Majka sada već šestogodišnje djevojčice iz Živinica, Samira Šehić, na svojoj koži i koži svoje porodice, tako nam je barem u razgovora kazala, osjetila je, kaže, šta znači pomoć zatražiti od nekoga čija se kuća treba zaobilaziti.

Njena, tada petogodišnja kćerka, djevojčica sa govornom manom - neka slova teško izgovara - iznenada je počela reagovati na zvuk ezana. Plakala je do te mjere da bi joj lice pomodrilo, a rukama bi pokrivala uši gotovo do padanja u trans.

- Nije mi nikada htjela odgovoriti zašto se tako ponaša i zašto se boji ezana i hodže. Nije, čak, htjela ni razgovarati na tu temu i sav odgovor, koji bi od nje dobila, svodio bi se na - "zato". Odgovarala bi kratko i drsko - prisjeća se Šehićeva teških dana

Zmija je prešla preko vaše kćerke

Kao i svaki roditelj, odlučila je potražiti lijeka za svoje dijete, ali kome se obratiti, pitala se?

- U periodu kada se sve to dešavalo, otišla sam kod sestre u Ilijaš. Ispričala sam joj svoj problem i tražila od nje savjet. Nije mnogo znala o ljudima koji bi mi eventualno mogli pomoći, ali mi je kazala da u njenom komšiluku živi jedna žena koja, navodno, pomaže ljudima i liječi od sihira. Fina je i poštena, barem se tako predstavlja, kazala mi je sestra.