U terapiji s hranom dr. Budwigova je vrlo stroga i dosljedna. Za ilustraciju navodimo primjer Jane D. koju je konvencionalna medicina proglasila “neizlječivom bolesnicom”. Ona u svome želucu nije mogla zadržati nikakvu hranu. Onda se počela liječiti klistirom od lanenog ulja (120 do 250 ml). Nakon nekoliko dana počela je jesti 250 g svježe mljevenih lanenih sjemenki dnevno, pomiješanih sa sirovim medom. Bila je to prava hrana koju je bolesnica nakon dugo vremena uzela peroralno (na usta). Smjesu je iznenađujuće dobro podnijela.

Prema mišljenju dr. Budwig smjesa mljevenih lanenih sjemenki i meda koristi svakoj teško, ali i umjereno bolesnoj osobi. Jane je smjesu uzimala nekoliko dana, smirio joj se želudac i počela se osjećati bolje. Smjela je piti i nezaslađene svježe sokove od različitog voća i povrća. Dr. Budwig preporučuje prije svega kombinaciju svježeg soka od mrkve ili celera i jabuka. Sok je najbolje pripremiti kod kuće, u vlastitom sokovniku jer ćemo tako tačno znati sastav soka. Ako ga, međutim, kupujemo, neka ne sadrži konzervanse, ni aditive.

Važan dio Janeine dijete bili su topli napitci koje je morala piti tri puta dnevno. Najbolji su biljni čajevi od metvice ili šipka koje po želji zasladimo medom. Šećer je najstrože zabranjen. Vrlo sladak sok od grožđa može se piti sam ili se njime mogu zasladiti drugi sokovi. Dozvoljena je i manja doza  pravog čaja koji se može popiti samo ujutro.

Kad se Jane osjećala izrazito slabo, kod kuće bi joj pripremili zobenu kašu po RECEPTU dr. Budwig:


CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 28. NOVEMBAR 2011.