Sl. Pacijent treba vjerovati u sebe i biti opušten: Džavid Saiti

Kroz glavu su mi prolazile razne misli X Samo kada mi naumpadne da sam mogla pasti na postelju i svojoj djeci poremetiti životni mir... kosa mi se diže na glavi

Sedamdesetogodišnja Sarajka Zlatka Bešić, domaćica, majka, svekrva, nana, pranana a, povrh svega bila skoro pa nepokretna, samo je jedan u nizu primjera da se, zakucate li na pravu adresu, i najopakije bolesti mogu pobijediti.

- Godinama sam domaćica. Muž mi nije dozvoljavao da radim po firmama, jer je kao inženjer jako dobro zarađivao. Ne mogu se požaliti na život. Nisam «isteretovana». Živjela sam sa svojom porodicom, odgajala djecu... voljela ih. Dočekivala sam njihova društva, sa njima izlazila, ponekad se za njihovu ljubav oblačila i kao hašišar... ma bili smo jedna prava porodica kao što je to svojevremeno u Sarajevu i bilo normalo - prisjeća se Zlatka starih dobrih vremena. - Onda je došao prokleti rat. Sve je poremetio, uništio, osakatio... no, ipak, jedno nije mogao. Nije mogao uništiti duh kakav samo Sarajlije znaju imati. Jeste bilo teško i opasno: granate, snajperi, glad, ali opet se nakako predeveralo.

   U opkoljenom Sarajevu istovarala vreće

Da bi pokazala da se Sarajevo ne predaje tako lahko, Zlatka, iako već u poznim godinama, kao i mnogi drugi, odlučuje dati svoj doprinos u odbrani grada.