Tridesetogodišnja Britanka Andrea Holms bila je pasionirani ljubitelj igara na sreću. Godinama je strpljivo uplaćivala loto i nadala se dobitku, ne sluteći da će osvojiti iznos od kojeg će joj se bukvalno zavrtjeti u glavi. U svome dnevniku, koji započinje, kako je kazala, najsretnijim danom u svome životu, ova je mlada žena opisala period od godinu i po dana. U dijelovima koje prenosimo govori o tome kako su joj osvojeni milioni na momente predstavljali svojevrstan teret, ali  i izvor neslućenih radosti i zadovoljstava.

SUBOTA,  1. juna 2002. godine

Najsretniji dan

«Bila sam pomalo mrzovoljna kada sam se probudila. Vikend je i praznik je, a ja moram na posao. Radim kao stilista u frizerskom salonu i znam da će danas biti velika gužva. Na putu do salona kupila sam tiket loto-a. Igram od moje šesnaeste godine. Dan je bio iscrpljujući i odlučila sam da te večeri ostanem kod kuće. Zatvorila sam se u svoju sobu i opuštala se uz muziku, a u dnevnom boravku mama je gledala izvlačenje brojeva loto-a. Odjednom se začuo vrisak. «Dobila si, dobila si»!!!!!!!!, vikala je mama dok je utrčavala u moju sobu. Nisam se ni pomakla s mjesta. Mislila sam da je ona iscenirala dobru šalu, jer smo često u porodici jedni drugima znali prirediti neki sličan fol. Tek kada sam podigla pogled i vidjela izraz njenog lica definitivno sam znala da se ne šali.
Uzela sam listić iz njenih ruku kako bih provjerila datum i kao u transu sam počela ponavljati: «Ne mogu da vjerujem, ne mogu...».