Na sofru porodice Šarić zdrava hrana stiže sa njiva, livada i voćnjaka, a ove zime na jelovniku su najčešće raževi hljeb, pekmez, bestilj, kajmak, sir, suho meso i jezgra oraha - Sve je domaće, osim šećera, ulja i bibera

Zrak je mirisao na snijeg kada smo sa 42-godišnjim Salimom Šarićem pohodili njegova dva „ranča", jedan u Tuholju, a drugi u Surićima. Na desetak dunuma iskoristive zemlje ovaj vrijedni domaćin uzgaja sve što jednog poljoprivrednog proizvođača čini domaćinom na selu. Ljetina je skupljena, a prošlogodišnja jesen je napunila Salimove hambare kukuruzom i pšenicom, trapove veoma ukusnim krompirom, a u ostavama su puni ćupovi pekmeza, tegle bestilja, police suhih šljiva, jabuka, krušaka... Mrs i meso su posebna priča. Idemo redom...

   ZDRAVLJE SA NJIVA

Pogled na Tuholj i Suriće je najljepši sa prevoja Kućišta, koji ih i razdvaja, ali i spaja utabanim drumom. Rijetki su oni koji imaju imanja u dva sela, a Salim to objašnjava tradiciomu koja se i danas održala na padinama Konjuha:

- Prije su se momci ženili i cure udavale tamo gdje su njive bolje rađale, torovi bili puniji stočnim blagom. Ma bilo ti je pravo blago onom momku, koji je imao veliku kuću, jer mogao je birati cure od miraza; hem su bile lijepe, hem bogate!

Nekako tako se dogodilo i ovom planincu, zaljubljeniku u zemlju i stočno blago. Njegova punica Mejra Musić je iz Surića, a on iz Tuholja.