Želim se zahvaliti dervišu Imamoviću koji mi je spasio život. Sada sam ponovo sretna i zadovoljna osoba. Bog mi je svjedok da nemam mržnje ni prema kome, niti želim da se nekome svetim. Imam predivnog sina, završavam fakultet, uz mene je i moja familija, te brojni prijatelji i rodbina u Mostaru, Sarajevu, širom BiH. Od Dženana i njegove majke ne tražim puno, osim da me ostave na miru. A vrijeme će na sve dati odgovor. Ništa nije tako skriveno da se ne bi moglo otkriti.

I ja sam žrtva Azrinih sihira

Uz iskazivanje poštovanja našoj redakciji da objavljuje istinite priče i svjedočenja ljudi, naša čitateljka Branka Vidović-Jurić iz Mostara, nam piše:

- Vjerujem da ste razumni i prihvaćate kritike. Moja kritika se tiče članka koji je zauzela čuvena sihirbašica Azra Džemat iz Mostara. Ona i njen sin Dženan su posebna priča u našem gradu.
Žao mi je što nema više paljenja vještica na lomači, jer bi nju prvu u gradu spalili. Ja sam lično zgrožena što je Azra izjavila u Vašem magazinu broj 67 za Nadinu Gološ. 
Ma koga će ona tužiti?! To jadno dijete, što joj je život uništila?
Treba ona psihijatrijsku pomoć. Lično meni je Azra poturila sihire. Iako sam katolkinja, spas sam potražila kod hodže u Bosni. I čovjek mi je stvarno pomogao. Šta mi je ona učinila od života!? Neka joj Bog sve isto vrati, to je i zaslužila.

Nažalost, neke dijelove iz ovog pisma ne želimo objaviti, a odnose se na moral i privatni život Azre Džemat. Naša čitateljka Branka Vidović-Jurić nas upućuje da istražimo koje su žene najpoznatije kao prodavačice ljubavi u gradu na Neretvi, te ko se bavi obijanjem i krađom automobila u Mostaru? Ko pljačka mostarske stanove, i ko mladim ljudima prodaje drogu, zavodi maloljetnice, tuče djevojke...?!

- Ne znam postoji li osoba u gradu Mostaru koja im ne bi željela pljunuti u lice - piše u nastavku Branka Vidović-Jurić i završava pismo slijedećim riječima:
- Nadam se da ćete biti toliko korektni da objavite ove riječi u cijelosti. Ja se nemam čega sramiti, a kada ih bude Azra čitala konačno će spustiti onu đavolju glavu. Sram je bilo...

Branka Vidović-Jurić
Mostar

Polomljena rebra, gornja vilica, grlena hrskavica, krv po zidovima, silovanje... samo su neki u nizu od dokaza da se ne radi o nesretnom slučaju

Naš magazin, u jednom od prošlih brojeva, objavio je razgovor našeg novinara sa Mensurom Šehićem (25), osuđenikom Kazneno - popravnog zavoda u Zenici. Šehić je, da podsjetimo, 2005. godine, zbog silovanja i nanošenja teških tjelesnih ozljeda pedesetšestogodišnjoj komšinici Čamili Hodžić, nakon čega je usljedila i smrt, osuđen na 14 a potom, nakon žalbenog postupka, na 12 godina zavora. Ubica se, kako tvrdi,  duboko kaje zbog (ne)djela koje je uradio, i nada se da će, po izlasku iz zatvorske ćelije, započeti novi, normaliniji život. No, da li će mu to dozvoliti i oprostiti oni koje je Ćamilina tragedija najviše pogodila? 

  Zašto krvavi zidovi?

Muhamed Hodžić, Ćamilin brat, ukazuje na nekolio elemena zbog kojih, kako kaže, ne može prihvatiti Šehićevu ispriku. O tome piše i u pismu koje je poslao na našu adresu:

Na indiciranu bronhološku obradu pacijent nije pristao  

Priča Ibrahima Bešića iz našeg izdanja broj 59, pod naslovom - "Imao sam još dva mjeseca života", uznemirila je medicinsko osoblje u Klinici "Podhrastovi". Oni demantiraju Bešićeve navode i tvrde
da se prema njemu korektno postupalo. Ovaj općinski službenik tvrdi suprotno.
 

U magazinu Aura od 29. januara 2007. godine, broj 59 na strani 54 i 55, u rubrici istinite priče, objavljen je razgovor sa Ibrahimom (Mehe) Bešićem iz Sanskog Mosta pod naslovom - "Imao sam još dva mjeseca života". U tekstu je navedeno više neistina, koje se odnose na boravak na Klinici za plućne bolesti i tuberkulozu "Podhrastovi" KCU Sarajevo, gdje je boravio dva mjeseca, proveo radioterapiju i napominje neugodnosti koje je, navodno, doživio u toku hospitalizacije.

Radi istinitog informisanja iznosimo sljedeće činjenice vezane za boravak Bešić Ibrahima rođenog 1950. godine:

 -  Imenovani je liječen na ovoj klinici od 17.09. do 09.10. 2003 godine pod dijagnozom: Bronchopneumonia lobi sup. pulm.lat.dex in regress. i Infectio tractus urinarii ( u prijevodu: Upala gornjeg lijevog plućnog krila u povlačenju i upala mokraćnih puteva.)