|
Jasmina i Haris V. iz Sarajeva, godinama su čekali najradosniji trenutak - Bilo je trenutaka kada je imala osjećaj da joj se život ruši kao kula od karata - Psihički je padala i posrtala, ali bi svaki put skupljala novu snagu i kretala - dalje - Sudbina je htjela da nakon petomjesečne Tešićeve terapije dožive roditeljsku radost Kao i kod svih sretno i iz ljubavi udatih žena, i Jasminima najveća želja je bila vezana za majčinstvo: roditi svoju slatku bebicu, usrećiti sebe, supruga Harisa, svoje i njegove roditelje - mislila je da je to neki normalan životni slijed. Nažalost, samo osam mjeseci nakon života u bračnoj luci, shvatila je da to baš i nije tako. Što je nekima lahko, njoj je bila prava noćna mora. Sudbina joj je namijenila patnju, očaj, suze, nemir i brige. Vanmaterične trudnoće U početku sve je teklo po planu. Već nakon osam mjeseci ostala je trudna. Desilo se to na moru. Kaže, tada nije ni znala da je trudna. Dobila je normalnu menstruaciju, koja se čudno odužila i bila popraćena strašnim bolovima. - Tek kada sam počela gubiti svijest, obratila sam se liječniku u Makarskoj. Odmah su me uputili u splitsku bolnicu. Tamo su me zadržali dva dana, te hitno uputili za Sarajevo, na detaljne pretrage. Sumnjali su na vanmateričnu trudnoću. Oni me nisu mogli zadržati na liječenju, jer tada BiH i Hrvatska nisu imale međudržavni uzgovor o zdravstvenoj zaštiti - priča Jasmina.
|