U našoj zemlji, a i šire, u pčelarskim porodicama obično je muž taj koji vodi glavnu riječ u pčelinjaku, a žena je ispomoć i, često će muževi reći, "desna ruka". No, priča koju ćemo vam ovaj put u rubrici "Bh. pčelari" ispričati, nešto je drugačija. Žena je ta koja je glava pčelinjaka, a muž je ispomoć. Žena je u ovoj priči i glavni "krivac" što je pčelarstvo uopće došlo na kućni prag jedne porodice. Ta porodica je porodica Rašević, a dama o kojoj pričamo zove se Snježana.

U sarajevskom naselju Mrkovići, nalazi se porodično imanje Raševića. U složnoj zajednici tu žive baka, deda, sin, snaha i unučad. Vrijedni su poljoprivrednici - posjeduju krave, ovce, ali i pčele. Oko pčela vodi brigu snaha Snježana. Veli, ponosna je žena u pčelarskom odijelu već više od deset godina.

- Općina Centar, u saradnji sa jednom japanskom nevladinom organizacijom, negdje oko 2000. godine je organizovala kurs za pčelare početnike. S obzirom da je moj otac Miloš do rata bio pčelar i s obzirom da sam i sama željela zapčelariti, bez razmišljanja sam se prijavila na kurs - vratila se na početak svoje pčelarske priče Snježana, te brzo dodala:

- Bila sam ozbiljan "kandidat" za pčelara. Od Japanaca tako dobih osam košnica sa pčelama. Smjestila sam ih pored kuće u Mrkovićima i otpočela svoju mednu avanturu.


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 16. APRILA 2012.

U srcu Bosne pod Vranicom planinom, nalazi se mali gradić Fojnica. Na pomen imena ovog grada, Bosanac i Hercegovac će se sjetiti tamošnjeg Franjevačkog samostana, fojničkih termalnih voda, vraničkih borovnica i brusnica, lijepog Prokoškog jezera, i još ljepših tekija.

Ljudi ovog kraja se uglavnom bave poljoprivredom i obično su ljubazni i dobri domaćini, koji će rado ugostiti svakoga ko je dobronamjeran. I, ne samo ugostiti, već i počastiti onim što se u špajzu  u tom trenutku nađe. Obično su to plodovi zemlje, domaće mlijeko, sir, a počesto i med.

Sve ovo smo imali priliku probati u fojničkom prigradskom naselju Ostružnica, u domu hadži Jusufa Pamića. Jusuf je ovdašnji poznati poljoprivrednik i pčelar. Poljoprivreda je dio njegovog života otkako zna za sebe, a pčelarstvo od 1991. godine...

Jusuf Pamić po zanimanju je šumar, no u praksi to nikad nije bio. Bio je zidar, bio je stolar, ali šumar, kako kaže, nikad. Uz to, u njegovom životu su i poljoprivreda i stočarstvo, ali i pčelarstvo. Od toga svega, veli, pčelarstvo ima posebno mjesto u njegovom srcu.

- Moja ljubav prema pčelama rodila se prije 21 godinu, i to za samo jedan dan. Tog dana sam, naime, svojim traktorom prevozio nešto komšiji hadži Hašimu Karahmetu, tada vrsnom trgovcu i hobi pčelaru. U razgovor o pčelama spontano uđosmo i to bijaše - to! - kaza nam na početku Jusuf.

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 19. MARTA 2012.

Muamer Jašarević se može pohvaliti mnogo čime - među uspješnijim je prozorskim pčelarima, tečno govori njemački jezik, studirao je na dva fakulteta, Fakultetu za bezbjednost i zaštitu Banja Luka i na Fakultetu kriminalističkih nauka Sarajevo. Na ovom prvom je, veli, prije nekoliko godina stekao i diplomu, čak je i pripravnički odradio, a drugi  fakultet - još uvijek čeka.

- Ostala su mi još dva ispita. No, ne žurim da ih položim, jer posla nema. Na birou sam - objašnjava Prozorak Muamer, i dodaje:

- Ali, bespolen i gladan nisam. Intenzivno se bavim pčelarstvom, i time se jako ponosim. Ovo plemenito zanimanje je zaista nešto posebno..
           
Pčelarska priča Muamera Jašarevića počela je da se piše u "studentskim klupama", bolje rečeno, unutar jedne skromne studentske sobe Studentskog doma Nedžarići u Sarajevu.

- Sve se to počelo dešavati tokom moje posljednje godine boravka u domu. Naime, otac mog cimera se bavio pčelarstvom, a i on sam je planirao to isto. Stoga, u našoj sobi je uvijek bilo neke literature o pčelama. Sve sam to vrlo rado čitao - priča Jašarević, te odmah nastavlja:

- Čitajući cimerove knjige o pčelama, počeo sam sve više i razmišljati o pčelarenju. Uz to, obojica smo počeli zajedno da hodamo po seminarima i kursevima za pčelare početnike. Skoro da nije bilo niti jednog seminara, kursa ili sajma u Sarajevu, a da ga nismo posjetili!

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 05. MARTA 2012.