Ideja da se napravi selo nastala je nakon jednog porodičnog ručka. Sjedili smo u sobi i nekako svi gledali kroz prozor. Kišica je tiho padala. U ravnici mi se ukazao brežuljkasti predio i u dogovoru s porodicom odlučio sam da svoje rodno selo, odavde udaljeno 200 kilometara, premjestim u sembersku ravnicu, pa neka košta koliko hoće. I, evo, uspio sam uz pomoć porodic

Sam ambijent djeluje očaravajuće i kao da nas izbacuje iz ovdašnjeg, ubrzanog vremena življenja i vraća u starinu, vraća nas precima i prirodi, budeći divljenje prema jednostavnosti nekadašnjeg načina života. Ovdje se odmaraju oči i duša, čovjek postaje plemenitiji, ali i mudriji slušajući žuborenje potoka i rad vodenica. 

- Ovo selo je originalno, sve kuće su originalne i ono je nastajalo tako što sam sa  svojim prijateljima iz mog rodnog sela Brgule, koje se nalazi u planinskom predjelu kod Vareša, otkivao gredu po gredu, dasku po dasku sa kuća i sve to donosio ovdje. Vidite da je i ovdje vještački napravljen mini brežuljkasti predio, kako bi se starine iz mog sela upotpunosti uklopile u ravnicu Semberije. Porodična ljubav prema starinama i zavičaju postala je stvarna i opipljiva tek u martu 2003. godine. Za dvije godine otkupili smo i prenijeli desetak originalnih planinskih kuća-brvnara. Povezali smo ih popločanim stazama, a centar sela ukrašavaju dva bistra jezera, sa labudovima. Jezera su također imitacija onih kraj kojih sam se ja kao mali igrao, a bila su smještena pod samom planinom Zvijezdom. Ta planina se je kao anđeo čuvar nadvijala nad Brgule i ostale dijelove vareške opštine. Planinu nisam uspio prenijeti, ali selo, evo, jesam - počinje priču graditelj ovog "bosanskog sela"  Boris Stanišić.