Sl. Sve ove instrumente deda Zvonko je sam izradio   (Aura 61 zvonko 7)

Učitelj prepoznao njegov talenat za likovnu umjetnost   - Slikanje uz asistenciju supruge Marije   - Prva samostalna izložba u galeriji franjevačkog samostana Sv. Ante u Sarajevu  - Sjećanje na prošle dane   - Učenje u «Liri» gazde Rike Elznera   - Da li je obnovljena violina iz radionice čuvenog graditelja Guadaninija

Igra sudbine, ili, preciznije, jedna izgubljena lična karta, koju smo pokupili sa mokrog trotoara u glavnoj sarajevskoj ulici, odvela nas je, prije nekoliko dana,  na vrata umirovljenika Zvonka Ivankovića. Tek nekoliko rečenica, koje smo razmijenili sa simpatičnim dedicom i njegovom ljubaznom suprugom Marijom, bilo je vrijedno našeg povratka na istu adresu, ali ovoga puta u ulozi novinara. Zvonko Ivanković, naime, nije «obični» penzioner. I danas, na pragu devete decenije života, on, kako sam kaže, «može napraviti sve što oči vide» i «naslikati sve što zamisli». Jeste da ruke dršću, a i strpljenja je svakim danom sve manje,  ali, ne da se. Kad god dođe vrijeme da se oslobodi nagomilane inspiracije, on ga iskoristi na najbolji mogući način. Plod tog rada su, između ostalog, brojne slike, mahom rađene u ulju, te muzički instrumenti, što prepravljeni ili popravljeni, što izrađeni vrijednim rukama deda Zvonke.